Dražen Ričl Zijo

[Babonić]

Danas je godišnjica smrti pjevača Crvene Jabuke Dražena Ričla Zije koji je poginuo u saobračajnoj nesreči 01.10.1986 godine zajedno sa svojim kolegom Aljošom Buhom.Neka bude ovo mali pomen na njih dvojcu.

[ja.neron]

[chuchumbamayumbe]

[Area_51]

Falis nam Zijo, druze stari. Sjetim se Bonusa i tvojih sviranja. Rado se toga sjetim.

[zelenashica]

pjevač koji se ne zaboravlja.....a njegove pjesme još su još tu......

[Downunda]

Zijo - the one and only!
Najjači lik u prvim nadrealistima, odličan muzičar, prava sarajevska raja!

[Citizen-X]

Aljosa Buha i Drala su bili duodusa Crvene Jabuke.

Aljosi uvijek proucim Fatihu na grobu u Crkvicama, jer je dio i komad duse ostavio u Zenici, zenickim kaficima, uspomene lolama i birtijasima - pecat koji se ne zaboravlja, dajuci potpis Zenici kao i ini drugi sinovi zenickih komorata, celicanskih radnika i inzenjera koji su pokusali u svom mjestu napraviti urbanu sredinu, od Zenice napraviti grad meraka i duse sa mirisom smoga.

Kao klinja se odusevljavao pjesmama CJ-e, sjecajuci se one popularne guze sa nacrtanom jabukom na plakatima za koncert, bili su uz Zeru jedan svojevrstan bh Bitls - boybend bez komercijale kakva se danas vidja. Zera vidio da se bez komercijale ne moze pa je sam sa sobom produzio vjestacki zivot CJ-uci pokusavajuci ostati neuspjesna reminescencija momaka koji su svirali za cejf i mase - a ne slavu i pare, sa ne vise prirodno nego staracki poderanim glasom.

Kao i Branko Djuric Djuro - talenat koji se okusao u svemu i u svemu bio genije sa Bombaj Stampom, Nadrealistima, glumi i filmu, koji je uz to sve uspio dobro i da se unovci, tako je i Zijo bio talentiran i muzicar i glumac "budala" - paradigma bh humorindustrije, kao sto je to i Elvis J Kurtovich i ostali momci iz garaz-bendova i ekipa koji su pokusali da se ismiju sumornoj stvarnosti socijalizma na "crk'o Marshall" nacin, dok se danas jos sumornijoj stvarnosti postratnog stihijskog kvazikapitalizma - danas i nema bas neko poseban ko bi mogao da preuzme pozicije momaka koji su prasili svojom dusom - a ne komercijalom - kao danas.

[Banksy]

Para je bio najveći talenat u cijeloj toj generaciji. Najkreativniji, najomiljeniji. Sjećam se dobro svega, s tugom i radošću. Pokoj mu duši, drago dijete, imao je samo 24.
Hvala Baboniću što se sjetio.

[Babonić]

Prava raja se nezaboravlja

[dijaliza]

Dražen Ričl Zijo 1.10.86-1.10.2008


Danas 01.10.2008 se navršavaju tužne 22 godine od kada je od posljedica prometne nesreće podlegla legende Crvene jabuke i muzičke scene Sarajeva Dražen Ričl Zijo .Neka bude ovo mali pomen na njega.


In memoriam: Dražen Ričl & Aljoša Buha

Nekada kalendar sam bira temu. I ne moram ovog 18. septembra, dok pišem tekst koji slijedi, tražiti po arhivama Dogodilo se na današnji dan. Znam šta se dogodilo na današnji dan. Pouzdano i nepovratno. Prije petnaest godina, sredina septembra je bila upravo ovakva: na momente osvijetljena rijetkim zracima, ali uglavnom podobro natopljena. Novine su tog jutra 1986. donijele vijest... Kratku agencijsku vijest... Da je cesta kod Jablanice bila klizava, da su članovi "mlade sarajevske grupe Crvena jabuka doživjeli nesreću", da je na licu mjesta nastradao bas gitarista Aljoša Buha, a da je pjevač i gitarista Dražen Ričl helikopterom iz Mostara prebačen na VMA u Beograd, gdje se ljekari bore za njegov život.

Dvanaest dana kasnije, prvog oktobra, stići će vijest da je i Para podlegao povredama. Ipak, dan koji ostaje kao prijetnja u kalendaru jeste ovaj osamnaesti. Ako ostatak planete sujevjerno izbjegava petak trinaesti, oni skloni rock'n'rollu, po nekoj suludoj obrnutoj proporciji, morali bi osjetiti čudnu zebnju osamnaestog. Na samom početku sedme decenije ovoga vijeka, na isti taj dan smrt je pronašla Jimyja Hendrixa u njegovom stanu. Punih sedam godina kasnije, na nekom maglovitom i zabačenom škotskom putu, Marc Bolan je, vozeći kao što je i svirao, ludo i divlje, sam pronašao smrt. Od kada se desilo da na isti dan i Jablanica bude uvrštena u tu sumornu arhivu, sa strepnjom otvaram novine ujutro 18. septembra.

A za Crvenu jabuku sam saznao i prije nego su se zvanično pojavili na muzičkoj sceni. Dražen Ričl Para, ili Zijo, ako vam je draže, početkom osamdesetih je upisao na sarajevskom Fakultetu političkih nauka Odsjek žurnalistike. Ubrzo ga je napustio, ali će ostati upamćeno da su se na toj grupi u sezoni 1981/82. našli i on i Branko Đurić i Zlatko Bostandžić. I, usput, potpisnik ovih redova. Sretali smo se tu i tamo. Već sam pomalo počeo i profesionalno da pratim rock scenu, a Para je sa grupom Elvis J. Kurtovich osjetio dobar dio onoga što se podrazumijeva pod rock'n'rollom. U ljeto 1985, kada smo se ponovo sreli, znalo se da je napustio rad sa Elvisom, i više iz pristojnosti nego radoznalosti upitam ga sprema li se nešto novo.

Pomalo tajanstveno, ali sa primjetnim ponosom, otkrije mi: "Sprema se mrak stvar. Zvat će se Crvena jabuka." Kasnije sam saznao da to radi sa svojim starim prijateljem Zlatkom Arslanagićem, sa kojim je svirao u Ozbiljnom pitanju. U Zlajinom potkrovnom stanu u tadašnjoj ulici Kralja Tomislava (danas Koševo), tog vrelog ljeta 1985. godine nastaju pjesme za njihov prvi album. Polako se formira i bend. Iz Kongresa dolazi Aljoša Buha, iz Žaoke klavijaturista Dražen Žerić, iz Zenice bubnjar Darko Jeličić Cunja. Uvježbavaju pjesme koje će ponijeti sa sobom u Split u studio Željka Brodarića Jappe.

Prvi put tu mrak stvar čujem početkom naredne godine. Sarajevo u to vrijeme nije imalo kantonalnu televiziju, ali je postojao treći program, a bogami i Slobodan Svrzo, koji još uvijek nije bio otkrio čari Washingtona i Glasa Amerike. Noćni program koji je išao pod nazivom Crna ovca i dan-danas spada među hrabrije medijske eksperimente uopšte. Početkom 1986, u okviru tog programa Jabuka premijerno izvodi dvije svoje pjesme. Među njima i onu koja će postati njihov zaštitni znak: Sa tvojih usana.

Od tog momenta znao sam da Para nije pretjerivao. Kada je album izašao, bio sam siguran da je u pitanju "sljedeća velika stvar iz Sarajeva". Tako sam ih i najavio Peci Popoviću, tadašnjem uredniku beogradskog Rocka, časopisa koji je tokom osamdesetih diktirao trendove u popularnoj muzici nekadašnje zajedničke države. Mora da sam dio tog oduševljenja prenio i na Pecu, jer oni kao debitanti dobijaju pune dvije strane, prostor rezervisan samo za one najveće.

Priča se nastavlja kao u američkim filmovima. Postaju hit sezone. Prvi put (i jedini u tom sastavu) gledam ih krajem proljeća u Skenderiji, na "Crvenom karanfilu". Uvježbavaju stare pjesme za turneju i nove za drugi album. Ljeto 1986, u punom smislu te riječi, pripada njima. A onda...

Onda, kao što bi pjesma rekla: "Prođe avgust, srećo moja/ vrijeme da se rastane/ bilo je izgleda suviše lijepo/ da nam tako ostane..." Posljednji put sam Paru vidio 16. septembra na promociji trećeg albuma Bajage i njegovih Instruktora, albuma Jahači magle. Tada su Zlaja i Para u CDA, gdje se promocija i održavala, privlačili, u najmanju ruku, jednako toliko pažnje kao i čovjek koji je promoviran - Bajaga.

Pričamo tada o novim pjesmama. O planovima. Kažu da za dva dana u Mostaru počinju sa turnejom. Dva dana nakon toga kreću za Mostar. Prva grupa, u kojoj su Para, Aljoša i Zlaja, ide Zlajinim fićom i kreću nešto ranije. Računaju kako će ih ostatak ekipe, koji stiže Žerinim golfom, lako sustići. Međutim, Žera i Cunja su nemalo iznenađeni kada stignu u Mostar i vide da ostatak benda još nije tu. Da, vidjeli su nesreću kod Jablanice, ali ko bi pomislio...

Bila je to prva velika tragedija domaćeg rock'n'rolla. Već tokom oktobra u Domu mladih se desio koncert u spomen na Jabuku. Svi su se tu okupili. Čak i Bregović, tradicionalno nenaklonjen zajedničkim svirkama, izašao je sa novim pjevačem Bijelog dugmeta Alenom Islamovićem da otpjevaju Ima neka tajna veza. U novembru iste godine Balašević je pred prepunom Zetrom zapalio svijeću u obliku crvene jabuke i otpjevao Slovensku za njih, Tifa im posveti pjesmu Uspavanka broj 3.

Sastav Crvena jabuka će se obnoviti nakon par godina. Snimit će još albuma, osvojit će u jednom trenutku tržište cijele bivše države, bit će megauspješni. Nastavit će da rade čak i kada među njima ne bude više ni drugog osnivača Zlatka Arslanagića. Ali sve je to, ma kako bila uspješna, priča o nekom drugom sastavu, o nekim drugim ljudima. Priča o Crvenoj jabuci, koju sam pokušao ispričati, okončana je još 1986. Okončana je na onoj ploči na kojoj je Para otpjevao "...volio bih umrijet' prije nego ostarim...". I okončana je na putu prema Mostaru, negdje kod Jablanice, gdje ni dan-danas nema oznake da se tu okončala jedna od najperspektivnijih ovdašnjih karijera. (Amir Misirlić)

21.
Septembar
2001.

[Van Halen]

Jedna od naših najboljih grupa ikad. Pravi ljudi se nikad ne zaboravljaju.

[perfect_guy]

bio sam na ovoj njihovoj svirci u toku SFF-a i tad sam se po ko zna koji put zapitao da li bi priča o Jabuci bila ista i da li bi njihove pjesme bile na isti način doživljene da se nije desio taj 18. septembar.

[Lejdi]

Rastuzi me tekst ((...nisam bila ni rodjena kada se to sve desilo a opet me tuga uhvati kada citam nesto vezano za tu nesrecu i kada ga gledam u Nadrealistima..tuzno..bio je previse mlad i pun zivota da se tako okonca zivot...i dan danas mladi zivoti se gube u nesrecama zbog neoprezne voznje ili lose uradjenih puteva...ostace uvijek upamcen..Crvena Jabuka ce uvijek nositi njega kao svog clana..jer cim kazes Jabuka prvo na um padne pokojni Zijo ...Pocivaj u miru

[edosa19]

R.i.p.
"Prodje august sreco moja vrijeme da se rastane,bilo je izgleda previse lijepo da nam tako ostane"/Crvena jabuka/Nek te on ljubi/D.Ricl
http://crvenajabuka86.blogger.ba/

http://crvenajabuka86.blogger.ba/arhiva ... 02/1301820

http://crvenajabuka86.blogger.ba/arhiva ... /30/949917

http://crvenajabuka86.blogger.ba/arhiva ... 16/1132902

http://crvenajabuka86.blogger.ba/arhiva ... 01/1155163

http://crvenajabuka86.blogger.ba/arhiva ... /20/162841

[edosa19]

http://crvenajabuka86.blogger.ba/arhiva ... /10/514207

[_Reuf_]

vazda se mogu smijat kad gledam Ziju kako glumi malog Zelju Sarajilica u Dubrovniku, kad bari zensku na plazi u motorci i kupacim gacama..kad glumi Zeku na fudbalskim pripremama..
Njegova zadnja napisana pjesma je "Tugo nesreco"..
Hvala ti Zijo za sve..

[dinosaur]

Zijo i Zlaja su srž CJ,ostalo je samo komercijalizam i isprani miris nekadašnje Jabuke...Jabuka danas - bez komentara.....