"Imamo tu sreću ili nesreću da Zabranjeno pušenje svi svojataju kao Ivu Andrića, što je lijep kompliment. Imamo prednost da smo 'bend otprije' pa nastupamo manje-više u cijelom regionu, od Makedonije sve do Slovenije. A ja sam klasični gastarbajter: živim u Zagrebu, trošim u Sarajevu, gdje mi je uža familija. Ova proširena, klinci, unuci i praunuci su mi u Zagrebu. U Zagrebu nam je produkcija i izdavači, u Sarajevu je inspiracija, tamo nastaju pjesme i priče. Teško se bavit rock 'n' rollom u Švicarskoj, ali u Sarajevu - nije teško“, priča Sejo Sexon dok sjedimo uz rub parka zagrebačkog Voltinog naselja.JohnnyS wrote:karanana wrote:meni je ok onaj poslijeratni neletov album ja nisam odavle, jel se tako i album zove ili samo jedna pjesma?
Eto, to je jedan album s jednom pjesmom. Doduše, ko što uglavnomja kaže, možda šupak ima 100 pjesama kad ga ne pratim pa ne znam. A i jebe mi se, pravo da kažem. Kad pogledamo ovo "naše" ZP ipak se tu nakupilo neloših pjesama. "Možeš imat moje tijelo", "Fildžan viška", "Poso kuća birtija", "Yugo 45", "Karabaja"... To su pjesme koje bi imale mjesta na koncertu Pušenja i 1985. A "Kada dernek utihne" je meni jedna od njihovih najdražih pjesama ukupno.
Sexon kaže da se Sarajevu dogodila intelektualna devastacija.
"Među 150 hiljada ljudi koji su otišli bilo je mnogo vrijednih, a mi ih nismo pokušali vratiti. Nuspojava toga je jeftina kultura i politika, u Sarajevu je sve turbofolk, čak i historija. Mi hoćemo da budemo Egipat, da imamo tu civilizaciju, svoje piramide".
Hrvatska je ulaskom u Europsku uniju dobila korektiv, kaže Sejo, a Bosna i Hercegovina ne pripada nijednoj zajednici, čak ni balkanskoj, pa je "idealan objekt za iživljavanje, pljačku i nacionalnu materiju koja je u funkciji ove prve dvije stvari".
http://www.klix.ba/magazin/muzika/sejo- ... /131213049

