Ali, ja jos nisam dobio odgovor na pitanje gdje je bio front?
Gdje su se vojske svakodnevno tukle kao recimo na Orasju, Gradaccu, sarajevskom ratistu i slicno?
Izuzmi Vukovar, o njemu znamo dovoljno.
A znamo i zasto je prosao kako je prosao!
DOMOVINSKI RAT JE REZIRAN
-
Vodenjak
- Posts: 7416
- Joined: 03/10/2004 18:45
#26
Ne zamjeri @zico, ali sve to sto si mi naveo jesu bile linije razdvajanja. Na pojedinim mjestima je bilo stravicnih bombardovanja.
Ali, ja jos nisam dobio odgovor na pitanje gdje je bio front?
Gdje su se vojske svakodnevno tukle kao recimo na Orasju, Gradaccu, sarajevskom ratistu i slicno?
Izuzmi Vukovar, o njemu znamo dovoljno.
A znamo i zasto je prosao kako je prosao!
Ali, ja jos nisam dobio odgovor na pitanje gdje je bio front?
Gdje su se vojske svakodnevno tukle kao recimo na Orasju, Gradaccu, sarajevskom ratistu i slicno?
Izuzmi Vukovar, o njemu znamo dovoljno.
A znamo i zasto je prosao kako je prosao!
-
zico
- Posts: 285
- Joined: 18/03/2005 11:41
#27
Ne znam na što ciljaš,no sve linije razgraničenja su morali najprije biti linije fronta da bi postale ono kako se zovu...
Pa i u BiH su Srbi vrlo brzo zauzeli oko 70% teritorija pa je sve ostalo
postalo linija razgraničenja...nije ni tu bilo puno pomaka...bilo je rokanja artiljerijom...
U Hrvatskoj je intezivno ratovanje bilo na apsolutno svim linijama fronta
od sredine 1991 do početka dejstava u BiH...Pa i Srbi su imali ograničene kapacitete...Nakon toga bilo je akcija ograničenog područja djelovanja i u 1993(Medački džep,Maslenica),i 1994 (čak najviše u BiH zaleđu Knina--ovo je bilo pretpostavka za Oluju) do one konačne i totalne akcije...Također koliko ja znam jedinice HVO su na početjku rata
u BiH na Kupresu doživjele velike ljudske gubitke zbog izrazito lošeg vođenja...
Što se tiče Vukovara,znam i ja za priče o prodaji i neposlanom oružju no kada malo bolje razmisliš ta priča baš i ne pije vodu...Dugo mi nije bilo jasno zašto su Srbi tako navalili na taj grad...no onda sam čuo logično objašnjenje...htjelo se isprovocirati Hrvatsku da pošalje apslutno svu vojsku na jednu točku bojišnice,da bi se oslabilo HV na svim drugim linijama...ako malo pogledaš zemljopisni izgled Hrvatske i linije djelovanja
JNA i pobunjenih Srba sve ti postane jasno...
Hejlo se presjeći Hrvatsku na nekoliko djelova...Znaš i sam kako je lako
Dubrovnik izolirati i napraviti otok od dub.regije...
Također presjecanjem kod Zadra i Šibenika se htjelo od ostatka Dalmacije stvoriti izolirani teritorij..Vjerujem da znaš koliko je Hrvatska tanka i kod Karlovca...a ni zap.Slavonija nije bila van misli RSK vlastodržaca...
Imaš ne netu onaj serijal Dok je svijet spavao i izjavu prvog američkog
amabasadora u BiH,kako je plan bio i podjela Hrvatske...barem u početku krize u bivšoj nam državi...
I nemoj ni ti ni ostali mislit da su ciljevi i metode cijelo vrijeme rata bili isti...Mjenjali su se kursevi politika shodno razvoju situacije...a isto tako je
unutar pojedinih tabora(i hrvatskog,srpskog,bošnjačkog) bilo više politika...
Kada je započelo u Hrvatskoj ,meni se čini da Srbi još nisu imali definirano djelovanje prema BiH...Alija je pošto poto htio ostati neutralan,što je po meni s obzirom na položaj BiH bilo apsolutno nemoguće...
No kada je BiH proglasila neovisnost Srbi su krenuli...Nadam se da se sjećaš da je bošnjačka strana dobila od Karadžića ponudu za vazalno svrstavanje uz njihovu stranu...
Pa i u BiH su Srbi vrlo brzo zauzeli oko 70% teritorija pa je sve ostalo
postalo linija razgraničenja...nije ni tu bilo puno pomaka...bilo je rokanja artiljerijom...
U Hrvatskoj je intezivno ratovanje bilo na apsolutno svim linijama fronta
od sredine 1991 do početka dejstava u BiH...Pa i Srbi su imali ograničene kapacitete...Nakon toga bilo je akcija ograničenog područja djelovanja i u 1993(Medački džep,Maslenica),i 1994 (čak najviše u BiH zaleđu Knina--ovo je bilo pretpostavka za Oluju) do one konačne i totalne akcije...Također koliko ja znam jedinice HVO su na početjku rata
u BiH na Kupresu doživjele velike ljudske gubitke zbog izrazito lošeg vođenja...
Što se tiče Vukovara,znam i ja za priče o prodaji i neposlanom oružju no kada malo bolje razmisliš ta priča baš i ne pije vodu...Dugo mi nije bilo jasno zašto su Srbi tako navalili na taj grad...no onda sam čuo logično objašnjenje...htjelo se isprovocirati Hrvatsku da pošalje apslutno svu vojsku na jednu točku bojišnice,da bi se oslabilo HV na svim drugim linijama...ako malo pogledaš zemljopisni izgled Hrvatske i linije djelovanja
JNA i pobunjenih Srba sve ti postane jasno...
Hejlo se presjeći Hrvatsku na nekoliko djelova...Znaš i sam kako je lako
Dubrovnik izolirati i napraviti otok od dub.regije...
Također presjecanjem kod Zadra i Šibenika se htjelo od ostatka Dalmacije stvoriti izolirani teritorij..Vjerujem da znaš koliko je Hrvatska tanka i kod Karlovca...a ni zap.Slavonija nije bila van misli RSK vlastodržaca...
Imaš ne netu onaj serijal Dok je svijet spavao i izjavu prvog američkog
amabasadora u BiH,kako je plan bio i podjela Hrvatske...barem u početku krize u bivšoj nam državi...
I nemoj ni ti ni ostali mislit da su ciljevi i metode cijelo vrijeme rata bili isti...Mjenjali su se kursevi politika shodno razvoju situacije...a isto tako je
unutar pojedinih tabora(i hrvatskog,srpskog,bošnjačkog) bilo više politika...
Kada je započelo u Hrvatskoj ,meni se čini da Srbi još nisu imali definirano djelovanje prema BiH...Alija je pošto poto htio ostati neutralan,što je po meni s obzirom na položaj BiH bilo apsolutno nemoguće...
No kada je BiH proglasila neovisnost Srbi su krenuli...Nadam se da se sjećaš da je bošnjačka strana dobila od Karadžića ponudu za vazalno svrstavanje uz njihovu stranu...
-
zico
- Posts: 285
- Joined: 18/03/2005 11:41
#28
Peter Galbraith: Martić je Tuđmanu dao izgovor za Oluju
Piše: Iz Haaga Snježana Pavić
Foto: Hrvoje Polan
--------------------------------------------------------------------------------
Peter Galbraith
“Ni hrvatska Vlada ni Sjedinjene Države nisu mogle dopustiti da srpske snage u velikoj ofenzivi u ljeto 1995. zauzmu Bihać. Odlučili smo da nećemo sprečavati Tuđmana da pokrene Oluju, a ja sam dobio instrukcije da mu o tome ne dam nikakvo mišljenje”, istaknuo je bivši američki veleposlanik u Zagrebu Peter Galbraith svjedočeći danas na suđenju bivšem vođi pobunjenih Srba u Hrvatskoj, Milanu Martiću.
Bihać je bio UN-ova zaštićena zona isto kao i Srebrenica, u kojoj su Srbi u srpnju masakrirali 7000 Bošnjaka. U Bihaću je tada bilo četiri do pet puta više stanovnika, pa smo se bojali da bi čak 40 tisuća Bošnjaka moglo biti ubijeno, istaknuo je Galbraith.
Rekao je da su se Hrvati bojali masakra i toga da bi preživjeli kao izbjeglice došli u Hrvatsku, koja je od ‘91. bila opterećena s dva milijuna izbjeglica. Time bi Hrvatska, rekao je Galbraith, bila dovedena u bitno nepovoljniji strateški položaj jer bi se s padom Bihaća spojili teritoriji pod srpskom kontrolom u Hrvatskoj i BiH. Galbraith je rekao da je za Oluju saznao 21. srpnja 1995. u razgovoru s Tuđmanom na Brijunima, te da je hrvatskog predsjednika odmah upozorio da u slučaju akcije ima obavezu zaštititi imovinu i život srpskih civila, te predstavnika UN-a.
- Iako su pregovori između Srba i Hrvata trajali mjesecima, Tuđman nije vjerovao da bi pobunjeni Srbi pristali na dogovor. Sjedinjene Države nisu mislile da bi trebale Hrvatima reći da ne kreću u vojnu akciju. Zato smo odlučili ne dati nikakvo mišljenje, no svakako smo smatrali da je najbolje mirno rješenje ako je ikako moguće - dodao je Galbraith.
Zbog toga je Galbraith 3. kolovoza otišao u Beograd razgovarati s Milanom Babićem, kojeg je upozorio da Hrvati spremaju akciju i da Srbi u Hrvatskoj nemaju nikakvu podršku. Babić je prihvatio četiri od pet točaka mirovnog plana, ali to nije bilo dovoljno. Na povratku iz Beograda u 17.45 sati Galbraith se sastao s Tuđmanom.
- Prenio sam mu Babićeve riječi i apelirao da odgodi vojnu akciju. Tuđman je bio vrlo skeptičan prema Babićevoj iskrenosti i njegovoj moći da nagovori ostale u Kninu. Nisam uspio, pripreme za akciju su predaleko otišle. U 18 sati VONS je donio konačnu odluku da se ide u rat - rekao je Galbraith.
Te noći počela je Oluja.
Istodobno kada se Galbraith našao s Tuđmanom, u Beogradu se s Miloševićem trebao naći Rudolf Perina, no Milošević ga je odbio primiti. Oluja se više nije mogla izbjeći.
Galbraith je rekao da je Babić bio jedini vođa RSK kojim je rukovodio interes Srba u Hrvatskoj i jedini se bio spreman nagoditi s Hrvatima, ali nije bio dovoljno hrabar da bi se suprotstavio Miloševiću i Martiću. Za Martića je rekao da se rukovodio samo vlastitim interesom, pa je odbijao nagodbu u trenutku kada su svi već uvidjeli da je Oluja neizbježna, da RSK neće dobiti podršku ni od Miloševića ni od Karadžića.
Da je prihvatio mirovni plan, to bi ne samo omogućilo Srbima da ostanu u Hrvatskoj nego bi im dalo široku autonomiju, pa čak i pravo na vlastitu valutu, rekao je Galbraith i istaknuo da je Milan Martić bio “najbolji prijatelj i suradnik Franje Tuđmana, jer mu je dao izgovor za Oluju i nastojanje da se riješi Srba u Hrvatskoj”.
Piše: Iz Haaga Snježana Pavić
Foto: Hrvoje Polan
--------------------------------------------------------------------------------
Peter Galbraith
“Ni hrvatska Vlada ni Sjedinjene Države nisu mogle dopustiti da srpske snage u velikoj ofenzivi u ljeto 1995. zauzmu Bihać. Odlučili smo da nećemo sprečavati Tuđmana da pokrene Oluju, a ja sam dobio instrukcije da mu o tome ne dam nikakvo mišljenje”, istaknuo je bivši američki veleposlanik u Zagrebu Peter Galbraith svjedočeći danas na suđenju bivšem vođi pobunjenih Srba u Hrvatskoj, Milanu Martiću.
Bihać je bio UN-ova zaštićena zona isto kao i Srebrenica, u kojoj su Srbi u srpnju masakrirali 7000 Bošnjaka. U Bihaću je tada bilo četiri do pet puta više stanovnika, pa smo se bojali da bi čak 40 tisuća Bošnjaka moglo biti ubijeno, istaknuo je Galbraith.
Rekao je da su se Hrvati bojali masakra i toga da bi preživjeli kao izbjeglice došli u Hrvatsku, koja je od ‘91. bila opterećena s dva milijuna izbjeglica. Time bi Hrvatska, rekao je Galbraith, bila dovedena u bitno nepovoljniji strateški položaj jer bi se s padom Bihaća spojili teritoriji pod srpskom kontrolom u Hrvatskoj i BiH. Galbraith je rekao da je za Oluju saznao 21. srpnja 1995. u razgovoru s Tuđmanom na Brijunima, te da je hrvatskog predsjednika odmah upozorio da u slučaju akcije ima obavezu zaštititi imovinu i život srpskih civila, te predstavnika UN-a.
- Iako su pregovori između Srba i Hrvata trajali mjesecima, Tuđman nije vjerovao da bi pobunjeni Srbi pristali na dogovor. Sjedinjene Države nisu mislile da bi trebale Hrvatima reći da ne kreću u vojnu akciju. Zato smo odlučili ne dati nikakvo mišljenje, no svakako smo smatrali da je najbolje mirno rješenje ako je ikako moguće - dodao je Galbraith.
Zbog toga je Galbraith 3. kolovoza otišao u Beograd razgovarati s Milanom Babićem, kojeg je upozorio da Hrvati spremaju akciju i da Srbi u Hrvatskoj nemaju nikakvu podršku. Babić je prihvatio četiri od pet točaka mirovnog plana, ali to nije bilo dovoljno. Na povratku iz Beograda u 17.45 sati Galbraith se sastao s Tuđmanom.
- Prenio sam mu Babićeve riječi i apelirao da odgodi vojnu akciju. Tuđman je bio vrlo skeptičan prema Babićevoj iskrenosti i njegovoj moći da nagovori ostale u Kninu. Nisam uspio, pripreme za akciju su predaleko otišle. U 18 sati VONS je donio konačnu odluku da se ide u rat - rekao je Galbraith.
Te noći počela je Oluja.
Istodobno kada se Galbraith našao s Tuđmanom, u Beogradu se s Miloševićem trebao naći Rudolf Perina, no Milošević ga je odbio primiti. Oluja se više nije mogla izbjeći.
Galbraith je rekao da je Babić bio jedini vođa RSK kojim je rukovodio interes Srba u Hrvatskoj i jedini se bio spreman nagoditi s Hrvatima, ali nije bio dovoljno hrabar da bi se suprotstavio Miloševiću i Martiću. Za Martića je rekao da se rukovodio samo vlastitim interesom, pa je odbijao nagodbu u trenutku kada su svi već uvidjeli da je Oluja neizbježna, da RSK neće dobiti podršku ni od Miloševića ni od Karadžića.
Da je prihvatio mirovni plan, to bi ne samo omogućilo Srbima da ostanu u Hrvatskoj nego bi im dalo široku autonomiju, pa čak i pravo na vlastitu valutu, rekao je Galbraith i istaknuo da je Milan Martić bio “najbolji prijatelj i suradnik Franje Tuđmana, jer mu je dao izgovor za Oluju i nastojanje da se riješi Srba u Hrvatskoj”.