I opet očekujem poziv, bilo kakav glas, očekujem javljanje...
I tu se postavlja pitanje, koliko smo u stanju neke stvari oprostiti i dokle dosežu naše granice?
Vjerujem da je ljubav bila velika, ali tvoje dugogodisnje nastojanje da ga "popravis", pokazuje zapravo priuje svega tvoju upornost i cudjenje pred cinjenicom da i ti mozes u necemu biti neuspjesna. Na zalost, u onom sto ti je bilo jako vazno nisi uspjela - ali moras prihvatiti cinjenicu da druge ne mozemo promijeniti. Samtraj i to, da si uspjela ustrajati toliko dugo vremena, i dati mu priliku koju on nije iskoristio - svojim uspjehom, a samo njegovim neuspjehom.Faustina wrote:Zamislite vezu od 4 godine, on narkoman, a ja uspje¹na u svakom pogledu. Ali, ljubav je bila velika. Poslije mnogo razoèaranja smo se rastali. Imala sam èeliène ¾ivce i mnogo nade, ¾ivci su pukli, a nada raspr¹ila kao da je nikad nije bilo. Uradio je mnoge stvari koje mu niko ne bi pra¹tao. Pro¹lo je pola godine, a ja ne mogu normalno da ¾ivim...
pa eto, valjda si i ti na neki nacin ovisnik
Da zaista tako mislis, imao bi nesto neobaveznoPrince wrote:Mislim da je upravo i problem što je jako teško zavoljeti nekog drugog. Zato se Faustina pobrini za što bržu relaciju s nekim, pa možda i nešto neobavezno, inače će te čekanje ubiti.
Vjeruj Skunčici, ona je išla na fakultet za ove stvari_SkunK_ wrote:Faustina srce moje drago, znas da te ja volim najvise na svijetu! Kani se te budale, znam da je tesko i stvarno treba dugo vremena da se tako nesto preboli ali znaj da ce proci jednog dana, evo ja sam ti zivi primjer![]()
Prince ti je to isto dobro rekao kao i svi ostali. Nadji bona sebi jedan dobar KLIN i vidjeces kako ce sve biti super