Vrlo lijepo si ovo napisao. Postoje i razlozi za to, prvi je to što smo predugo živjeli u društvu koji je svoje osnovne vriujednosti crpio upravo iz kolektivizma. Nismo ni jedini. Prije desetak godina sam proveo mjesec dana u Albaniji i bio frapiran stepenom usađenog straha od bilo kakvog izražavanja individualnosti.cyprus wrote:
Mi jesmo ovce, ali je ova slika deplasirana... Ja u Bosni još nisam čuo čovjeka koji kaže da mu je dobro i koji se ne žali... Od onih koji jedva preživljavaju, do onih čija su mjesečna primanja više hiljada... Kukanje je neizostavni dio našeg mentaliteta i rečenica ''Dobro nam/mi je'' jednostavno nesvojstvena bosanskohercegovačkom čovjeku, te zvuči jako čudno, pa i drsko kada se izgovori...
Naša pripadnost ovčijem stadu se ogleda u nečem drugom... A to je da se osjećamo bolje kao dio stada, individualno se slabo snalazimo, mišljenje nam formira što čoban, što blejanje drugih ovaca, uzimanje svoje sudbine u svoje ruke nam je vrlo stran koncept... Ukratko - 'kud svi Turci, tu i mali Mujo' i 'linija manjeg otpora'...
Uostalom, mislim da onog trenutka kada netko otvori temu sa naslovom, dokad ću biti ovca, umjesto dokad ćemo biti ovce, ćemo znati da je određeni pomak nastupio
