DOK JE SVIJET SPAVAO: MZ i rat u BiH 1992 - 1995.

[Fair Life]

Dok je Svijet spavao: Medjunarodna zajednica i rat u BiH 1992 - 1995.
. . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . .(dokumentarni serijal Vlade Azinovica)

[Zadig]

ODLICAN MATERIJAL!!!!!!!!!!!!!!!!1

ODLICAN!!!!

[kriticarka_nikova]

Taman podjoh da ga upitam sta mu je MZ mislila sam da je mjesna zajednica

[Zadig]

samo citaj

Mislim da odgovor leži u činjenici da je ipak bilo realnosti u postojanju te države, da su postojali elementi zajedničke kulture, da je bilo miješanih brakova, ljudi koji su mogli živjeti zajedno. Bilo je neophodno neviđeno nasilje da bi se te veze raskinule.

[vesela]

ovo je, fair bila prava jutarnja lektira...zanimljivo je citati stvari koje prepoznajem...a mnogo se moze procitati i izmedju redova...zadig me pretek'o citatom...mada je meni zapela za oko zadnja recenica...

bilo je neophodno nevidjeno nasilje da bi se te veze raskinule

prave komsijske i prijateljske veze ne moze ni nevidjeno nasilje raskinuti...ali moze pokazati "prava lica" onih za koje bi, mozda i ruku u vatru stavila, vjerujuci im...sto se, na zalost i pokazalo...na svim stranama

mislim da je ovaj istorijski momenat definitivan dokaz da balkanski narod nece i ne moze opstati u jednoj drzavi...to je jako dobro pojasnjeno u ovom serijalu

[Fair Life]

Ko bude pazljivo citao primijetice ovaj dio, po meni znacajan da se zapamti...

Ulogu istočnobosanskih enklava u mogućem teritorijalnom poravanju nakon rata nisu uviđali samo u Washingtonu, kaže dr. Cees Wiebes:

"Sjećam se jednog citata na koji sam naišao i u kojem tadašnji ambasador Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim narodima Muhamed Šaćirbegović kaže: ‘Nakon pada Srebrenice imamo jedan problem manje.’ Ukoliko analizirate mirovne inicijative pokretane tokom rata, vidjet ćete da su već 1993. i 1994. godine svi sudionici pregovora uvidjeli da istočne enklave predstavljat će veliku prepreku uspostavi mira. Svima je bilo jasno da bosanski Srbi i vlasti u Beogradu nikada neće prihvatiti sporazum u kojem će ostati bošnjačke enklave utisnute u već uspostavljen etnički čist, srpski prostor. Dakle, moglo bi se reći kako je, s političkog stanovišta, pad Srebrenice uklonio značajnu prepreku za okončanje rata. No, takvo što vam nitko od političara nije spreman javno priznati."
Predstavnici ratnih vlasti Srebrenice u više su navrata posvjedočili kako su im najviši dužnosnici vlade u Sarajevu tokom rata predlagali zamjenu teritorija i preseljenje stanovništva iz Srebrenice u Vogošću i druga sarajevska predgrađa, koja su tada još bila pod srpskom kontrolom. Raspoloženje vlasti u Sarajevu prema mogućoj razmjeni teritorija oko Srebrenice, dopisnik Tageszeitunga iz Ujedinjenih naroda, Andreas Zumach, imao je priliku doznati iz prve ruke:

"Mislim da je vrlo moguće kako je i u vladi Alije Izetbegovića i u zapovjedništvu Armije Bosne i Hercegovine bilo ljudi koji su vjerovali da bi zamjena teritorija i formiranje nacionalno i geografski kompaktnih područja moglo biti dobro rješenje i ubrzati uspostavu mira. Sjećam se razgovora s predsjednikom Izetbegovićem u Ženevi 1994., kada mi je nagovijestio da bi se bio spreman zadovoljiti jednom manjom i uglavnom muslimanskom državom u nacionalno i etnički podijeljenoj Bosni. Ne bih zato isključio mogućnost da su neki krugovi u bosanskoj vladi i vojsci imali razumijevanja za ideju o uspostavi mira na temelju takve etničke podjele."

[Drvosjeca iz Dejcica]

Ko bude pazljivo citao primijetice ovaj dio, po meni znacajan da se zapamti...

Ulogu istočnobosanskih enklava u mogućem teritorijalnom poravanju nakon rata nisu uviđali samo u Washingtonu, kaže dr. Cees Wiebes:

"Sjećam se jednog citata na koji sam naišao i u kojem tadašnji ambasador Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim narodima Muhamed Šaćirbegović kaže: ‘Nakon pada Srebrenice imamo jedan problem manje.’ Ukoliko analizirate mirovne inicijative pokretane tokom rata, vidjet ćete da su već 1993. i 1994. godine svi sudionici pregovora uvidjeli da istočne enklave predstavljat će veliku prepreku uspostavi mira. Svima je bilo jasno da bosanski Srbi i vlasti u Beogradu nikada neće prihvatiti sporazum u kojem će ostati bošnjačke enklave utisnute u već uspostavljen etnički čist, srpski prostor. Dakle, moglo bi se reći kako je, s političkog stanovišta, pad Srebrenice uklonio značajnu prepreku za okončanje rata. No, takvo što vam nitko od političara nije spreman javno priznati."
Predstavnici ratnih vlasti Srebrenice u više su navrata posvjedočili kako su im najviši dužnosnici vlade u Sarajevu tokom rata predlagali zamjenu teritorija i preseljenje stanovništva iz Srebrenice u Vogošću i druga sarajevska predgrađa, koja su tada još bila pod srpskom kontrolom. Raspoloženje vlasti u Sarajevu prema mogućoj razmjeni teritorija oko Srebrenice, dopisnik Tageszeitunga iz Ujedinjenih naroda, Andreas Zumach, imao je priliku doznati iz prve ruke:

"Mislim da je vrlo moguće kako je i u vladi Alije Izetbegovića i u zapovjedništvu Armije Bosne i Hercegovine bilo ljudi koji su vjerovali da bi zamjena teritorija i formiranje nacionalno i geografski kompaktnih područja moglo biti dobro rješenje i ubrzati uspostavu mira. Sjećam se razgovora s predsjednikom Izetbegovićem u Ženevi 1994., kada mi je nagovijestio da bi se bio spreman zadovoljiti jednom manjom i uglavnom muslimanskom državom u nacionalno i etnički podijeljenoj Bosni. Ne bih zato isključio mogućnost da su neki krugovi u bosanskoj vladi i vojsci imali razumijevanja za ideju o uspostavi mira na temelju takve etničke podjele."

Sjecas li se skupa ispred Predsjednistva i parola - potpisi Alija neka je i avlija... U odredjenom istorijskom trenutku jednostavno realno stanje na terenu je ljude natjeralo da razmisljaju drugacije od onog za sta su se prvobitno zalagali.

[forUMASH]

Analiza Daytonskog sporazuma, po pravilu, ovisi od interesa onih koji ga tumače. Čini se ipak, bez obzira na pojedinačne interese, da taj dokument sadrži jedan, za sve podjednako opasan element. Umjesto da ga razriješi, Daytonski sporazum je u bosanski mir ugradio temeljni razdor zbog kojeg je izbio rat - pitanje da li će Bosna biti jedinstvena ili podijeljena država? Zato je i njegova provedba nerijetko tek nastavak rata drugim sredstvima. Još jedan propust doprinosi takvoj postavci, kaže Jim O’Brien:

James O’Brien"Posebno upada u oči etnička komponenta Daytona, dakle nacionalna pripadnost kao gotovo apsolutno polazište za određivanje osobnih prava. U konačni tekst mirovnog sporazuma ušli su elementi koje je iznjedrio nacionalizam i koji su 1992. pokrenuli rat. Također treba istaći da je u Daytonu vlast prešutno prepuštena trima nacionalnim strankama jer je upravna struktura zemlje dizajnirana tako da dopušta SDS-u, HDZ-u i SDA da u miru dodatno učvrste moć koju su stekle u ratu. Ukratko, Dayton je stvorio strukturu vlasti koja je omogućila nacionalistima da zadrže vlast i ometu razvoj demokratskog društva. U osnovi, zapavo, upravo je to bio glavni pregovarački cilj sve tri strane i oko toga među njima u Daytonu nije bilo nikakvog spora."

.....evo, opet se izjednacava krivica.... .....a svi mi dobro znamo da nam se prvi predsjednik (i stranka mu) bio spreman odreci privilegija i drzavnicke moci zbog interesa opstanka cjelovite i nedjeljive republike.....

ps- Fair, odlican serijal...

[manijak1]

Helem ........sve sami generali poslije bitke .

[forUMASH]

....hebi ga,kad vec ne mogu biti profiter(znamo ko su ), izmedju generala i slijepca(blago receno) poslije bitke ja biram ovo prvo..... .....jesam li izostavio jos neki od mogucih statusa.....sumnjam.....

[mostarac]

Nije bas on-topic ali nije ni off:

To su po meni samo posljedice, a po meni je sve bilo otrpilike ovako:
Godina je 1941. Evropa stenje pod naletima Blitz Kriega, Francuzi i Britanci kao dvije najvece evropske karakterne kurve placaju vec danak svom promiskuitetu i egoizmu, Na koljenima je Poljska, Madjarska, Grcka... Evropa je pokorena, na koljenima je konacno i Kraljevina Jugoslavija, ali... Neplanirano i tamo gdje se niko nije nadao ni u ludilu, u najnerazvijenijoj drzavi Evrope javlja se otpor, javljaju se snage otpora velikoj Hitlerovoj Njemackoj, nepobjedivoj, svemocnoj, Njemackoj koja je ponizila Frnacusku i izbljuvala se na Britaniju da je ova morala preklinjati veliku sestru Ameriku za pomoc. Ali protiv jedne takve Njemacke jedan mali balkanski narod se usudio dignuti svoj glas i dignuti svoje oruzje. To je bila prva fatalna greska. Veliki nisu navikli da su mali bolji od njih, a pogotovo ako su porazeni kao Francuska i Britanija
Idemo dalje, pokret otpora i slobodna teritorija u Jugoslaviji raste, a «mocna» Crvena armija gubi hiljade kvadratnih kilometara svog teritorija za treptaj oka. Sovjetskom Savezu se nikako nije svidilo da ima neko sposobniji od njih, a pogotovo se to nije svidilo Staljinu. Tu je vec poceo sukob Tita i Staljina, a ne 1948. Tako dobar otpor je bila druga fatalna greska JugoslavijeVeliki ne trpe ponizenja od malih. Uzalud je Tito do 1944. godine molio Staljina za pomoc u oruzju i sanitetskom materijalu i nista nije stizalo.
Britanci ipak ne mogu da ignorisu pokret u Jugoslaviji koji narasta i koji fasistima zadaje ozbiljan udarac pa salju svoju misiju. Cekanje te misije nas je kostalo hiljada zivota na Sutjesci, ali bilo je jako vazno, cak od presudnog znacaja da docekamo te famozne Britance. Dolaze i nakon njih dolazi i prva pomoc. Saveznici sasvim izvjesno planiraju iskrcavanje na Balkan, a to ocekuje i Hitler, pritisnut sada sa istoka Crvenom armijom koja je konacno presla u protivofanzivu, a ciji vojnici zbog jednog suludog uma koji nije mogao otrpiti ponizenje, ginu bez potrebe, tj. Mnogi su poginuli bez potrebe. Kako Britanci pocinj upucivati sve vecu pomoc u Jugoslaviju, Staljin se plasi da gubi kontrolu i uticaj nad KPJ i pocinje i on. Jugoslavija zatim zapadnim saveznicima pokazuje zube i postavlja uslove za iskrcavanje na Balkan. Britanija to nije ocekivala, a pogotovo to nije ocekivala od male i skromne Jugoslavije. Nije ocekivala ponos, slogu i cast. To je bila treca fatalna greska Veliki ne vole kad mali ustanu i ne klece pred njima moleci za milost.
Kraj rata, izbori provedeni, kralju zabranjen povratak, sve posteno i zakonito, pojavljuje se hladni rat, Jugoslavija kaze NE Staljinu i pocinje doba najgenijalnijeg politicara svih vremena, pocinje doba politicke genijalnosti kakvu niko nije vidio i kakvu veliki ne mogu oprostiti. Cetvrta fatalna greska Veliko NE i staljinizmu i kapitalizmu – put u nesvrstanost. Veliki ne vole kad se mali ne pokoravaju njima i kad sami biraju svoj put
Jugoslavija starta kao najnerazvijenija drzava Evrope, narod se opismenjava, drzava se gradi nenormalnom brzinom i koracima od sedam milja, ekonosmki napredak je vidan, fabrike nicu kao pecurke nakon kise, narod i dalje zivi tesko, ali mnogo bolje nego prije, a Jugoslavija pocinje da se penje na ljestvici razvoja. Zapad je pored SSSR-a dobio jos jednog ozbiljnog protivnika, a ono sto ce se dokazati kasnije je da je taj protivnik cak bio i mnogo ozbiljniji i mudriji. Jugoslavija je zemlje u kojoj nema nasilja sovjetskog tipa Peta fatalna greska Veliki ne vole kad nemaju argumente u rukama – platili smo to stotinama hiljada zivota u ovom ratu.
Pokret nesvrstanih se osniva i Jugoslavija postaje sve znacajniji medjunarodni faktor i sve jacha drzava sa jasnim ciljem koji se na zaprepastenje zapada korak po korak i ostvaruje iako je Jugoslavija komunisticka zemlja. Politicki uticaj Jugoslavije u svijetu narasta. To je bila sesta fatalna i najveca greska Jugoslavija je postala bitan svjetski faktor sa ogromnim politickim uticajem, a veliki nisu navikli da se mali dizu, a pogotovo ne da im mali postaju konkurencija. To jednostavno nisu mogli oprostiti. Postaju ugrozeni od Jugoslavije, vise nego od SSSR-a jer od SSSR-a se bilo lako braniti, jer je Staljinova politika, kao i politika njegovih nasljednika, pocivala na moru krvi, dok to sa Jugoslavijom nije bio slucaj. Jugoslavija postaje ekonmski sve jacha i jacha, a do vraga ni taj Tito nece da umre. Starac se bas dobro drzao, a narod ga obozavao. Vrijeme je bilo za odlucnu akciju i pripremu terena, jer jugoslovenski komunizam je postao stvarna i najveca opasnost zapadu, a ne sovjetski. Jugoslavija je ekonomski pokrila trzista za koja se borilo i koplja lomilo dvadesetak zapadnih zemalja. Pocela je i da ugrozava direktno njihove interese i «unutrasnje» poslove, kao sto je to slucaj u Alziru i Palestini. Konkurencija je postala i vise nego ozbiljan protivnik. HITNO se moralo uciniti nesto po tom pitanju.
Pocinje finansiranje fasistickih emigrantskih pokreta koji su izbjegli iz Jugoslavije po zavrsetku rata, pocinje regrutovanje domacih komunista u svrhu ciljeva zapada, pocinje propaganda protiv Jugoslavije, ali sasvim dozirana. Igra se na SSSR javno jer se to isplati, a najozbiljnijem protivniku se pristupa s ledja i iznutra. Osmislja se straegija i zna se da Jugoslavija moze puknuti samo pod cizmom nacionalizma i dogovorili su se: «Pa ucinimo im onda to». Nakon hrvatskog proljeca 1971. godine prvi tim je mogao biti regrutovan. Tudjman je samo morao poziviti i cekati svoju priliku, mada je Tudjman vec prije hrvatskog proljeca odletio. Sva logistika i infrastruktura vani su mu vec bili obezbjedjeni i samo se cekala prilika, mudro i pametno. Jednog su dakle vec imali. Ipak jedan nije nista znacio, ako ne dobiju i onog drugog, jer bili su svjesni da Jugoslaviju mogu srusiti samo Hrvatska i Srbija i to zajedno. Sama nijedna od njih ne moze. Ostali clanovi jugoslovenske federacije su tu bili samo folklor i statisti koji nisu mogli sami uraditi nista. Krajem sedamdesetih jedan mlad i perspektivan «momak» odlazi u Ameriku. Ima i dobar komunisticki pedigre. Dosao je da se dodatno obrazuje i provesce tu 4 godine. Njegovo ime je Slobodan Milosevic. Konacno su dobili drugog. Umire «hvala bogu» i «stara komunjara». Sada ce ici lakse. Doci cemu svi na sahranu, jer oni su ipak postovali svog protivnika kojem nisu mogli nista. 1981. godine vec pocinju prve ozbiljnije pobune, ali se nekako stisavaju. Jugoslavija je u ekonomskoj krizi, ali nakon sarajevske olimpijade kao da stvari krecu nabolje. Jugoslavija ponovo pocinje da ide naprijed, ali istina trese je inflacija sto joj stvara velike poteskoce. U to vrijeme onaj americki decko pocinje kao svjez, napredan i mlad kadar da se vrtoglavo penje ka vrhu. 1987. godine dolazi na celo CK SK Srbije. BINGO. Nakon 42 godine zapad je konacno napravio i prvi ozbiljniji dobitak. Drugi je na pomolu, a poludobitak iz Poljske je vec instaliran u Rim u vidu pape. On ima svoje zadatke, koji ruku na srce nisu bili ni teski obzirom kako su se Sovjeti ponasali prema Poljacima, ali njegov lik ne predstavlja nista dok se konacno ne pojavi i treca figura koja je vec na uzlaznoj putanji. Gorbacov osvaja Moskvu. Vrijeme je za zdruzenu i sinhronizovanu akciju. Milosevic kao svaki dobar decko na zadatku odradjuje posao fenomenalno, budi nacionalne strasti, dolazi mu u pomoc i Henry Kissinger. Uh a gdje on dodje tu se zna da mora biti belaja, ali njihov razmjer se jos ne zna i tek treba da se utvrdi. A onda, onda Jugoslavija pravi sedmu kobnu, fatalnu, posljednju zivotnu gresku. Na celo savezne vlade dolazi Ante Markovic koji reformise kompletan ekonomski sistem. Slobodan Milosevic ima ogromne probleme sa njim i pocinje da gubi konce u rukama. Ta bezobrazna Jugoslavija bas se neda i ne samo to, nego je poklopila totalno trzista za koja se i danas 2006. godine vode ratovi i gdje zemlja gori. Ta Jugoslavija je bas ponosna i opasna.
Zapad odlucuje, da opasnost od ove zemlje nece prestati njenim raspadom. NE. Opasnost od nje ce tek prestati ako se onemoguci njeno ponovno sastavljanje kao nezavisne i jake drzave, a prije svega nekolonijalizovane. Dakle SSSR je toliko zaribao da ga je bilo dovoljno rasturiti. Dobri decko Gorbachov je to uradio vrlo efikasno i brzo i prva komunisticka drzava je otisla zauvijek u nepovrat. Ali ostalo je pitanje Jugoslavije. To nije moglo tek tako. Morala se zapecatiti njena sudbina. Slobodan Milosevic ima zadatak da je razbije milom i silom. Krece sa 14. kongresom da radi konkretne stvari i tjera Slovence i Hrvate. Dolaze izbori, a tu uskace vec zaboravljeni pionir Francek. Kampanja puna novca, nosena na krilima Milosevicevog nacionalizma. Pobjeda nije mogla izostati. Dolaskom Franje Tudjmana na vlast sve je spremno i kocke su slozene. Franjo fenomenalno odradjuje svoj zadatak i rehabilituje ustaski pokret, budi nacionalizam i dovodi ga do granica izdrzljivosti sto kod vec nabrijanih hrvatskih Srba dobro skolovanih Milosevicevim politickim pamfletima izaziva istu nacionalisticku reakciju. Bal vampira je konacno na zadovoljstvo ukupnog zapadnog politicko stablismenta poceo. Treba ga samo stimulisati. Krece rat u Sloveniji, ali ona nikom nije zanimljiva, jer iako ekonomski najjaca nije bila republika koja je mogla uticati na konacan ishod, Na konacan ishod su mogle uticati samo 2 i ako nekim cudom poludi ona treca koja je predstavljala srce zemlje, Bosna i Hercegovina. Medjutim nazalost nije poludila i eksponati u vidu HDZ-SDS sa pridodanom SDA su ipak samo nastavili plan. Krece rat u Hrvatskoj, Kissinger je sretan u Beogradu, zadatak je izvrsen i moze se poceti spremati za odlazak kuci. Jugoslavija je zapaljena, a zapad moze pozar ugasiti odmah, ali onda ce kuca uz malo popravke opet moci zasijati punim sjajem. NE. Treba je spaliti do temelja. Srbi u Srbiji misleci da se bore za ocuvanje Jugoslavije podrzavaju Milosevica, a ne shvataju dapodrzavaju najzlocinackije cetnicke ideje. Bosanski Srbi su isto vec spremni i dobro instruirani od dobrog zapadnog djecaka sa Dedinja. Hercegovacki Hrvati vec imaju zavidno ratno iskustvo u Hrvatskoj. Sve ide po planu, ali... Sarajevo pravi po samu Bosnu i Hercegovinu a samim tim i po Jugoslaviju jednu katastrofalnu gresku Greska nije mogla uticati na raspad zemlje, ali na duzinu trajanja rata jeste uticala. Naime Sarajevo i Bosna progovaraju stotinama hiljada demonstranata koji traze smjenu vlade i masu jugoslovenskim zastavama. Bosna je ipak poludila, nazalost kasno i vise nista nije mogla spasiti. Pocelo je i u srcu zemlje, u njenoj kolijevci gdje je i nastala i trajalo svirepe i duge tri i po godine. Trajalo je onoliko dugo dok zapad nije ocjenio da je dovoljno i dosta da nikad vise ne bude skupa. Tek tada je reagovao onako kako je mogao jos i 1991. u Hrvatskoj ili 1992. u BiH.
Ipak posao je trebalo zavrsiti, a i zrtvenu janjad priloziti bogovima. Zlocinci idu u Haag, ali decko sa Dedinja mora uraditi jos nesto. Mora ekonomsi i politicki sahraniti najjacu jugoslovensku republiku. To on veoma savjesno i cini. Ostao je jos zavrsni udarac i on krece 1999. godine protiv Albanaca na Kosovu. Kako oni nisu bili lojalni Beogradu, zapad je ocjenio da je dovoljno samo da intervenise i zauvijek Kosovo odvoji od Srbije. Razbijeno i rastureno na proste faktore.
U medjuvremenu je umro i prvi zlatni decko Francek, ali Slobodan je malo mladji pa se mora napraviti i malo farse da ne bi bas sve bilo providno. Dovode ga u Haag, a za to vrijeme Slobodan je u Srbiji ojacao strasnu antikomunisticku atmosferu i obavio i dobro taj dio zadatka. Malo predstave, malo zabave za Slobodana i 2006.godine je doslo vrijeme da se i Slobodanu vrate dugovi. Razbolice se i otici za Rusiju odakle ce biti premjesten u dvorac kraj Moskve sto i ptice znaju na granama. To ce biti kraj o 6 brace i sestara, 6 buktinja spojenih u jednu, 6 krvnih zila koje su cinile jedno srce, 6 balkanskih pogleda koji su se usudili da budu ponosni, hrabri, samostalni, dicni, nezavisni i da sami biraju svoj put, 6 hrabrih i odlucnih naroda koji su odbili da budu kolonizirano roblje velikih evropskih sila. Nazalost nisu uspjeli. Na nasoj djeci je da to ucine u buducnosti i pokusaju ponovo uceci na greskama nasih oceva.

[danas]

Dok je Svijet spavao: Medjunarodna zajednica i rat u BiH 1992 - 1995.
. . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . .(dokumentarni serijal Vlade Azinovica)

sada vidim da je ovaj serijal baziran na knjizi rogera cohena, "hearts grown brutal". po meni, to je jedna od najboljih knjiga o proslom ratu (uz "blood and vengeance" chuck-a sudetica).

PS mostarac, imal' jos tih boba

[mostarac]

Dok je Svijet spavao: Medjunarodna zajednica i rat u BiH 1992 - 1995.
. . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . .(dokumentarni serijal Vlade Azinovica)

sada vidim da je ovaj serijal baziran na knjizi rogera cohena, "hearts grown brutal". po meni, to je jedna od najboljih knjiga o proslom ratu (uz "blood and vengeance" chuck-a sudetica).

PS mostarac, imal' jos tih boba

ma bona kakve bobe. ovo je samo malo veci tekst o tome kako je ovaj rat pocela, vodila i zavrsila upravo medjunarodna zajednica a sve iz licnih interesa i onako kako je njoj odgovaralo. Lokalni majmuni sa armijama pod svojom kontrolom su bili samo dobre sluge i igrachi medjunarodne zajednice.
A narod. Ma mi smo vazda bili budale

[Sike_]

Da se mostarac pito mi bi Josipa u komi drzali vec 25 godina. Ne bi nam Sharon mogo ni prismrdit.

[SKOJ]

Dok je Svijet spavao: Medjunarodna zajednica i rat u BiH 1992 - 1995.
. . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . .(dokumentarni serijal Vlade Azinovica)

sada vidim da je ovaj serijal baziran na knjizi rogera cohena, "hearts grown brutal". po meni, to je jedna od najboljih knjiga o proslom ratu (uz "blood and vengeance" chuck-a sudetica).

PS mostarac, imal' jos tih boba

ma bona kakve bobe. ovo je samo malo veci tekst o tome kako je ovaj rat pocela, vodila i zavrsila upravo medjunarodna zajednica a sve iz licnih interesa i onako kako je njoj odgovaralo. Lokalni majmuni sa armijama pod svojom kontrolom su bili samo dobre sluge i igrachi medjunarodne zajednice.
A narod. Ma mi smo vazda bili budale

narod je najbolja kobila

[El-Baklawa]

*pucina je stoka necuvena*




/Njegos/,:D

[da pamtis]

MADRID, Spain (CNN) -- Spanish police say they have arrested a Serbian man wanted for murder who also allegedly once had documents incriminating former Yugoslav President Slobodan Milosevic in numerous assassinations.

http://edition.cnn.com/2006/WORLD/europ ... index.html

da ne otvaram novi topik interesuje me ko je sad ovaj..

Vukotic was wanted by Belgian authorities for the Hadri murder, as well as by the United Nations war crimes tribunal in the Hague, Netherlands where Milosevic is currently on trial for genocide. Vukotic could be a key witness.

Authorities said that in the past, Vukotic had documents incriminating Milosevic in numerous assassinations. But at the time of his arrest at the Madrid airport, Vukotic had only a forged Croatian passport and driver's license that listed his name as Ludvig Bulic.

[Fair Life]

(...)

da ne otvaram novi topik interesuje me ko je sad ovaj..

Vukotic was wanted by Belgian authorities for the Hadri murder, as well as by the United Nations war crimes tribunal in the Hague, Netherlands where Milosevic is currently on trial for genocide. Vukotic could be a key witness.

Authorities said that in the past, Vukotic had documents incriminating Milosevic in numerous assassinations. But at the time of his arrest at the Madrid airport, Vukotic had only a forged Croatian passport and driver's license that listed his name as Ludvig Bulic.

Veselin Vukotić, foto: El Pais

Vise:

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/pa ... 16006.html

[klif]

Da se mostarac pito mi bi Josipa u komi drzali vec 25 godina.

I mene da su pitali, uradio bih isto. Jugoslavija je bila jedini period u istoriji Juznih slavena u kojem su isti bili politicki subjekt na svjetskom nivou. Sada smo samo objekt. Svi do jednoga.