Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
SRBI SU USLI U BERLIN I SAMOUBILI HITLERA
Anonimac, 18.6.2006 0:44:37
I POBJEDILI ARGENTINU 6-0
Anonimac, 18.6.2006 0:59:28
A OD TIH 18 000 PARTIZANA BILO JE SIGURNO,DA NE LAZEM,JEDNO 30 000 SRBA
Anonimac, 18.6.2006 1:02:16
CUJ NIJEMACA BILO 127.000,E MOJ NOVICA,NOVICA IMA ONA NARODNE U STRAHU SU VELIKE OCI.
BORAC, 18.6.2006 1:11:35
kako se lako sprdate sa izginulim ljudima, majku vam bezobraznu. Nepostujete izginule, zato tako lako saljete ljude da i danas ginu
jeste idioti, 18.6.2006 1:25:43
Ako je iko bezobrazan onda je to Dodik.Odakle njemu cetniku i geocidnoj tvorevini rs pravo da slave antifasisticku borbu
Anonimac, 18.6.2006 1:29:14
Jesu li rbi posle Sutjeske sjeli na srpske guzice i jeli srpske felge? Il ipak bile uvozne?
zrikavac, 18.6.2006 1:31:42
SRAM ME KJAD VIDIM KO TO SVE ISTUPA ISPRED SRBSKOG NARODA CETNIK DO CETNIKA
Pero Banja Luka, 18.6.2006 2:19:34
Svaka ti cat care i mene je sram isto
ZA PERU, 18.6.2006 2:20:27
Bravo Anonimci,ja mislim da su se mnogi slatko nasmijali vasem pisanju a na racun onih srpskih konja,svaka vam cast jos jednom,ja sam se ismijao suze su tekle.
sultan, 18.6.2006 2:43:22
Dodik je u pravu kad kaze da je najvise srba izginulo ? Sa CETNICIMA !!!!!!!
VITEZIT, 18.6.2006 3:47:41
Komentiraj
Vaše ime:
Vaš komentar:
Dajemo na znanje:
Komentari posjetitelja ne održavaju stajališta BH Internet dnevnika Pincom.info.
Molimo vas da u komentiranju i polemici s drugim posjetiteljima izbjegavate korištenje vulgarnih izraza, psovki, vrijeđanja drugih na vjerskoj nacionalnoj, rasnoj, spolnoj ili drugoj osnovi.
To je odraz primitivizma i ne priliči pristojnim ljudima.
Ova tvrdnja jednostavno nije istinita..Kao prvo RS ne treba slaviti
bitku na Sutjeci jer su i u toj bici a i u prethodnoj bici kao najvažniji događaji bili baš uništavanje onih koji su u RSu postali "antifašisti"..kao drugo sramotno je na ovakav način isticati učešće jednog naroda..kao
mi smo bolji od drugih---svi su u toj bici bili najbolji...
Kao treće ako ćemo već ići na prebrojavanje,istina je da su na Neretvi i na Sutjesci(koje su praktički jedna te ista bitka) najteže borbene zadatke
i najveće gubitke imale dalmatinske brigade...
Nakon bitke na Neretvi dalmatinske brigade su imale ogromne gubitke,no odigrale su glavnu ulogu u slamanju četničkih snaga na drugoj strani Neretve..također su u redove partizana uključili popriličan broj lokalnih Srba...što se tiče Sutjeske poznata je 2.dalmatinska brigada i poruka Titu da je izgubljeno 2/3 sastava ali da računaju kao da su u punom sastavu...Poruka je od Sinjanina Brune Vuletića...bivšeg alkarskog vojvode...
Posebno ovo dobiva na težni kada se zna da su ti ljudi napustili sovje domove i obitelji u Dalamciji koja je već puno prije WWII rata bila pod Talijanskom svojevrsnom okupacijom...
Dodik hrabro koraca ka ubiranju novih predizbornih poena. Otkako je za dlaku izbjegao atentat od strane prekodrinske brace, post'o je gori od seseljevih radikala!
Tezu "uzasno je izdvajati jedan narod iz NOB-a".. Nevjerovatna glupost pripadnika drugih naroda,buduci da svako normalan zna da ne bi nista bilo od NOB-a i partizana,da su svi Srbi otisli u cetnike i odbili partizansku borbu...
Srbi su bili kljucni htjeli to priznati ili ne, mozda zato sto su znali da kroz Hitlerove planove,ne bi dobili sve ono sto su htjeli,a mozda da i pod maskom "narodne borbe" vrate kontrolu nad cijelom "kraljevinom" Jugoslavijom, a da uz to imaju podrsku drugih naroda...
Što se ispostavilo kao tačno,budući da će desetljećima kasnije Srbi imati apsolutnu kontrolu nad obavještajnim i kontra-obavještajnim službama, vojskom i policijom...
Ja mislim da su presudni bili Marsovci koji su zajedno sa Dodikovim tatom branili slobodu i cast srpskog naroda i srpske nejači protiv mrskog, hiljadu puta jaceg neprijatelja i okupatora predvodjenog hordama muslimana, hrvata, jevreja... Jadan je narod koji toliko voli da falsifikuje i petlja i koji živi od svojih mitova.
Hrvati su u Jasenovcu počinili genocid nad Srbima.To je istina.Nije bitno je li 500 000 ili 100 000.
Definicija za osudu za pocinjen genocid kroz međunarodni kazneni zakon:
"Ko s ciljem da potpuno ili djelimično uništi neku nacionalnu,etničku,rasnu ili vjersku skupinu, zapovijedi da se članovi skupine ubijaju ili da im se nanose teške tjelesene povrede,da im se narušava tjelesno ili psihičko zdravlje, da se pripadnici te skupine prislino raseljavaju, ili da se stave u takve životne uvjete koji bi doveli do njenog potpunog ili djelimičnog istrebljenja, ili da se primjene mjere kojima se sprječava rađanje između pripadnika skupine,vrši prislino preseljavanje djece u drugu skupini..."
Genocid je genocid, brojke su nebitne,bitna je namjera.
Ismijaviti srpske nevine žrtve u Drugom svjetskom ratu,istovremeno je ismijavanje bošnjačkih nevinih žrtava u BHOOR-u.
Evo malo informacija o bitci na Sutjesci. Iznenadjuje veliki broj poginulih Hrvata, ako su vec svi bili u ustasama kako kazu neke stereotipi.
Sutjeska je prelomna i najkrvavija bitka u NOR (Narodnooslobobilačkom ratu). Nju je zamislio i izveo njemački okupator od 15. maja do 15. juna 1943. godine na širem prostoru trome e Crne Gore, Hercegovine i Bosne, sa ciljem da opkoli i uništi Glavnu operativnu grupu NOV i POJ sa Vrhovnim štabom i Titom na čelu. Okupator je u ovu operaciju, poznatu kao "V neprijateljska ofanziva" ili Bitka na Sutjesci, uveo oko 127.000 vojnika (67.000 Njemaca, 43.000 Italijana, 2.000 Bugara i oko 15.000 domaćih slugu okupatora) uz podršku 170 aviona, osam artiljerijskih pukova i veliki broj tenkova protiv glavne operativne grupe jačine oko 22.000 partizana. Ili: šest na jednog, što je, po vojnim normama, duplo više nego što je potrebno za apsolutni borbeni uspjeh napadača.
Nakon jednomjesečnih, danonoćnih borbi, najčešće "prsa u prsa", Glavna operativna grupa (GOG) se uspjela probiti iz okruženja uz ogromne gubitke. Suština uspjeha je u tome što neprijatelj nije ostvario svoj cilj - nije uništio Vrhovni štab sa Titom na čelu, što je bilo presudno da se ubrzo, do II zasjedanja AVNOJ, u novembru 1943, partizanski pokret ponovo razbukti širom Jugoslavije i dosegne konačnu pobjedu.
Kad je NOR pobjedonosno završen, prostor Sutjeske je proglašen za NACIONALNI PARK i pretvoren u jedinstven memorijalni kompleks sa brojnim spomen-obilježjima i rekreativnim sadržajima. Prvo je sagradjena Spomen-kosturnica u koju su pohranjene kosti palih boraca i iznad nje podignut veličanstven spomenik koji simbolizuje proboj iz okruženja, djelo vajara Miodraga Živkovića. Zatim je podignuta Spomen-kuća Bitke na Sutjesci, koju je, po ideji dr Dušana Plenče, projektovao arhitekta Ranko Radović, a likovno osmislio, lijepo i impresivno, sa sadržajima i likovima iz bitke, slikar Krsto Hegedušić. Podignuti su i spomen-muzej, veliki omladinski centar, hoteli, gostinska kuća i 79 spomen obilježja, počev od spomenika Savi Kovačeviću, Nuriji Pozdercu, Veselinu Masleši i drugima. Ubrzo je Tjentište na Sutjesci izraslo u savremeno stjecište jugoslovenske mladosti, a 1983.
osnovana je i Samoupravna zajednica koja je okupila preko 80 raznih organizacija iz cijele zemlje, od Triglava do Djevdjelije
O bici su napisane mnoge knjige, ispjevane veličanstvene pjesme, ura ene slike, snimljeni filmovi, dokumentarni i igrani. Sutjeska je bila neiscrpna tema za mnoge. Izašla je i višetomna edicija u sjećanju njenih učesnika. Pukovnik Viktor Kučan, politički komesar čete na Sutjesci, savremeni vojni istoričar, vjerovatno je o Sutjesci ostavio najbolje djelo - Spomen-knjigu o Sutjesci. U njoj su poimenično dati borci svih jedinica: Vrhovnog štaba, sve četiri divizije (1, 2, 3. i 7) sa Kočom, Pekom, Savom i Pavlom na čelu i sastavima svih 16 brigada i centralnom bolnicom.
Iz te Spomen-knjige saznajemo da je Glavna operativna grupa imala 22.148 boraca, od čega 19.265 partizana i 2.883 partizanke koje su se, rame uz rame borile sa svojim drugovima muškarcima. Od tih boraca poginulo je 7.545 partizana, me u kojima 597 partizanki, što je nezabilježen primjer gubitaka žena boraca u istoriji ratova.
U socijalnom pogledu u GOG je bilo najviše zemljoradnika 13.695, radnika 5.165, aka 1.572, studenata 377, učitelja 97, profesora srednjih škola 40, univerzitetskih profesora 4, ljekara 52, inžinjera 25, pravnika 89, književnika i publicista 14, novinara i akademskih slikara 8, oficira bivše jugoslovenske vojske 57, podoficira 139, sveštenika 10, itd.
Najviše je bilo boraca iz Hrvatske 8.925 od čega iz Dalmacije 5.195, zatim Bosne i Hercegovine 8.293, Crne Gore 3.337, Srbije 1.492, Makedonije 21, Slovenije 19 i inostranstva 38.
U nacionalnom pogledu najviše je bilo Srba 11.851, Hrvata 5.220, Crnogoraca 3.295, Muslimana 866, Jugoslovena 757, Jevreja 74, Slovenaca 21, Makedonaca 4, Albanaca 3 do raznih nacionalnosti, uključujući i Nijemce 4 i Italijane 10.
Neki srezovi (opštine) drže apsolutne rekorde i po broju učesnika i broju poginulih: iz Šibenika je bilo 1.316 boraca, a poginulo je 787, iz Splita 1.091, a poginulo 688, iz Gline 886, a poginulo 599, iz Livna 622, a poginulo 289, iz Nikšića 571, a poginulo 190, iz Knina 568 poginulo 334, iz Dvora na Uni 560, a poginulo 267, iz Drvara 550, a poginulo 203 itd. Na primjer, iz 10. hercegovačke brigade poginulo je 305 boraca, od kojih 115 Srba, 94 Muslimana, 93 Hrvata, 2 Crnogorca i 1 Jevrej, što je najbolji primjer zbratimljenosti za iste ciljeve.
Više od 67 odsto bilo je mla e od 25 godina (14.245 boraca), dok je 48 odsto boraca pripadalo KPJ (6.610) ili SKOJ (4.065). Me u borcima je bilo i 42 vijećnika sa I zasjedanja AVNOJ u Bihaću, a od boraca sa Sutjeske na II zasjedanje AVNOJa u Jajcu došlo je 70 vijećnika.
Sa tim prisjećanjima o ratnoj epopeji i dostojnim spomen obilježjima koja čuvaju uspomenu na njihove herojske podvige, obreli smo se na Tjentištu, u središtu Sutjeske. Dočekali su nas, kao i nekad ranije, predivni pejsaži livada kroz koje vječno huči Sutjeska i koje natkriljuju okolni visovi Zelengore, Volujaka i Vučeva, kao vojnici na vječnoj straži. A sve ostalo je tužno da ne može biti tužnije. Na svakom se koraku vidi da je tuda protutnjala neka osvetnička vojska koja je iza sebe ostavila pustoš paleći, rušeći i demolirajući spomenike velike antifašističke borbe. Nad prostor se nadvilo totalno mrtvilo. Nigdje nikog da vidiš. Nigdje traga ni glasa od predratne vreve. Ne čuje se muzika, ni pjesma. Kao da se život ugasio. Samo se i dalje gordo uzdiže spomenik iznad Kosturnice o proboju proletera. Iako obrastao u mahovinu, spomenik djeluje snažno i živo kao da će, poput Konkorda, poletjeti uz Zelengoru. Sve ostalo je pretvoreno u pustoš koja je iza sebe ostavila tzv. vojska Republike Srpske u pogromaškom "nadiranju" tokom ratova od 1992. do 1995. godine. Gostinska kuća ili, kako su je zvali Titova kuća je upaljena. Iz obzidina strči samo dimnjak od nekadašnjeg kamina. Omladinsko naselje je nestalo u pohari.
Hotel, bez vrata i prozora, djeluje avetinjski. Informativni centar tako e. Spomen kuća je demolirana, a Hegedušićevo stvaralaštvo mitraljirano i unakaženo. Prosto čovjek da ne povjeruje da se našlo takvih zlotvora da dignu ruku na te svjetle grobove. Jedino je to pogromaštvo nadživio gorostasni spomenik samo zato što je u trenutku rušilaštva osionom starješini vojske Republike Srpske, kako se priča, nedostajalo 1.000 kg eksploziva da ga digne u vazduh.
Danas se na Tjentištu malo ko zaustavlja. A zaustavljalo se na hiljade prolaznika ne samo da predahnu, već i da se poklone senima heroja, da obi u Savin grob, Ozren gdje je Tito ranjen, mjesto gde su sahranjeni Nurija Pozderac, Veselin Masleša i drugi. Niko od prolaznika se "planski" ne zaustavlja iako je mjesto vrlo primamljivo za zastanke na glavnom putu Beograd - Dubrovnik i Sarajevo - Dubrovnik.
Očito je da se mora vratiti život Sutjesci. Da ponovo postane ono što je bila - veliko stjecište poštovalaca narodnooslobodilačke borbe iz svih krajeva donedavne SFRJ. Velika je to obaveza države Bosne i Hercegovine. Od nje se očekuje da započne revitalizaciju Tjentišta i uporedo s tim da formira komisiju koja će ustvrditi šta je sve upropašteno i ko su vinovnici tog rušilaštva, da bi, pod hitno, bili izvedeni pred sud pravde i javnosti. A sve je znano, i komandanti, i rušitelji i pljačkaši. Bez toga se ne može udahnuti ponovni život Tjentištu i iskazati dužni pijetet herojima Sutjeske.
Koga je, bolan, normalnog briga koliko je kojih (o, Bože) poginulo na Sutjesci? Takva idiotska diskusija i jeste cilj baljezgarija ovog idiota koji, Shobi za informaciju, nije ni seljačina iz Laktaša, već seljačina iz sela pored Laktaša.
Ja ne znam koliko je Srba, Bošnjaka ili Hrvata poginulo na Sutjesci, ali znam o kojem broju ANTIFAŠISTA je riječ... Kako li se sad okreću u grobovima, majko moja...
Svi porede Dodika sa Karadžićem, a ja baš imam osjećaj da prvopomenuti bivo, za razliku od ovog drugog, baš i ne zna s čim se igra... Ali, jebaji ga, šaka glasova je u pitanju, nije mala stvar.
kojsino wrote:Liska,
iskreno sam Vam zahvalan na ovom prilogu .
Pridruzujem se!
Inace, citajuci clanak, nisam znao koji je osjecaj vise preovladjivao:
- osjecaj divljenja prema onima koji su na tako dostojan nacin obiljezili to istorijsko mjesto na kojemu je toliki broj ljudi ostavio svoje mlade zivote ili...
... osjecaj gotovo fizickog bola od bijesa, nemoci, gadjenja, prezira prema svima onima koji su nas svojim shupljim pricama o ugrozenosti doveli do bijede koja jesmo.
Ta je shaka bandita, svaka sa svojom svetom knjigom ispod mishke, zabila glogov kolac u stomak sve i jednog poginulog ne samo na Tjentistu vec shirom nekadasnje Jugoslavije i nekadasnje Bosne i Hercegovine.
Otvarajuci Pandorinu kutiju, pustili su duhove onih nad kojima su isti ovi sa Tjentista jednom vec odnijeli pobjedu i bacili ih tamo gdje im i jeste bilo mjesto - na smetljiste istorije.
Zaboravili smo samo da je vazda bilo i bice onih koji ruju i ceprkaju po tom istom smetljistu...
Mislim da su na spomeniku ispisana imena poginulih i koliko se sječam
velika večina su HRVATI.
Šta se tiče Dodika , on je bolestan čovjek - bolestan za vlašču dakako.
"Osvrćući se na odbijanje SUBNOR-a FBiH da zajedno sa SUBNOR-om RS organizira obilježavanje godišnjice velike bitke, Ivanić je rekao da je do toga došlo jer u FBiH smatraju da imaju pravo reći što i tko treba raditi u RS, pa čak i određivati tko bi od političara mogao da govori na Sutjesci."
Trebali su Paravca pustiti da govori on je svakako bio ,kao istaknuti "antifasista" i sin chetnika ,u Rusiji kada se obiljezavao dan pobjede nad fasizmom...
RS je ipak produkt jedne fasisticke politike koju je sproveo Slobodan Milosevic uz pomoc istog onog cetnickog ravnogorskog pokreta koji je djelovao i u Drugom Svjetskom ratu i to na strani fasista ...
Neki od boraca su se dogovorili da zajedno dodju, na svoje divno iznenadjenje na Tjentistu su sreli mnogo svojih suboraca, neke su znali a neke i ne. Tako u razgovoru i upoznavanju, pitajuci jedne druge iz kojih brigada dolaze, jedan borac (Rados) spazi covjeka bez noge na stakama koji je stajao po strani i gledao u daljinu. Rados odluci da mu pridje. "Zdravo druze", rece Rados, "Iz koje si ti brigade"?? Stariji gospodin na stakama se okrenu, suznih ociju pogleda u Radosa i odgovori mu....."Nicht verstehen".......
kojsino wrote:Liska,
iskreno sam Vam zahvalan na ovom prilogu .
Pridruzujem se!
Inace, citajuci clanak, nisam znao koji je osjecaj vise preovladjivao:
- osjecaj divljenja prema onima koji su na tako dostojan nacin obiljezili to istorijsko mjesto na kojemu je toliki broj ljudi ostavio svoje mlade zivote ili...
... osjecaj gotovo fizickog bola od bijesa, nemoci, gadjenja, prezira prema svima onima koji su nas svojim shupljim pricama o ugrozenosti doveli do bijede koja jesmo.
Ta je shaka bandita, svaka sa svojom svetom knjigom ispod mishke, zabila glogov kolac u stomak sve i jednog poginulog ne samo na Tjentistu vec shirom nekadasnje Jugoslavije i nekadasnje Bosne i Hercegovine.
Otvarajuci Pandorinu kutiju, pustili su duhove onih nad kojima su isti ovi sa Tjentista jednom vec odnijeli pobjedu i bacili ih tamo gdje im i jeste bilo mjesto - na smetljiste istorije.
Zaboravili smo samo da je vazda bilo i bice onih koji ruju i ceprkaju po tom istom smetljistu...
on je svakako bio ,kao istaknuti "antifasista" 
