Uh covjece, gdje me nadje...Ahmmed wrote: Lajkane,
Ja sam, također, prolazio kroz različite faze u proteklih petnaestak godina.....
I ,jednoga dana, shvatio da neke stvari ,moram iz temelja mijenjati....Sticaj okolnosti, Božije davanje,šta god da je, omogućilo mi je da prohodam ovom zemljom i sastajem se sa običnim,finim svijetom...Počeo da razumijevam njihove nade, strahove, njihove emocije....Trebalo nam je vremena...I onima koje sam posjećivao i meni....Pa sam onda,počeo da ponavljam posjete istim ljudima...Onako, ničim izazvan, bahnuo bih, najčešće u proljetne i ljetne dane....Kad se može ispred kuće sjediti, da ih ne bihuzurim....I znaš, kako koji put, stisak ruke, postajao bi jači,srdačniji...Naši razgovori otvoreniji....
Ne mogu razumjeti one koji su na vlasti u ovoj zemlji....Nemaju pojma,koliko bi jednom svojom posjetom, u dio zemlje,gdje ne vladaju "njihovi"
promijenili stvari!Ili,u dio zemlje, gdje se ljudi vraćaju .....Sjećam se jednog starine iz Mostarskoga Bijelog Polja, kako je sa suzom u očima i neskrivenim ponosom pričao kako su mu dolazili iz Sarajeva...Njemu, Srbinu, povratniku, zemljodjelcu...došli čak iz Sarajeva, muslimani, sa fakultetom....Posjedili, popričali, bez neke konkretne pomoći....Ali, čika Dušan je upamtio,tu posjetu, po dobru....
Bilo je toga u zivotu, ali... govoriti o tome kad si nekad nekom bez veceg razloga (kako kazes "nicim izazvan") dobro ucinio, uzelo bi tom cinu smisao. A to je ona iskonska ljudska potreba, da drugom pomognes... i ne znajuci ga... samo zato sto pripadas istoj vrsti na ovoj planeti. Ne znas ni kako se zove, ni ko je, ni kakva mu je sudbina. Znas samo da pati i da mu je zivot puno tezi nego tebi. Bude ti poslije tesko i zao, sto ima takve muke na dunjaluku... ali nekako budes ljudski ispunjen, jer si ucinio nesto sto se ne da mjeriti obicnim mjerama...
Eto ispricah da rasteretim dusu, pa ko skonta skonta...
ps. fakat mi ne bi bilo tesko sjesti u auto i zapucati tako negdje i nekom... bez veceg razloga...
