Svaki musliman bi trebao da, shodno svojim mogućnostima, upotpuni klanjanje čitave teravije za svojim imamom, te da ne prekida namaz, a sve kako bi imao nagradu onih koji po čitavu noč klanjaju. To je zbog toga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude klanjao namaz za svojim imamom sve dok on ne završi, bit će mu upisano kao da je čitavu noč klanjao!” Žalosno je što mnogi muslimani napuštaju ramazanski noćni namaz, te propuštaju izvanrednu priliku da u mjesecu milosti budu, kod Uzvišenog Allaha, kao oni koji su čitavu noć klanjali!
Piše: Smail L. Handžić
U odnosu na druge mjesece u godini, Allah, s.v.t., je odlikovao ramazan sa mnogim drugim vrijednostima i blagodatima. Između ostalog, odlikovao ga je time što je zadah iz usta postača draži Uzvišenom Allahu od mirisa miska, što za postače meleki mole sve dok ne završe svoj post, što u njemu Allah uljepšava Džennet i obveseljava ga dolaskom dobrih i pobožnih robova, njegovih budućih stanovnika, što se u njemu šejtani u lance okivaju i otvaraju se vrata džennetska, a zatvaraju džennemska, što se postaču u noćima ramazana opraštaju njegovi grijesi, i što u njemu Allah potpuno oslobađa neke Svoje griješne robove od Vatre... U mjesecu ramazanu se nalazi najveličanstvenija noć koja je vrijednija od hiljadu mjeseci! Kome bude uskraćena njena blagodat, takvome je uskraćeno veliko dobro! Uzvišeni Allah je rekao: Umjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur’ana, koji je uputstvo ljudima i jasan dokaz Pravoga puta i razlikovanja dobra i zla… … (El-Bekare, 185). Poštovani brate i cijenjena sestro, kako ćemo provesti mjesec koji ponosno nosi sve ove odlike? Kakos u njegove dane i noći iskorištavali naši ispravni prethodnici (selefu-s-salih) koji su nam kao blistave zvijezde vodilje u shvatanju i razumijevanju islama?! Tp su oni koji su živjeli u vremenu objavljivanja Kur’ana, koji su bili bliski i najbliži Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, uputi, i koji su najbolje razumijevali njegov put u njegov sunnet? Da li znamo kakvo je bilo njihovo stanje u ramazanu?
Stanje prvih generacija u mjesecu milosti
Prije svega, oni bi jedni druge obveseljavali sanastupanjem mjeseca Allahove mislosti, a zbog svega što ramazan u sebi sadrži. Radovali bi se kao što bi se radovao neko od nas kada bi bio svjestan dam u ponovo dolazi njegov voljeni i dragi gost sa svim veličanstvenim darovima i mnogobrojnim hajratima koje ljudski um ne može ni da pojmi, niti razum da obuhvati! Molili su Uzvišenog Allaha šest mjeseci prije ramazana daih poživi da ga dočekaju, a nakon što bi ga iskoristili, šest mjeseci poslije njega bi molili da im Uzvišeni primi njihova dobra djela kojima su požrtvovano hrlili! Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Došao vam je mjesec ramazana – mubarek mjesec! Allah vas je obavezao da u njemu postite. U njemu se otvaraju vrata dženneta, a zatvaraju vrata Džehennema, i šejtani se okivaju! U njemu se nalazi noć koja je bolja od hiljadu mjeseci, pa ko bude uskraćen njenog dobra, uskraćeno mu je (mnogo dobro)!”.
Ramazan je mjesec posta i sabura
Postili bi i nadali se obećanju kojeg je Uzvišeni Allah dao postačima! Žudili bi za nagradama i viskim stepenima kod svoga Stvoritelja, shodni riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Svako dobro djelo koje učini sin Ademov mu se računa kao deset sličnih učinjenih, pa sve do sedam stotina puta.
Uzvišeni kaže: “Osim posta, jer je on zbog Mene i Ja ga posebno nagrađujem! Postač je ostavio svoju strast, svoju hranu i piče samo zbog Mene! Postač ima dvije radosti: radost pri iftaru i radost kada se susretne sa svojim Gospodarem. Zadah iz usta postača je draži Allahu od mirisa miska!” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, također, rekao: “Ko ramazan isposti vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu opsrošeni protekli grijesi!” I rekao je: “Ko ne ostavi ružan govor i ružna djela, pa, Allahu nije potrebno da takav ostavlja svoju hranu i piće!” Džabir, radijallahu anhu, bi govorio: “Kada budeš postio, neka post i i tvoj sluh, i tvoj vid i tvoj jezik od svih laži i zabranjenih djela! Kloni se uznemiravanju svoga komšije, i neka se na tebi primijeti staloženost i smirenost! Neka ne budu isto tvoje vrijeme kada postiš i kada jedeš!”
Noćni namaz – teravija
Uzvišeni Allah je objavio: A robovi Milostivoga su oni koji po Zemlji mirno hodaju, a kada ih bestidnici oslove, odgovaraju: “Mir vama!”, i oni koji provode noći pred Gospodarom svojim na tlo padajući i stojeći. (El-Furkan, 63.-64.) Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko u ramazanu bude klanjao, vjerujući i nadajući se nagradi, bit će mu oprošteni protekli grijesi.” Prema noćnom namazu posebno je bio brižljiv Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Od Aiše, radijallahu anha, se o tome prenose sljedeće riječi: “Ne ostavljaj klanjanje noćnog namaza, jer zaista ga ni Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ostavljao! Kada bi bio bolestan, ili kada bi osjetio teškoću, klanjao bi sijedeći!” Takođe se prenosi i od Omera ibn El-Hattaba, radijallahu anhu, da bi klanjao u noći onoliko koliko je htio, pa bi, kada bi nastupila polovina noći, budio svoje ukućane na namaz, govoreći im: “Namaz, namaz!”, učeći ajet: Naredi čeljadi svojoj da obavlja molitvu i istraj u tome!Mi ne tražimo od tebe da se sam hraniš, Mi ćemo te hraniti! A samo sa bogobojaznošću je lijep svršetak. (Taha, 132.) Ibn Omer bi nakon što bi proučio ajet: Da li je onaj koji u noćnim časovima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od onoga svijeta i nadajući se mislosti Gospodara svoha…(Ez-Zumer, 9), govorio: “Ovo je Osman ibn Affan, radijallahu anhu!” Ibn ebi Hatim je u pogledu ovih riječi kazao slijedeče: “Ibn Omer bi ove riječi govorio zbog vladara pravovjernih, Osmana, i učestalosti njegovog klanjanja noćnog namaza i učenja Kur’ana, kojeg bi ponekad proučio in a jednom rekatu!” Od ‘Alkame ibn Kajsa se prenosi da je rekao: “Jedne noći sam bio na konaku kod abdullaha ibn Mes’uda, radijallahu anhu, pa je ustao na početku noći i klanjao namaz. U njemu bi učio onako kako i imam uči u mesdžidu, melodično i ne bi se vraćao ( na već proučeno). Čuli bi gas vi oni koji bi bili u njegovoj blizini, in e bi stišavao glas! Tako je radio sve dok do zore ne bi ostalo onoliko vremena kao što je period između akšamskog ezana i ikameta, nakon čega bi završavao sa vitrom!”
Dobro nam došao, mjeseče Allahove milosti!
-
|||||
- Posts: 112
- Joined: 12/04/2005 18:04
#2
Upozerenje za nemarne
Svaki musliman bi trebao da, shodno svojim mogućnostima, upotpuni klanjanje čitave teravije za svojim imamom, te da ne prekida namaz, a sve kako bi imao nagradu onih koji po čitavu noč klanjaju. To je zbog toga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude klanjao namaz za svojim imamom sve dok on ne završi, bit će mu upisano kao da je čitavu noč klanjao!” Žalosno je što mnogi muslimani napuštaju ramazanski noćni namaz, te propuštaju izvanrednu priliku da u mjesecu milosti budu, kod Uzvišenog Allaha, kao oni koji su čitavu noć klanjali!
Studiozno i učestalo učenje Allahove Knjige
Težnja prvih generacija za činjenjem ibadeta bila je izrazito velika. Nastojali su da se na sve moguće načine umile i približe Uzvišenom Allahu. Međutim, kada bi nastupio mjesec ramazana, njihove težnje bi se povećale. Mnogo su učili Kur’an, znajući da je ramazan mjesec Kur’ana, u kojem bi se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učeći od meleka Džibrila, maksimalno okretao njegovom izučavanju. Ostavljali bi svoje poslove i okretali bi se njegovom učenju, izučavanju, pa čak bi se i nadmetali po broju proučenih hatmi. Tome u prilog govore i prenesene zanimljive predaje. Spominje se da bi Katada, Allah mu se smilovao, svakih sedam noći po jedanput proučio čitav Kur’an, pa kada bi nastupio ramazan hatmu bi činio svaka tri dana, a kada bi nastupilo deset zadnjih noći ramazana,u svakoj bi proučio po hatmu. Tako bi isto činio i imam En-Nehai u zadnjih dest noći. Rekao je Er-Rebi’ibn Sulejman. Allah mu se smilovao: “Muhammed ibn eš-Širafi’i bi u ramazanu činio po šezdeset hatmi. Svaku bi proučio samo u namazima.” Također se prenosi da malik ibn enes, Allah mu se smilovao, kada bi nastupio mjesec ramazan, ostavljao iščitavanje hadisa i sijela sa učenim ljudima, kako bi se potpuno posvetio učenju Kur’ana. Abdur-Rezak je kazao: “Kada bi nastupio mjesec ramazana, Sufjan es-Sevri bi ostavljao sve dobrovoljne ibadete predajući se samo učenju Kur’ana.” Poštovani brate i cijenjena sestro, nastoj da svoj ibadet u ramazanu uljepšaš učenjem Kur’ana, jer da ti Uzvišeni Allah podari blagodati dva zagovarača na Sudnjem danu, bolje ti je nego da uživaš blagodati samo jednog... Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, : “Post i Kur’an će biti zagovarači za roba na Sudnjem danu. Reći će post: ‘O Gospodaru, zbog mene se uzdržavao hrane i prohtjeva danju, pa mi omogući dam u budem zagovornik!’ reći če Kur’an: ‘gospodaru, uskratio sam mu san u noći, pami podari dam u budem zagovornik!’ Pa će se oni zauzimati za njega!”
Udjeljivanje sadake
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najdarežljiviji čovjek. Njegova darežljivost bi se posebno isticala u ramazanu. Reakao je : “Najbolja sadaka je ona koja se dadne u ramazanu…” Prenosi se od Zejda ibn eslema, a on od svog oca da je rekao: “Čuo sam Omera ibn el-Hataba, radijallahu anhu, kako govori: “Jednom nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da udijelimo sadaku, pa se to podudarilo kada sam imao imetka, te sam rekao: ‘Ako ikada mognem nadmašiti Ebu Bekra, to ću danas moći!’ Reče: ‘donio sam polovinu svog imetka, pa mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da li išta ostavio svojoj porodici?’ Rekoh: ‘Ostavio sam isto toliko!’ Zatim je došao ebu Bekr sa svim imetkom koji je imao, pa je Allahov Poslanik, sallallahu elejhi ve sellem, rekao: ‘Šta si za njih ostavio?’ Reče: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika!’Tada sam rekao: ‘Više te neću ni u čemu pokušavati nadmašiti!”” Naši ispravni prethodnici su udjeljivali sadaku i tako što su davali hranu. Štaviše, tom ibadetu bi ponekad i davali prednost nad ostalim ibadetima, svejedno da li bi to udjeljivanje hrane bilo kroz nahranjivanje gladnog, ili nekog pobožnog i dragog brata, jer nije uvjet da ta osoba bude potpuni siromah! Allahov Poslanik, sallallahu elejhi ve sellem, je u općenitoj formi rekao: “O ljudi, širite selam, udjeljujte hranu, održavajte rodbinske veze i klanjajte dok drugi spavaju, pa ćete u miru ući u Džennet!” uzvišeni allah je nagovijestio koje nagrade čekaju one koji udjeljuju svoju hranu: …i hranu su davali – mada su je i samo željeli – siromahu i siročetu u sužnju. “Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti.” I njih će allah strahote toga Dana saćuvati i blaženstvo i radost im darovati i Džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi…(Ed-Dehr, 8.-12.) Neki prethodnici su govorili: “Da pozovem desetoricu svojih prijatelja id a ih nahranim hranom koju oni vole, draže mi je nego da oslobodim deset robova iz potomstva Ismailovog!”. Mnogi od njih bi davali drugima prednost i pri samom jelu, bez obzira što su i sami bili postači. Sjedili bi pored svoje braće i bili im stalno na usluzi. Takvi su posebno bili Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, davud et-Tai’i, Malik ibn Dinar, Ahmed ibn Hanbel… Prenosi se da se Abdullah ibn Omer iftario samo sa jetimima i siromasima. Nekad bi saznao da ih je njegova porodica odvraćala od njega, pa bi te noći bojkotirao iftar! Ebu es-suvvar el-‘Adijj je kazao: “Ljudi iz plemena adijj biu klanjali namaz u ovom meddžidu, i niko se od njih nebi išao sam iftariti. Ako bi nekoga našli da jede sa njima , jeli bi, u protivnom , donosili bi svoju hranu u mesdžid i jeli bi sa ljudima!” Ovo su bile samo iskrice iz života naših prethodnika, ali su i te iskrice samo po sebi veličanstveni primjeri koji opisuju i govore o stanju naših ispravnih prethodnika u mjesecu ramazanu. Molimo Uzvišenog Allaha da nas opskrbi korisnim znanjem, da nam oprosti naše grijehe i uputi nas ka Njegovom zadovoljstvu!
SAFF br.154.
Svaki musliman bi trebao da, shodno svojim mogućnostima, upotpuni klanjanje čitave teravije za svojim imamom, te da ne prekida namaz, a sve kako bi imao nagradu onih koji po čitavu noč klanjaju. To je zbog toga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude klanjao namaz za svojim imamom sve dok on ne završi, bit će mu upisano kao da je čitavu noč klanjao!” Žalosno je što mnogi muslimani napuštaju ramazanski noćni namaz, te propuštaju izvanrednu priliku da u mjesecu milosti budu, kod Uzvišenog Allaha, kao oni koji su čitavu noć klanjali!
Studiozno i učestalo učenje Allahove Knjige
Težnja prvih generacija za činjenjem ibadeta bila je izrazito velika. Nastojali su da se na sve moguće načine umile i približe Uzvišenom Allahu. Međutim, kada bi nastupio mjesec ramazana, njihove težnje bi se povećale. Mnogo su učili Kur’an, znajući da je ramazan mjesec Kur’ana, u kojem bi se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učeći od meleka Džibrila, maksimalno okretao njegovom izučavanju. Ostavljali bi svoje poslove i okretali bi se njegovom učenju, izučavanju, pa čak bi se i nadmetali po broju proučenih hatmi. Tome u prilog govore i prenesene zanimljive predaje. Spominje se da bi Katada, Allah mu se smilovao, svakih sedam noći po jedanput proučio čitav Kur’an, pa kada bi nastupio ramazan hatmu bi činio svaka tri dana, a kada bi nastupilo deset zadnjih noći ramazana,u svakoj bi proučio po hatmu. Tako bi isto činio i imam En-Nehai u zadnjih dest noći. Rekao je Er-Rebi’ibn Sulejman. Allah mu se smilovao: “Muhammed ibn eš-Širafi’i bi u ramazanu činio po šezdeset hatmi. Svaku bi proučio samo u namazima.” Također se prenosi da malik ibn enes, Allah mu se smilovao, kada bi nastupio mjesec ramazan, ostavljao iščitavanje hadisa i sijela sa učenim ljudima, kako bi se potpuno posvetio učenju Kur’ana. Abdur-Rezak je kazao: “Kada bi nastupio mjesec ramazana, Sufjan es-Sevri bi ostavljao sve dobrovoljne ibadete predajući se samo učenju Kur’ana.” Poštovani brate i cijenjena sestro, nastoj da svoj ibadet u ramazanu uljepšaš učenjem Kur’ana, jer da ti Uzvišeni Allah podari blagodati dva zagovarača na Sudnjem danu, bolje ti je nego da uživaš blagodati samo jednog... Rekao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, : “Post i Kur’an će biti zagovarači za roba na Sudnjem danu. Reći će post: ‘O Gospodaru, zbog mene se uzdržavao hrane i prohtjeva danju, pa mi omogući dam u budem zagovornik!’ reći če Kur’an: ‘gospodaru, uskratio sam mu san u noći, pami podari dam u budem zagovornik!’ Pa će se oni zauzimati za njega!”
Udjeljivanje sadake
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio najdarežljiviji čovjek. Njegova darežljivost bi se posebno isticala u ramazanu. Reakao je : “Najbolja sadaka je ona koja se dadne u ramazanu…” Prenosi se od Zejda ibn eslema, a on od svog oca da je rekao: “Čuo sam Omera ibn el-Hataba, radijallahu anhu, kako govori: “Jednom nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da udijelimo sadaku, pa se to podudarilo kada sam imao imetka, te sam rekao: ‘Ako ikada mognem nadmašiti Ebu Bekra, to ću danas moći!’ Reče: ‘donio sam polovinu svog imetka, pa mi je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da li išta ostavio svojoj porodici?’ Rekoh: ‘Ostavio sam isto toliko!’ Zatim je došao ebu Bekr sa svim imetkom koji je imao, pa je Allahov Poslanik, sallallahu elejhi ve sellem, rekao: ‘Šta si za njih ostavio?’ Reče: ‘Ostavio sam im Allaha i Njegova Poslanika!’Tada sam rekao: ‘Više te neću ni u čemu pokušavati nadmašiti!”” Naši ispravni prethodnici su udjeljivali sadaku i tako što su davali hranu. Štaviše, tom ibadetu bi ponekad i davali prednost nad ostalim ibadetima, svejedno da li bi to udjeljivanje hrane bilo kroz nahranjivanje gladnog, ili nekog pobožnog i dragog brata, jer nije uvjet da ta osoba bude potpuni siromah! Allahov Poslanik, sallallahu elejhi ve sellem, je u općenitoj formi rekao: “O ljudi, širite selam, udjeljujte hranu, održavajte rodbinske veze i klanjajte dok drugi spavaju, pa ćete u miru ući u Džennet!” uzvišeni allah je nagovijestio koje nagrade čekaju one koji udjeljuju svoju hranu: …i hranu su davali – mada su je i samo željeli – siromahu i siročetu u sužnju. “Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo! Mi se Gospodara našeg bojimo, onog Dana kada će lica smrknuta i namrgođena biti.” I njih će allah strahote toga Dana saćuvati i blaženstvo i radost im darovati i Džennetom i svilom ih za ono što su trpjeli nagraditi…(Ed-Dehr, 8.-12.) Neki prethodnici su govorili: “Da pozovem desetoricu svojih prijatelja id a ih nahranim hranom koju oni vole, draže mi je nego da oslobodim deset robova iz potomstva Ismailovog!”. Mnogi od njih bi davali drugima prednost i pri samom jelu, bez obzira što su i sami bili postači. Sjedili bi pored svoje braće i bili im stalno na usluzi. Takvi su posebno bili Abdullah ibn Omer, radijallahu anhu, davud et-Tai’i, Malik ibn Dinar, Ahmed ibn Hanbel… Prenosi se da se Abdullah ibn Omer iftario samo sa jetimima i siromasima. Nekad bi saznao da ih je njegova porodica odvraćala od njega, pa bi te noći bojkotirao iftar! Ebu es-suvvar el-‘Adijj je kazao: “Ljudi iz plemena adijj biu klanjali namaz u ovom meddžidu, i niko se od njih nebi išao sam iftariti. Ako bi nekoga našli da jede sa njima , jeli bi, u protivnom , donosili bi svoju hranu u mesdžid i jeli bi sa ljudima!” Ovo su bile samo iskrice iz života naših prethodnika, ali su i te iskrice samo po sebi veličanstveni primjeri koji opisuju i govore o stanju naših ispravnih prethodnika u mjesecu ramazanu. Molimo Uzvišenog Allaha da nas opskrbi korisnim znanjem, da nam oprosti naše grijehe i uputi nas ka Njegovom zadovoljstvu!
SAFF br.154.