Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
kijameta wrote:Nisam polozio zakletvu,otisli smo na neku intervenciju,pola sata prije ali kao i da sam je dao svejedno.
Ucinio sam sve sta sam mogao ispostovao sam je do kraja,borio sam se do zadnjega dana,davao sam uvijek 200 %.Ali sta je jedna ljudska snaga i jedna ljudska volja u ogromnom tocku historije,nista Shvatio sam to jos rano,negdje pocetkom 93 da nista ne zavisi od nas i od nase volje i da uprkos svoj hrabrosti i odlucnosti,uprkos vjeri u pravednost nasih ideala,sve moze biti izgubljeno i da mi tu nista ne mozemo.Osim jedno,zagristi i ne pustati do kraja,do zadnjeg atoma snage.Danas,16 godina poslije,neke stvari za koje smo se borili postoje,imamo nase Sarajevo,imamo domovinu,imamo zivote,sopstvene i vecine nasih najmilijih.Nemamo drustvo koje smo zamisljali i zeljeli.Dezerteri i profiteri,ljudi bez casti i obraza,drze sve u rukama,zemlja je podjeljena,na TV-u gledamo slavljenje istog mraka,protiv kojega smo se borili.Sve vrijednosti su na glavu postavljene,heroji,skupa sa porodicama zivotare i umiru u bijedi. I sta sada ? Ne dopustiti idealima da umru u nama,pokusati ih prenijeti dalje,dati im novi smisao,dati borbi cilj.
Jer,moramo biti svjesni,da zeljeli mi ili ne pred nama je jos puno borbe,jer cijeli zivot je borba i nasa je duznost da se borimo da zadnjega daha.
kijameta wrote:Nisam polozio zakletvu,otisli smo na neku intervenciju,pola sata prije ali kao i da sam je dao svejedno.
Ucinio sam sve sta sam mogao ispostovao sam je do kraja,borio sam se do zadnjega dana,davao sam uvijek 200 %.Ali sta je jedna ljudska snaga i jedna ljudska volja u ogromnom tocku historije,nista Shvatio sam to jos rano,negdje pocetkom 93 da nista ne zavisi od nas i od nase volje i da uprkos svoj hrabrosti i odlucnosti,uprkos vjeri u pravednost nasih ideala,sve moze biti izgubljeno i da mi tu nista ne mozemo.Osim jedno,zagristi i ne pustati do kraja,do zadnjeg atoma snage.Danas,16 godina poslije,neke stvari za koje smo se borili postoje,imamo nase Sarajevo,imamo domovinu,imamo zivote,sopstvene i vecine nasih najmilijih.Nemamo drustvo koje smo zamisljali i zeljeli.Dezerteri i profiteri,ljudi bez casti i obraza,drze sve u rukama,zemlja je podjeljena,na TV-u gledamo slavljenje istog mraka,protiv kojega smo se borili.Sve vrijednosti su na glavu postavljene,heroji,skupa sa porodicama zivotare i umiru u bijedi.I sta sada ? Ne dopustiti idealima da umru u nama,pokusati ih prenijeti dalje,dati im novi smisao,dati borbi cilj.
Jer,moramo biti svjesni,da zeljeli mi ili ne pred nama je jos puno borbe,jer cijeli zivot je borba i nasa je duznost da se borimo da zadnjega daha.
cini mi se da oni koji bi imali najvise da kazu, vise nemaju rijeci
baš tako.
još nešto--90% onih koji bi imali šta reci nemaju ovu spravicu nit pristup internetu--oni sad kontaju kako djecu prehranit-odškolovat--dat ovoj zemlji cestite i poštene gradjane----rade po pijacama-praonicama auta i firmama predratne fukare a današnjih biznizmena. Rade i šute--ne popuju nit pametuju po raznoraznim forumima.
Bas tako
jer su ponizeni i obespravljeni. Svi smo bili ponosni kada smo branili brutalno napadnutu BiH. Niko nije pitao koja su moja prava, sta cu ja dobiti za uzvrat...pretpostavljalo se da odbranom domovine , dolazi sve samo po sebi ali nakon te borbe na scenu dolaze svi osim onih koji su to obezbijedili.
davno smo otpisani iponiženi od ljudi koji su izmisli tekst zakletve
i komunisti su mislili da im niko nemože uzeti vlast pa su preko
noći pali nićija nije do zore gorila. nama borcima ostaje samo da
navijamo naprijd naši pobjegulje i podrumaši jer oni su na vlasti
radi njih moramo još masovnije podržati proteste izahtjeve forumaša
Zakletvu polozio negdje u Junu '92 na Kosevskom Brdu. Mi onako mladi u bijelim majcama, bez oruzija zaklinjemo se nekome dok granate oru po Sarajevu.. Mnogi od tih momaka ostavise zivote na Otesu, Azicima, Poljinama... Cesto se pitam jeli vrijedilo dati tolike zivote za Bosnu ovakvu kakva je danas. Kontam nesto, svejedno bi mi bilo da me krade Milosevic umjesto Brankovica ili da me maltretira Ljuba Zemunac umjesto Keljmendija.
Švejk nije imao nikakav motiv da bude topovsko meso u ratu za cara, okupatora njegove zemlje; naš "dobri vojak" je branio svoju ratom ugroženu porodicu...zbog toga je njegova sudbina danas tragičnija od sudbine Hašekovog junaka...
Evo jedne epizode iz Hašekovog "Švejka"... Pojavljuje se na početku knjige, kad vlasti pozivaju Švejka da ga mobilišu. I Švejk razgovara s nekim činovnikom:
"Pogledao (taj činovnik) je krvožedno Švejka i rekao:
- Ne pravite se tako blesavi.
- Ja si nemrem pomoći - odgovorio je ozbiljno Švejk - ja sam u vojski bil pregleda za blesavoću i proglašen službeno, od posebne komisije za blesavog. Ja sam službena budala."
A onda, nekoliko stotina stranica poslije, kad Švejk ulazi u vojne strukture, vrhovni stožerni liječnik ga ovako vidi:
"Momak je zdrav kao riba, simulira i blebeće i izvrgava ruglu svoje nadređene.Misli da su oni ovdje za njegovu zabavu i da je vojska zafrkancija, komedija. Oni će vam, Švejk, već u garnizonskom zatvoru pokazati da vojska nije nikakva zezancija."
Ne znam sta bih rekao... danas kada pogledam to vrijeme, vidim da je vecina nas reagovala instinktivno, bez razmisljanja, samo da zastitimo svoje najdraze prvenstveno, onda sebe pa drzavu i nekakve ideale suzivota. Umjesto kakvog-takvog sistema, dosli su nam za vodje nacionalisti bez iskustva, koji su svoj zanat ispekli preko nasih ledja i glava. Ja sam jos privilegovan, kao i vi moji drugovi, jer smo prezivjeli, pa sada u ovoj prohladnoj noci mogu preko tastature i foruma sjecati se tih dana i godina. Koliko je samo mojih prijatelja sada pod zemljom... zbog tih silnih ljudi koji poginuse, moramo se boriti i opstajati i poboljsavati se. Uvijek u razgovorima kazem da cu prvi uzeti pusku u ruke, ako ce me u rat voditi provjereni, iskonski domoljubi bez oraha u dzepovima... za drzavu kakvu ce neiskvareni bosanac stvoriti, prvi cu poginuti. Za ovu gamad, koja nam danas prosipa prazne "demokratske" a u biti naciofasisticke floskule, nikad vise.
evo dodjoh iz doma mladih,tamo je,kao sto je vec objavljeno u medijima ,veceras bila premijera dokumentarog filma o prvoj slavnoj brigadi.
film je radio onaj narodnjak,avdo huseinovic...i moram reci da sam sa skepsom otisao da odgledam filmic,reda radi
i mogu vam reci da sam s projekcije izasao poprilicno raspolozen za drugi dio dokumentarca(sta cu kad volim dokumentarne filmove)
ko nekad iz prvog maja nakon bruce lee filmova.
uglavnom...malo nas je al nas ima...nema sumnje srusicemo snove svima
kazu bice film na sff-u kod mire i njegovih suboraca ...pa se nece moci vidjeti do avgusta.ako ga uspijem dobiti prije,postavicu ga na netu.
i sad bih jos nesto afirmativno dodao..al cime god da propagiram film,nema smisla.pogledajte,sve ce vam se samo kazati
Moj put do slobode dug 9 km trajao je 15 dana.To je bio put Bratunac Srebrenica.Na samom pocetku dozivio sam sve najgore sto se moze desiti nekom insanu.
Moja istina je toliko istinita da je bas zbog toga neprihvatljiva.
Moj ujak Mario, koji se vec u martu na ilegalni nacin nabavljao oruzje, po podjelio rajji po mahali( hrasno), iz ko zna kakvih mjesta u Dalmaciji, sad je USTAŠA, u svom gradu.. Tuzno zvuci, zar ne?
Ima sam nepunih 6 godina kad je rat poceo. Prvo da spomenem nevjericu koja je vladala medju ljudima kad je poceo rat. Mislim da ljudi do maja 92e nisu znali sta se desava i da je rat u Bosni i Hercegovini. Mislim, barem mi u Sarajevu, cast rijetkima. Kad se zapucalo u Bijeljini ljudi su gledali na to kao da je rat u Vijetnamu ili Kambodzi. Nakon 60 godina bratstva i jedinstva niko nije mogao pretpostaviti sta ce se desiti, opet kazem cast rijetkima.
Ljudi su sa nevjerovatnom hrabroscu, skoro goloruki krenuli na agresora. Naravno, zbog patriotizma(trebalo je odbraniti zenu i djecu, pa onda drzavu), a i vjerovatno jer je malo ko znao sta je ustvari rat. Moj otac rahmetli je bio pripadnik Prve Slavne i Patriotske Lige, a amidza isto pripadnik Prve Slavne. 4 godine pakla su slijedile, ali sve je otislo nagore kad mi je poginuo otac 29. januara 1993. na Zuci. Nakon toga nista nije bilo isto, pogotovo u mojoj porodici. Uslijedio je pakao. Granata mi je udarila u kucu i moju porodicu i mene je sami Bog spasio. Amidza je otisao u Njemacku 95'te a vratio se ja mislim 98e ili 99te. Vratio se da napravi posao ovdje, od kapitala koji je stekao u Njemackoj. Nije se snasao u toj situaciji. Sad nakon svega mi kaze da je trebao otici iz drzave 91ve, jer "za koga se borio". Zato su svi borci razocarani, velika je nepravda ucinjena a niko ne odgovara niti se cini ista da im bude lakse. Da ne spominjem sehidske porodice. Danas je postalo skoro sramota nekome reci da si dijete sehida ili borac, invalid... Boga ima i ja se pravdi nadam. Naravno dacu sve od sebe da zavrsim skolu i svima vama to preporucujem, ako ste ikako u mogucnosti skolujte svoju djecu i skolujte se.
Neka nam je Bog na pomoci svima.
prijavio sam se u armiju bih sredinom 1994,nisam bio ni punoljetan,tacnije 17 i po godina,morao sam babu na foru da obradim da mi se potpise da bi se moga prijaviti,i otac mi je bio u armiji bih,i dvojica amidja i tri tetka i vecina rodjaka,neki su mobilisani,neki dobrovoljci,par rodjaka su mi bili oficiri i komandanti,
dobro sam bio svjestan gdje idem,jer sam 1993 isao u bolnicu u posjetu ranjenom prijatelju,koja tuga kad sam vidjeo nase ranjene borce
otisao sam da se borim za svoj narod,mamu,sestre,da ih zastitim
onako mlad nisam ni razmisljao o drzavi
ucestvovao sam u vecini akcija i operacija na vozucoj i ozrenu od 1994 do kraja rata
poslije sam se ispalio vani,i havla Bogu dobro mi ide,nedaj Boze novog belaja,opet bi se vratio,bar sam dobro ispekao zanat
a kad dodjem u bosnu zao mi je kad vidim ljude koji su branili bosnu,koji su izranjavani,bolesni,unistenog zdravlja i nemaju nista,a oni kreteni na vlasti uziavju u novim pasatima,vilama,apartmanima na bjleasnici,na moru,vreti mi se zelja da samo na dvije sedmice se zarati,samo da im bar malo j.... mater,da ih malo vise maltretiram,da im uzmem auto,pare,kucu da ga pistoljem izudaram po glavurdi,ono od srca,pa da ga svezem i posaljem na kopanje rovova,nebili ga granta roknula ili snajper,ali da ne pogine odmah,vec da se pati par dana
onako to od srca zelim ovim gadovima na vlasti,izuzev zeljka komsica,to je jedina ljudina medju tom gamadi
evo postavio je neko prvih 8 dijelova ovog filma na youtube.
ima jos, al je frisko stavljen,prije tri dana osmi dio,valjda ce biti i ostalo.
pa da prokomentarisemo,a?
evo prvog dijela... http://www.youtube.com/watch?v=URoZVFJH ... re=related
Topla voda wrote:evo postavio je neko prvih 8 dijelova ovog filma na youtube.
ima jos, al je frisko stavljen,prije tri dana osmi dio,valjda ce biti i ostalo.
pa da prokomentarisemo,a?
evo prvog dijela... http://www.youtube.com/watch?v=URoZVFJH ... re=related
This video has been removed due to terms of use violation.
dlfo wrote:Ima sam nepunih 6 godina kad je rat poceo. Prvo da spomenem nevjericu koja je vladala medju ljudima kad je poceo rat. Mislim da ljudi do maja 92e nisu znali sta se desava i da je rat u Bosni i Hercegovini. Mislim, barem mi u Sarajevu, cast rijetkima. Kad se zapucalo u Bijeljini ljudi su gledali na to kao da je rat u Vijetnamu ili Kambodzi. Nakon 60 godina bratstva i jedinstva niko nije mogao pretpostaviti sta ce se desiti, opet kazem cast rijetkima.
Ljudi su sa nevjerovatnom hrabroscu, skoro goloruki krenuli na agresora. Naravno, zbog patriotizma(trebalo je odbraniti zenu i djecu, pa onda drzavu), a i vjerovatno jer je malo ko znao sta je ustvari rat. Moj otac rahmetli je bio pripadnik Prve Slavne i Patriotske Lige, a amidza isto pripadnik Prve Slavne. 4 godine pakla su slijedile, ali sve je otislo nagore kad mi je poginuo otac 29. januara 1993. na Zuci. Nakon toga nista nije bilo isto, pogotovo u mojoj porodici. Uslijedio je pakao. Granata mi je udarila u kucu i moju porodicu i mene je sami Bog spasio. Amidza je otisao u Njemacku 95'te a vratio se ja mislim 98e ili 99te. Vratio se da napravi posao ovdje, od kapitala koji je stekao u Njemackoj. Nije se snasao u toj situaciji. Sad nakon svega mi kaze da je trebao otici iz drzave 91ve, jer "za koga se borio". Zato su svi borci razocarani, velika je nepravda ucinjena a niko ne odgovara niti se cini ista da im bude lakse. Da ne spominjem sehidske porodice. Danas je postalo skoro sramota nekome reci da si dijete sehida ili borac, invalid... Boga ima i ja se pravdi nadam. Naravno dacu sve od sebe da zavrsim skolu i svima vama to preporucujem, ako ste ikako u mogucnosti skolujte svoju djecu i skolujte se.
Neka nam je Bog na pomoci svima.
Svaka čast Legendo !
Nek je rahmet i poštovanje tvom ocu...
Dok ljudi razmisljaju kao ti možemo se nadati nekoj budučnosti
Najvise je tuzno to sto,ko je bio gospodin i covjek prije rata izgubio je sve.Od posla kuce clana porodice pa cak i ponos i razum.Ljudi koji su bili niko i nista danas nam deze vlast i upravljaju nasim zivotima.Moj otac npr prije rata je radio u energoinvestu super zivio.Dosao rat i bio komadant brigade u Novom Sarajevu.Trudio se sacuvat obraz i cast i pomoc ovoj drzavi iako nije u BiH rodjen.Sta jes dobio.U ratu dozivio mozdani udar.Oporavljo se 10 godina od njega i oporavio se nekako al oopet na njegovo psihiko stanje su ostale posljedice.Ev danas ima PTSP.A tu mu niko nemoze pomoc.
Pokazalo se, da oni sto su se istinski borili da odbrane BiH u ratu, su danas niko i nista.
Oni sto su prvog dana zbrisali vani su puno bolje prosli. Danas dolaze samo na ljetovanje u BiH sa svojim novim autima....
Ali moglo je biti i drugacije...
Moj jaran, izbjeglica iz Istocne Bosne 1993 kaze meni..odoh u Sarajevo da se borim. Mi u Makarskoj. Mi mu govorili, ma nisi normalan.
Kaze on, odoh...kad se sutra rat zavrsi pita ce te svako gdje si bio, gdje si se borio. Oni sto su se borili bice jako povlasteni i imace sve privilegije.
Kaze on, sutra kad se rat zavrsi dobit cu stan u SA od Armije, posao i zivjet cu onako kako su komunisti (partizani) zivjeli poslije 2 svjetskog rata...
I ode on za Sarajevo....
,veceras bila premijera dokumentarog filma o prvoj slavnoj brigadi.
...pa se nece moci vidjeti do avgusta.ako ga uspijem dobiti prije,postavicu ga na netu.
