Dobri nas Kemo...

Fair Life · Post by **Fair Life** » 30/04/2006 07:18

Bilo je predivno !!

vesela · Post by **vesela** » 30/04/2006 08:07

bas fino poceti dan sa kemom

je li neko od forumasa bio na doceku Nove '92. u Osmicama na Trebevicu?...kemo i rade

...kemo u cejfu...a rade p'jan k'o letva...u duetu nezamjenjivi...imam jos uvijek video-kasetu

krkan · Post by **krkan** » 03/05/2006 10:57

i sta kaze kemica 'pozdravljam jugoslovene'

tako mi barem rece prijatelj iz sydney-a

Fair Life · Post by **Fair Life** » 03/05/2006 11:15

krkan wrote:i sta kaze kemica 'pozdravljam jugoslovene'

tako mi barem rece prijatelj iz sydney-a

Podebeli ste lazovi i ti i taj tvoj navodni prijatelj iz Sydney-a.

Kemo je pozdravio sa "Dobro vece Sydney-ci !!"

Ako lazes ti i tvoj prijatelj... ne laze moja ulaznica.

horns&drums · Post by **horns&drums** » 03/05/2006 11:23

Jah, bas se vidi na ulaznici kako je pozdravio publiku...

Nego znam Kemu, ne bi on fakat tako nastupio

Fair Life · Post by **Fair Life** » 03/05/2006 11:29

horns&drums wrote:Jah, bas se vidi na ulaznici kako je pozdravio publiku...

Nego znam Kemu, ne bi on fakat tako nastupio

Ulaznica bi trebala potvrditi da sam bio prisutan i da sam cuo sta je Kemo rekao...

horns&drums · Post by **horns&drums** » 03/05/2006 11:32

Onda tako i reci BIO SAM TU I CUO STA JE REKAO

Ulaznicu ti je mogao poslati neko, kuzis?

bleka · Post by **bleka** » 03/05/2006 11:34

jedan od ljudi koji vazi za simbol Sarajeva. KOjeg od ovog rata fakat ne volim. Covjek je zagrebacka prostituka. Cudi me da Tudmanu nije pjevao a mozda i jeste

horns&drums · Post by **horns&drums** » 03/05/2006 11:37

Davorin i Mirza, hvalim te Boze, ne mogu procitati ovaj gore komentar...

A za ostale:

"Davno sam ti rodjen braca..."

Nek vam Amir Kazic otpjeva to, a moze jos neka Akvina zvijezda

Crni_Leptir · Post by **Crni_Leptir** » 03/05/2006 11:46

mogu ovo da podtvrdim sa "Jugosloveni"

Kemo ima inace taj obicaj..

2005 je Kemo bijo na turneji u skandinaviji. I na pocetku koncerta je reko: "Dobro vece Jugosloveni. Svi smo mi Jugovici isti, tijeli mi to ili netijeli"
Dobro se cijecam ti rijeci. Zato stoje poslije tog komentara ozvucijo veliki aplaus..

da odbranim gospodina Kemala Monteno:
Covijek je upravu. Svi smo nekad bili Jugosloveni, a sada se dijelomo u najmanje 20 nacija i religija

Fair Life · Post by **Fair Life** » 03/05/2006 11:50

Crni_Leptir wrote:mogu ovo da podtvrdim sa "Jugosloveni"

Kemo ima inace taj obicaj..

2005 je Kemo bijo na turneji u skandinaviji. I na pocetku koncerta je reko: "Dobro vece Jugosloveni. Svi smo mi Jugovici isti, tijeli mi to ili netijeli"
Dobro se cijecam ti rijeci. Zato stoje poslije tog komentara ozvucijo veliki aplaus..

da odbranim gospodina Kemala Monteno:
Covijek je upravu. Svi smo nekad bili Jugosloveni, a sada se dijelomo u najmanje 20 nacija i religija

2006. Sydney... nije Skandinavija.

Mahalac · Post by **Mahalac** » 03/05/2006 11:55

Nevjerovatan je moj preokret u pogledu na lik i djelo pomenutog umjetnika i definitivno sarajevske legende, u ratnom i post ratnom periodu.

Hocu re'c da mi se sad malo, ma mozda i malo vise gadi

Stari · Post by **Stari** » 03/05/2006 11:55

Kemal je vjerovatno bio i jeste jugosloven...pojam nacinalne pripadnosti je bio definisan na taj nacin da je covjek mogao biti bilo sta ...na posljednjem sluzbenom popisu je to bilo definisna sintagmom ...."ono kakvim se osjecas"... A kako su se osjecali svi ostali...je ipak malo teze pitanje...po onome kako se situacija razvijala godinu -dvije nakon tog istog popisa...ne bih rekao da su se bas svi osjecali ...jugslovenima.

Vjerovatno grijesim.

dzindzo · Post by **dzindzo** » 06/07/2006 12:24

Samo da potvrdim da je DRUG Kemo poceo koncert u Sydney-u Dobro vece Jugovici. a medzu Jugovicima sam primjetio i Druga Vitomira Zepinica inace jednog od organizatora barikada i opsade naseg Sarajeva

Zadig · Post by **Zadig** » 06/07/2006 13:36

Ha dobro, ako se jednom i zdogovorimo kako je poceo koncerat, mozda neko kaze i kakva je bila svirka, koje pjesme su isle, kakvo je bilo ozvucenje, kakava je bila publika...

Pearl · Post by **Pearl** » 06/07/2006 13:53

Zadig wrote:Ha dobro, ako se jednom i zdogovorimo kako je poceo koncerat, mozda neko kaze i kakva je bila svirka, koje pjesme su isle, kakvo je bilo ozvucenje, kakava je bila publika...

ma neee... bitnije je kako je pozdravio raju i da svako kaze kakva su sad njegova osjecanja prema kemi i kakva su bila prije rata.... koga briga... tema se ne zove: "volite li kemu, i ako da zasto, ako ne zasto" (tipicna spomenarska, ako je neko zaboravio)

ko ne zeli da cuje o koncertu, nek razguli s teme... moze li i jedna tema da ne sadrzi fudbal ili politicka/nacionalna prepucavanja????

nego, kako je bilo?

Santos · Post by **Santos** » 06/07/2006 13:57

Sta cuga Kemo pa zna se spricer .Pjevo u Holandiji sjeli mi narucili pice kaze Kemo jarane imali sta ovdje pojest riknu od gladi kaze gazda mu dao cips.Provala.

Fair Life · Post by **Fair Life** » 21/12/2006 07:24

dzindzo wrote:Samo da potvrdim da je DRUG Kemo poceo koncert u Sydney-u Dobro vece Jugovici. a medzu Jugovicima sam primjetio i Druga Vitomira Zepinica inace jednog od organizatora barikada i opsade naseg Sarajeva

Pozdravio sa "Dobro vece Jugovici!" Da li su njega dosli slusati i Makedonci, Slovenci, Hrvati, Crnogorci, Srbijanci, ali i Cigani, Madjari, Italijani... ili je pjevao samo za napacenu Bosnu?

Kazes... dosao Vitomir ? Bilo sta da je Vitomir bio prije i na pocetku rata u BiH (dobro znam ko je i sta je bio Vitomir Zepinic)...ovdje je klinicki psiholog.

Na koncert je mogao doci bilo ko. Kupiti ulaznicu i prisustvovati koncertu... Sta mislis da je organizator trebao uraditi? Mozda napisati na vratima da je "Srbima i psima zabranjen ulaz" i na vrata postaviti dvojicu gestapovaca?

I ova je Australija primila kojesta...
_____________________________

[img]http://www.ex-yupress.com/feral/feral.gif[/img][color=white]....[/color][size=134]14. prosinca, 2006.[/size] wrote:KEMAL MONTENO, LEGENDARNI SARAJEVSKI KANTAUTOR, POVODOM IZLASKA KNJIGE PJESAMA

JA SAM SIROMAŠNI BOGATAŠ

Tatjana GROMAČA
14. prosinca, 2006.

Ja sam ortodoksni Sarajlija i Bosanac. Ja sam to u duši, ali se ne smatram samo Bosancem, nego se smatram čovjekom koji je i u Hrvatskoj dobro došo, i u Njemačkoj, i u Engleskoj i drugdje. Recimo Šveđanin sluša moje pjesme i ne razumije niti jednu jedinu rječ, ali mi poslije koncerta dođe i kaže: "Čestitam, prekrasno je bilo…" Tako i ja odlično razumijem Sinatru i Elvisa, i Dean Martina, iako ne znam ni jednu jedinu riječ engleskog. Il' francuski, koji isto ne znam, ali me to ne sprječava da razumijem Aznavoura ili Brela.

Pjesme Kemala Montena poznate su mnogim generacijama, ljudima raznih interesa i struktura, i svi ih vole. Često je isticano kako je Monteno uspio neobično uspješno objediniti motive bosanske sevdalinke sa sjetnim mediteranskim zvukom talijanske kancone. Njegove su pjesme, da se poslužimo citatom, "himne vječnoj ljubavi, čak i kada pjevaju o kraju". Kemal Monteno svoj je autorski pečat ostavio i u brojnim suradnjama s prijateljima muzičarima, od grupe Indexi, do Gabi Novak. Nedavno je, u izdanju sarajevsko–zagrebačke izdavačke kuće Zoro, objavljena knjiga pjesama gospodina Montena, koju je upravo promovirao na pulskom Sajmu knjige. Bio je to samo povod za razgovor s ovim kantautorom i otkrivanje djelića neobične osobnosti čovjeka čiji glas još uvijek zvuči kao glas slavuja ili pjevača napolitanskih pjesama, i čija je priroda još uvijek vedra, jednostavna, ali ne bez težine iskustva i mudrosti. Pa unatoč tome što smatra da nije zanimljiv da bi se s njim vodio razgovor za novine, Monteno je ipak odlučio porazgovarati s nama za Feral i njegove čitaoce…

- Zašto mislite da niste zanimljivi?

- Pa da ti kažem, kod mene su sve stvari koje su tako normalne, prirodne, kao i svi ljudi oko mene, tako da mislim da nisam ja zanimljiv ljudima da o meni čitaju. Nema nikakvih, kako se kaže, ekstremnih stvari oko mene, ne znam šta bi ti reko. Da sam ja nešto… Nisam uopće interesantan, eto!

- Zar i prije, kad ste pobjeđivali na tim silnim festivalima, dok ste stvarno bili zvijezda…

- Nisam ja nikad bio zvijezda! Pobjeđivat na festivalima može svako, snimit ploču može svako. Bit zvijezda je nešto drugo. Sad kad bi mi rekli – evo ti ne znam kolko para, da budem zvijezda, ne bi nikad pristo. Al prava zvijezda. U pravom smislu riječi, recimo, Michael Jackson je zvijezda. Ja takva zvijezda ne bi volio bit kad bi mi sad dali sto milijardi dolara. Šta znači ako hoćeš da budeš prava zvijezda? Onda nemaš ni familije, ni prijatelja, ni žene, ni djece, ni nikoga! Imaš samo te menadžere koji se grebu oko tebe i koji od tebe prave majmuna i budalu, i dok im ti izigravaš tu njihovu igračku, ti si im interesantan, kad više nisi interesantan, ti si roba za otpis.

- Znači, niste nikada okusili neku vrst slave?

- Pa da ti kažem, možda bi neko drugi na mom mjestu to pretvaro u neku slavu, međutim, meni je ovo sve što radim tolko prirodno i normalno, nije ništa, ono, ekstra, da kažem da sam ja nešto puno drugačiji od drugih ljudi. Ima puno ljudi koji rade možda bolje i vrjednije stvari nego što radim ja, pa ih niko ne zna i nisu zvijezde, a kad bi ih čovjek možda malo bolje pogledao, kada bi se pozabavio time što oni rade i kako to rade, sigurno bi mnogi nepoznati ljudi postali velike zvijezde. U svemu, u slikarstvu, u muzici, u književnosti… Koliko ima pravih pjesnika koje nitko ne zna, o kojima nitko ne piše, samo u Hrvatskoj!

Život s Romima

- Rođeni ste 1948. u Sarajevu, glazbenu karijeru ozbiljno ste započeli 1967. godine, nastupom na festivalu "Vaš šlager sezone". Što se događalo sa tim dječakom, mladićem, između ta dva datuma, u vrijeme vašeg odrastanja?

- Da ti kažem, bilo je to jedno, za mene, jako lijepo djetinjstvo. Ja sam iz siromašne porodice, ali bilo mi je lijepo, mogu ti reć, možda jedan od najljepših perioda moga života. Znaš kad ono nisi ničim opterećen, živiš sasvim prirodno, sa prirodnim ljudima. Ja sam recimo živio u jednoj baraci, tamo iznad stadiona Koševo, to je bila neka drvena baraka, a dolje ispod nas živjeli su Romi, Cigani, sa kojima sam odrasto i sa njima se družio. Od njih sam naučio neke stvari i o muzici, i o pjevanju, i o životu. Oni su meni dragi, uvijek su veseli, bez obzira šta se događa, oni su uvijek veseli i spremni za zezanje, za pjesmu. To je taj period, onda kasnije normalno, škola, i kasnije, kad pređeš u momke, onda neka prva zaljubljivanja, i taj period, i onda tamo šezdeset i osme, kada sam sreo moju Branku, današnju moju ženu, onda je počeo još ljepši period mog života, i dandanas sam sa Brankom mojom. U vojsci sam bio u Jastrebarskom blizu Zagreba, ko da mi je Bog to podario, u to vrijeme Novković je bio s grupom Pro arte u Zagrebu, tako da smo svirali, radili… A u Jastrebarskom sam napiso neke od najljepših pjesama svojih…

- Koje?

- "Jedne noći u decembru", "Što sam ti skrivio živote moj", "Sinoć nisi bila tu", "Dušo moja"…

- Znači, vojska je bila inspirativna…

- Pa jest, znaš, ti si tu, tamo ti je cura, tamo su ti roditelji, prijatelji… U to vrijeme Sarajevo je bilo jako daleko od Jaske, a sad je to sve blizu, Zagreb–Sarajevo, za čas dođeš… A još je ljepši dio života došo poslije vojske, kod mene sve ljepše i ljepše, kad sam dobio našu kćer Andrianu, i onda sina Đanija. Poslije toga jedan ružni dio života, to je bilo od '91. do '95., rat u Sarajevu. Al', eto, u tom sam ratu dobio prvu unuku, pa drugu koja je rođena kao izbjeglica u Njemačkoj… I, nakon svega, kada se završilo sve, jedan lijepi period. Živim momentalno u Zagrebu, imam dosta prijatelja, nije mi ništa tako daleko, Zagreb mi je takva lokacija da mi je sve blizu – Sarajevo mi je blizu, Split, Rijeka, Italija, Njemačka, blizu mi je cijeli svijet. A u Sarajevo odem, normalno, kad god mi srce zaigra, ja sam u Sarajevu, il' autom, il' avionom, za 45 minuta.

- U ratu ste, praktički, ostali bez svega…

- Svi koji su izašli, izašli su bez ičega, ono što se imalo, u ratu se izgubilo. Međutim, taj materijalni dio koji sam izgubio u ratu nije mi ništa značio, i danas mi ne znači ništa. Uvrijedio me jedan čovjek kada me je pito "A šta ti je s autom?". Ja sam reko, pa prvo me pitaj kako su kod kuće, jesu li živi, zdravi, a jebo auto! Auto ne vrijedi ništa! Nažalost, izgubio sam mnoge prijatelje u ratu, neki su ga preživjeli, ali su poslije rata umrli, mladi. To su mi najveće tuge, što više nema tih mojih prijatelja. Bojim se početi nabrajati više njihova imena…

"Oću da zaboravim!"

- Mnogi ističu da se u to teško vrijeme gospodin Arsen Dedić pokazao kao vaš pravi prijatelj…

- A, pa da ti kažem, ja kad sam dobio jedno pismo od mog Arsena, usred tog ratnog vihora u Sarajevu, to je meni pismo značilo više od svega. To mi je dalo i snage i hrane, vidio sam da ima još neko ko misli na mene i moju obitelj, moj dragi prijatelj, moj Arsen. Koji mi je napisao predivno pismo, koji mi je rekao – evo ti moja kuća u Šibeniku, imaš gdje, dođi s familijom! Međutim, nisam mogao iz Sarajeva. Reko sam – ostat ću do kraja, pa taman da poginem.

- Kako se danas nosite sa slikama tog ratnog Sarajeva, izranja li vam to pred oči češće nego što biste htjeli?

- Oću da zaboravim, oću da zaboravim! Ali teško je zaboraviti neke stvari, kada toliko ljudi više nema. Onda, velim, i ne pričam o tome. Nek stoji u meni.

- Vi ste čovjek koji često ističe riječ prijateljstvo, a i vas puno ljudi voli. Zanima me taj moment prijateljstva, kao jedne važne ljudske komponente, mislite li da se on gubi u odnosima današnjih ljudi?

- Što se mene tiče osobno, mislim da se ne gubi. Jer ja svoje prijatelje čuvam, oni mene čuvaju, pazimo se. Ja kad volim, onda volim, i kod mene se to ne može odjednom promijenit, da ja tebe volim, a onda te najednom više ne volim, a volio sam te tolike godine. Ja mogu da se i posvađam, i da se ne razumijem u nekim stvarima, međutim, prijateljstvo ostaje, jer to je za mene zakon. Ako toga nemaš, nemaš ništa. Možeš imat love ko blata, ali ako nemaš s kim to podijelit, ako nemaš prijatelja, ti si najveći siromah. Zato imaš ljude koji su siromašni bogataši, i imaš one koji su bogati siromasi. Ja sam, recimo, siromašni bogataš.

- Ušli ste kao vrlo mlad, i pretpostavljam, naivan čovjek u taj jedan svijet u kojem se vrti novac, u kojem je puno rivalstva, gdje se ne biraju sredstva da bi se došlo do cilja… Kako gledate na te niske odnose u svijetu u kojem se krećete, u kojem radite tolike godine?

- Ja uvijek govorim – za svakog ima mjesta! Svak ima svoju publiku, svak ima u životu svojih pet minuta. Nečijih pet minuta traju duže, nečijih kraće, tako kažu, ali za svakog ima mjesta. Želim svakome u životu da uspije, i radujem se svakom novom čovjeku koji dobro radi to što radi.

- A kako ste se vi nosili s tuđom ljubomorom? Sigurno su vam mnogi bili zavidni na uspjehu…

- Da ti kažem, ja to možda i primijetim, al' ja hoću da to ne primijetim. Pravim se da hoću da prođem pored toga kao da to ne postoji. Jer ne mogu, ovaj… Znam da je to trenutno, može bit trenutno neko ljubomoran na nečiji uspjeh ili na nešto. Međutim, ja to gledam po sebi – ako ja nisam, i ako želim svakom dobro, možda tako i drugi. Možda nekom nešto nekada i izleti, kakva riječ koju nikad u životu ne bi reko, a opet, ko zna kakav je to trenutak bio, u kakvom okruženju…

- Osjećate li se kao Bosanac?

- Ortodoksni! Ortodoksni Sarajlija i Bosanac. Ja sam to u duši, ali se ne smatram samo Bosancem, nego se smatram čovjekom koji je i u Hrvatskoj dobro došo, i u Njemačkoj, i u Engleskoj i drugdje. Recimo Šveđanin sluša moje pjesme i ne razumije niti jednu jedinu riječ, ali mi poslije koncerta dođe i kaže: "Čestitam, prekrasno je bilo…" Tako i ja odlično razumijem Sinatru i Elvisa, i Dean Martina, iako ne znam ni jednu jedinu riječ engleskog. Il' francuski, koji isto ne znam, ali me to ne sprječava da razumijem Aznavoura ili Brela.

Etno-šansonijer

- A talijanski vas je naučio vaš otac koji je Talijan, ili ste sami?

- Ma nije, šta će me on naučit, nije ni on znao, ni naš, ni talijanski, sve mu se bilo pomiješalo.

- Tako se i u vama pomiješalo to bosansko i mediteransko, pa je izašlo u vašim pjesmama…

- Zato što sam ja od djetinjstva to slušo. U Sarajevu je u to vrijeme pičila sevdalinka, ja sam volio to i pjevat i slušat to. A onda kasnije kao dijete, kada sam preko ljeta išao u Italiju, onda sam gore slušao Endriga, Morandija, to je ostavilo utjecaja na mene. Onda u Sarajevu, stari s jedne strane pjeva talijanske pjesme, na jedno uho, a mama na drugo sevdalinke. Tako da se to sve slilo u mene, pomiješalo se.

- Neke vaše pjesme odmah tjeraju suze na oči…

- Pa ima to nešto, ne znam ni ja zbog čega…

- A je li se vama kada dogodilo da pjevate svoju pjesmu, i da se pjevajući je, rasplačete?

- Joj, bilo je toga… I onda, znaš šta, ja kad osjetim da će mi to doć, da je blizu, ja brzo zažmirim, i nekako… Jer ne bi volio, ljudi će onda reć da plačem, da to nešto foliram, al' nije to… Jer one ako će krenut, one će same krenut.

- Surađivali ste s puno glazbenika, za puno ste njih pisali muziku, tekstove… Jeste li poznavali Tomu Zdravkovića?

- Ajoj, kako nisam! Pa to je, ja sam uvijek govorio, to je jedan od najboljih šansonijera naših bio. Ljudi kažu to su narodnjaci, ali nisu. To je lijepa pjesma, ima harmoniju, lijepo pjevanje, kulturno, glas profinjen, stihovi – baš neke fine priče, ljubavne… Evo, Toma mi je bio šansonijer, etno–šansonijer, kako bi reko, ne znam ni ja te izraze, naš najbolji. Piso sam za Tomu Zdravkovića, naravno, jedan put iz Sarajeva kada je bio teško bolestan, prije smrti, onda mi je reko: "Kemica, neću dugo, a volio bi da mi ti nešto napišeš, moja želja je da otpjevam jednu tvoju pjesmu." Onda sam ja sjeo, kod njega u sobi, gore na Trebeviću, i napiso sam "Pjesme moje, jednog dana kada odem, ostavit ću pjesme svoje…", i onda sam u refrenu nabrajo sve njegove poznate pjesme… To je bio moj prijatelj i kolega.

- Puno vas ljudi poistovjećuje s jugonostalgičarstvom, sve te vaše pjesme koje volimo vraćaju u ono vrijeme kada su se najviše slušale i pjevale…

- Ja to namjerno govorim, jer ne volim folirat ko ostalih 95 posto ljudi koji foliraju – živjeli smo lijepo tih pedeset, četrdeset godina, koliko sam ja živio u toj državi. Meni je bilo lijepo. U svakom dijelu mog života mi je bilo lijepo, osim u vremenu rata. Kako ću onda sad da kažem da nešto ne volim, a volio sam to četrdeset godina? I plako, i maho zastavicama, i pjevo o toj zemlji, u kojoj sam rođen i u njoj živio.

Izet · Post by **Izet** » 04/04/2007 17:27

Hvala Kemo legendo.

DONY · Post by **DONY** » 04/04/2007 17:47

Izet wrote:Hvala Kemo legendo.

jedna od posljednjih .

zivih legendi.. i od mene VELIKO HVALA .

Salko sto je u vodu skako · Post by **Salko sto je u vodu skako** » 04/04/2007 19:55

DONY wrote:
Izet wrote:Hvala Kemo legendo.
jedna od posljednjih . zivih legendi.. i od mene VELIKO HVALA .

evo i od mene VELIKO HVALA!!!

Izet · Post by **Izet** » 14/04/2007 00:23

Zadig wrote:Ha dobro, ako se jednom i zdogovorimo kako je poceo koncerat, mozda neko kaze i kakva je bila svirka, koje pjesme su isle, kakvo je bilo ozvucenje, kakava je bila publika...

U Clivelendu ozvucenje katastrofa. Poceo se zezati da ce svirati bez ozvucenja.
Mene je od pijesama pogodila ona "ako pitas kako mi je" ... publika 90% Srbi... Bas mi je bilo godra da nam je to otpjevo.

Aorta · Post by **Aorta** » 14/04/2007 16:09

Ja sam ga isla gledat' u Toronto. Bilo je dobro. Bajro i Sukrija, dvojica iz njegove pratnje, su dobro zagrijali raju sa starim hitovima Indexa, Novih Fosila, Olivera Dragojevica, "italijanskim sevdahom", itd. Onda je Kemo napravi toolum.

Definitivno je provukao kroz usi svoju jugonostalgiju, sto je bilo malo cudno, s obzirom da je za nasim stolom bilo ljudi koji su bili na Manjaci, itd. Publika je bila mjesanac, i znalo se ko je ko po reakciji publike kad bi se npr. Sarajevo Ljubavi Moja pjevalo (Srbi mrtvi-hladni, a Bosanci se otkidaju), dok je bilo obratno kad je onaj Novica Zdravkovic preuzeo mik (bajdvej, on je bio veliko razocarenje -- ni glasa, ni stasa). Elem...

Sarajevo moje · Post by **Sarajevo moje** » 14/04/2007 20:28

Ja sam ga ljetos slusala i gledala u Trebinju,ali nije smio ili nije htio pjevati :Pismo prijatelju,iako su mnogi to trazili.

zzzzz · Post by **zzzzz** » 14/04/2007 20:49

Ne znam, kazu da se navukao na kocku a kad si kockar onda si i patriota i jugonostalgicar, sve po potrebi...finansijskoj.

Da mi je brat, nakon nekoliko odgledanih intervjua u prekodrinskim medijima, mogu reci samo da je pakshu. Vjerovatno lova treba i Oliveru Dragojevicu pa ne daje guzice gdje god zatreba.

Ima jos ponesto sto je ostalo pozitivno....i dalje navija za FKS

Dobri nas Kemo...

#1 Dobri nas Kemo...

#2

#3

#4

#5

#6

#7

#8

#9

#10

#11

#12

#13

#14

#15

#16

#17

#18

#19 I u Clivlendu ja bilo super.

#20 Re: I u Clivlendu ja bilo super.

#21 Re: I u Clivlendu ja bilo super.

#22

#23

#24

#25