Drago mi je da se rasprava malo zakuhala
Pa da krenem redom.
Lady Agora wrote:
Da, pitanje je dobro. Kako se određuje kvalitet iskustva? Škole misticizma, bez obzira da li se radi o Budizmu, Sufizmu, ili kršćanskoj mistici se ovde pozivaju na tradiciju. U tradiciji je sadržan uputa ka iskustvu, NEKI kvaliteti tog iskustva i moguće stranputice.
Prakticirajući određenu tradiciju ljudi prolaze određene stepene koji su dokumentirani i teoretski diskutirani, oni postaju informacija sadžana u tradiciji i vodilja za praktikante. Velika se energija pri tome ulaze da ukaze na stranputice, Budizam ima jednu izvanredno razrađenu teoriju i svjesnog i nesvjesnog i predsvjesnog. Tu se ukazuje da su mogućnosti koje ima ljudski duh da falsificira praktično neograničene; praktikant početnik može da vidi nevjerovatne svjetove, da se dovede u delirijum, da se sreće sa pokojnicima i bićima iz drugih svjetova. Sve su to doživljaji koji su mnogo realniji od snova. Ali tu dolazi na scenu učitelj, koji na osnovu tradicije i prije svega vlastitog iskustva "opipava" kvalitet iskustva učenika i razvrstava žito od kukolja i tako prođe 10, 20, 30 godina.
Karakteristika jednog stvarnog iskustva, prema onome što znamo iz više tradicija je da se ne može opisati riječima. Ono je toliki radikalni zaokret od stvarnosti da je izvan svih deskriptivnih mogućnosti koje mi koristimo za "svakodnevnu" stvarnost. U sufizmu se kaže da mistik mora da "umre" za svog života da bi vidio tu transcedentalnu stvarnost.
O svom iskustvu Bajezid Bistami je govorio: na kraju sam iz ničega kroz ništa dospio u ništa.
Ja sam nedavno na ovu tem poceo citati knjigu Perennial Philosophy Aldousa Huxleya, koja se u sustini bavi transcedentalnim iskustvima, i onim sto skole misticizma, od dalekog istoka do zapadne evrope, imaju zajednicko. Huxley je, u najmanju ruku, bio izvanredno nacitan, tako da knjiga obiluje citatima iz izvornih tekstova raznih autora (mislim da sam tamo vec vidio taj Bastamijev citat). Cesto se cini da ti tekstovi govore o istim stvarima, i veoma slicnim spoznajama, do kojih su njihovi autori vjerovatno dosli sasvim razlicitim metodama. Recimo mozes citati sta je pisa Adio Shankara, otac Advaita Vedanta hinduizma, i pomjesati tekst sa necim sto je pisao Eckhart u srednjevjekovnoj Njemackoj. Mislim da se sustina transcedentalnih iskustava mora traziti u zajednickim elementima ovih ucenja.
Kada su u pitanju psihodelici i transedentalna iskustva, evo jednog poredjenja koje mi trenutno pada na pamet: Recimo da imas covjeka koji cijeli zivot zivi ispod planine iza koje se nalazi more, koje prije toga nikada nije vidio. Kada prvi put uspije da se popenje na brdo(bez obzira na metodu, npr. koristenjem merdevina, ili treniranjem misica za penjanje uz brdo), po prvi put je u mogucnosti da pliva ili zaroni. Tamo se moze osvjeziti, ali i udaviti. Moze upecati sardinu, ali ga moze presrest ajkula. U pitanju je veliki novi svijet koji treba istraziti i razumjeti, krenuvsi od pocetka. Benefiti istrazivanja se lako mogu naslutiti - komunikacija sa udaljenim ostrvima, novi izvor hrane, zabava itd, ali isto tako moramo biti svjesni opasnosti koje u tamo vrebaju.
Hajmo sad raspetljat analogiju. Evo kako pojmove iz gore navedene price mozemo preslikati na temu kojom smo se bavili:
More je domen izmjenjenih stanja svijesti.
Merdevine su psihodelici.
Dugorocno treniranje misica za penjanje uz brdo je, recimo, meditacija.
Iskusni ribari koji pocetniku mogu pomoci da se ne udavi, i da iz mora izvuce ono najkorisnije bi bili ucitelji koje si ti spominjala, koji ucenika cuvaju od stranputica i opasnosti.
Transcedentalno iskustvo, u sirem znacenju, je plivanje po moru. U uzem znacenju, to je skup univerzalnih znanja i iskustava do kojih su iskusni moreplovci i ribari dosli dugogodisnjim radom i tradicijom, i koja imaju potencijal da pomognu ostalim clanovima njihovih zajednica da zive zadovoljnije, stalozenije i smislenije.
Prednost treniranja misica u odnosu na merdevine je u tome sto je uvjezbani pojedinac fizicki spremniji da se baci u kostac sa morem. Medjutim, taj put je dugotrajan, a garancije za uspjeh su veoma male. Pogotovo ako bas ne znamo koje misice trenirati. Prednost merdevina je u tome sto nas jednostavno i brzo dovedu do mora, pa se onda na licu mjesta mozemo pripremati za dalje poduhvate.
Iskusni moreplovac sa gadjenjem moze gledati na novajliju, koji se do obale tek popeo najnovijim liftom, i tamo ne zna sta da radi. Ne prestaje da se sunca i valja po plicaku, iako od toga moze dobiti rak koze. Ili malo zaplovi, pa se udavi. Medjutim, ako imas dva potpuna levata koji krecu od nule, jednog sa merdevinama a drugog bez, ovaj prvi uz odgovarajuci trening moze brze savladati relevantno gradivo
Joj otkad nisam vise filozofirao
Ja do sada nisam konzumirala.... 
