Govorim o djevojkama koje su mlađe od 23 godine jer sam sa takvim imao iskustva. Obično padaju na momke koji po svemu predstavljaju osobe sa društvenih margina, nemaju svoja primanja, nemaju nikakvu školu, žive na račun roditelja, vole da se potuku i generalno nemaju neke velike kulture. Izuzetaka ima, ali mislim da nisu većina. Čitam ovaj forum duže vremena, pa se sjećam da je neko napisao da se žena sjeća onoga ko je otresao k'o krusku pa se osjetila zenom u punom smislu te večeri, nego onog muskarca koji je masirao cijelu noc i bio romantican.. Mit ili ne?
Kako se postaviti prema djevojci u početku i kako se kasnije ponašati? Izbaciću sebe iz priče, imam dvojicu kolega, jedan dobar pošten kulturan, sa dobrim poslom, obrazovanjem.. i nema sreće sa ženama. Radi sve, on u vezi ne daje 100% već 150% od sebe, trudi sve na sve moguće i nemoguće načine i opet se žali da nema sreće u ljubavi. Romantika, pokloni, ljubav, nikad nikoga nije prevario, žena ima punu njegovu pažnju, sve će uraditi za nju..
Drugi kolega je za trebao ići na svadbu od djevojkine sestre, spremili se njih dvoje, kupili poklone, haljinu, on odijelo.. iskrsla mu utakmica i on ljetos ode bez ikakve najave u Maribor da gleda Želju, propusti svadbu.. I nije mu prvi put, ima mnogo sličnih primjera gdje mu je uvijek dolazilo, a nikad se nije nešto trudio. Šta hoću da kažem... kad god je bio u nekoj vezi, nikad nije ulagao 100% od sebe, bio i ostao ženskaroš, kad mu iskrsne nešto dobro, on ode od djevojke (primjer iznad) ali nekim čudom su se one njemu uvijek vraćale i iako ih je ignorisao i pokušao nametnuti svoj dominantni stav, uvijek je imao njihovu punu pažnju..
Šta bi ste mogli reći na ovo?
Dakle, dolazimo do ukusa, a o ukusima se ne raspravlja. 
