Ako pogledamo biografije uspješnih poduzetnika, skontaćemo da su i oni od rane mladosti učili posao, možda ne baš na ovakav služben način, ali nešto slično da.
Zašto smo kao društvo zatvoreni za pravi, istinski kapitalizam? Onaj pravi kapitalizam, koji traži SAMO PROFIT I USAVRŠAVANJE, a koji jede sve što ga ograničava, taj kapitalizam brzinom munje jede ideologiju, religiju i druge slične pojave.
Zar nije ovo upravo glavna čar kapitalizma? Ta sloboda, sloboda da napraviš nešto svoje, da to "uzgajaš", da ta firma raste i raste, da budeš sve veći i veći igrač, pa koliko uspiješ, koliko imaš sreće, koliko si sposoban da dotle dođeš.
Američka djeca se u ranoj mladosti uče šta je kapitalizam, šta su krediti, kako se vraćaju i dižu.
Američka djeca su od rane mladosti gurnuta u surovi kapitalizam koji te svakog dana tjera da budeš bolji i bolji, da budeš najveći i da imaš najveću koncentraciju kapitala.
Zašto naša djeca nisu ovakva? Umjesto da pohvalimo dijete sa idejom, koje će sutra vjerovatno imati milione, mi pišemo ovakve komentare:
ovog malog treba tavom izlupati sve po ledjima, majku ti tvoju, kako bi te ja isibo da si ti u bosni, drva bi moro da cjepas babi za 5km
Idi mali na livadu igraj se, okani se fotelje, ugojio si se previse za svoje godine
Kako iritantno izgleda. Sto ne mogu ove debele djece.
ja imam 27 godina i komentarišem na Klixu
debeli će završiti na aparatima hahahah.
debeli ce do petneste god da fasuje šećer .
