Dječak Almir. K iz Zenice

[Cober]

Ne znam kako da postavim ovu priču, niti hoće li imati ikakvog odjeka, jer to je samo jedna od tužnih sudbina naše svakodnevnice, ali eto bar da pokušam..

Večeras svratim sa suprugom u Konzum na Koreji, i dok sam prao ruke u toaletu kroz otvorena vrata prileti mi dječak sa školskim ruksakom od 13 godina i promrsi nešto u stilu možete li mi pomoći, nemam roditelja i tako.. Ja samo negativno odmahnem glavom, on opet i ja ga oštro pogledam i kažem "jesam li ti već odgovorio" i on izađe.. Naviknut na svakodnevnicu naših ulica punih zloupotreba djece u cilju prosjačenja, sjebah se kad kroz vrata vidjeh da dečko krišom plače. Fino izgleda, skromno ali pristojno obučen, pitam ga što plače, on kaže gladan sam a nemam da kupim da jedem.. Još uvijek sumnjajući u to bez razmišljanja mu kažem hajde sa nama da jedeš, uzmi svega šta god hočeš, sve se odvija na početku trake sa hranom. On uze hljeb, ribu i pomfrit, ja i supruga isto, nudim mu da uzme još nešto, neće, uzmi kolač, kaže ne mogu hvala.. Platim to i usput pitam gospođu za pultom, pa i kasirku za njega, kažu znaju ga, misle da je iz doma, dolazi, fin je dečko, prodaje košpe da zaradi. Sjednemo gdje je i on sjeo, pitam ga za roditelje, odakle, je, što je plakao i tako to.. Saznam da nema roditelja. Poginuli prije tri godine u saobraćajnoj nesreći u Golfu 2 kod Visokog kad su se vraćali sa utakmice Sarajevo - neko, majka u 36, otac u 41 godini. Kaže da danas nije dovoljno zaradio da jede pa zato plače.. Prenerazi me njegov mrtav-hladan, uz sleganje ramenima zreli odgovor u stilu "ako zaradiš ješčeš, ako ne onda ništa.." Dolazi vozom iz Zenice, živi sa nanom, ona peče košpe a on ih prodaje u Sarajevu, jer se u Zenici ne može zaraditi. Rekoh šta ti kaže nana "zna ona da sam u Sarajevu" šta kaže kad ne zaradiš, "ništa, pita je li te ko dirao i nek si ti živ i zdrav". Vraća se vozom za Zenicu u 20:00. Ako dobro zaradi onda je to 20 KM, danas je zaradio 8 KM. Nana prima 160 i nešto KM. Kažem mu daću ti ja, danas češ zaraditi. Priča da je imao je malog cuku pa mu ga neko otrovao, sada je raspust pa dolazi svaki dan inače ide u školu pa samo nedeljom. U školi prolazi trojkom. Pitam ga gdje prodaje, kaže tu, blizu je željezničke stanice. Pitam ga što ne ode tamo gdje ima više prolaznika, u Titovu ili Ferhadiju, kaže ne ide daleko od stanice, odavde do stanice ima samo 5 minuta, i da ga ne napadnu, ne boji se on jedan na jedan, al kad ih je više "šta češ, ne možeš pobječ".. Pitam šta mu treba, slegne glavom, kaže ništa. Kako za odjeću, kaže ima jedna žena u Zenici što mu donosi. Ja opet pa treba li ti šta, on samo hrane. I ustane da ide, ne čekajući obećane pare. Zaustavim ga i dam mu 20 KM, eto danas si zaradio. Uzeo sam ime i prezime, njegovo i nane D.N. i adresu, objašnjavao mi je negdje kod bolnice stanuju. Sutra će biti opet tamo u Konzumu oko 16:30. I ode na stanicu, bilo je oko pola sedam.. Znam da je ovo samo jedna od potresnih životnih priča, mene je dotakla. Nadam se da ću otići sutra. Ako još neko misli da mu treba pomoći, može i zna kako...

Pozdrav, Cober

[KemooSA]

Imao sam tezak dan a ova prica me je dotukla do kraja pa sam poceo i da placem...Tebi hvala u moje ime sto si pomogao tom djecaku a ja sam jos samo jace poceo da mrzim ovu drzavu i opcenito svijet i drustvo u kojem danas zivimo!!!

[SnezanaM]

Ne znam kako da postavim ovu priču, niti hoće li imati ikakvog odjeka, jer to je samo jedna od tužnih sudbina naše svakodnevnice, ali eto bar da pokušam..

Večeras svratim sa suprugom u Konzum na Koreji, i dok sam prao ruke u toaletu kroz otvorena vrata prileti mi dječak sa školskim ruksakom od 13 godina i promrsi nešto u stilu možete li mi pomoći, nemam roditelja i tako.. Ja samo negativno odmahnem glavom, on opet i ja ga oštro pogledam i kažem "jesam li ti već odgovorio" i on izađe.. Naviknut na svakodnevnicu naših ulica punih zloupotreba djece u cilju prosjačenja, sjebah se kad kroz vrata vidjeh da dečko krišom plače. Fino izgleda, skromno ali pristojno obučen, pitam ga što plače, on kaže gladan sam a nemam da kupim da jedem.. Još uvijek sumnjajući u to bez razmišljanja mu kažem hajde sa nama da jedeš, uzmi svega šta god hočeš, sve se odvija na početku trake sa hranom. On uze hljeb, ribu i pomfrit, ja i supruga isto, nudim mu da uzme još nešto, neće, uzmi kolač, kaže ne mogu hvala.. Platim to i usput pitam gospođu za pultom, pa i kasirku za njega, kažu znaju ga, misle da je iz doma, dolazi, fin je dečko, prodaje košpe da zaradi. Sjednemo gdje je i on sjeo, pitam ga za roditelje, odakle, je, što je plakao i tako to.. Saznam da nema roditelja. Poginuli prije tri godine u saobraćajnoj nesreći u Golfu 2 kod Visokog kad su se vraćali sa utakmice Sarajevo - neko, majka u 36, otac u 41 godini. Kaže da danas nije dovoljno zaradio da jede pa zato plače.. Prenerazi me njegov mrtav-hladan, uz sleganje ramenima zreli odgovor u stilu "ako zaradiš ješčeš, ako ne onda ništa.." Dolazi vozom iz Zenice, živi sa nanom, ona peče košpe a on ih prodaje u Sarajevu, jer se u Zenici ne može zaraditi. Rekoh šta ti kaže nana "zna ona da sam u Sarajevu" šta kaže kad ne zaradiš, "ništa, pita je li te ko dirao i nek si ti živ i zdrav". Vraća se vozom za Zenicu u 20:00. Ako dobro zaradi onda je to 20 KM, danas je zaradio 8 KM. Nana prima 160 i nešto KM. Kažem mu daću ti ja, danas češ zaraditi. Priča da je imao je malog cuku pa mu ga neko otrovao, sada je raspust pa dolazi svaki dan inače ide u školu pa samo nedeljom. U školi prolazi trojkom. Pitam ga gdje prodaje, kaže tu, blizu je željezničke stanice. Pitam ga što ne ode tamo gdje ima više prolaznika, u Titovu ili Ferhadiju, kaže ne ide daleko od stanice, odavde do stanice ima samo 5 minuta, i da ga ne napadnu, ne boji se on jedan na jedan, al kad ih je više "šta češ, ne možeš pobječ".. Pitam šta mu treba, slegne glavom, kaže ništa. Kako za odjeću, kaže ima jedna žena u Zenici što mu donosi. Ja opet pa treba li ti šta, on samo hrane. I ustane da ide, ne čekajući obećane pare. Zaustavim ga i dam mu 20 KM, eto danas si zaradio. Uzeo sam ime i prezime, njegovo i nane D.N. i adresu, objašnjavao mi je negdje kod bolnice stanuju. Sutra će biti opet tamo u Konzumu oko 16:30. I ode na stanicu, bilo je oko pola sedam.. Znam da je ovo samo jedna od potresnih životnih priča, mene je dotakla. Nadam se da ću otići sutra. Ako još neko misli da mu treba pomoći, može i zna kako...

Pozdrav, Cober

Budi ljubazan, pa mi posalji PP-om njihovu adresu...

[Cober]

Poslao, javi ako šta namjeravaš ili saznaš..

Pozdrav, Cober

[enchi]

jao Boze,pa ja inace ne vjerujem u sudbinu ali ovo veceras mi je bilo skroz freeky.tnova sam na forumu ,znaci tek sam se veceras prijavila a na to me ponukalo nesto sto sam sinoc gledala na crti-radti se o barakama u putovicima,tacnije o jednom decku kojeg je tamo zivo zafrljacio,i to tako sto je po zavrsetku srednje(nisam sigurna koje) i to odlicnnim uspjehom,izbacen iz doma-napunio 19. .momak sad takav sav vrijedan i umoran od gadosti da covjek ni krilv ni duzan moze najebat tako gadno , ali hajd to ,nego gora je valjda spoznaja da nikog drugog ne bole te gadosti,i to su ljudi haman apaticni pod izgovorom-imamo mi svojih problema,ma razumijem,nije uvijek ako mijenjat mob da bi ostao inn supak,niti citav dan dupetom zaljepljen za jazz bit,valja vidjet i bit vidjen.
tako sam se ja nocas ovdje prikljucila nebil nasla nadu da ima jos onih kojih hoce da vide i hoce da cuju,jauke,krike,psovke onih manje sretnih,onih kojima je potrebno da vidimo ,cujemo i ODREAGUJEMO.

a u gornjem redu ciljano sam rekla 'psovke' jer sam prije 2-3 mjeseca bila sa momkom u koreji,oboje smo bili zivcani ,nikakvi-ja zakasnila na bus , a on crko gladan ..ali nije bio jedini,nazalost.prilazi nam ljubazno i uctivo djecarac sa rusakom,i rece mi'gospodjo,kospice za pola marke' ,a ja po dzepovima....a tamo tundra ziva,i ja ko skoro svaki drugi student-kokuz frontalni. a momak mi isto u novcanik,pa mi rece nemam nista sitnog sad dacemo mu drugi put,kad u tom djecacic tako opsova boga....momku mi to izvuce zivac,a meni.meni se svaka dlaka na tijelu digla,nikad nisam cula da netko psuje sa toliko gnjeva ,ogorcenosti i bola,a zaplako je cini mi se vise od huje i frustracije a manje od gladi i boli-na njih je valjda nazalost navikao.
poslje toga sam ga se cesto sjetila i navracala,onako da vidim je li jos tamo, da se pokusam uvjeriti da nije toliko grazno koliko mi je izgledalo.nije ga bilo. a prije petnaestak dana sam ga sanjala,nije njegov lik ali ja znam da je on,ja pusim cigaru i zvacem onako seljacki a on mi psuje sve po spisku....

i nocas,procitam ovo tvoje .... pa rekoh da vidim sta bi bilo najpametnije uraditi. a ja sam potpuni laik kad je u pitanju ovaj internet i ova cijela nova era,pa nisam ni znala kako da dobijem tvoj mail da vidim znamo li se-i ja sam iz zenice,pa da pokusamo uradit nesto vise od davanja para,mislim nesto dugorocnije.

pa eto,razmisli,javi.... pozdrav i hvala ti

[Cober]

jao Boze,pa ja inace ne vjerujem u sudbinu ali ovo veceras mi je bilo skroz freeky.tnova sam na forumu ,znaci tek sam se veceras prijavila a na to me ponukalo nesto sto sam sinoc gledala na crti-radti se o barakama u putovicima,tacnije o jednom decku kojeg je tamo zivo zafrljacio,i to tako sto je po zavrsetku srednje(nisam sigurna koje) i to odlicnnim uspjehom,izbacen iz doma-napunio 19. .momak sad takav sav vrijedan i umoran od gadosti da covjek ni krilv ni duzan moze najebat tako gadno , ali hajd to ,nego gora je valjda spoznaja da nikog drugog ne bole te gadosti,i to su ljudi haman apaticni pod izgovorom-imamo mi svojih problema,ma razumijem,nije uvijek ako mijenjat mob da bi ostao inn supak,niti citav dan dupetom zaljepljen za jazz bit,valja vidjet i bit vidjen.
tako sam se ja nocas ovdje prikljucila nebil nasla nadu da ima jos onih kojih hoce da vide i hoce da cuju,jauke,krike,psovke onih manje sretnih,onih kojima je potrebno da vidimo ,cujemo i ODREAGUJEMO.

a u gornjem redu ciljano sam rekla 'psovke' jer sam prije 2-3 mjeseca bila sa momkom u koreji,oboje smo bili zivcani ,nikakvi-ja zakasnila na bus , a on crko gladan ..ali nije bio jedini,nazalost.prilazi nam ljubazno i uctivo djecarac sa rusakom,i rece mi'gospodjo,kospice za pola marke' ,a ja po dzepovima....a tamo tundra ziva,i ja ko skoro svaki drugi student-kokuz frontalni. a momak mi isto u novcanik,pa mi rece nemam nista sitnog sad dacemo mu drugi put,kad u tom djecacic tako opsova boga....momku mi to izvuce zivac,a meni.meni se svaka dlaka na tijelu digla,nikad nisam cula da netko psuje sa toliko gnjeva ,ogorcenosti i bola,a zaplako je cini mi se vise od huje i frustracije a manje od gladi i boli-na njih je valjda nazalost navikao.
poslje toga sam ga se cesto sjetila i navracala,onako da vidim je li jos tamo, da se pokusam uvjeriti da nije toliko grazno koliko mi je izgledalo.nije ga bilo. a prije petnaestak dana sam ga sanjala,nije njegov lik ali ja znam da je on,ja pusim cigaru i zvacem onako seljacki a on mi psuje sve po spisku....

i nocas,procitam ovo tvoje .... pa rekoh da vidim sta bi bilo najpametnije uraditi. a ja sam potpuni laik kad je u pitanju ovaj internet i ova cijela nova era,pa nisam ni znala kako da dobijem tvoj mail da vidim znamo li se-i ja sam iz zenice,pa da pokusamo uradit nesto vise od davanja para,mislim nesto dugorocnije.

pa eto,razmisli,javi.... pozdrav i hvala ti

Javljalo se nekoliko forumaša sa željom i namjerom da pomognu, neki su ga išli i potražiti ali ga nisu našli, a na PP sam dobio sam i upite za veličinu njegove odjeće i obuće ali ga ja više nikada nisam sreo, i na tome je stalo.. Dugoročnije učiniti nešto znači pomoći mu da sam shvati da život može biti i drugačiji i bolji ali na način da izađe na pravi put, pokušati mu omogućiti ili olakšati pristup u okrilje neke od organizacija koje se bave okupljanjem i usmjeravanjem omladine što putem raznih aktivnosti, preko stipendija i školovanja ili nekog zanata.. uglavnom čeka ga život, ali mu bar pokazati da se može, da ima nade, načina i mogućnosti i da nije sam..

Pozdrav, Cober

[lizard]

mozes li i meni putem pp poslati vise podataka o malom?
pozz iz Zepca

[enchi]

ma ja sam razmisljala o ne daj Boze skorijoj buducnosti-ako mu je nana jedino sto mu je od porodice ostalo,ako se i njoj nesto desi sta ce ga onda snaci....
ja sam neko vrijeme volontirala u domu pa me nikako ne vesele info koje sam tamo cula.navodno,a sto je nekako i logicno nazalost,jest to da postoji dosta praznog hoda s obzirom da se Most zatvorio,pa je onaj nas jedan jedini dom konstantno pun,a i tu je pitanje birokratskih gluposti,a s obzirom na rad naseg Centra za soc rad nisam sigurna sta ga ceka u tom periodu.pa sam mislila da se oko toga malo raspitam ali za to mi treba adresa,njegovo ime,godiste i skola,ime i godiste nane i sturo nesto o njenom zdravstveno stanju........pa eto
pozz

[Cober]

Poslao na PP..