Vares City wrote:
Ko nema vemena za djecu,a imao je vremena da istu "napravi",...E kad je imo vremena ,.....mora imati vremena da od te djece "napravi" BOSANCEi BOSANKE!!!!!
Smatram da dobrano pretjerujes u ovoj recenici. Ako ti smatras da od svoje djece trebas praviti Bosance, ne znam odakle ti ocekivanje i po istome vrjednovanje da to trebaju/moraju ciniti i drugi roditelji? I na cemu se zasniva to "pravljenje" i na koji se nacin ono izvodi? Meni je nejasno, ali vrlo vjerovatno postoji taj nekakav nacionalni recept. Kod nekih, po tom receptu djeca od malih nogu nose obiljezja a po nekom je to jezik, po nekom trecem gajenje mrznje prema svemu sto nije bosansko.
Nije dijete snit iz Burde, da se kroji i prekraja kako je kome cejf. I sve da ga roditelj sam sije, u odredjenom zivotnom periodu djeteta, vanjski svijet ima vise utjecaja nego onaj unutrasnji, porodicni. Formule zasigurno nema, a meni je apsolutno svejedno, ko ce moje dijete i na koji nacin okarakterisati kao bosansko. Jedno je izvjesno, postoje ljudi, koji drugima uvijek nesto zamjeraju i petljaju se tamo gdje im uistinu nije mjesto. Ovom zadnjom recenicom ne mislim na tebe, vec govorim opcenito. Pun mi je kofer raznih definicija kada su djeca upitanju a kada se radi o polozaju djeteta, onda smo nijemi i neutralni.
Moje dijete nije rodjeno u Bosni nego u Holandiji. Sto ce reci da nije bosansko, ali nije ni holandsko. Mozda po nacionalnosti tj pasosu, ali u statistikama ono se vodi kao druga generacija stranaca, posto su joj oba roditelja stranci. I ma kako moje dijete mozda pricalo bosanski i volilo Bosnu u buducnosti ( njoj na izbor jer ljubav nije prisila i umjetna oplodnja) ili Holandiju smatralo svojom prvom domovinom, uvijek ce se naci neko ko ce je gurati u neki cosak i palamuditi sto je ona a sto nije. Na sto ima pravo a na sto nema.
I uopsteno, bezobrazne su mi price koje pricaju ljudi o drugima, smatrajuci kako su se ti drugi uhvatili zivota, trke za materijalnim i sta ti ja znam, a djecu ne uce bosanski, ne pricaju im ovo ili ono, pa ih kroz isto ismijavaju i njihovu polu-bosansku djecu koja na godisnjim odmorima pricaju njemacki, svedski ili holandski - pa je to dokaz koliko su roditelji a i sama djeca primitivni.
U mojoj porodici ima djece koja su rodjena u Hrvatskoj i tamo i odrasla, a Bosnu smatraju svojom jedinom domovinom. U mojoj porodici ima i djece koja znaju samo engleski jer im je to ipak maternji jezik, sobzirom da su tamo negdje dosli sa dvije godine zivota.A Bosne vise nikada nisu vidjeli. U mojoj porodici ima i djece cija je mati Norvezanka, a otac Bosanac, pa djeca znaju i pricaju samo norveski a u Bosni su za svoga zivota bili jedan jednom, drugi niti jednom. I? Sta sada? Hocemo li trgovati vrijednostima te djece i njihovih roditelja?
Nemam ja sta raspravljati o tvom izboru i tvojim pogledima na odgoj. To je za mene ipak nedopustiva rabota. A ujedno i znak nepostivanja tebe, kao covjeka, osobe. Ja mogu razumjeti potrebu i imam je i sama, da moje dijete zna odakle su joj roditelji, da zna zasto su tu i da sazna, kada za isto dodje vrijeme sto se desilo rodbini, prijateljima, komsijama i sunarodnjacima njenih roditelja. Ali isto tako, ja licno imam silnu potrebu da moje dijete postane posten covjek, covjek koji nece biti ogranicen, niti svojim porijeklom, svojim korijenima, svojom nacionalnoscu i svim onim sto ja smatram da ce je ostetiti i na taj nacin stetiti i nekim drugim ljudima.
I svjesna sam toga, da ce ono sto danas mi, njeni roditelji prezivljavamo a sto je vezano za Bosnu, na neki nacin obiljeziti njeno zivljenje, da ce utjecati na nju i mozda je na neki nacin formirati. Ja ne bih voljela da je sa istim opteretim, niti ostetim. A Bosni ce se davati koliko ona bude htjela nadam se, a ne koliko to drugi od nje budu potrazivali tj ocekivali.