DITA, Konjuh, Polihem - Retrospektiva

[The BEN10]

Dakle,
volio bih da protabirimo razloge propadanja tih nekadašnjih giganata. U stvari, više me interesuje kolika je krivica vlasti, a kolika zaposlenika u procesu privatizacije.
Evo sa jednog drugog topica par stavova: međutim, tamo se priča brzo razvodnila, pa bi bilo dobro da ovdje nastavimo.
Zašto bi se sad novcem svih nas ponovo otkupljivale firme koje su radnici prodavali privatnim vlasnicima (ma ko to oni bili)?
Da li bi te iste firme pozitivno mogle poslovati, ili bi nakon par godina imali iste probleme?
Ima li smisla tražiti plate za godine koje nisi radio - recimo, firma mog starog je uništena u ratu, sad bi on trebao tražiti od nekoga 300 plata!? Štrajkovati glađu ispred vlade, umjesto što radi privatno?
http://forum.klix.ba/sdp-p10606609.html#p10606634

Otisle su u javnom upisu, radnici su ih sami prodali, a ne drzava. Sad se ocekuje da drzava ili vrati dugove koje su napravili ti tajkuni, ili da od njih za masne pare kupi lesheve.

Zasto bi sad drzava potrosila npr. 25-50 milja maraka da spasi radno mjesto radnika u Diti, kada je firma mrtva? I onda bi ti radnici opet radili za 700-800 maraka, za privatnika ili drzavu, u firmi koja pravi gubitak i koja je neodrziva. Samo da spase jednu od tih firmi morali bi izdvojiti cca 10% kantonalnog budzeta.

Zar im nije bolje podijeliti otpremnine u tom ili manjem iznosu, da pokrenu svoje obrte i da se sami zaposle? Ali jok, treba radi politickih poena i populizma platiti dugove koje su napravili tajkuni kako bi ljudi poceli raditi za crkavicu... I opet propali za godinu-dvije.

[Alfons Kauders]

Za svaku firmu ima ponesto specificno, krivice vlasti ima, kao i radnika, uprave.

Tesko je sad ulaziti u detalje za svaku firmu, jer je pozadina price drugacija. Recimo Konjuh su fakat zajebali sami radnici - trgovali dionicama, napravilo se par blokova, prodali dobar dio udjela mesetarima, pa na kraju mislim da je vlasnicki paket zavrsio kod nekog naseg covjeka u Zagrebu.

Polihem je unistila SDA da zacera Tuzli. U devedesetim je bilo nade da se pokrene ogranicena proizvodnja, ali sve je zavisili od EP BiH. Onda je u zadnjem trenutku vlast odlucila da povuce podrsku i EP BiH iz cijele price. Slijedilo je par godina koprcanja i fajront - tehnologija je tad bila jos i iskoristiva, ali ubrzo je postala samo staro zeljezo i kao tavka je izrezana i reciklirana.

Dita - prica slicna Konjuhu. Trazili su strateskog partnera. Svabe dosle u Tuzlu, mislim da je to bilo pocetkom prosle decenije - na kraju se odlucili da investiraju u Srbiju (cini mi se u Zorku Sabac). Dita onda nastavlja traziti partnera i nalazi Loru. Sta se dalje desavalo vec znamo - prezaduzenost, pocetak krize, i Lora i Dita umiru u vrlo kratkom roku.

Aida - tu je bilo dosta sitnog lopovluka, od radnika do direktora. Na kraju su rasprodali sve sto je valjalo od masina, repromaterijal davno otisao, kao i vecina radnika. Radnici Aide i Konjuha su barem imali sansu da lako dodju do zaposlenja kod privatnika koji su pokrenuli firme iste ili slicne djelatnosti (bivse kolege), tako da su najbolji radnici i majstori iz Aide i Konjuha davno otisli u privatluk. To je naravno dosta teze radnicima HAK-a ili Dite.

A ima li opravdanja traziti nekakvih 50, 100 ili vise plata? Nema. Nikakvog. Ako su firme u tom periodu radile, proizvodile, onda svakako. Problem je sto nisu i sto imamo debilne zakone o radu i kolektivne ugovore. Firma propadne, ostane u debelom minusu, a radnici se i dalje vode kao zaposleni, ide im plata i raste dug. Nekako mi je i jasno da ljudi bez izbora pristanu na to u drzavnim firmama, ali ovdje se radilo o privatnim firmama. Po kom osnovu mogu traziti od poreskih obveznika da namire dug koji kao prvo ne bi ni trebao postojati, a taman i da je opravdan - nije ga napravila drzava vec vlasnik.

Uglavnom od tih potrazivanja desetina plata najcesce nema nista, jer 95% tih radnika koji potrazuju plate u navedenom periodu nisu imali sta raditi (nerijetko nisu imali ni gdje raditi jer firme ni fizicki vise ne postoje).

[KatarinaKosaca]

Jos od francuske revolucije radnici nisu pokazali veliku ljubav prema svom radnom mjestu. I kako kaze @Alfons, ne rade godinama, ali uredno obracunavaju placu za svaki mjesec. Ta spekulacija jeste krivica radnika. I tu nema dvojbe. Sa druge strane, objektivno i nisu mogli naci drugo radno mjesto jer je privreda urusena, a administracija rezrivarana za podobne. Da je vlast krivac lose privatizacije i tajkunizacije, mesetarenja, licnih interesa, talova, neodgovornosti nema sumnje. Sarajevska tvornica Sarabon odlican primjer. Kad mi dijete kupi onu tursku slasticu punu secera i masnoca, razmisljam uvijek kako bi Sarabon imao trziste. Konjuh je imao izvoz u Francusku , svaki ozbiljan tender uredskog namjestaja su dobivali, trpezarijski program pored Standarda najbolji u regiji itd. Duznost je vlasti da nadju partnera i investitora i da traze od radnika da se odreknu bar neto dijela place u korist privlacenja istog. Ako Vucic moze hodati po svijetu i moliti da se ulaze, nece ni ovima kruna sa glave spasti. Nas jos aktualni MVP je napravio NISTA za 4 godinel. Onaj ko zeli raditi u korist naredne place i uvezanog staza ce halaliti svoje place. Ko voli kukati i sabirati mjesece koji im se duguju neka ide kuci. Ipak, mislim, ukoliko se procesuiraju odgovorni za ne samo tuzlansku industriju nego i ostalu, da ce vecina radnika biti bar zadovoljna glede pravde i to rado uciniti.. Ali, za to valja raditi i znati raditi, lobirati, i prodati. nasi politicari su navikli vegetirati na buzetu, srati malo o Deytonu, malo o ugroznosti i nema menadzera medju njima. Utoliko smatram neophodnost da taj posao rade privrednici, a tuzilastvo svoj ukoliko e ikad iskoprca iz politickog zagrljaja.

[The BEN10]

Sve je to OK, ali evo, ponavljam ono što Alfons uporno pita - ako smo nas dvoje Kato otkupili firmu od države, radili u njoj par godina, a nakon toga je prodali Alfonsu. On nastavi sa poslovanjem, loše ga ide 5 narednih godina (tokom tog perioda nas dvoje ostajemo bez plata), te propada zajedno sa firmom.
Po KOJEM OSNOVU, nas dvoje imamo pravo otići pred Vladu i tražiti 60 plata za tih 5 godina, te još tražiti da Vlada otkupi Alfonsovu firmu!?
Dakle, razumijem da se ima osnova tražiti krivična odgovornost u dijelu gdje nas dvoje otkupljujemo firmu od države zatičući je u Boga pitaj kakvom stanju. Ali evo, ako može odgovor na boldirano pitanje, koje je izgleda suština problema ovih firmi...

[It_is_a_Leclerc]

Ili Agrokomerc. To je, ljudi moji pljačka stoljeća. Firma u državnom vlasništvu isa čijih je pogona SDA bukvalno, ali bukvalno skidala limove i nosila na otkup. Da bi sada ono što se nije moglo odnijeti i prodati poput benzinske pumpe, stavljali na javne aukcije na koje niko ne dolazi.

Zašto ?! Pa sve kao kazna Kladuši za autonomiju, iako je Agrokomerc, i u kapacitetima post-dejtonske BiH, mogao zapošljavati makar 1000 radnika.

[KatarinaKosaca]

Sve je to OK, ali evo, ponavljam ono što Alfons uporno pita - ako smo nas dvoje Kato otkupili firmu od države, radili u njoj par godina, a nakon toga je prodali Alfonsu. On nastavi sa poslovanjem, loše ga ide 5 narednih godina (tokom tog perioda nas dvoje ostajemo bez plata), te propada zajedno sa firmom.
Po KOJEM OSNOVU, nas dvoje imamo pravo otići pred Vladu i tražiti 60 plata za tih 5 godina, te još tražiti da Vlada otkupi Alfonsovu firmu!?
Dakle, razumijem da se ima osnova tražiti krivična odgovornost u dijelu gdje nas dvoje otkupljujemo firmu od države zatičući je u Boga pitaj kakvom stanju. Ali evo, ako može odgovor na boldirano pitanje, koje je izgleda suština problema ovih firmi...

Objasnih to. Malo oportunistickog mentaliteta, malo radnickog prokletstva, malo nemogucnosti da se nadje dugi posao. Osim toga, nisu te prodaje tako slobodno trzisno isle. Radnici su imali dionice, lose rukovodstvo koje je kralo (opet politicki a ne profesionalno izbrano), nije islo, rekli im prodajte alfonsu, "retko fin covek", izvuci ce vas i oni to uradili. Sa te strane seimaju pravo osjecati prevarenim.

[KatarinaKosaca]

Ili Agrokomerc. To je, ljudi moji pljačka stoljeća. Firma u državnom vlasništvu isa čijih je pogona SDA bukvalno, ali bukvalno skidala limove i nosila na otkup. Da bi sada ono što se nije moglo odnijeti i prodati poput benzinske pumpe, stavljali na javne aukcije na koje niko ne dolazi.

Zašto ?! Pa sve kao kazna Kladuši za autonomiju, iako je Agrokomerc, i u kapacitetima post-dejtonske BiH, mogao zapošljavati makar 1000 radnika.

Nisu ni Tuzla ni Sarajevo imali autonomiju pa im se isto desilo. Ne zna SDA pokrenuti privredu i da hoce...A nece, naravno

[Alfons Kauders]

Jos od francuske revolucije radnici nisu pokazali veliku ljubav prema svom radnom mjestu. I kako kaze @Alfons, ne rade godinama, ali uredno obracunavaju placu za svaki mjesec. Ta spekulacija jeste krivica radnika. I tu nema dvojbe. Sa druge strane, objektivno i nisu mogli naci drugo radno mjesto jer je privreda urusena, a administracija rezrivarana za podobne. Da je vlast krivac lose privatizacije i tajkunizacije, mesetarenja, licnih interesa, talova, neodgovornosti nema sumnje. Sarajevska tvornica Sarabon odlican primjer. Kad mi dijete kupi onu tursku slasticu punu secera i masnoca, razmisljam uvijek kako bi Sarabon imao trziste. Konjuh je imao izvoz u Francusku , svaki ozbiljan tender uredskog namjestaja su dobivali, trpezarijski program pored Standarda najbolji u regiji itd. Duznost je vlasti da nadju partnera i investitora i da traze od radnika da se odreknu bar neto dijela place u korist privlacenja istog. Ako Vucic moze hodati po svijetu i moliti da se ulaze, nece ni ovima kruna sa glave spasti. Nas jos aktualni MVP je napravio NISTA za 4 godinel. Onaj ko zeli raditi u korist naredne place i uvezanog staza ce halaliti svoje place. Ko voli kukati i sabirati mjesece koji im se duguju neka ide kuci. Ipak, mislim, ukoliko se procesuiraju odgovorni za ne samo tuzlansku industriju nego i ostalu, da ce vecina radnika biti bar zadovoljna glede pravde i to rado uciniti.. Ali, za to valja raditi i znati raditi, lobirati, i prodati. nasi politicari su navikli vegetirati na buzetu, srati malo o Deytonu, malo o ugroznosti i nema menadzera medju njima. Utoliko smatram neophodnost da taj posao rade privrednici, a tuzilastvo svoj ukoliko e ikad iskoprca iz politickog zagrljaja.

Tu dolazimo do one stare narodne - da nam je da se jebemo a da nam ne udje.

Investitori nece preuzeti takve fabrike s ovim zakonima - nisu ludi, jer vrlo dobro znaju kakav nam je zakon o radu i kakvi su kolektivni. I to je nepopularna tema, ali pod krinkom borbe za prava radnika, mi smo zadrzali stare i donijeli nove zakone kakvim jednostavno nije mjesto u kapitalizmu.

Dosta naroda na to gleda blagonaklono, jer vjeruju u socijalizam i sta vec ne, ali ti zakoni zapravo ne stite radnike, vec neradnike. Oni su tu da stite javni sektor, gdje haman moras ubiti nekog na radnom mjestu da dobijes nogu (a i tad ces bezbeli dobiti drzavu na sudu). Ti zakoni ne stite radnika u privredi - ja licno od njih nemam nista. Isti ti zakoni poslodavce tjeraju da sto manje ljudi zaposljavaju na neodredjeno i da se bave raznim marifetlucima da bi ostali konkurentni.

Nama da je da ko fol privucemo investitore, a da u isto vrijeme radnicima zakonom garantujemo nemoguce - da im garantujemo da ce ih poslodavac placati dok ne propadne, pa cak i nakon sto propadne. To moze proci u onom sistemu, ali njeg nema vec 25 godina (a ni tad nije tako dobro funkcionisao).

Takve firme s takvim obavezama nikad niko nece kupiti, taman i da imaju konkurentne proizvode i trziste u datom trenutku. Rizik je prevelik, lakse je krenuti od nule. Da ima budala, davno bi otisle - ovako ih nece niko, cak ni radnici, ni drzava.

Sto se tice procesuiranja, nikakav problem, neka sutra uhapse i osude svakog ko je pocinio krivicno djelo. To bi bila neka satisfakcija, mada ni od toga nema nista jer je vecina odradjena "po zakonu" i nema osnova za krivicno gonjenje. Drugi je par opanaka sto ljudi zaista misle da su bas sve fabrike propale radi kriminala a zalosna istina je da ipak nisu - propale su jer nisu bile konkurentne, ni prije ni poslije rata. Firme propadaju sirom svijeta svakodnevno, a samo kod nas se smatra da nijedna firma nikad ne smije propasti jer smo haman pametniji i sposobniji od ostatka svijeta.

[Alfons Kauders]

Sve je to OK, ali evo, ponavljam ono što Alfons uporno pita - ako smo nas dvoje Kato otkupili firmu od države, radili u njoj par godina, a nakon toga je prodali Alfonsu. On nastavi sa poslovanjem, loše ga ide 5 narednih godina (tokom tog perioda nas dvoje ostajemo bez plata), te propada zajedno sa firmom.
Po KOJEM OSNOVU, nas dvoje imamo pravo otići pred Vladu i tražiti 60 plata za tih 5 godina, te još tražiti da Vlada otkupi Alfonsovu firmu!?
Dakle, razumijem da se ima osnova tražiti krivična odgovornost u dijelu gdje nas dvoje otkupljujemo firmu od države zatičući je u Boga pitaj kakvom stanju. Ali evo, ako može odgovor na boldirano pitanje, koje je izgleda suština problema ovih firmi...

Osnov su los zakon o radu i, u nekim situacijama, protu-ustavni kolektivni ugovori.

Da je zakon bio normalan, ti ljudi bi davno dobili radne knjizice i otisli na biro. Posto smo kreteni, mi smo ljudima godinama obecavali da ce drzava doci s magicnim stapicem i rijesiti njihove probleme, odnosno da ce oporezovati druge radnike kako bi njima isplatila ta fiktivna dugovanja.

To je ne samo glupo, vec i krajnje nemoralno - jer bi onda na svakog takvog radnika skrsili desetine hiljada maraka bez ikakvog osnova, dok bi stotine hiljada drugih radnika dobile kitu, mada su u istoj ili jos goroj situaciji. Mislim, eto recimo da je 60 plata nekih 50,000KM s doprinosima - i neko zaista misli da drzava to moze podnijeti? Da svakom radniku svake propale firme isplati te pare? Mozda bez tri nule. Koliko uopste ima takvih radnika u BiH? Hiljadu? Deset hiljada? Rijec je o stotinama miliona kojih jednostavno nema niti ce ikad biti.

Uostalom, taman i da je teoretski moguce (a nije), te pare nece pasti s neba - vec ce doci iz nasih dzepova, dakle bilo bi potrebno "namaknuti" tih nekoliko stotina miliona iz privrede, a od tiga nema nista jer bi dodatnim opterecenjem sahranili i ovo malo realnog sektora sto imamo.

Meanwhile i komunjare, i socijaldemokrati i desnicari se ubise od price kako nece dirati zakon o radu i kolektivne. Dobro sad su se malo usutili, jer su prosli izbori - a istina je da ce svi ti retardirani zakoni uskoro otici u kurac po nalogu IMF-a. Steta samo sto s njima nece otici oni koji su za njih dizali ruke, ali ko zna, mozda je i bolje da su i dalje tu - da imamo koga strijeljati.

[jefferson]

Sve je to OK, ali evo, ponavljam ono što Alfons uporno pita - ako smo nas dvoje Kato otkupili firmu od države, radili u njoj par godina, a nakon toga je prodali Alfonsu. On nastavi sa poslovanjem, loše ga ide 5 narednih godina (tokom tog perioda nas dvoje ostajemo bez plata), te propada zajedno sa firmom.
Po KOJEM OSNOVU, nas dvoje imamo pravo otići pred Vladu i tražiti 60 plata za tih 5 godina, te još tražiti da Vlada otkupi Alfonsovu firmu!?
Dakle, razumijem da se ima osnova tražiti krivična odgovornost u dijelu gdje nas dvoje otkupljujemo firmu od države zatičući je u Boga pitaj kakvom stanju. Ali evo, ako može odgovor na boldirano pitanje, koje je izgleda suština problema ovih firmi...

Iako tvrdim da je ona drzava bila toliko boja od ove, da je to nemoguce porediti, ovaj mentalitet je produkt one drzave.
Sigurno radno mjesto, produktivnost kako-tako itd. Ti ljudi nisu svoj mentalni sklop prilagodili novom vremenu. Moj otac npr. jos uvijek prica o gigantima. 22 godine od propasti te drzave i sistema on provodi cetvrtinu vijeka pricajuci o gigantima.
Mati s druge strane se vrlo lako prilagodila, ali ona je uvijek imala poduzetnicki duh.
Jbg, tesko je iz onakvog sistema napraviti tranziciju u ovaj sistem koji nije nikako regulisan, tj. nasi politicari su shvatili kapitalizam kao robovlasnistvo.
Bit ce ovih protesta jos uvijek, dok ti ljudi ne odu u penziju i kraj price. Sta reci? Jbg, vrjeme ce taj problem rjesiti. Njihova djeca garant nece cekati 50 palta, nego ce nakon prve neisplacene plate uhvatiti se noge.
Zalosno, gledajuci prakticno moze se reci koji qrtz su cekali, ali sta ces.

[iz zadnje klupe]

Krenimo redom...

DITA, nakon zaleta u prvim poslijeratnim godinama, dalo se vidjeti kako polako gubi utrku sa konkurentima, nisam po struci tehnolog, Tuzla je po nekima imala jedan od tri najjača tehnološka fakulteta u bivsoj drzavi, ali nešto nije štimalo, posmatram srbijansku hemijsku industriju koja ne pravi greške DITE, vec uspijeva da opstane pored giganata Henkel ili P&G

Konjuh, koji nikad ni u najbolje vrijeme socijalizma nije bio bingo za zaposlenje, firma koja je dala mozda cak i na desetine novopečenih bogataša (dok su radili tu, usporedo razvijali svoj privatluk Konjuhovim resursima, ojačavši napuštaju Konjuh usput mu oduzevši dio tržišta ), nepovoljna struktura radnika, svaki šefić je imao "svoje" koje niko nije smio dirati ma šta uradili ( primjer, čitava serija stolova vraćena iz Češke, zna se čijom nemarnošću je uzrokovan gubitak, ali niko ne dira tog čovjeka, e sad računajte jedno 50 šefića koji imaju po trojicu "svojih" koji da zapale fabriku ne smije ima dlaka sa glave pasti)

Polihem, ovo je na dušu SDA, kompletan energetski sistem tokom rata , tj. TE Kakanj i TE Tuzla su dobro funkcionisali kako se moglo s obzirom na ratno okruženje i blokadu puteva, SDA poslije rata ko hunta zauzima te pogone, dok se iz TE Tuzla po damping cijeni isporučuje cijena za Aluminij Mostar , za Polihem treba da važi "tržišna" cijena, ijako je kao susjed Termoelektrani jedan od zaslužnijih za opstanak termoelektrane.

Ima toga još...

Samo za poređenje, Crna Gora nije imala rat, ali osim Željezare Nikšić i Alumijija, apsolutno sve fabrike u državi propale, ali bas sve....

[KatarinaKosaca]

@jefferson, potpuno je netacna tvrdnja da nasi ljudi nisu vrijedni, jer da je tako u Njemackoj i opcenito vani ne bi koru ruha zaradili. Dakle, neddostaje sistem koji zapad ima ovdje je nakaradan. Glede >"prduzetnickog duha"... Dodji malo ovamo pa vidi sa svim se sve poduzetnici susrecu, pa onda lupaj. na kraju veliki potpisu pristupnicu, plaaju reket SDA-u ili uposljavaju napoziv SDP-a. Vlast i samo vlast kreira ambijent, nema tu nikakve krivnje naseg radnika.
@Alfons.. svaka privatizacija ima svoje uvjete. Obicno je u KS bilo 3 godine isti broj radne snage. Poslije te 3 godine moze i te kako otpustiti neradnika. Radniku e cak povisiti placu. Profit tako djeluje. Tako da ti teza o kolektivnom ugovoru pada u vodu. Nista nije po zakonu kako kazes. bas nista. 1993 nije ni biloo zakona o porivatizaciji a opkoljen grad ggladovao kad je sutke prodata Pivara. Svaki bas svaki direktor agencije zaprivatizaiju je bogat covjek. Uzmi primjervjecitog iz SBK ili sve iz KS. Vidi gdje su im djeaodradila pripavnicki i usporedi imovinu koja nije nasljedjena sa prihodima

[Alfons Kauders]

@jefferson, potpuno je netacna tvrdnja da nasi ljudi nisu vrijedni, jer da je tako u Njemackoj i opcenito vani ne bi koru ruha zaradili. Dakle, neddostaje sistem koji zapad ima ovdje je nakaradan. Glede >"prduzetnickog duha"... Dodji malo ovamo pa vidi sa svim se sve poduzetnici susrecu, pa onda lupaj. na kraju veliki potpisu pristupnicu, plaaju reket SDA-u ili uposljavaju napoziv SDP-a. Vlast i samo vlast kreira ambijent, nema tu nikakve krivnje naseg radnika.
@Alfons.. svaka privatizacija ima svoje uvjete. Obicno je u KS bilo 3 godine isti broj radne snage. Poslije te 3 godine moze i te kako otpustiti neradnika. Radniku e cak povisiti placu. Profit tako djeluje. Tako da ti teza o kolektivnom ugovoru pada u vodu. Nista nije po zakonu kako kazes. bas nista. 1993 nije ni biloo zakona o porivatizaciji a opkoljen grad ggladovao kad je sutke prodata Pivara. Svaki bas svaki direktor agencije zaprivatizaiju je bogat covjek. Uzmi primjervjecitog iz SBK ili sve iz KS. Vidi gdje su im djeaodradila pripavnicki i usporedi imovinu koja nije nasljedjena sa prihodima

Nema veze rat s ovim, ni velika privatizacija. Dita, Konjuh, Solana i vecina drugih firmi koje se pominju u ovom kontekstu su zapravo privatizirane prije rata.

To je i jedan od razloga zasto sam se smijao odlukama vlade da se te privatizacije preispitaju. Vlasnistvo je preneseno tada, cisto kao suza. Mozemo pricati o naknadnoj prodaji dionica od strane starih dionicara (radnika) i drzave u nekim situacijama (upis), ali te fabrike su fakticki privatizirane jos 1991.

[The BEN10]

Iako tvrdim da je ona drzava bila toliko boja od ove, da je to nemoguce porediti, ovaj mentalitet je produkt one drzave.
Sigurno radno mjesto, produktivnost kako-tako itd. Ti ljudi nisu svoj mentalni sklop prilagodili novom vremenu. Moj otac npr. jos uvijek prica o gigantima. 22 godine od propasti te drzave i sistema on provodi cetvrtinu vijeka pricajuci o gigantima.
Mati s druge strane se vrlo lako prilagodila, ali ona je uvijek imala poduzetnicki duh.
Jbg, tesko je iz onakvog sistema napraviti tranziciju u ovaj sistem koji nije nikako regulisan, tj. nasi politicari su shvatili kapitalizam kao robovlasnistvo.
Bit ce ovih protesta jos uvijek, dok ti ljudi ne odu u penziju i kraj price. Sta reci? Jbg, vrjeme ce taj problem rjesiti. Njihova djeca garant nece cekati 50 palta, nego ce nakon prve neisplacene plate uhvatiti se noge.
Zalosno, gledajuci prakticno moze se reci koji qrtz su cekali, ali sta ces.

Apsolutno se slažem.
Za razliku od recimo mog oca koji je skontao da od firme nema ništa (kao ni od biroa) i krenuo sa privatlukom, par rođaka i dalje živi u istom tom periodu od prije 30-40 godina. Svako živ im je kriv za probleme okolo. A imali su priliku pokrenuti privatluk, biti svoje gazdice. Dobro, nije da bi se obogatili, ali majka mu stara, bolje i to nego ništa. Kreneš lagano, pametno ulažeš, ne zadužuješ se previše, stegneš kaiš i to je to. Zar je potrebno 5 godina da se uvjeriš da nešto ne ide kako treba!?

[Klavikula]

samo kafane i granapi nek se otvaraju, koji ce nam lakat nesto vise od toga

[kamen spoticanja]

Mene sad zanima jesu li ove sad ministre i vladu u tk birali plenum i radnici aide, polihema i sl.?

[The BEN10]

Mene sad zanima jesu li ove sad ministre i vladu u tk birali plenum i radnici aide, polihema i sl.?

Dobra primjedba - čini se da je baš ova vlada imala jak lobi među zaposlenicima navedenih firmi...

[pinkman]

Krenimo redom...

DITA, nakon zaleta u prvim poslijeratnim godinama, dalo se vidjeti kako polako gubi utrku sa konkurentima, nisam po struci tehnolog, Tuzla je po nekima imala jedan od tri najjača tehnološka fakulteta u bivsoj drzavi, ali nešto nije štimalo, posmatram srbijansku hemijsku industriju koja ne pravi greške DITE, vec uspijeva da opstane pored giganata Henkel ili P&G

Fin post, a citirani dio mi je najzanimljiviji. Moje lično mišljenje jeste da Dita nije propala zbog manjkavosti tehnologa i kvalitete proizvoda. Nisam upućen da mogu sa sigurnošću tvrditi, već eto, nagađamo. Ali bi logično bilo da i čak manje kvalitetna roba pronađe svoje kupce. Ne mogu svi kupiti najkvalitetniji i najskuplji proizvod. A pogotovo ne u zemlji poput naše, iako ponekad najskuplji ne znači i najkvalitetniji.

Koliko sam uspio skontati, Ditu su privatizovali radnici od kojih većina, realno govoreći, nije vrhunski obrazovana i nije sposobna za vođenje jedne ozbiljne kompanije. S obzirom da je tu bilo "milion vlasnika", sasvim sam siguran da se radnici petljali u sve i svašta jer su oni, eto, dioničari odnosno vlasnici. To je isto kao u situaciji kada stranke imaju određeni broj ruku u parlamentu pa krenu pregovori. Identično. Moje stav je da je za uspješno vođenje kompanije potreban jedan, eventualno dva većinska dioničara i to je to. Kad je "milion vlasnika" koji su pritom i radnici, to ne može biti dobro.

Sad kad je sve propalo hoće ponovo pod skute države. Meni lično, licemjerno, no sit gladnog ne razumije..

Na linku: http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/285 ... _dita.html piše da nakon što su radnici prodali firmu, odnosno kada u firmu ušla sadašnja vlasnička struktura, negativna bilansa bila 4 miliona. Ako je tačno, to ide u prilog mojoj teoriji o "milion vlasnika". Šta se dalje desilo i šta je novi vlasnik radio nemam pojma jer su kola već krenula nizbrdo.

Najbolje je bilo da radnici nisu privatizovali već da je došao vanjski vlasnik, ali tu opet dolazimo do situacije da je tu bilo više radnika nego što je trebalo biti, tako da bi došlo do otkaza itd. Kako god okreneš ne valja. Ali to je sad priča šta bi bilo kad bi bilo.

Sve u svemu, moja prognoza jeste prodaja kompletne imovine i namirenje povjerilaca. Prvo idu banke, pa ostali i to je to. Šteta.

[Drinski]

Investitori nece preuzeti takve fabrike s ovim zakonima - nisu ludi, jer vrlo dobro znaju kakav nam je zakon o radu i kakvi su kolektivni. I to je nepopularna tema, ali pod krinkom borbe za prava radnika, mi smo zadrzali stare i donijeli nove zakone kakvim jednostavno nije mjesto u kapitalizmu.

Ti zakoni ne stite radnika u privredi - ja licno od njih nemam nista.

Ovo ti je proturječno.

Mene sad zanima jesu li ove sad ministre i vladu u tk birali plenum i radnici aide, polihema i sl.?

Jesu. Mislili su da ce nanovo svanuti socijalizam. U tu tikvu puše i onaj Zlatan Begić sa pravnog fakulteta u Tz.

[KatarinaKosaca]

Nema veze rat s ovim, ni velika privatizacija. Dita, Konjuh, Solana i vecina drugih firmi koje se pominju u ovom kontekstu su zapravo privatizirane prije rata.

To je i jedan od razloga zasto sam se smijao odlukama vlade da se te privatizacije preispitaju. Vlasnistvo je preneseno tada, cisto kao suza. Mozemo pricati o naknadnoj prodaji dionica od strane starih dionicara (radnika) i drzave u nekim situacijama (upis), ali te fabrike su fakticki privatizirane jos 1991.

Ima veze sa ratom onoliko koliko sam spomenula i vratićemo se još jednom kad sam ti objašnjavala kako je Markovićev zakon privatizacije imao 3 opcije ili brzu privatizaciju ili dioničarstvo djelatnika ili podržavljanje pa onda postupna privatizacija. I pored usvojenog principa dioničarstva u sred rata i dajem ti primjer PIvare u Sarajevu se radi podržavljenje, pa onda prodaja Selimovićima. Opet adresa vladajuća struktura, a nikako radnici. Koliko god ti nastojao uvjeriti da su radnici krivi, svi post factum elementi ukazuju na suprotno. Radnici su krivi onoliko koliko su "oportunisti", onoliko koliko , na primjer, rade a kukaju kad rade, ne rade, kukaju kad ne rade itd. Međutim, očekivati od radnika da budu dileri na berzi je preambiciozno da ne kažem drsko. Politika (prokleta politika nesposobih i podobnih) im je postavila rukovodstvo koje tržišta nije vidjelo , rukovodstvo malo spavalo, malo kralo, išlo se u dubiozu i šta će nego prodati dionice nekome za koga su očekivali da će ih izbaviti. Kad je i taj bio isti, šta će nego tražiti novu alternativu? Osim toga, da je bilo sve 100.000 slobodnih radnih mjesta na tržištu, ti ne možeš otići iz firme dok ti porezi i doprinosi nisu izmireni. E, sad zamisli neka je na minimalac to je 260KM mjesečno, x nekoliko godina to je suma koju mu ne plaća nitko, a on ne može niti kredit uzeti da plati, jer ne radi. A da ne govorim d aposla nema ni za visokokvalificiranu radnu snagu, a kamoli tvorničkog radnika. Radnicima , sad, konkretno, jedino zamjeran (ako je gladnom stomaku išta zamjeriti) što ih samo zanimaju njihova potraživanja, pa neka se proda imovina, samo neka se oni namire, i tako ostavljaju budućim generacijama livadu. Sve ostalo, baš sve, kriminal u privatizaciji, uvoznički lobi na štetu naše privrede, nesposobnost da se nađe tržište i plasira proizvod, sve baš sve je na vladajućim, jer su njihovi i tužilaštvo i sudstvo i nesposobno rukovodstvo i direktori agencija za privatizacije.

[Alfons Kauders]

Nema veze rat s ovim, ni velika privatizacija. Dita, Konjuh, Solana i vecina drugih firmi koje se pominju u ovom kontekstu su zapravo privatizirane prije rata.

To je i jedan od razloga zasto sam se smijao odlukama vlade da se te privatizacije preispitaju. Vlasnistvo je preneseno tada, cisto kao suza. Mozemo pricati o naknadnoj prodaji dionica od strane starih dionicara (radnika) i drzave u nekim situacijama (upis), ali te fabrike su fakticki privatizirane jos 1991.

Ima veze sa ratom onoliko koliko sam spomenula i vratićemo se još jednom kad sam ti objašnjavala kako je Markovićev zakon privatizacije imao 3 opcije ili brzu privatizaciju ili dioničarstvo djelatnika ili podržavljanje pa onda postupna privatizacija. I pored usvojenog principa dioničarstva u sred rata i dajem ti primjer PIvare u Sarajevu se radi podržavljenje, pa onda prodaja Selimovićima. Opet adresa vladajuća struktura, a nikako radnici. Koliko god ti nastojao uvjeriti da su radnici krivi, svi post factum elementi ukazuju na suprotno. Radnici su krivi onoliko koliko su "oportunisti", onoliko koliko , na primjer, rade a kukaju kad rade, ne rade, kukaju kad ne rade itd. Međutim, očekivati od radnika da budu dileri na berzi je preambiciozno da ne kažem drsko. Politika (prokleta politika nesposobih i podobnih) im je postavila rukovodstvo koje tržišta nije vidjelo , rukovodstvo malo spavalo, malo kralo, išlo se u dubiozu i šta će nego prodati dionice nekome za koga su očekivali da će ih izbaviti. Kad je i taj bio isti, šta će nego tražiti novu alternativu? Osim toga, da je bilo sve 100.000 slobodnih radnih mjesta na tržištu, ti ne možeš otići iz firme dok ti porezi i doprinosi nisu izmireni. E, sad zamisli neka je na minimalac to je 260KM mjesečno, x nekoliko godina to je suma koju mu ne plaća nitko, a on ne može niti kredit uzeti da plati, jer ne radi. A da ne govorim d aposla nema ni za visokokvalificiranu radnu snagu, a kamoli tvorničkog radnika. Radnicima , sad, konkretno, jedino zamjeran (ako je gladnom stomaku išta zamjeriti) što ih samo zanimaju njihova potraživanja, pa neka se proda imovina, samo neka se oni namire, i tako ostavljaju budućim generacijama livadu. Sve ostalo, baš sve, kriminal u privatizaciji, uvoznički lobi na štetu naše privrede, nesposobnost da se nađe tržište i plasira proizvod, sve baš sve je na vladajućim, jer su njihovi i tužilaštvo i sudstvo i nesposobno rukovodstvo i direktori agencija za privatizacije.

Naravno da niko ne ocekuje od radnika da preko noci postanu strucnjaci i berzovni mesetari, ali problem je sljedeci - na koji nacin bi mogli rijesiti probleme nastale jos prije rata?

Dakle morali bi potpuno pogaziti sve privatizacije odradjene u tom periodu, ne samo za propale firme, vec za sve. Recimo da je farmaceut u Bosnalijeku dobio x dionica pred rat. Prije osam godina cijena ode u nebo, proda dionice i kupi djetetu stan. Hocemo li onda oduzeti i taj stan i ostale dionice koje su jos u opticaju? Hocemo li npr. u Tuzli nacionalizirati Solanu, koja je privatizirana po istom modelu? Da li bi drzava otimala tu imovinu, ili je kupovala?

Ne kazem da su radnici krivi (ima i na njima odgovornosti, da se ne lazemo), ali jednostavno ne vidim nacin da se to ispravi. Zasto bi npr. Tuzla ulupala 30 miliona u Ditu kraj svih ostalih fabrika? Kada bi i imali taj novac, mozda bi ga bilo korisnije investirati drugdje. Baska sto bi to opet bilo nepravedno prema drugim privrednim drustvima koja su se sacuvala, pa bi sad trebala pokrivati gubitke prouzrokovane drugdje, a jedva kraj s krajem sastavljaju.

Na kraju krajeva jebes odgovornost 25 godina kasnije. Mozemo pricati o njoj, ali malo je vaznije da skontamo sta dalje - a ja fakat ne vidim nacin da se ta preduzeca saniraju.

[Spektakluk]

Evo i moj skromni doprinos.
Članak o odnosima EPBiH i Polihema.

[KatarinaKosaca]

Sarabon da nije kriminalno privatiziran, nego da ga je kupio Kraš na primjer ili PIonir ili ne daj Bože Nestle, radio bi kao mašina. ali je kriminalno privatiziran. I ostala livada koja će nekome trebati za tržni centar. Konjuh (opet ponavljam) je imao tržište i kurentan, jako kurentan proizvod. Da se ponudi Ikei, kao što je uspjelo jednom privatniku iz Sarajeva, radio bi bar jedan pogon i ne bi mogli stići. Krivaja slično (evo, kupljena je). Ali, ni MVP, ni članovi Predsjedništva, ni Privredne komore niti njihovi menadžeri nisu se ni potrudili. Pa, čovjek individualac nađe na internetu posao da plasira brezove metle u Katalunju, a jedna tvornica namještaja sa komparativnom predsnosti bosanske bukve ne može tj, neće da nađe tržište. I te kako ima načina, kad se hoće, kad se neće, ne zna, naravno da nema načina. Ponavljam, ne čarobni štapić, ali ozbiljan marketinško-menadžerski pristup profesionalca može riješiti. Svaki komercijalsta iz privatne firme bilo šta da prodaje bi to bolje znao od politički postavljenih direktora.

[Alfons Kauders]

Sarabon da nije kriminalno privatiziran, nego da ga je kupio Kraš na primjer ili PIonir ili ne daj Bože Nestle, radio bi kao mašina. ali je kriminalno privatiziran. I ostala livada koja će nekome trebati za tržni centar. Konjuh (opet ponavljam) je imao tržište i kurentan, jako kurentan proizvod. Da se ponudi Ikei, kao što je uspjelo jednom privatniku iz Sarajeva, radio bi bar jedan pogon i ne bi mogli stići. Krivaja slično (evo, kupljena je). Ali, ni MVP, ni članovi Predsjedništva, ni Privredne komore niti njihovi menadžeri nisu se ni potrudili. Pa, čovjek individualac nađe na internetu posao da plasira brezove metle u Katalunju, a jedna tvornica namještaja sa komparativnom predsnosti bosanske bukve ne može tj, neće da nađe tržište. I te kako ima načina, kad se hoće, kad se neće, ne zna, naravno da nema načina. Ponavljam, ne čarobni štapić, ali ozbiljan marketinško-menadžerski pristup profesionalca može riješiti. Svaki komercijalsta iz privatne firme bilo šta da prodaje bi to bolje znao od politički postavljenih direktora.

Gledaj sad sta je tu dodatni problem - ono kvalitetnih ljudi sto je bilo u tim firmama je davno isparilo. Neki su otisli vani, drugi presli u privatni sektor, bilo u vlastitom aranzmanu, bilo za nekog drugog, treci su otisli u penziju ili umrli.

Cak i da su u tim fabrikama ostali predradni kadrovi, pitanje je koliko bi bili motivisani? Zasto bi neko radio u gigantu za milju kao direktorcic kada svoje znanje moze unovciti drugdje - najcesce kod konkurencije. To i jeste bio veliki problem s tim napola privatiziranim preduzecima - radnici kad cuju da direktor ima dvije milje hoce da ubiju nekog, mada konkurenti menadzere placaju visestruko puta vise.

Znam sta se desilo u par firmi nakon sto su uletili fondovi - radnicke plate ostale iste, uprava dobila 2-3 puta vise no sto je imala. Supacki mozda jeste, ali vise ne zivimo u socijalizmu, te firme posluju u kapitalizmu, i to brutalnom, neregulisanom. Novi vlasnici su jednostavno trazili kvalitetne ljude, a kurac ces u Sarajevu ili Tuzli naci kvalitetnog menadzera ili inzinjera za milju i po mjesecno. Digli plate da bi zadrzali i motivisali ljude, bilo je kritika, ali srecom barem u ovim firmama s kojim sam imao dodira (najcesce jaransko-familijarno, a ne poslovno), takve firme su zaista uspjele.

Znalo se ko je gazda, znalo se da se moze uzeti solidna para ako se pozrtvovano radi, znalo se da se moraju polagati racuni kad nesto krene naopako. To nije bio slucaj u masi ovih problematicnih preduzeca (kolega je maloprije pisao o Konjuhu), gdje se nije znalo ni ko je vlasnik ni ko je sef, vec je bilo na desetine raznih frakcija i svako je gledao samo sebe.

Mogli bi mi sutra naci dobre menadzere i komercijaliste npr. za Konjuh, dovesti ih sa strane ako treba, ali ih valja i platiti. To bi sredjene firme sa cistom vlasnickom strukturom i pristupom sredstvima davno napravile, ali kod nas to najcesce nije moguce. Za fabriku tipa Konjuha uopste ne bi bilo puno dovesti nekog iz inostranstva i dati mu ako treba i 10,000 eura mjesecno - to je mala cifra ako ce kroz svoje veze i znanje firmi stvoriti stotine hiljada eura dobiti svakog kvartala. Mogao bi se i sklopiti aranzman bez dovodjenja ljudi, da se fakticki outsourcea komercijala i da se radi na procent.

Nama da je svjetskog strucnjaka za milju maraka, jos pride da je stranacki podoban, dobar s radnicima i da nikad ne gleda kako da se 'ugradi'... Eeee da ima takvih gdje bi nam kraj bio.

[KatarinaKosaca]

Uprava i treba da ima ne 3x više nego radnik, nego 30x više. Ali, ako ta ista uprava obezbjedi tržište, ako obezbjedi da su plaće u sat, a ne u dan, ako radi više od radnika. Pogledati privatne firme, pa direktor dođe prije spremačice i ode poslije nje. Ne trebaju se ni radnici baviti kolika je čija plaća, niti ih se tiče. Jednako, trebaju dobiti po džepu za svaku neispravnu jedinicu proizvoda koja se vrati kao reklamacija, a ako kradu repromaterijal ili skladište, otkaz. Sa stanovišta menadžmenta radnici u jedan elemenat proizvodnje i ništa više. Nema onog čuvenog imam dijete, moram kući itd. Pored ovih svih socijalističkih bolesti naši ljudi jesu (većina) spremni prilagoditi se takvim uvjetima, ako imaju ono što im pripada, plaća+ plaćeni doprinosi. Iako, dokazivanje je svakodnevno.
Glede menadžerskog kadra, mislim da nisi u pravu da nema, nema , nema. Samo mora biti izvan politike, a opet tvrdim da je komercijalista sa sss u privatnoj firmi naučio više i vrijedi više kao menadžer nego magistar u državnoj službi na nekom referatu. Naravno da ima kadra, ali nema političke volje da to bude čovjek koji nije marioneta i blagajnik stranačkih interesa. Bilo stranačkih bilo lokalno-općinskih. To je osnovni problem. Vladajući su uveli tu praksu i samo na bazi tog reketa znaju funkcionirati.