Diskriminacija u Sarajevu

[Korisničkoime]

Sjetite se obilježavanja zločina u Dobrovoljačkoj ulici od strane rodbine žrtava i polaganja kamena temeljca zu džamiju Ferhadiju u Banja Luci, mislim da je to dobar pokazatelj grada Sarajeva. Ali bez obzira na sve određeni ljudi bi malo da koriguju vlastitu sliku naravno ne time što će se sami popraviti nego time što će pokušati druge pa makar i u priči spustiti na njihov nivo.

[chuchumbamayumbe]

Ja teme i govana...
Znate šta bi Doktor Arsla rek'o na ovo?!
Mi smo bolan prinuđeni da ovo čitamo!

@chuchu,
Ti si kompententan da odgovoriš na pitanje iz naslova teme. Ima li sistematske diskriminacije u Sarajevu prema tebi?
Konkretno, kada nosiš badnjak ulicom pred Božić, dobacuju li ti psovke i slično? Osjećaš li se neprijatno?

Ma brate, ja sam ti pravoslavac samo po imenu i prezimenu, i sa očeve strane, ali ti ja to nešto ne praktikujem plaho, dapače, nikako. Pogotovu što se tiče badnjaka i nosanja istog.
Žena je "3 prstića" 1/1, i ona to ponekad obilježava, malo bolji ručak, ofarbaju se jaja za Vaskrs i to je otprilike to.
Da ima diskriminacije, garant ima, ali ona nije toliko vidljiva i mislim da je poprilično zanemarljiva.
Slažem se da je neugodno nosati krst oko vrata po Sarajevu, ali smatram da je to možda više i subjektivno nego objektivno.
Znam za slučaj kada su čovjeku nedavno kod mene u mahali izbušili gume na parkingu, 100% sam siguran zato što je na autu pisalo ime firme iz BL, čirilicom. Jbga, ima svakakvih budala, na svim stranama, negdje manje, negdje više.
Znam samo da me moje kolege cijene i poštuju još više zato što sam tu u Sarajevu, što nigdje ne idem (naravno da bih sutra otišao da znam da me negdje čeka normalna budućnost, pare, posao, stan i miran san), ali to nikada ne bi bilo negdje na brdovitom Balkanu, što smo tu rodili i odgajamo dvoje djece, i što mi je Sarajevo moj Rim.
Dakle, ima problema, ali mislim da su za većinu problema krive posljedice rata i kompletna posljeratna atmosfera, nacionalizmi na svim stranama, dijeljenja po nacionalnim torovima i slično. Ne znam kakve nam ovo generacije odrastaju, ali mi našu djecu učimo da se čovjek ne razlikuje po boji kože ili po porijeklu, nego po tome kakav je kao čovjek.
I da, moja žena radi u firmi gdje je 90% ljudi porijeklom iz Istočne Bosne, mahom Srebrenice. I ti ljudi su uglavnom normalniji od ovih naših M92 i sličnih sorti. Ljudi su preživjeli to što su preživjeli, oni znaju ko ih je ubijao, ko im je bio neprijatelj, a ko im je pomogao. Moje prve komšije na vikendici su iz Srebrenice, i još mnogo njih, valjali smo im poslije rata, pomagali smo im koliko smo mogli, i dan danas pomažemo. I tim ljudima je mnogo manje bitno kako se zoveš, nego koliki si čovjek.
Ne znam, malo se raspitah, ali ja sam siguran da bih u Beogradu bio više diskriminisan zato što sam Bosanac, nego u Sarajevu zato što sam Srbin.
HAugh!

[nihoniho]

Konkretno, kada nosiš badnjak ulicom pred Božić, dobacuju li ti psovke i slično? Osjećaš li se neprijatno?

dobacivanje i psovanje nije sistematska diskriminacija nego incidenti koje je nemoguce kontrolisati. pogotovo kada se gleda, ono sto prije spomenuh, u istoriskokm i politickom kontekstu. sistematska diskriminacija bi bilo da se setnja onemoguci , bez intervencije policije.

[vesna555]

Doživjela dva/tri puta od strane meni nebitnih ljudi, inače OK sve u Sarajevu, ali valjda se ja i ne družim i ne krećem u krugu ljudi koji su opterećeni na toj osnovi svakako, pa me nema ko ni diskriminirati. I u BL odem ponekad, nisam ni tamo primjetila diskriminaciju ni po kojoj osnovi.
Doživjela sam neugodnu stvar na bivšem poslu, kad mi je šefica rekla na poslu da ne koristim hrvatske izraze kada pričam, već da se prešaltam na bosanski i još dva tri puta, kada su bili praznici u pitanju, oko toga što se za Bajram ne radi po 3 dana, a ja drugi dan moram biti na poslu i slično, ali ništa strašno
U BiH nisu ugroženi ni bošnjaci, ni hrvati ni srbi, već ljudi

[PipiDugaDevetka]

Ma brate, ja sam ti pravoslavac samo po imenu i prezimenu, i sa očeve strane, ali ti ja to nešto ne praktikujem plaho, dapače, nikako. Pogotovu što se tiče badnjaka i nosanja istog.
Žena je "3 prstića" 1/1, i ona to ponekad obilježava, malo bolji ručak, ofarbaju se jaja za Vaskrs i to je otprilike to.
Da ima diskriminacije, garant ima, ali ona nije toliko vidljiva i mislim da je poprilično zanemarljiva.
Slažem se da je neugodno nosati krst oko vrata po Sarajevu, ali smatram da je to možda više i subjektivno nego objektivno.
Znam za slučaj kada su čovjeku nedavno kod mene u mahali izbušili gume na parkingu, 100% sam siguran zato što je na autu pisalo ime firme iz BL, čirilicom. Jbga, ima svakakvih budala, na svim stranama, negdje manje, negdje više.
Znam samo da me moje kolege cijene i poštuju još više zato što sam tu u Sarajevu, što nigdje ne idem (naravno da bih sutra otišao da znam da me negdje čeka normalna budućnost, pare, posao, stan i miran san), ali to nikada ne bi bilo negdje na brdovitom Balkanu, što smo tu rodili i odgajamo dvoje djece, i što mi je Sarajevo moj Rim.
Dakle, ima problema, ali mislim da su za većinu problema krive posljedice rata i kompletna posljeratna atmosfera, nacionalizmi na svim stranama, dijeljenja po nacionalnim torovima i slično. Ne znam kakve nam ovo generacije odrastaju, ali mi našu djecu učimo da se čovjek ne razlikuje po boji kože ili po porijeklu, nego po tome kakav je kao čovjek.
I da, moja žena radi u firmi gdje je 90% ljudi porijeklom iz Istočne Bosne, mahom Srebrenice. I ti ljudi su uglavnom normalniji od ovih naših M92 i sličnih sorti. Ljudi su preživjeli to što su preživjeli, oni znaju ko ih je ubijao, ko im je bio neprijatelj, a ko im je pomogao. Moje prve komšije na vikendici su iz Srebrenice, i još mnogo njih, valjali smo im poslije rata, pomagali smo im koliko smo mogli, i dan danas pomažemo. I tim ljudima je mnogo manje bitno kako se zoveš, nego koliki si čovjek.
Ne znam, malo se raspitah, ali ja sam siguran da bih u Beogradu bio više diskriminisan zato što sam Bosanac, nego u Sarajevu zato što sam Srbin.
HAugh!

Hvala na iskrenom objašnjenju.

[smijesni_ste]

Slazem se. Dodatni problem je sto o toleranciji sarajeva pricaju uglavnom ljudi koji ga, u najbolju ruku, posjećuju na godisnjem nivou, medjutim isticu se kao vrsni poznavaoci prilika u "spornom" gradu

Pa i ti, kao i većina ovdje koji govore o stanju u Širokom, Banjaluci itd samo posjećujete navedena mjesta, a ne živite u njima, ali ipak ih spominjete.....zašto onda i ljudi koji ne žive u Sarajevu ne bi mogli pričati o istom? Nije li to glavni grad naše 'zajedničke' države??

A gdje ste samo Grude izvukli kao primjer da mi je znati....

[klixober]

Ja krst ne nosim ali branim pravo ljudi da ga nose bez osjećaja nesigurnosti a to je u Sarajevu, kategorično - nemoguće.

Osjecaj nesigurnosti je subjektivan pojam.Drustvo iz Srbije doslo kod mene u posjetu i nakon sto smo cijeli dan proveli zajedno,druzili se,obisli grad,jedna djevojka cija cu politicka uvjerenja najlakse opisati cinjenicom da joj je Baja mali Knindza najdrazi pjevac,mi prilazi i povjerljivo me pita da li da skine veliki krst i ikonu koje je cijeli dan nosala oko vrata(po imenu je zakljucila da smo "nasi" )
Rekoh...skini,zajebano je to

Ja teme i govana...
Znate šta bi Doktor Arsla rek'o na ovo?!
Mi smo bolan prinuđeni da ovo čitamo!

[edvin]

Da samo još napomenem užasne probleme kroz koje su prolazili mnogi povratnici u vraćanju svoje imovine...
Tu je u diskriminaciji učestvovala vlast, i to je bila sistemska diskriminacija.

Ako ce ti sta znaciti, ja sam musliman i tkzv. Bosnjak pa me opstina Stari Grad zahebava vec godinama za ono sto je moje, i to prema svim medjunarodnim pravima...

[PipiDugaDevetka]

Balkanski čas anatomije pokazuje unutrašnjost jednog bolesnog organizma koji je smrtonosnu bolest naslijedio od većih i jačih: prava nacije i naroda su još uvijek iznad prava pojedinca i građanina.

To mora prestati!

Niko, i ni pod kakvim uslovima, ne može prinuditi pojedinca na služenje, pa ni na služenje naciji. To je suština povelje o ljudskim pravima. Niko ne može raspisati mobilizaciju. To je suština opredjeljenja za mir. Niko nema pravo objaviti rat. To je ratni zločin. Život izgubljen u ratu ne vrijedi više od života izgubljenog u rudniku. To je poštovanje prava na život. Ne postoji razlog da predsjednik Bosne i Hercegovine ne bude Rom, a Njemačke ili Engleske Turkinja. To je suština demokratije.

[komentar]

Pa najveća diskriminacija u gradu Sarajevu je diskriminacija koju svakodnevno doživljavaju građani ovog grada, tako što sad 15 godina nakon rata moraju trpiti cijeli Sarajevsko-Romanijski korpus koji se normalno šeta Sarajevom i pravi se kao da ništa nije bilo.

Uostalom nisu oni nas od 92-95 zasipali granatama i snajperima već cvijećem.

[kockica_kockica]

Sjetite se obilježavanja zločina u Dobrovoljačkoj ulici od strane rodbine žrtava i polaganja kamena temeljca zu džamiju Ferhadiju u Banja Luci, mislim da je to dobar pokazatelj grada Sarajeva. Ali bez obzira na sve određeni ljudi bi malo da koriguju vlastitu sliku naravno ne time što će se sami popraviti nego time što će pokušati druge pa makar i u priči spustiti na njihov nivo.

Ona sprdnja obiljezavanja zlocina u Dobrovoljackoj nije mjerilo tolerancije ... ja bih se zabrinula kad bi to bilo mjerilo...

Polaganje kamena temeljca u Banja Luci i ono sto se zbilo za to vrijeme je sramota

A mene u mom gradu uzasavaju cinjenice da:

krkani namecu svoje krkansko ponasanje kao ispravno
papci i primitivci svoj papanluk i primitivizam nikako da stave u svoj dzepic i odnesu ga svojoj kuci
budale mene prave budalom jer misle da im se moze
moja prijateljica ne smije staviti lancic sa krizicem jer joj je gazda tako naredio
svako malo zupnik sa oltara poziva da mu doniramo pare za novi prozor jer su umobolnici bacali kamenje
svako malo cujem da su opljackali ili ostetili neki vjerski objekat
je Djed Mraz postao najomrazeniji lik u drzavi pa ce jos malo da ga proglase drzavnim neprijateljem br.1
je pogresno ako neko zeli dati paketice sa slatkisima djeci
je IN biti vjernik na baterije
je IN slusati muziku koja nema veze sa zdravom pamecu
je OUT biti pismen
je OUT biti kulturan
je IN unistiti sve oko sebe

i jos mnogo toga da vise ne nabrajam.. umorna sam od svega toga

[Kristijana]

Ako ce ti sta znaciti, ja sam musliman i tkzv. Bosnjak pa me opstina Stari Grad zahebava vec godinama za ono sto je moje, i to prema svim medjunarodnim pravima...

Ma znam ja to. To je ono što pričam, svi smo diskriminisani na ovaj ili onaj način.

[edvin]

Ako ce ti sta znaciti, ja sam musliman i tkzv. Bosnjak pa me opstina Stari Grad zahebava vec godinama za ono sto je moje, i to prema svim medjunarodnim pravima...

Ma znam ja to. To je ono što pričam, svi smo diskriminisani na ovaj ili onaj način.

Pa da, pitam se sta ja i ti radimo na ovoj temi, i na onoj o Josipu. Ocigledno nas ne kontaju. Mozda bi bilo bolje da vodimo rat iz sjene...

[BiH-x]

Ja krst ne nosim ali branim pravo ljudi da ga nose bez osjećaja nesigurnosti a to je u Sarajevu, kategorično - nemoguće

Pa vidjeti casne sestre u habitima je sasvim normalno u Sarajevu. Nikada nisam cuo da su imale probleme zbog svojih odijela..mozda je teze pravoslavcima, ne znam.

[GOLFER]

Djed mraz protjeran- NIJE

Svinjetina zabranjena- NIJE

Nositi krst zabranjeno- NIJE

Vjeronauka obavezna- NIJE

Crkve porusene- NISU

Popovi i casne sestre vrijedjane- NISU

Katolicki skolski centar napadan- NIJE


Nekima je tesko priznati ali Sarajevu se normalno zivi (kada se sagledaju okolnosti u region).
Istina jeste da ima papaka, i ostalog sljama od naroda bez kulture, obraza i dogoja a to je neki drugi (vrlo bitan) problem...


I @sisoje hajd molim te ne provaljuj se svojim smijesnim pricama, kad pricas o svinjetini mjenjas teze, niko nije napadao sto se PRODAJE svinjetina, nego se NAPADALO sto se ne prodaje u jednom privatnom trznom centru, nismo mi ovdje glupi da padnemo na tvoju bezobrazno glup pricu.

I djeda mraza niko nije ganjao ni protjerivao, nego se raspravljalo o tome da se djed mraz NE TREBA nametati nekoj djeci (ciji roditelji ga ne zele), dakle opet mjenjas teze, koji si ti bezobraznik.... A inace po gradu ima djeda mrazova, onoliko koliko se to isplati pojedincima da ga bude (jer to ljudi rade da zarade pare)...
Posto si ti i Sarajeva trebao bi biti upcen u ove stvari, e sad s eja pitam radi cega nisi? jel namjerno lazes ili ?????

[Nezbilj]

Ti očito misliš da sve znaš i kao što sam reče, to je ljepota foruma. Ali, ti ne znaš kako se ko osjeća osim ako nisi kakav vidovnjak. Ne možeš ti znati šta proživljavaju Srbi i Hrvati. Ja i nisam stavljala naglasak na fizičke napade, nego baš na taj osjećaj ugroženosti tipa, da neka vjernica ne smije nositi krst jer tako ''čačka mečku''.
Nije baš isto, kao što misli Alfons, krst i nazzi obilježje. Kad nosiš nazzi obilježje poručuješ da mrziš neke ljude, tražiš kavgu i sam počinješ kavgu a krst nema takvu konotaciju, uprkos svim zločinima počinjenim u ime hrišćanstva.

Ja krst ne nosim ali branim pravo ljudi da ga nose bez osjećaja nesigurnosti a to je u Sarajevu, kategorično - nemoguće. Uostalom, sprovedi sam eksperiment kao što sam ja, stavi krst i prošetaj po nekom naselju gdje te ne znaju. I sretno ti bilo! O čemu mi pričamo? Ovo je grad gdje se gayevi kriju, gdje se križevi kriju, ljudi se stalno adaptiraju prema zahtjevima sredine. Naravno, ta sredina nisu fini mladići i djevojke, niti starci nego krimosi i wannabe krimosi koji će pretući pedera i nosioca krsta ako im puhne. Možda i neće, ako su taj dan dobre volje. Međutim, čim ti nemaš pravo na izbor - to je diskriminacija.

Čak i ako je riječ o sitnicama, one pogađaju Srbe i Hrvate jer su oni starosjedioci tu, a ti nosioci diskriminacije su uglavnom ono što nazivamo ''papci'' i ljudi koji su se preko noći iz Jugoslovena komunista preobrazili u vatrene Bošnjake vjernike. Srbi i Hrvati nemaju problema sa umjerenim Bošnjacima. Takvi više vole zemlju i grad od ovih drugih. A jednostavan način kako raspoznati umjerenog Bošnjaka/Srbina/Hrvata od neumjerenog je: Umjereni vole svoje, a ne mrze tuđe, traže kompromis; Neumjereni vole svoje a potpuno isključuju i mrze tuđe.

Svako ima neko svoje viđenje pa i ja bez da pretjerano vjerujem u nekakvu apsolutnu objektivnost svog mišljenja. Normalno svako vidi stvari iz neke svoje perspektive i ja ne mogu pretendovati da potpuno razumijem kako se osjećaju Srbi u Sarajevu danas. Ovo je vrlo osjetljiva tema i na neki način je i tabu jer se o njoj otvoreno ne govori. Ja volim ovaj grad i želim da vjerujem da su se u njemu sačuvali ideali ali svjestan sam da to nije apsolutna istina. Zato iz ove rasprave pokušavam da izvedem generalne i komparativne zaključke što uvijek zanemaruje pojedinačne slučajeve i individualna iskustva.

Kao što možemo pročitati na ovoj temi dosta je onih koji kažu da ne mogu reći da se osjećaju diskriminirano u bilo kojem pogledu ali isto tako i onih koji su imali ili čuli za ovakva i onakva iskustva. Za svakog čovjeka je njegovo lično iskustvo i osjećaj početak i kraj svega bez obzira da li se to uklapa u nekakvu generalnu sliku. Oni koji su proveli rat ovdje i bili u ABiH obično imaju razumjevanja za ono što se u Sarajevu osjeća prema četnicima i ne shvataju to lično. Mnogi drugi su izabrali da o tome uopšte ne razmišljaju i napustili ovaj grad. Moj komentar na to je da nije reaalno očekivati da Sarajlije ikada pređu preko onoga što je bilo u ratu, da prihvate RS kao realnost i da prestanu osjećati odbojnost i mržnju prema tvorevini u ime čijeg nastanka je 4 godine mrcvaren ovaj grad.

Međutim mislim da je odnos prema Srbima individualno nešto sasvim drugo. I tu opet postoji gradacija. Prema onima koji su proveli rat u Sarajevu osjeća se uglavnom poštovanje. Prema svim drugim Srbima osjeća se isto kao i prema bilo kojem drugom čovjeku pod uslovom da pokazuju poštovanje prema žrtvi kroz koju je Sarajevo prošlo, ne dovode u pitanje BiH i ne ističu simbole srpstva i pravoslavlja. Isticanje simbola srpstva i pravoslavlja u Sarajevu smatra se provokacijom i nepoštovanjem. U Sarajevu inače i nosanje polumjeseca i zvijezde oko vrata smatralo se seljaklukom i provokacijom pa se tako doživljava i isticanje kršćanskih simbola. Zašto bi neko hodao po Sarajevu sa krstom oko vrata osim ako mu nije namjera da provocira. Večina Sarajlija na isti način posmatra i bradate vehabije i nindža obučene žene i pederaste momčiće i sve što odskače od uobičajnog.

Tako je uvijek bilo. Danas mnogi idealiziraju prijeratno stanje što je još veća generalizacija od idealiziranja današnjeg stanja. Moja generacija (rođena u prvoj polovini sedamdesetih) pamti dosta toga što mlađe generacije ne znaju. Ideja da se seljakluk u Sarajevu pojavio poslije rata nema veze s realnošću. Kompletna naselja od od Grbavice prema Ilidži su napravljena za smještaj radnika koji su se konstantno tokom 60tih i 70tih doseljavali u Sarajevo iz provincije. Tek nakon olimpijade Sarajevo poprima obrise kulturne i urbane sredine. Međutim i u zlatno doba druge polovine 80tih Sarajevo je bilo još uvijek vrlo rovita sredina.

U vrijeme dok sam ja bio tinejdžer odnosno par godina prije rata smatram da je Sarajevo bio puno agresivniji, opasniji prljaviji i primitivniji grad nego danas. Moja generacija se sjeća uobičajnih tuča svakog vikenda ispred BB-a, po tramvajima, otimanja para ispred škola, pred kinima, nosanja ćakija, kojekakvih bandi Rambovaca, ovih i onih raja i uličnih mangupa koji su izlazili u grad samo da se potuku i nekome otmu pare. U vrijeme kad se izlazilo pred tadašnji hotel Beograd oko 11 sati išlo se u CDA a u prolazu iznad današnje Francuske ambasade svako veće ekipa je čekala da iz zajebancije nekoga prebiju.

Mom tadašnjem najboljem drugu je frajer slomio nos štocom iz okreta na trolebuskoj stanici u Švrakinom (nikad prije ni poslije nije vidio čovjeka) a ja sam prisustvovao kada je Mario izbacivač ispred BB-a išuto nogama nakog papka koji je htio da uđe koji je nakon toga ustao i punim nokautirao curu koja je slučajno naišla pored njega. U Teatru sam prisustvovao masovnoj tuči stolicama i flašama a jednog jarana je neki cigan opalio sjekirom u rame ispred mašinske škole. Grad je bio preplavljen horsom i večina današnjih starih đankija su se navukli u tom periodu.

Seljakluk i primitivizam bio je prisutan na sve strane samo što je nekako postojala jasnija i dublja granica između gradske raje i papaka. Danas je ta razlika čini mi se smanjena  naročito zbog toga što su papci nekako brže došli do para tako da zapravo dominiraju u svim sverama života. Eto htio sam i ovo da napišem iako nema previše veze sa temom. Čisto da naglasim da to nekadašnje Sarajevo u mnogim stvarima nije bilo puno drugačije od sadašnjeg tako da se ne može puno toga negativnog stavljati na teret onih koji su doselili u ovaj grad tokom i iza rata.

PS. Problem je tome što u govoru ne razlikujem Č i Ć, a u pisanju se držim one Vukove: piši kako govoriš

[nihoniho]

[qu
Svako ima neko svoje viđenje pa i ja bez da pretjerano vjerujem u nekakvu apsolutnu objektivnost svog mišljenja. Normalno svako vidi stvari iz neke svoje perspektive i ja ne mogu pretendovati da potpuno razumijem kako se osjećaju Srbi u Sarajevu danas. Ovo je vrlo osjetljiva tema i na neki način je i tabu jer se o njoj otvoreno ne govori. Ja volim ovaj grad i želim da vjerujem da su se u njemu sačuvali ideali ali svjestan sam da to nije apsolutna istina. Zato iz ove rasprave pokušavam da izvedem generalne i komparativne zaključke što uvijek zanemaruje pojedinačne slučajeve i individualna iskustva.

Kao što možemo pročitati na ovoj temi dosta je onih koji kažu da ne mogu reći da se osjećaju diskriminirano u bilo kojem pogledu ali isto tako i onih koji su imali ili čuli za ovakva i onakva iskustva. Za svakog čovjeka je njegovo lično iskustvo i osjećaj početak i kraj svega bez obzira da li se to uklapa u nekakvu generalnu sliku. Oni koji su proveli rat ovdje i bili u ABiH obično imaju razumjevanja za ono što se u Sarajevu osjeća prema četnicima i ne shvataju to lično. Mnogi drugi su izabrali da o tome uopšte ne razmišljaju i napustili ovaj grad. Moj komentar na to je da nije reaalno očekivati da Sarajlije ikada pređu preko onoga što je bilo u ratu, da prihvate RS kao realnost i da prestanu osjećati odbojnost i mržnju prema tvorevini u ime čijeg nastanka je 4 godine mrcvaren ovaj grad.

Međutim mislim da je odnos prema Srbima individualno nešto sasvim drugo. I tu opet postoji gradacija. Prema onima koji su proveli rat u Sarajevu osjeća se uglavnom poštovanje. Prema svim drugim Srbima osjeća se isto kao i prema bilo kojem drugom čovjeku pod uslovom da pokazuju poštovanje prema žrtvi kroz koju je Sarajevo prošlo, ne dovode u pitanje BiH i ne ističu simbole srpstva i pravoslavlja. Isticanje simbola srpstva i pravoslavlja u Sarajevu smatra se provokacijom i nepoštovanjem. U Sarajevu inače i nosanje polumjeseca i zvijezde oko vrata smatralo se seljaklukom i provokacijom pa se tako doživljava i isticanje kršćanskih simbola. Zašto bi neko hodao po Sarajevu sa krstom oko vrata osim ako mu nije namjera da provocira. Večina Sarajlija na isti način posmatra i bradate vehabije i nindža obučene žene i pederaste momčiće i sve što odskače od uobičajnog.

Tako je uvijek bilo. Danas mnogi idealiziraju prijeratno stanje što je još veća generalizacija od idealiziranja današnjeg stanja. Moja generacija (rođena u prvoj polovini sedamdesetih) pamti dosta toga što mlađe generacije ne znaju. Ideja da se seljakluk u Sarajevu pojavio poslije rata nema veze s realnošću. Kompletna naselja od od Grbavice prema Ilidži su napravljena za smještaj radnika koji su se konstantno tokom 60tih i 70tih doseljavali u Sarajevo iz provincije. Tek nakon olimpijade Sarajevo poprima obrise kulturne i urbane sredine. Međutim i u zlatno doba druge polovine 80tih Sarajevo je bilo još uvijek vrlo rovita sredina.

U vrijeme dok sam ja bio tinejdžer odnosno par godina prije rata smatram da je Sarajevo bio puno agresivniji, opasniji prljaviji i primitivniji grad nego danas. Moja generacija se sjeća uobičajnih tuča svakog vikenda ispred BB-a, po tramvajima, otimanja para ispred škola, pred kinima, nosanja ćakija, kojekakvih bandi Rambovaca, ovih i onih raja i uličnih mangupa koji su izlazili u grad samo da se potuku i nekome otmu pare. U vrijeme kad se izlazilo pred tadašnji hotel Beograd oko 11 sati išlo se u CDA a u prolazu iznad današnje Francuske ambasade svako veće ekipa je čekala da iz zajebancije nekoga prebiju.

Mom tadašnjem najboljem drugu je frajer slomio nos štocom iz okreta na trolebuskoj stanici u Švrakinom (nikad prije ni poslije nije vidio čovjeka) a ja sam prisustvovao kada je Mario izbacivač ispred BB-a išuto nogama nakog papka koji je htio da uđe koji je nakon toga ustao i punim nokautirao curu koja je slučajno naišla pored njega. U Teatru sam prisustvovao masovnoj tuči stolicama i flašama a jednog jarana je neki cigan opalio sjekirom u rame ispred mašinske škole. Grad je bio preplavljen horsom i večina današnjih starih đankija su se navukli u tom periodu.

Seljakluk i primitivizam bio je prisutan na sve strane samo što je nekako postojala jasnija i dublja granica između gradske raje i papaka. Danas je ta razlika čini mi se smanjena  naročito zbog toga što su papci nekako brže došli do para tako da zapravo dominiraju u svim sverama života. Eto htio sam i ovo da napišem iako nema previše veze sa temom. Čisto da naglasim da to nekadašnje Sarajevo u mnogim stvarima nije bilo puno drugačije od sadašnjeg tako da se ne može puno toga negativnog stavljati na teret onih koji su doselili u ovaj grad tokom i iza rata.

PS. Problem je tome što u govoru ne razlikujem Č i Ć, a u pisanju se držim one Vukove: piši kako govoriš

interesantno. u idealiziranom prijeratnmom vremenu, takodjer, nije bilo pedofilije, nasilja u porodici, ni nacionalistickih incidenata ,homoseksualnost je bila antikomunisticna pa nije ni postojala, crne hronike takodjer nije bilo, samim tim ni kriminala. sund i krkanluk nije postojao jer ga nije bilo ni na jednom od dva programa itd.
kao sto rece, istina je potpuno drugacija , ali su mediji , u rukama elite , projecirali sliku o drustvenopolitickoj idili, najljepsoj drzavi, najboljim ljudima......itd
naravno, bilo je i puno pozitivnih svari i ,generalno, uspostavljen sistem vrijednosti u kom je biti pametan i kulturan bilo cjenjenije nego biti bahat i imati para i aute

[Kristijana]

Isticanje simbola srpstva i pravoslavlja u Sarajevu smatra se provokacijom i nepoštovanjem. U Sarajevu inače i nosanje polumjeseca i zvijezde oko vrata smatralo se seljaklukom i provokacijom pa se tako doživljava i isticanje kršćanskih simbola. Zašto bi neko hodao po Sarajevu sa krstom oko vrata osim ako mu nije namjera da provocira. Večina Sarajlija na isti način posmatra i bradate vehabije i nindža obučene žene i pederaste momčiće i sve što odskače od uobičajnog. Tako je uvijek bilo.

Sve ok., ali ovo jok. Pusti ti to Sarajevo ovo, Sarajevo ono i tako je uvijek bilo. Bilo jest, ali mora da se promijeni. Sutra uđemo u EU i nagrnu gejevi ovamo, čudno isfrizirani likovi, transvestiti... Šta onda?

Meni ne smetaju muslimanska obilježja, ni pravoslavna, a ni vehabije, vjerovao ili ne. Mogu kod kuće misliti misli tipa: ''Ja sam ateista, a oni su u zabludi'' ili ''Te jadne, jadne pokrivene žene'' i ti možeš misliti ''Ju onih pedera al' su gadni''. Misli niko ne nadgleda. Ali, napolju - neću prilaziti ljudima i trgati krst, polumjesec i zvijezdu, kolutati očima na žene u nikabu ili dobacivati gejevima ( ili ih tući ).

I to ne zbog Evrope. Na to, naime, nemam nikakvo pravo. Nemam pravo da određujem drugima šta da rade, u šta da vjeruju i kako da se oblače. Krst i polumjesec zvijezda su simboli koji se maltene nose i kao nakit, pa što bi mi to smetalo. Reperi nose mega krstove kao modni detalj. I ja ako hoću da iziđem u grad obučena u neke otkačene halje imam na to pravo. Tako je u demokratijama. Pogledaj kakvi likovi hodaju Londonom, New Yorkom, Parizom. Zapravo, to već znaš. Ali, bar kad sam ja u pitanju, nije mi što se treba prilagoditi Evropi nego što imam prirodno usađenu toleranciju ( a ono što nisam prirodno tolerisala sam svjesno odlučila da tolerišem, naučila sebe toleranciji ). Tako sam uvijek prirodno tolerisala druge spolne orijentacije, ali sam imala loše mišljenje o pokrivenima, smatrala sam to tlačenjem žena. Međutim, upoznaš neke i shvatiš da njih usrećuje takav život i naravno, sagledaš stvari iz drugog kuta.

Kad razmišljaš shvatiš: sve je isto. Treba tolerisati sve što nikom ne čini zlo. I onda tolerišeš homoseksualce, ali ne i pedofile. Tolerišeš žene u nikabu ali ne i obrezivanje ženskih polnih organa. Tolerišeš one koji nose vjerska obilježja, ali ne tolerišeš ubistva zbog vjere, terorizam itd.

Dakle, homoseksualac ne ugrožava tebe ili tvoje dijete, pedofil da. Vrlo je važno da se to shvati i usvoji.

[PipiDugaDevetka]

Kad razmišljaš shvatiš: sve je isto. Treba tolerisati sve što nikom ne čini zlo. I onda tolerišeš homoseksualce, ali ne i pedofile. Tolerišeš žene u nikabu ali ne i obrezivanje ženskih polnih organa. Tolerišeš one koji nose vjerska obilježja, ali ne tolerišeš ubistva zbog vjere, terorizam itd.

Dakle, homoseksualac ne ugrožava tebe ili tvoje dijete, pedofil da. Vrlo je važno da se to shvati i usvoji.

Živa istina ovo nabrojano, međutim, postoji li ovakav pogled u Bgd-u ili u Du, Zg?


Ali tema je ''Diskriminacija u Sarajevu''.

[GOLFER]

ne znam sta je smjesnije i jadnije, to sto tipovi koji se kunu u Drazu i Bobana uvaljuju Sarajevu nekakvu diskriminaciju i netoleranciju ili sto se netolerancijom perverzija, poput homoseksualizma i slicnih devijacija, pokusavaju dokazati nekakve diskriminacije nad srbima i hrvatima u Sarajevu, To bi moglo jedino ako su svi srbi i Hrvati homosexualci, ali posto znamo svi da nisu, onda djaba trosite rijeci...

zaista bi volio da cujem neki slucaj diskriminacije u Sarajevu, ali da to nije opsovo mi ''Hrvatsku'' mater, jer meni su 1000 puta psovali u raji, na ulici, u igri itd... cijelu familiju + dzamiju, tespih, munaru, hodzu, bulu, reisa, pa i mjesec i zvijezdu pa sve do Boga... naravno to nije ured NIKAKO, ali to nije nikakva diskriminacija u ovom obliku o kojem mi raspravljamo, to je jezik ULICE i nevaspitane djecurlije...

kada neko porusi svaku dzamiju do koje dodje, to znaci da taj neko ima jasan cilj, a zna se ko je rusio na taj nacin, ti isti ljudi i dalje zive i NJIHOVIM SE GLAVAMA nista nije promjenilo... Kada je rusio dzamiju 1992 radio je to jer MRZI, i dan danas zeli isto, i uradio bi da moze, i takvih ljudi ima HILJADE i HILJADE, to je ono sa cime cemo se mi morati suociti prije ili kasnije.

Ti ljudi, zlocinci, imaju djecu i uce ih da mrze i da ruse, uce ih da smo mi njihovi smrtni neprijatelji... To je problem ljudi, a mozemo mi ovda pametovati jel ko koga u Sarajevu mrko pogledao, pustite se vi sarajeva, stvarni problemi su u mjestima gdje je pobijedio zlocin OCITIM ubijanjem, silovanjem, progonom i genocidom. Pricajmo o stvarnim problemima...

[BiH-x]

Ni meni nije jasna ta prica oko homoseksualaca (koji ne smatram perverznjacima, da se zna) na bas ovom threadu Je li Sarajevo tolerantno mjesto za homoseksualce? Nije. Ali tu se ne razlikuje od Podgorice, Skoplja, a bogami (kao sto smo vidjeli prije neki mjesec) ni od Beograda.

[IHAVEDREAM]

[img]
Šikaniranje i diskriminacija: ljudska prava u BiH



Kuća ljudskih prava u Sarajevu
Ljudska prava u BiH su zagarantirana Konvencijom o zaštiti ljudskih prava. Ali, u praksi je sasvim druga situacija, jer se u BiH unatoč raznim deklaracijama kojima se BiH obavezala čuvati ljudska i druga prava, ona krše.

„Ne mogu vam ništa dobro reći o ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini, iako je 10. decembar, Međunarodni dan ljudskih prava. Nekako bi prigodničarski trebalo reći nešto optimistično. Ali nažalost, u ovoj je, još gore nego u 2007. godini,“ kaže Branka Inić, pravna savjetnica u Helsinškom komitetu za ljudska prava u BiH. Ova organizacija je zajedno sa drugim srodnim, smještena u Kući ljudskih prava u Sarajevu, kod pomoćnog „Željinog“ stadiona na Grbavici.

Iako je BiH potpisnica Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Međunarodnog pakta o ekonomskim kulturnim i socijalnim pravima, Konvencije o eliminisanju diskriminacije žena, Konvencije o pravima djeteta i ... da ne nabrajamo dalje, svi ti potpisi su samo mrtvo slovo na papiru. Stanje u oblasti ljudskih prava nikada nije bilo gore. O tome vam mogu posvjedočiti djeca, jer se krše i njihova prava.
Branka Inić zna u kojoj mjeri se krše ljudska prava u BiH
Tu i žene, jer je sve više nasilja u porodici, zatim zaposleni i nezaposleni, invalidi, Romi, raseljena lica i izbjeglice te boračka populacija.

Priče od kojih vam zastaje dah

„Helsinški komitet je u ovoj godini posebno zapazio da se veliki broj prijava odnosio na zaštitu od diskriminacije u radnom odnosu, koja se najčešće ispoljavala kroz mobbing i viktimizaciju,“ kaže Branka Inić. Ona dodaje da je Komitet kroz monitoring zapazio i loš odnos administracije prema građanima. U radu sudova, kaže ova pravnica, prednjače sporost u rješavanju predmeta, višemjesečno čekanje zakazivanja rasprava po tužbama i postupci koji traju godinama.

Provesti nekoliko sati u Helsinškom komitetu sa pravnom savjetnicom Brankom Inić, znači čuti priče o ljudskim sudbinama od kojih vam ponekad zastaje dah. Pitate se kako je to moguće u bilo kojoj zemlji na svijetu, pa i u BiH? Evo kako to igleda u praksi.

Pomoć u Helsinškom komitetu potražila je i Nada Zdravič, savjetnica u Uredu za odnose sa javnošću Ministarstva vanjskih poslova BiH. „Moj problem je mobbing koji provodi moj kolega nada mnom,“ kaže Nada i objašnjava: „I on je uposlenik Ministarstva. Šikanirana sam i diskriminirana mjesecima. Poslali su me na nepostojeće radno mjesto, da bi me udaljili sa posla. Drugi put će me poslati za savjetnika na portirnicu. Primam platu, ali mi nedaju da radim svoj posao. Uprkos intervenciji Helsinškog komiteta nisu promijenili svoju odluku. Opet su nešto muljali.“.

Dovoljno samo živjeti u BiH pa da imaš problema

Diskriminacija kojoj je izložena na poslu, donijela je i zdravstvene probleme koje sada rješava njen obiteljski liječnik i psihijatrica. „Dovoljno je samo živjeti u Bosni i Hercegovini. Ta ti činjenica donese
Nada Zdravič: osmijeh, unatoč problemima
bezbroj problema, a među njima i probleme sa ljudskim pravima,“ kaže Nada.

Branka Inić kaže da je Helsinški komitet nedvojbeno utvrdio da se kod Nade Zdravič radi o klasičnom mobbingu, posebnoj vrsti diskriminacije na poslu. „Učinjena je povreda iz Zakona o državnoj službi, s obzirom na to da je odlukom ministra vanjskih poslova Svena Alkalaja, na nezakonit način raspoređena na nove poslove,“ kaže pravna savjetnica Branka Inić. Ona dodaje da ministar Alkalaj nije odgovorio na predstavku Helsinškog komiteta. „To pokazuje da ministar kao službenik državne institucije ne želi saradnju sa Helsinškim komitetom u ovom slučaju.“

Mobbingom se ugrožava ljudsko dostojanstvo

Inače, mobbing je prema mišljenju stručnjaka, više od obične uredske svađe. Definiše se kao kontinuirano psihičko zlostavljanje i ponižavanje druge osobe, s ciljem ugrožavanja njenog ugleda i ljudskog dostojanstva, a u konačnici i otpuštanje sa radnog mjesta.

Nada Zdravič očekuje satisfakciju u sudskom postupku koji joj predstoji. Smatra da je u pravu i boriće se za svoja prava.

„Ministarstvo vanjskih poslova je i moje Ministarstvo. Ja sam građanka BiH, rodila sam se u Sarajevu i nema nikakvog razloga da odustanem od svojih prava. Ja imam pravo na svoje radno mjesto. Ja branim dostojanstvo, moje osobno i branim dostojanstvo državnog službenika. Ja ne služim pojedincu, ne služim ministru Alkalaju, nego državi BiH i njenim građanima. Neću odustati,“ kaže Nada Zdravič.

Nevjerovatna priča mlade Sarajke

Mladoj Sarajki Maji Sujoldžić tako su prekršena ljudska prava da je završila u gipsu. Istog dana kada joj je sahranjen otac sa kojim je živjela u zajedničkom domaćinstvu, stigli su ljudi iz firme gdje je radio, sa rješenjem za stan u kojem je živjela. Jednog od narednih dana,
Maju Sujoldžić su izbacili iz stana i pretukli kad joj je bilo 16 godina
dok je bila u školi, ta lica su provalila u stan. Kada je Maja pokušala da uđe, izudarali su je po glavi i licu i slomili joj ruku. Bila je maloljetna djevojčica. Imala je 16 godina.

Postupak za povrat stana trajao je osam godina. I mislite da je sve gotovo time što je sudskom odlukom Maja vraćena u stan? Nažalost, nije! Privremena korisnica njenog stana, otkupila ga je i uknjižila na svoje ime i sada traži sudskim putem povrat „svog“ stana. Svjedoci na sudu su rođaci koji su fizički nasrnuli na ovu mladu djevojku.

„Ovdje su prekršena sva moguća ljudska prava i Konvencije i Konvencija o pravima djeteta. Ovo je slučaj nad kojim bosanskohercegovačko društvo treba da se dobro zamisli,“ kaže Branka Inić i dodaje da ovako strašan slučaj mlade Sarajke nije usamljen. „Ima toga još, ali eto,“ kaže Branka, „za Međunarodni dan ljudskih prava i ovo će biti dovoljno.“

Ljiljana Pirolić
[/img]

[IHAVEDREAM]

[img] Velika diskriminacija u školama u BiH


11.12.2008u 17:43 h
Tri nevladine organizacije u BiH ocenile su da je obrazovanje sektor u kojem su najmanje provedene reforme, rezultati su istraživanja o kvalitetu obrazovanja u BiH.



Istraživanje su sproveli Unicef, Sejv čildren i Fond otvoreno društvo BiH.

U istraživanju se navodi da je diskriminacija u školama u BiH velika i da su "nastavnici daleko svesniji od učenika štetnosti diskriminacije".

"Svaki osmi učenik, često i redovno, izbegava aktivnosti s učenicima drugih nacija. Svaki deseti nastavnik smatra da treba formirati posebne škole za pripadnike svake nacije, dok se za to zalaže svaki četvrti učenik", navodi se u istraživanju.

Zaključeno je da obrazovanje u BiH ne priprema mlade ljude za život u multikulturalnom društvu u duhu ljudskih prava, niti je u skladu s principima jednakosti i demokratije.

"U udžbenicima nacionalne grupe predmeta, država BiH je marginalizirana, a fokus je stavljen na učenje kulture samo jednog naroda, dok se selektivna nacionalna istorija stvara i podučava u školama", navodi se u izvještaju.

Dodaje se da postojanje "dve škole pod jednim krovom" u kojoj su deca u školama podeljena po nacionalnoj osnovi, nije jedini problem u obrazovanju u BIH.

Problem predstavlja i nepoštivanje zakona, ali i strah da bi zajedničko obrazovanje za decu različitih nacionalnosti moglo voditi gubitku nacionalnog identiteta, zaključili su predstavnici Unicefa u BIH. [/img]

[joint union]

Ti si stvarno ili glup ili senilan, ako si zaboravio samo kolika se haka digla protiv djeda mraza jebote pa manje ste ganjali Radovana od njega, to je samo jedan primjer, isto kao kretenizam oko uvodjenja vjeronauke u vrtice, pa treba nekoga radi takvi stvari streljati da drugom nesto tako nepadne napamet, ili koja se hajka dizala oko prodaje svinjskog mesa u pojedinim prodavnicama, boli nekoga neka stvar ako je ja jedem, ti nemoj ali nesmijes i nemozes meni braniti da to radim i da imam kupiti kada god ja hocu, to je cist primjer diskriminacije da jedan Konzum nedrzi svinjetinu jer to smeta nekim lafo muslimanima dojucerasnjim komunjarama, sve se ubili od vjere locu, kradu, kurvaju se a sve veci od veceg vjernik, jebes ti takvog vjernika bez obzira o kome je rijec.

Ti u Sarajevu nikad bio nisi!
Bolje bi ti odgovarao nik veslo sisoje!

za razliku od tebe koji si dosao u Sarajevo po opanke i ostao, ja sam se ovdje rodio i znam sigurno dosta toga vise od tebe, nego hvataj se ti ovaca takvi kao ti su i sjebali grad.

Ma vidim koliko znas i po pisanju i po kulturi. Nema sta, kosmopolita pravi. Papcina!

[IHAVEDREAM]

[img]
Diskriminacija u bh školama opća pojava - rezultat istraživanja tri organizacije u BiH
BiH -

Poražavajući rezultati tri odvojene studije o stanju u bh. obrazovanju, koje su od 2006. do 2008. godine proveli Save the Children, UNICEF i Fond otvoreno društvo BiH, prezentirani su danas u Sarajevu na konferenciji "BiH na putu ka EU: Obrazovanje nezamjenjivi ključ za stabilnu budućnost".

Sudionike skupa pozdravili su predstavnici sve tri organizacije te norveški veleposlanik u BiH Jan Braathu, nakon čega je uslijedila diskusija o rezultatima istraživanja.

Braathu je obrazovanje u BiH ocijenio sektorom u kojem su najmanje provedene reforme, što je uz nedostatak pažnje društva prema toj oblasti rezultiralo brojnim problemima. On je mišljenja da je obrazovanje ključ stabilnosti i održivog mira, kao i temeljni faktor razvoja svakog europskog društva.

Pomoćnica ministra civilnih poslova BiH Esma Hadžagić navela je da je to Ministarstvo, unatoč činjenici da je politika duboko involvirana u obrazovanje, pripremilo pet ključnih zakona iz oblasti obrazovanja na svim nivoima te nekoliko strateških dokumenata. Ipak, njihova provedba u praksi ide jako sporo i s velikim problemima u pojedinim sredinama.

Save the Children Norway provelo je istraživanje "Diskriminacija djece u bh. školi", koje je pokazalo da su nastavnici daleko svjesniji od učenika o štetnosti diskriminacije, ali je dva puta manje primjećuju nego učenici.

Svaki osmi učenik, često i redovno, izbjegava aktivnosti s učenicima drugih nacija, svaki deseti nastavnik smatra da treba formirati posebne škole za pripadnike svake nacije, dok se za to zalaže svaki četvrti učenik.

"Obrazovanje u BiH: Čemu učimo djecu" naziv je istraživanja kojeg je proveo Fond otvoreno društvo BiH. Obuhvatilo je oko 2.000 roditelja i učenika diljem BiH te 146 udžbenika za osnovnu i srednju školu iz predmeta maternji jezik i književnost, povijest, zemljopis i vjeronauka. Rezultati pokazuju da ciljevi obrazovanja koji su postavljeni u zakonima i strateškim dokumentima BiH nisu preneseni u praksu, strukturu i sadržaje.

Točnije, zaključeno je da obrazovanje u BiH ne priprema mlade ljude za život u multikulturalnom društvu u duhu ljudskih prava i pripadništva BiH kao njihovoj političkoj zajednici, niti je u skladu s principima jednakosti i demokracije. U udžbenicima nacionalne grupe predmeta država BiH je marginalizirana, fokus je stavljen na učenje kulture samo jednog naroda, dok se selektivna nacionalna povijest stvara i podučava u školama.

UNICEF-ovo istraživanje pod nazivom "Podijeljene škole u BiH" pokazalo je da su razlike u BiH veoma naglašene te da postoje različita mišljenja o svim važnim pitanjima u vezi s obrazovanjem.

U ovoj je studiji istaknuto da "dvije škole pod jednim krovom" nisu jedini problem bh. obrazovanja, već postoje mnogi drugi, kao što je provođenje velikog broja nastavnih programa, nepoštivanje zakona i strah da bi zajedničko obrazovanje za djecu različitih nacionalnosti moglo voditi gubitku nacionalnog identiteta. [/img]