E, tako sam i ja...prije 8-9 godina... kad su me prvi put zabolila, bez ikakve najave...
Ujutro sanjam da me bole ledja, otvorim oci i zateknem sam sebe u polozaju u kojem nikad u zivotu nisam spavao - na ledjima (sreca pa nisam sanjao da sampi i njamke...

). K'o les.
Jos samo da su mi ruke bile prekrizene na prsima, i da ugodjaj bude potpun. Mada, ni onako nisam izgledao nista drugacije, s rukama niz tijelo. Isto fosna petica...
Krenem da se okrenem na lijevo - jok. Presjece me iznad guzova k'o da mi neko zabode onaj ukrasni ekser dvan'esku ...
Krenem da se okrenem na desno - opet jok. Isti bol...
Probam na laktove, pa mic po mic, ali ni to jok.... Ne mogu ni 10cm da se pomaknem od bola.
Probam saviti noge u koljenima, pa reko' da se potklocam i stopalima i laktovima - nidje veze... ni centa. Samo mi se oci malo pomakle prema vani
Te legnem opet u les pozu i drmnem zenu. Reko' - de, ziva bila, okreni me prema ivici kreveta.
Gledala me zena k'o da sam poblesavio, kaze - daj, ba, sta me budis s tim zajebancijama...
Reko' - bona, ne mogu da se maknem kol'ko me ledja dole bole... okreni me jadna, da probam ustati iz kreveta. Tu ona skonta da se ja ne zajebavam, i pogura me pod plecke i goozove, onako, k'o palacinak, na lijevi bok.
I tu ja nekako spustim noge s kreveta, lijevom rukom se poguram da uopste sjednem na krevet, i onda k'o fol ustanem...
A onda - spektakl!

Ufatio se lijevom sapom za steku vrata, a desnom za stok, glava mi u nivou te steke... I ni makac - ni gore, ni dole. Goozovi mi do koljena (takav osjecah imadoh), u nogama snage otprilike k'o novorodjence... a valja do hale stic'...
A po baksuzluku, taj dan morao vozit za CG... horor...