Dežulović Fan Club

[seln]

Kme, kme. Ima popis, kolko ono muslimana?
E pa gospodo oni su lako uvredljivi

Sarkom, o cemu ti?

[seln]

Pa vi ste takav autocenzura - muslim feelings alert modalitet , uspostavili ovdje na forumu , pa ne kontam odakle vam obraz da se zgrazate nad ovom dezulovic situacijom. Sto bi reko Rambo : "sto se zalis mila mom?! pa sama si htjela da si svoja na svom " .
Narocito ova ekipa tipa @seln @sarafina @hadzinica i ostali koji popizde na temama koje sam ja otvarao , tipa "da li je zena u islamu ponizena " .
Sad tu kao nesto kmece ..tcc

idi ba, samaraj paradajz, da brze pocrveni.

[insomnia78]

Kme, kme. Ima popis, kolko ono muslimana?
E pa gospodo oni su lako uvredljivi

Sarkom, o cemu ti?

O tome da to nije nista neobicno na teritorijama sa muslimanskom vecinom

[seln]

Kme, kme. Ima popis, kolko ono muslimana?
E pa gospodo oni su lako uvredljivi

Sarkom, o cemu ti?

O tome da to nije nista neobicno na teritorijama sa muslimanskom vecinom

Aaaa... sory, nisam skontao.
Jasno... good jews, bad muslims.

[insomnia78]

Aaaa... sory, nisam skontao.
Jasno... good jews, bad muslims.

Ma jok. Od dva brata djeca. Samo sto ovi nisu nidje u vecini sem u izraelu

[JThomas]

u konkretnoj situaciji je ipak riječ o trendu druge vrste, da se jedan političar i jedna stranka posmatraju kao isključivi zaštitnici vjere, a ostali kao neprijatelji. bilo ko drugi osim bakira da je rekao za bilo koga drugog osim erdogana da ga je bog poslao svom narodu kao vođu..."intervenisalo" bi se na njega, a ne na onoga ko to komentariše. rasčerečili bi ga safovi, stavovi i faktori. ovako je obratno. problem je komentar, a ne pozivanje na božanski legitimitet vlasti u 2018. godini (sa demokratskog i sekularnog stajališta) i vrlo moguće bogohuljenje (sa religijskog stajališta).

svaka sličnost sa feudalnim periodom i onim još prije njega je naravno slučajna...

[seln]

Aaaa... sory, nisam skontao.
Jasno... good jews, bad muslims.

Ma jok. Od dva brata djeca. Samo sto ovi nisu nidje u vecini sem u izraelu

Ne daj boze da jesu, svijet bi bio prepun Gaza i Westbank.

[dr.gog]

Jao dalmoshkog mahalasha sto nalozi raju...

[mnjonja]

Mi smo u nekom fkn reality-ju, pod lupom, u velikom bratu, dio nekog eksperimenta.

[seln]

Ima li neko tu neobjavljenu kolumnu?

[seln]

Je li to - to?

Pročitajte neobjavljenu kolumnu u kojoj je cenzore navodno zasmetao mogući negativan učinak na prodaju vode na Torabijevim seansama


Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, sišao Mujo s planine u grad i vratio se nakon mjesec dana. "Znaš da je ovaj svijet otišo u vražju mater", kaže on Sulji nalijevajući maksuziju. "Što?", upitao ga ovaj. "Otišo ja u grad, ušo u granap, kad vidim - zemlja." "Kako misliš, zemlja?", iznenadio se Suljo. "Lijepo, obična zemlja", odgovorio mu Mujo. "Pakuju je ko brašno, po kilogram. Pitam ja šta je ovo, a prodavačica veli, zemlja. Za cvijeće."

"Zajebavaš? Zemlju pakuju?!?", nasmijao se Suljo. "Al nije to ništa", nastavio Mujo. "Idem dalje, vidim - zrak!" "Čuj, zrak?", čudi se opet Suljo. "Ja. Limenka od tri litre zraka", priča Mujo. "Kaže prodavačica, čisti kisik, japanski, s planine Fidži. Dobijete i masku s njim. Dušu dalo za oboljele od astme." "Pakuju zemlju i zrak?!", i dalje se čudio Suljo.

"Al nije to ništa, slušaj", nastavio Mujo. "Meni onako pravo smiješno, idem dalje, kad vidim - naredane flaše vode." "E sad ga baš sereš", prekinuo ga Suljo. "Matere mi moje", uvjerljivo će Mujo. "Pitam ja, nemojte mi sad reći da je ovo obična voda?! A veli prodavačica, nije to, gospodine, obična voda, nego čista izvorska." "Čekaj, čekaj. Pakuju i prodaju zemlju, zrak i vodu!?!", u nevjerici će Suljo. "Ma ja, kažem ti", rezignirano uzvratio Mujo. "Ode svijet u vražju mater."

"Dobro govoriš", na to će Suljo zamišljeno. "Jebo majku, kako je počelo, još će i rakiju flaširati!"

Ima o tome zgodna jedna i zabavna knjiga, napisao je Tom Standage, urednik za tehnologiju u britanskom Economistu, "Povijest svijeta u šest čaša" se zove: kratka historija čovječanstva kroz priče o šest pića koja su je oblikovala - od piva u Mezopotamiji i Egiptu, i vina u Grčkoj i Rimu, preko žestokih pića u doba kolonijalizma i kave u "doba razuma", do čaja u Britanskom carstvu i, jasno, Coca-Cole u usponu Amerike.

Po završetku posljednjeg ledenog doba, prije nekih sedam-osam hiljada godina, naši su prapreci živjeli u savršenom suživotu s prirodom: pili su vodu, disali zrak i jeli ono što izraste iz zemlje. Onda su jednog dana slučajno otkrili kako divlje žitarice u vodi fermentiraju u pjenušavu kašu.

Neki antropolozi smatraju otkriće piva ključnim događajem u historiji čovječanstva: dotadašnji nomadi počeli su saditi pšenicu i ječam, razvila se poljoprivreda, poljoprivrednici su napravili nastambe. I, što je mnogo važnije, opojno djelovanje piva i čudesna transformacija dotad normalnog, zdravog čovjeka u pijanu budalu, našim će neukim čukunčukunamidžama biti ključnim dokazom da je napitak čaroban i da ima - boga. Tako je nastala civilizacija.

Sve otada, ljudi su od vode pravili kojekakve napitke: izmislili su uskoro i vino, pa rakiju, pa kavu, čaj i Coca-Colu. Cijela povijest svijeta stala u šest čaša. Punih deset hiljada godina, od prapovijesti do industrijske revolucije, čovjek je smišljao što se sve može napraviti od obične vode i prodati drugom čovjeku. Dodavao joj je tako sintetička sladila, kemijske aditive i umjetne boje, kuhao, mućkao i miješao, sve dok jednog dana u punionici piva stroj greškom nije izbacio flašu - obične vode.

Sad, je li bilo baš tako, je li bio proizvođač piva i je li se slučajno zajebao pa u granap umjesto piva poslao paletu vode, nije zapravo ni važno. Kako god, ista ona najobičnija voda, ha-dva-o, koju ljudi puštaju iz česme pa njome peru suđe, ispiru zahodske školjke, zalijevaju bašče i po gradu gase požare, flaširana u bočicu od pola litre s nalijepljenom etiketom postala je vrhunsko, ukusno i, jasno, zdravo piće. Toliko vrhunsko, ukusno i zdravo da čovjek - isti onaj što njome pere suđe, ispire zahod, zalijeva bašču i gasi požare - ne žali novca da je plati. Cijeli kubik, hiljadu litara obične vode taj građanin Vodovodu plaća jednu konvertibilnu marku, a onda ode u granap i za isti novac kupi još pola litre te iste vode u plastičnoj boci. Ako to nije za Nobelovu nagradu za ekonomiju, ne znam šta je. "Na Drini punionica vode."

Neki će antropolozi stoga sasvim sigurno zapisati otkriće flaširane vode ključnim događajem u historiji čovječanstva: nakon deset hiljada godina, čovjek se vratio na početak. I što je najbolje, bio je spreman da to plati. Ta čudesna transformacija dotad normalnog, zdravog čovjeka u budalu, našim će čukunčukununucima biti ključnim dokazom da je čovjek nastao od majmuna. Tako je, učit će, propala civilizacija.

To je poglavlje koje nedostaje Standageovoj historiji svijeta u šest čaša: sedmo poglavlje, o našem, postindustrijskom dobu i - vodi. O čovjeku koji je zaokružio veliki historijski luping i na kraju u dućanu kupuje lijepo upakovanu, brendiranu i etiketiranu istu onu zemlju, zrak i vodu. Džabe vam sva evolucija, budale. Deset hiljada godina imate, a pameti nemate.

Deset hiljada godina kasnije, voda u kafani i doslovno košta kao pivo. Mali Ivica s dvojkom iz matematike pitat će: kako se onda isplati od vode praviti pivo? Matematički ispravno razmišljanje, ali ne i ekonomski. Zato mali Ivica još ide u školu, a Kožo ima kafanu. Zato će svjetsko tržište vode sljedeće godine biti teško hiljadu milijardi dolara, zato će Bosna i Hercegovina sutra biti Irak ili Libija: niste valjda mislili da će to biti zbog reisa?

Bit će onda da ima nešto u toj vodi, očajnički će se koprcati Mujo izlazeći iz dućana s flašom izvorske vode, sve da mu se ne vide magareće uši. Ima valjda neke, štajaznam, minerale i vitamine. Nema: veliko istraživanje provedeno prije deset godina na stotinu i tri najprodavanije svjetske marke pokazalo je da voda u bočicama nije ništa čišća od one iz vodovoda. Analiza je pokazala da je trećina sadržavala arsen i escherichiju coli, dok je čak četvrtina - to je najzabavniji dio - zapravo i bila obična voda iz slavine.

Jedan moj prijatelj što drži konobu u Splitu, zna ga Kožo, godinama već zajebava strane turiste puneći na slavinu iza šanka boce Jane. Gosti hvale fantastičnu hrvatsku Janu, jebo Evian i San Pelegrino!, a prijatelj - neću mu spominjati ime, jer nije mudro spominjati imena ljudi što nas sa flaširanom vodom prave budalama - od nekoliko praznih boca Jane živi evo već pet-šest godina.

Kažem ja, džabe vam evolucija.

[hadzinicasa]

Nije to ta, ova je iz Torabijevog vakta.
Sad kad pomenuh....koji je tek ono „atomski s desna“ (pun...) na inteligenciju bio... cccc
(Za definiciju „atomskog s desna“ pogledati udzbenik ONO I DSZ, op.a.)

[insomnia78]

Kako ce biti ovo hljebat

[kakavdanakneiskustvu]

http://zurnal.info/novost/21181/bosnjac ... ordinacije

[seln]

Kako ce biti ovo hljebat

Ne znam ,zato i pitam...

[insomnia78]

Kako ce biti ovo hljebat

Ne znam ,zato i pitam...

Pa pisalo je to i u onom tekstu od jucer. Zajebavao se sa poslanikom tako da je neko odlucio da takav tekst u Sarajevu u vrijeme ramazana vrijedja vjerska osjecanja i eto

[problemnatravunu]

Kako ce biti ovo hljebat

Ne znam ,zato i pitam...

Pa pisalo je to i u onom tekstu od jucer. Zajebavao se sa poslanikom tako da je neko odlucio da takav tekst u Sarajevu u vrijeme ramazana vrijedja vjerska osjecanja i eto

[insomnia78]

Hoces to reci da nije tacno

[arzuhal]

Uvreda osjećanja za Borisa D.

ELIS BEKTAŠ · 2. JUNI 2018

Kada sam nedavno napisao da se Boris Dežulović pretjerano opustio i da već poduže vrijeme prodaje kreveljenje i prežvakanu šegu pod ozbiljno novinarstvo, na mene se ostrvila čitava bašibozučka orta sastavljena od poznanika sa društvenih mreža, u namjeri da mi otvore oči i ubijede me da griješim u pogledu tog gorostasa javne riječi. Ma koliko ja izgledao tvrdoglav, oni koji me bolje poznaju posvjedočiće da nisam baš takav i da me uopšte nije teško ubijediti u nešto, podastru li mi se razumni i čvrsti argumenti. Avaj, izuzev izjava o zaljubljenosti u Dežulovića i tumačenja mojih motiva, ništa mi drugo nije ponuđeno, a ni jedno ni drugo, složićemo se, nisu baš neki argumenti u diskusiji. Nojevsko i avnojevsko odbijanje Dežulovićevih murida da pogledaju šta je taj njihov šejh napisao, također nije bilo od pomoći u diskusiji, ali dobro, tako to valjda biva u kultovima i ad hoc tarikatima.

Juče je Dežulović u Oslobođenju objavio svoju oproštajnu kolumnu protkanu potresnom ispoviješću kako mu je, eto, prošlog petka tekst volšebno nestao jer je njime vrijeđao osjećanja vjernika. Takvim raspletom događaja nisam obradovan iz više razloga. Prvo, što i sam znam vrijeđati tuđa osjećanja, baš kao i svoja, ali to je suviše ličan razlog, pa ga spominjem samo uzgred i sa zahtjevom da ne bude unijet u službeni zapisnik. Drugo, što me dosadašnja uređivačka politika Oslobođenja nije uvjerila da umije razložno procijeniti jednu tako senzitivnu stvar kao što je uvreda neke društvene skupine. Treće, što je sloboda riječi, odnosno mišljenja suviše dragocjena tekovina da bi se gušila intervencijama odozgo.

S druge strane, ne mislim da tendenciozno i proračunato vrijeđanje predstavlja mudro korištenje te slobode, jer ono po pravilu promašuje metu i biva sa radošću dočekivano od Dežulovićevih odraza u zrcalu, što će reći od onih koji su mu posve nalik, samo sa suprotnim predznakom. Kako pronaći zlatni presjek između zadaće novinara da, pored informisanja, ujedno i potiče na razmišljanje, pa malo i provocira ako baš ustreba i etičke obligacije da to čineći ne prelazi civilizacijske granice kao švercer, ako ih već ne umije prelaziti kao pionir, turist, biznismen ili znanstvenik, suviše je složeno i teško pitanje da bih ja sam imao odgovor na njega, no iskustvo mi govori da više znanja i manje samoljublja novinaru nesumnjivo pomažu da se približi tom zlatnom presjeku.

U Dežulovićevom slučaju, nažalost, ta stvar sa znanjem i samoljubljem stoji posve suprotno jer valja biti naročito samoljubiv pa prežvakavanje opštih mjesta i čaršijskih tračeva pokušati prodati publici pod znanje o temi koja se tretira. To, naravno, nije niti smije biti razlog da se Dežulovića udaljava iz javnog prostora, ali ako već nije bilo pristojno stavljati primjedbe novini u privatnom vlasništvu što se odlučila angažovati baš tog kolumnistu, jednako je nepristojno stavljati joj primjedbu i zbog toga što je Dežuloviću olakšala odluku o prestanku saradnje. No nek ostane zabilježeno moje mišljenje da onaj ko je Dežuloviću dao prostor u Oslobođenju, a potom ga natjerao na uzmak, nije učinio uslugu ni ovdašnjem novinarstvu ni ovdašnjoj publici.

Prvim od ta dva čina, Dežulović je ovdje instaliran kao guru i šejh nezavisnog novinarstva, premda njegov ni apriorni ni posteriorni opus nisu nudili opravdanje za te odgovorne titule, a drugim je pretvoren u mučenika pred onima koji se smatraju njegovim muridima. Sve to je, međutim, tek jedan vodvilj koji će u zabludu dovesti samo one koji su po zabludu i došli. Odmjeren pogled na taj vodvilj otkriva nam barem dvije stvari - da je Dežulović sklon perfidnim manipulacijama sa kolektivnim emocijama i kolektivnom pameću, koji u zbiru daju javno mnijenje, kao što je sklon i implicitnim neistinama, te da boluje od hipokrizije protiv koje se, k'o biva, bori kao protiv društvene devijacije.

U konkretnom slučaju ispovijedne i oproštajne Dežulovićeve kolumne, manipulacija i neistina je to što on implicira da demonstrativno i uvrijeđeno napušta Oslobođenje jer mu je uskraćena mogućnost da javno kaže kako je Izetbegović Erdoğana proglasio Božjim poslanikom, te mogućnost da vrijeđa vjernike. Na tu se udicu upecao i Selvedin Avdić u Žurnalu, koji zapomaže da, eto, nije dopušteno Erdoğana nazvati diktatorom, premda su sarajevski mediji, pa i to Oslobođenje, prepuni tekstova u kojima je turskom predsjedniku dodjeljena takva atribucija. Posrijedi je, dakle, nešto drugo, što će ostati nepoznato dok ne auditer et altera pars, a zasad ćemo blagonaklono pretpostaviti da je uredništvo Oslobođenja prošlu Dežulovićevu kolumnu povuklo uslijed njene netačnosti i nepreciznosti u izrazu, jer postoji i supstancijalna i kvintesencijalna razlika između iskaza Božji poslanik i poslat od Boga. No to bi bilo poteško objasniti nekom ko je, po vlastitom priznanju, uvjereni ateist, pa stoga to neću ni pokušavati.

A licemjerno je to što je čitava oproštajna Dežulovićeva kolumna ustvari jedan potresan vapaj nad vlastitim povrijeđenim osjećanjima, dakle, nad onim što je on, također po vlastitom priznanju, drugima htio povrijediti. Sam Dežulović se u oproštajnom tekstu hvali da je višekratno i u različitim državama i uređenjima cenzurisan zbog vrijeđanja osjećanja, u rasponu od komiteta SKJ, pa do Milorada Dodika. Lukav je Dežulović i tako lukav on dobro zna kakav će učinak to priznanje učiniti na njegove muride. Natjeraće ih da uglas uzviknu - kako hrabar čovjek! ili čak ecce homo! A zna i to da je takvom priznanju teško staviti primjedbu, jer se osjećanjima komiteta, branitelja domovinskog rata, Dodika... baš i ne može vjerovati, a pogotovo ne onim prvima, jer su u jednopartijskom režimu osjećanja partije bila zaštićena zakonom čime su počinjena barem dva ozbiljna prekršaja protiv logike i protiv civilizacije.

Lukavi Dežulović, koji bi da vrijeđa tuđa osjećanja i da se poigrava sa kategorijama religijskog tabua koji izvire iz transcedentnog, i to bi da čini na način nadobudnog i buntovnog tinejdžera, sebe bi da ustoliči kao vlasnika osjećanja koja ne smiju biti povrijeđena i kao nekakav tabu pred kritikom, pa makar ona bila iskazana i u njenoj najpoganijoj i najvulgarnijoj formi - cenzuri. Uz sve to, Dežulović se razmetanjem vlastitom hrabrošću za vrijeđanje osjećanja narugao svim onim ljudima koji su decenijama, sa zebnjom i uz znatno veći ulog po vlastitu kožu, ukazivali na devijacije društva pod misaonom restrikcijom, od kojih su neke preživjele i pretočile se u društva nasljednike, i implicite je te ljude proglasio kukavicama, jer se oni, eto, nisu odvažili vrijeđati osjećanja. A možda ti ljudi samo nisu željeli da im karijera bude svedena na vrijeđanje nečijih osjećanja, već su željeli dati barem jedan obol više za mukotrpno zidanje vavilonske kule ljudske misli.

Da se razumijemo, bosanskohercegovačko, kao ni bilo koje drugo društvo na dunjaluku nije samodovoljno u pogledu pameti, niti bi mu onaj ko bi da ga zatvori za umnu i duhovnu razmjenu učinio uslugu, ali nije vala ni toliko jadno da mora služiti kao polukolonija isluženim novinarskim jurišnicima kojima su u torbici sa municijom ostala još samo opšta mjesta, prežvakane fraze, čaršijski tračevi i bajati vicevi. Uostalom, ovo društvo ima sasvim dovoljno vlastitih snaga sposobnih za sve ono za šta je i Dežulović sposoban, a poglavito za vrijeđanje. Zato Dežulovićevo samooslobađanje od Oslobođenja nije razlog za kuknjavu, ali će zato biti razlog za zadovoljstvo kada ovdašnji mediji počnu malo više angažovati ozbiljna pera iz inostranstva, ma koliko ona kritički nastrojena bila, jer ozbiljna pera svojom kritikom mogu samo pomoći osvjetljavanju, a potom i rješavanju društvenih problema. Pera poput Dežulovića samo stvaraju i umnožavaju zombije po društvenim mrežama, koje ni metaforički hitac u mozak ne može zaustaviti, jer u tom mozgu nema ništa osim fraza.

A Dežuloviću lično želim uspješno pronalaženje novog kolumnističkog angažmana, i to upravo u Bosni i Hercegovini. Ta želja uopšte nije u kontradikciji sa ostatkom ovog teksta. Ko bude htio taj će i shvatiti, a Allah najbolje zna.

http://www.facebook.com/notes/elis-bekt ... 788020039/

[black]

Uvreda osjećanja za Borisa D.

ELIS BEKTAŠ · 2. JUNI 2018

a posebno

Pera poput Dežulovića samo stvaraju i umnožavaju zombije po društvenim mrežama, koje ni metaforički hitac u mozak ne može zaustaviti, jer u tom mozgu nema ništa osim fraza.

pun ih je forum

[Hakiz]

Uvreda osjećanja za Borisa D.

ELIS BEKTAŠ · 2. JUNI 2018

a posebno

Pera poput Dežulovića samo stvaraju i umnožavaju zombije po društvenim mrežama, koje ni metaforički hitac u mozak ne može zaustaviti, jer u tom mozgu nema ništa osim fraza.

pun ih je forum

Sa druge strane, da nije Elis ljubomoran što nije Boris?

[Bloo]

Uvreda osjećanja za Borisa D.

ELIS BEKTAŠ · 2. JUNI 2018

a posebno

Pera poput Dežulovića samo stvaraju i umnožavaju zombije po društvenim mrežama, koje ni metaforički hitac u mozak ne može zaustaviti, jer u tom mozgu nema ništa osim fraza.

pun ih je forum

Sa druge strane, da nije Elis ljubomoran što nije Boris?

Mozda. A znao je podzoniti Borisove uvode i Koldzu.
A mozda je jednostavno samo stavovski brat po vjeri Filipa M. i Sanjina K, koji povremeno, cini se, svoje otjelovljenje nadu i na forumu.

[Nurudin]

Elis Bektaš je oštra sablja časopisa Stav, inače produžena ruka B.Izetbegovića , tvrda linija sda, proturski nastrojena.
Ono što Bakir ne zna reći, kaže Filip-Mursel ili njegova perjanica, Bektaš.

Lik je oštrouman i sve ali jede govna, da pojednostavimo. Jer, nije slobodno novinarstvo kao najviši izraz civilizacijskih vrijednosti u EU,
došlo u BiH prćiju ili da budemo još jasniji , na cijeli Balkan, da se ono prilagođava nama i našim osjećajima uvrijeđenosti , nego smo mi
ti koji želimo ući u taj sistem vrijednosti. Osim ako nas neko ne laže u vezi toga ?
Neće se novinari autocenzurisati zbog muslimanskih osjećaja prema Poslaniku jer i kršćanska EU isto ima svoga poslanika Isusa,
sa kojim snimaju crtiće i pišu šta žele i hoće. Zanimljivo je, recimo , da muslimani koji kažu da jaaako poštuju Isusa i svo to prenemaganje
oko te priče, nisu nikad osjećali potrebu da zaštite i tog božijeg poslanika, nego se samo dignu u opću dernjavu kad se spomene Muhamed
u nekom karikaturanom, ne daj bože negativnom kontekstu.
Jer, kao , nismo mi muslimani kao vi eu kršćani , dekadentni, razvratni vaki naki ....ali eto ipak želimo u to vaše odvratno društvo
jer jbg nekako u realnosti izgledate uredno, bogato, pristojno i sigurno za sve.

[seln]

Uvreda osjećanja za Borisa D.

ELIS BEKTAŠ · 2. JUNI 2018

Cudi me da ti dajes platformu ovom mucitelju papira.

p.s. drago mi je da si vratio stari avatar.

[kakavdanakneiskustvu]

Elis Bektaš je oštra sablja časopisa Stav, inače produžena ruka B.Izetbegovića , tvrda linija sda, proturski nastrojena.
Ono što Bakir ne zna reći, kaže Filip-Mursel ili njegova perjanica, Bektaš.

Lik je oštrouman i sve ali jede govna, da pojednostavimo. Jer, nije slobodno novinarstvo kao najviši izraz civilizacijskih vrijednosti u EU,
došlo u BiH prćiju ili da budemo još jasniji , na cijeli Balkan, da se ono prilagođava nama i našim osjećajima uvrijeđenosti , nego smo mi
ti koji želimo ući u taj sistem vrijednosti. Osim ako nas neko ne laže u vezi toga ?
Neće se novinari autocenzurisati zbog muslimanskih osjećaja prema Poslaniku jer i kršćanska EU isto ima svoga poslanika Isusa,
sa kojim snimaju crtiće i pišu šta žele i hoće. Zanimljivo je, recimo , da muslimani koji kažu da jaaako poštuju Isusa i svo to prenemaganje
oko te priče, nisu nikad osjećali potrebu da zaštite i tog božijeg poslanika, nego se samo dignu u opću dernjavu kad se spomene Muhamed
u nekom karikaturanom, ne daj bože negativnom kontekstu.
Jer, kao , nismo mi muslimani kao vi eu kršćani , dekadentni, razvratni vaki naki ....ali eto ipak želimo u to vaše odvratno društvo
jer jbg nekako u realnosti izgledate uredno, bogato, pristojno i sigurno za sve.