Devetnaest godina ranije...

Rasprave na razne teme... Ako ne znate gdje poslati poruku, pošaljite je ovdje.

Moderator: O'zone

Post Reply
User avatar
Fair Life
Posts: 14269
Joined: 02/03/2004 00:00
Been thanked: 1 time

Devetnaest godina ranije...

#1

Post by Fair Life » 22/06/2007 02:58

Karma koma

Šta bi bilo kad bi bilo da se umjesto Poljaka Jana poslije devetnaest
godina iz kome probudio Bosanac Sakib?


Autor: Muharem Bazdulj, Dani, Sarajevo 2007-06-15

Sakib Drino, godina četrdeset i šest, zanimanje: željeznički radnik. Poslije
nesreće na radu, Sakib će pasti u duboku dugogodišnju komu. Probudit će
se poslije devetnaest godina, baš kao u Zoni sumraka, da bi uvidio kako,
usprkos prividima, ništa više nije kao prije.

Dvadeset trećeg decembra 1988. godine voz je nesretnim slučajem udario
zeničkog željezničara Sakiba Drinu, četrdeset šest godina starog,
oženjenog, oca dvoje djece. Njegova žena Halida na pijaci je čula da je
Sakiba satro voz te je odjurila do bolnice. Vaš suprug je u komi, drugarice
Halida, nema mu pomoći, kazao joj je doktor, vrijeme je da na ovo
poglavlje vašeg života stavite tačku. Halida nije plakala. Mislila je na djecu,
sina Denisa i kćerku Adelu. Vratila se kući da ih s ručkom dočeka kad se
vrate iz škole. Tata je u komi, kazala im je. Adela je tog dana dobila peticu
iz engleskog. Riječ coma na engleskom ima dva značenja, rekla je, prvo je
koma, a drugo je zarez. Doktor, dakle, ipak nije u pravu, pomislila je
Halida, koma nije tačka, koma je zarez. U narednih devetnaest godina
Halida je svakodnevno, i to po nekoliko puta, u sebi ponavljala mantru:
koma nije tačka, koma je zarez. Sva je Zenica pričala o ludoj Halidi što
dvaest godina vjeruje da će se Sakib probudit, a rodbina ga već zove
rahmetli Sakib. A onda se, u junu mjesecu 2007. godine Sakib zbilja
probudio.

Otvorio je oči, protrljao ih kao da se budi poslije lijepo prospavane noći i
zavikao: Halida, gladan sam. Halida se stvorila kraj njega s tanjirom pileće
supe. Gleda Sakib kroz prozor, vidi - ljeto je, sjeća se onog zimskog dana
na prugi i voza što ide prema njemu i misli kako je bio u komi punih šest
mjeseci. Makar je Zeničanin i željezničar Sakib ne navija ni za Čelik ni za
Želju, nego za Sarajevo. Srče Sakib onu supu i pita: Halida, ko je osvojio
fudbalsko prvenstvo. Sarajevo, Sakibe, ona će smjerno. Njemu se lice ozari:
Uzesmo ga opet, poslije tri-četiri godine, i to bez Musemića. Tu je Musemić,
reče Halida, na klupi je. Kako na klupi nakav igrač, pa ulazi li ikad, pita
Sakib. Ma ne smije trener na teren, odma crveni karton fasuje, kaže Halida.
Smije se Sakib, Halida nešto glumi da se razumije u fudbal, a misli da je
Musemić trener, konta on u sebi. Nego, koji je Željo bio, pita. Men' se čini
peti, odgovara Halida. A Čelik, pita, jel' ispo. Nije, veli Halida, al' malo je
falilo. Uvijek je tako, misli Sakib i pita: nego, ko je bio drugi, treći? Zrinski i
Slavija, odgovara Halida. Sakib je sada svjestan da mu sa ženom nešto nije
uredu. Kakvi Zrinski i Slavija, misli, takvi klubovi i ne postoje, pa ni u
republičkoj ligi, gdje su Hajduk, Dinamo, Partizan? Nego, Halida, kaže, ko je
osvojio Kup šampiona? Milan, veli Halida, baš je nedavno bilo finale. Znao
sam, skoro kliče Sakib, znao sam, čim su jesenas uzeli Zvezdu na penale. I
misli mu se opet vraćaju na novu titulu Sarajeva. Joj, komšija Jozo mi dođe
gajbu pive i kilo janjetine, kaže, kladio sam s njim zimus da će Sarajevo
uzet titulu prije Dinama. De, kucni Jozi da dođe, kaže. Jozo je u Zagrebu,
veli Halida, a i da nije, ništa od opklade, i Dinamo je uzeo titulu. Misliš kup,
kaže Sakib, nema to veze, u prvenstvo smo se kladili. I kup i prvenstvo,
kaže Halida. Nije mi dobro žena, ne zna šta priča, a nekako se i postarala,
konta Sakib i pita: Kad se vraća Jozo? Halida malo odšuti pa kaže: Ne
vraća, odselio je u Zagreb, zastalno. Kad je odselio, pita Sakib, a Halida
odgovara: davno. Kako davno, misli Sakib, kad je još zimus bio tu i nije
planiro nigdje ić'. Dobro, kaže Sakib, hajd' onda zvrcni Radeta. Ni Rade više
ne stanuje ovdje, kaže Halida, on je u Banjoj Luci. Zbunjen je Sakib pa kaže
Halidi da malo upali radio. Na radiju je upravo u toku emisija Muzički
vremeplov i spiker govori: slušamo pobjednič ku pjesmu Evrovizije za 1989.
godine - Rock Me, Baby zadarske grupe Riva. Sakibu se lice ponovo ozari.
Uzeli smo napokon tu Evroviziju, kaže. Jest, Srbi su pobijedili, veli Halida.
Stvarno me zabrinjava, misli Sakib, zar misli da je Zadar u Srbiji?

Halida, dodaj mi Oslobođenje, kaže. Staro dobro Oslobođenje, misli Sakib,
uvijek isto, malo su format promijenili i nešto nema ćirilice, ali sve drugo je
ostalo isto. Isti papir, ista slova, iste fotografije, isti novinari, iste rečenice.
Pogledom prelijeće naslove: nešto o Mladenu Ivaniću (to je onaj mladi član
Predsjedništva, misli Sakib), pa o Kusturici u Cannesu (naš Kusta je
pretplaćen na Zlatne palme, smješka se Sakib zadovoljno), spominju i
Slobodana Miloševića (to je onaj što je smijenio Stambolića u srbijanskom
Centralnom komitetu, prisjeća se Sakib), piše se i o Ibrišimovićevom
Vječniku (završi ga Nedžad poslije petnaest godina, klima glavom Sakib),
Muhamed Filipović analizira stanje u društvu (Tunjo je naša najpametnija
glava, konta Sakib), aludira se na umiješanost UN-a u genocid (još traje
frka oko Kurta Waldheima, zaključuje Sakib), tu je i članak o ratu u Iraku
(zar su opet zaratili sa Iranom, pita se Sakib, pa nema ni godinu dana da
je mir potpisan, mora da ih je Sadam napao na američ ki nagovor), kao i o
nekim muslimanskim teroristima što su oteli avion (to je sigurno onaj Pan
Amov let 103 što se srušio iznad Škotske, prolazi Sakibu kroz glavu). Sakib
odloži Oslobođenje kraj kreveta. Halida, upali nam televiziju, kaže. Halida
pali televizor daljinskim upravljačem. Novi televizor, misli Sakib, lijepo. Na
programu neki film: protagonisti sa sobom nose male bežične telefone. Nije
to Sakibu čudno. Nauka napreduje, zna on to. Počinje dnevnik: nova špica.
Prva vijest o Georgu Bushu, američkom predsjedniku. Sjeća se Sakib da je
ovaj Reaganov potpredsjednik izabran za predsjednika još prije njegove
kome, ali onomad još nije bio stupio na dužnost. Sreo se Bush s Rusom,
nekakvim Putinom. Znao sam ja da onaj Gorbačov neće dugo ostat ni
nekog traga ostavit, misli Sakib, kakva crna perestrojka. Vijesti iz zemlje,
najavljuje spikerica. Sakib je sad zbunjen: sastalo se nekakvo
međureligijsko vijeće i to ispade strašno važna vijest. Onda spikerica kaže:
štrajk se nastavlja i Sakibu opet sve izgleda normalnije. Nije čuo ko
štrajkuje, valjda rudari. Onda ide neka priča o finansijama, spominju se
marke, konvertibilne (kakve drugo marke mogu bit, smije se Sakib), ali na
ekranu su prikazane nekakve čudne novčanice kakve Sakib nikad nije vidio.
Spikerica čita podatke o nezaposlenosti (veća nego ikad), o krizi u
obrazovanju i u zdravstvu, a Sakib polako pada u depresiju. Bježat treba,
misli, ko što su Jozo i Rade pobjegli, ali ne u Banju Luku ni u Zagreb, nego
u Njemačku, zbog djece, ako ništa drugo. Halida, viče, kad će Adela i Denis
doći iz škole? Brzo, odgovara Halida.. Maloprije im je javila da se Sakib
probudio. Oboje su jedva povjerovali. Denis radi kao instruktor u auto-školi,
oženio se, ima dijete. Adela je domaćica, ima troje djece, u ratu je postala
vjernica i pokrila se. Halidi je sada najveći proproblem kako će Sakibu,
starom komunisti, to objasniti. Sjela je na krevet. Znaš, Sakibe, kaže,
Adela nosi maramu. Sakib se smije, misli da je to neka nova moda među
djevojčicama, mode se ionako mijenjaju svakih šest mjeseci. Kako misliš -
nosi maramu, pita, oko vrata, ko pionirsku. Nije, Sakibe, počinje Halida, ali
on je prekida. Pusti sada to, trebamo ozbiljno razgovarat, hoću da mi to
utvrdimo prije nego što djeca dođu, kaže Sakib. Halida je zbunjena: šta da
utvrdimo? Odlučio sam, kaže, selimo u Njemač ku, nema ovdje haira. Vizu
nam neće dati, moj Sakibe, rekla je Halida tiho. Kakvu crnu vizu, nama viza
samo za Ameriku treba, nema boljeg od crvenog pasoša, mislio je Sakib,
ali nije rekao ništa. Nije valjda poludila zbog moje kome, mislio je.
Zovi doktora, Halida, rekao je Sakib. Zašto, usplahirila se Halida, jesi li
dobro? Ja sam dobro, rekao je Sakib, ali za tebe ne znam. Halida ga je
bijelo gledala. Ništa se ja ne čudim, Halida, rekao je Sakib, mora da si
imala paklenih šest mjeseci. Halida ga je gledala i šutjela, šutjela je i
gledala ga, duboko je udahnula i izdahnula, pa mu je rekla: Gledaj, Sakibe,
nije prošlo šest mjeseci, prošlo je devetnaest godina. Jugoslavija se raspala
na šest-sedam zemalja pa ima isto toliko prvih fudbalskih liga, a Sarajevo
je prethodnih godina na tabeli gledalo u leđa trebinjskom Leotaru i Širokom
Brijegu iz istoimenog hercegovačkog mjestašca koje se prije tvoje kome
zvalo Lištica. Bio je rat. U ratu je Jozo otišo u Zagreb, a u Jozin stan je ušo
Nijaz iz Kiseljaka. U ratu je Rade otišo u Banju Luku, a u Radetov stan je
uselila Rasema iz Šipova. Na Evroviziji je pobijedila Srbija, a ne Jugoslavija,
a pobijedila je zato jer je imala pet garantiranih dvanaestica na glasanju, od
Bosne, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore i Makedonije. U Oslobođenju više
nema ćirilice i to više nije list radnog naroda. Emir Kusturica ne živi u
Sarajevu nego na nekakvoj Mokroj Gori, a u Sarajevu ga zovu Nemanja.
Slobodan Milošević je umro u zatvoru dok je još trajalo suđenje za ratne
zločine za koje je bio optužen. Genocid koji je UN nijemo promatrao zbio se
u Bosni, a ne u Poljskoj. Irak ne ratuje sa Iranom, nego je građanski rat, a
Sadama su objesili Amerikanci. Američki predsjednik više se ne zove
George Bush nego George Bush i sin je Georgea Busha, ali Amerika ipak
nije kraljevina. Gorbačov je srušio i Sovjetski savez i globalni komunizam.
Njemačke marke ne postoje, postoje bosanske marke, Claru Schuman su
zamijenili Jovan Dučić i Nikola Šop. Na vlasti kod nas su bivši komunisti
zajedno sa onima koje su komunisti nekad zatvarali. S posla se petkom
ranije izlazi ne zbog partijskog sastanka, nego zbog džume. Ne možeš više
ni u Sloveniju bez vize otputovat, a kamoli u Njemačku. Vozovi skoro deset
godina nisu ni vozili, a i sad ih je manje i sporiji su nego kad si počinjo
radit. Doktore ne mogu zvat jer štrajkuju, a ni sama ne znam ko je ovdje
lud: ti ili ja. Ti si, Halida, fakat poludila, rekao je Sakib. Ona uze ono
Oslobođenje: pogledaj datum, Sakibe, pogledaj datum! Pa je iz tašne
izvadila ogledalo. Ili pogledaj sebe, rekla je. U zrcalu je Sakib vidio vlastito
lice dvadeset godina starije. Halida, daj mi vode, rekao je. Iz kuhinje je
Halida čula nekakvo lupanje. Pohrlila je prema Sakibu s čašom vode u ruci.
Sakib je glavom lupao o zid. Hoću u komu, vikao je, hoću u komu,
probudite me za devetnaest godina.


User avatar
suncokret13
Posts: 1255
Joined: 11/09/2006 00:17
Location: par stanica od kuce
Contact:

#2

Post by suncokret13 » 22/06/2007 04:23

+ ili - koja godina,

Zeljo bi prosao odvratni Videoton,
i osvoji bi Kup UEFA,
bili bi najbolji na planeti,

pitari bi ispali iz lige i zavrsili bi u poluzonskoj 34 lizi.
Ustavom bi bilo zabranjeni klubovi crvena zvezda i njihova filijala za prodaju utakmica sloboda iz tuzle,

rata ne bi bilo !

uz antu markovica i banane imali bi i kokosove orahe,dinar bi bio cvrsto vezan uz marku i onos bi bio za jedan dinar 7 DEM ( jest' da je bilo obratno,al sada opet obratno ).
ne bi bilo prvih Slobodnih demokratkih izbora i ne bi niko UPALIO svjetlo !

i dalje bi zivjeli u mrku ( svakog prvog plata a ti radio il' ne radio plata je dolazila,ljetovanje na moru od nekih mjesec ,mjesec i po dana,malo bolovanja + 30 dana godisnjeg....tu i tamo bi se skoknulo do trsta i do Madjarske po onaj sir - bez vize i viznih sistema - dana s je to S.F. !!!

Ivica Osim bi u drugom pokusaju osvojio Mundijal.............
i onda NEKO UPALI SVJETLO i ...............

User avatar
Fair Life
Posts: 14269
Joined: 02/03/2004 00:00
Been thanked: 1 time

#3

Post by Fair Life » 22/06/2007 04:37

suncokret13 wrote:...
Ivica Osim bi u drugom pokusaju osvojio Mundijal.............
i onda NEKO UPALI SVJETLO i ...............

... i nasta tama "nasih najtezih godina".

User avatar
uvjek dobar gost
Posts: 7109
Joined: 12/12/2005 14:51
Location: blizu Merkura

#4

Post by uvjek dobar gost » 22/06/2007 09:58

Joj ljudi nisam pročitao jači teks odavno....

Sakibe drži se.... nije sve kako izgleda.... a Halida ti izdrži...., a nama nek je bog na pomoći....

gavrilo
Posts: 5389
Joined: 15/10/2004 18:37
Location: Zürich

#5

Post by gavrilo » 22/06/2007 10:50

:(



@suncokret... osim bi 100 % osvojio svjetsko

_BosanaC
Posts: 8452
Joined: 16/08/2005 14:02
Location: Sarajevo
Contact:

#6

Post by _BosanaC » 22/06/2007 10:55

uvjek dobar gost wrote:Joj ljudi nisam pročitao jači teks odavno....

Sakibe drži se.... nije sve kako izgleda.... a Halida ti izdrži...., a nama nek je bog na pomoći....


Nadam se da je tekst parodija i zajebancija :sad:

User avatar
Sajo---:
Posts: 620
Joined: 25/09/2005 14:18
Location: Sarajevo

#7

Post by Sajo---: » 22/06/2007 11:00

hahhahha, ovo je vrhunac, super je tekst :D D: D:D

User avatar
DobroJutroKolumbo
Posts: 1994
Joined: 19/10/2006 10:20
Location: BiH , 71000 Sarajevo , Eglema-beglema 123
Contact:

Re: Devetnaest godina ranije...

#8

Post by DobroJutroKolumbo » 22/06/2007 11:13

Fair Life wrote:Karma koma

Šta bi bilo kad bi bilo da se umjesto Poljaka Jana poslije devetnaest
godina iz kome probudio Bosanac Sakib?


Autor: Muharem Bazdulj, Dani, Sarajevo 2007-06-15

Sakib Drino, godina četrdeset i šest, zanimanje: željeznički radnik. Poslije
nesreće na radu, Sakib će pasti u duboku dugogodišnju komu. Probudit će
se poslije devetnaest godina, baš kao u Zoni sumraka, da bi uvidio kako,
usprkos prividima, ništa više nije kao prije.

Dvadeset trećeg decembra 1988. godine voz je nesretnim slučajem udario
zeničkog željezničara Sakiba Drinu, četrdeset šest godina starog,
oženjenog, oca dvoje djece. Njegova žena Halida na pijaci je čula da je
Sakiba satro voz te je odjurila do bolnice. Vaš suprug je u komi, drugarice
Halida, nema mu pomoći, kazao joj je doktor, vrijeme je da na ovo
poglavlje vašeg života stavite tačku. Halida nije plakala. Mislila je na djecu,
sina Denisa i kćerku Adelu. Vratila se kući da ih s ručkom dočeka kad se
vrate iz škole. Tata je u komi, kazala im je. Adela je tog dana dobila peticu
iz engleskog. Riječ coma na engleskom ima dva značenja, rekla je, prvo je
koma, a drugo je zarez. Doktor, dakle, ipak nije u pravu, pomislila je
Halida, koma nije tačka, koma je zarez. U narednih devetnaest godina
Halida je svakodnevno, i to po nekoliko puta, u sebi ponavljala mantru:
koma nije tačka, koma je zarez. Sva je Zenica pričala o ludoj Halidi što
dvaest godina vjeruje da će se Sakib probudit, a rodbina ga već zove
rahmetli Sakib. A onda se, u junu mjesecu 2007. godine Sakib zbilja
probudio.

Otvorio je oči, protrljao ih kao da se budi poslije lijepo prospavane noći i
zavikao: Halida, gladan sam. Halida se stvorila kraj njega s tanjirom pileće
supe. Gleda Sakib kroz prozor, vidi - ljeto je, sjeća se onog zimskog dana
na prugi i voza što ide prema njemu i misli kako je bio u komi punih šest
mjeseci. Makar je Zeničanin i željezničar Sakib ne navija ni za Čelik ni za
Želju, nego za Sarajevo. Srče Sakib onu supu i pita: Halida, ko je osvojio
fudbalsko prvenstvo. Sarajevo, Sakibe, ona će smjerno. Njemu se lice ozari:
Uzesmo ga opet, poslije tri-četiri godine, i to bez Musemića. Tu je Musemić,
reče Halida, na klupi je. Kako na klupi nakav igrač, pa ulazi li ikad, pita
Sakib. Ma ne smije trener na teren, odma crveni karton fasuje, kaže Halida.
Smije se Sakib, Halida nešto glumi da se razumije u fudbal, a misli da je
Musemić trener, konta on u sebi. Nego, koji je Željo bio, pita. Men' se čini
peti, odgovara Halida. A Čelik, pita, jel' ispo. Nije, veli Halida, al' malo je
falilo. Uvijek je tako, misli Sakib i pita: nego, ko je bio drugi, treći? Zrinski i
Slavija, odgovara Halida. Sakib je sada svjestan da mu sa ženom nešto nije
uredu. Kakvi Zrinski i Slavija, misli, takvi klubovi i ne postoje, pa ni u
republičkoj ligi, gdje su Hajduk, Dinamo, Partizan? Nego, Halida, kaže, ko je
osvojio Kup šampiona? Milan, veli Halida, baš je nedavno bilo finale. Znao
sam, skoro kliče Sakib, znao sam, čim su jesenas uzeli Zvezdu na penale. I
misli mu se opet vraćaju na novu titulu Sarajeva. Joj, komšija Jozo mi dođe
gajbu pive i kilo janjetine, kaže, kladio sam s njim zimus da će Sarajevo
uzet titulu prije Dinama. De, kucni Jozi da dođe, kaže. Jozo je u Zagrebu,
veli Halida, a i da nije, ništa od opklade, i Dinamo je uzeo titulu. Misliš kup,
kaže Sakib, nema to veze, u prvenstvo smo se kladili. I kup i prvenstvo,
kaže Halida. Nije mi dobro žena, ne zna šta priča, a nekako se i postarala,
konta Sakib i pita: Kad se vraća Jozo? Halida malo odšuti pa kaže: Ne
vraća, odselio je u Zagreb, zastalno. Kad je odselio, pita Sakib, a Halida
odgovara: davno. Kako davno, misli Sakib, kad je još zimus bio tu i nije
planiro nigdje ić'. Dobro, kaže Sakib, hajd' onda zvrcni Radeta. Ni Rade više
ne stanuje ovdje, kaže Halida, on je u Banjoj Luci. Zbunjen je Sakib pa kaže
Halidi da malo upali radio. Na radiju je upravo u toku emisija Muzički
vremeplov i spiker govori: slušamo pobjednič ku pjesmu Evrovizije za 1989.
godine - Rock Me, Baby zadarske grupe Riva. Sakibu se lice ponovo ozari.
Uzeli smo napokon tu Evroviziju, kaže. Jest, Srbi su pobijedili, veli Halida.
Stvarno me zabrinjava, misli Sakib, zar misli da je Zadar u Srbiji?

Halida, dodaj mi Oslobođenje, kaže. Staro dobro Oslobođenje, misli Sakib,
uvijek isto, malo su format promijenili i nešto nema ćirilice, ali sve drugo je
ostalo isto. Isti papir, ista slova, iste fotografije, isti novinari, iste rečenice.
Pogledom prelijeće naslove: nešto o Mladenu Ivaniću (to je onaj mladi član
Predsjedništva, misli Sakib), pa o Kusturici u Cannesu (naš Kusta je
pretplaćen na Zlatne palme, smješka se Sakib zadovoljno), spominju i
Slobodana Miloševića (to je onaj što je smijenio Stambolića u srbijanskom
Centralnom komitetu, prisjeća se Sakib), piše se i o Ibrišimovićevom
Vječniku (završi ga Nedžad poslije petnaest godina, klima glavom Sakib),
Muhamed Filipović analizira stanje u društvu (Tunjo je naša najpametnija
glava, konta Sakib), aludira se na umiješanost UN-a u genocid (još traje
frka oko Kurta Waldheima, zaključuje Sakib), tu je i članak o ratu u Iraku
(zar su opet zaratili sa Iranom, pita se Sakib, pa nema ni godinu dana da
je mir potpisan, mora da ih je Sadam napao na američ ki nagovor), kao i o
nekim muslimanskim teroristima što su oteli avion (to je sigurno onaj Pan
Amov let 103 što se srušio iznad Škotske, prolazi Sakibu kroz glavu). Sakib
odloži Oslobođenje kraj kreveta. Halida, upali nam televiziju, kaže. Halida
pali televizor daljinskim upravljačem. Novi televizor, misli Sakib, lijepo. Na
programu neki film: protagonisti sa sobom nose male bežične telefone. Nije
to Sakibu čudno. Nauka napreduje, zna on to. Počinje dnevnik: nova špica.
Prva vijest o Georgu Bushu, američkom predsjedniku. Sjeća se Sakib da je
ovaj Reaganov potpredsjednik izabran za predsjednika još prije njegove
kome, ali onomad još nije bio stupio na dužnost. Sreo se Bush s Rusom,
nekakvim Putinom. Znao sam ja da onaj Gorbačov neće dugo ostat ni
nekog traga ostavit, misli Sakib, kakva crna perestrojka. Vijesti iz zemlje,
najavljuje spikerica. Sakib je sad zbunjen: sastalo se nekakvo
međureligijsko vijeće i to ispade strašno važna vijest. Onda spikerica kaže:
štrajk se nastavlja i Sakibu opet sve izgleda normalnije. Nije čuo ko
štrajkuje, valjda rudari. Onda ide neka priča o finansijama, spominju se
marke, konvertibilne (kakve drugo marke mogu bit, smije se Sakib), ali na
ekranu su prikazane nekakve čudne novčanice kakve Sakib nikad nije vidio.
Spikerica čita podatke o nezaposlenosti (veća nego ikad), o krizi u
obrazovanju i u zdravstvu, a Sakib polako pada u depresiju. Bježat treba,
misli, ko što su Jozo i Rade pobjegli, ali ne u Banju Luku ni u Zagreb, nego
u Njemačku, zbog djece, ako ništa drugo. Halida, viče, kad će Adela i Denis
doći iz škole? Brzo, odgovara Halida.. Maloprije im je javila da se Sakib
probudio. Oboje su jedva povjerovali. Denis radi kao instruktor u auto-školi,
oženio se, ima dijete. Adela je domaćica, ima troje djece, u ratu je postala
vjernica i pokrila se. Halidi je sada najveći proproblem kako će Sakibu,
starom komunisti, to objasniti. Sjela je na krevet. Znaš, Sakibe, kaže,
Adela nosi maramu. Sakib se smije, misli da je to neka nova moda među
djevojčicama, mode se ionako mijenjaju svakih šest mjeseci. Kako misliš -
nosi maramu, pita, oko vrata, ko pionirsku. Nije, Sakibe, počinje Halida, ali
on je prekida. Pusti sada to, trebamo ozbiljno razgovarat, hoću da mi to
utvrdimo prije nego što djeca dođu, kaže Sakib. Halida je zbunjena: šta da
utvrdimo? Odlučio sam, kaže, selimo u Njemač ku, nema ovdje haira. Vizu
nam neće dati, moj Sakibe, rekla je Halida tiho. Kakvu crnu vizu, nama viza
samo za Ameriku treba, nema boljeg od crvenog pasoša, mislio je Sakib,
ali nije rekao ništa. Nije valjda poludila zbog moje kome, mislio je.
Zovi doktora, Halida, rekao je Sakib. Zašto, usplahirila se Halida, jesi li
dobro? Ja sam dobro, rekao je Sakib, ali za tebe ne znam. Halida ga je
bijelo gledala. Ništa se ja ne čudim, Halida, rekao je Sakib, mora da si
imala paklenih šest mjeseci. Halida ga je gledala i šutjela, šutjela je i
gledala ga, duboko je udahnula i izdahnula, pa mu je rekla: Gledaj, Sakibe,
nije prošlo šest mjeseci, prošlo je devetnaest godina. Jugoslavija se raspala
na šest-sedam zemalja pa ima isto toliko prvih fudbalskih liga, a Sarajevo
je prethodnih godina na tabeli gledalo u leđa trebinjskom Leotaru i Širokom
Brijegu iz istoimenog hercegovačkog mjestašca koje se prije tvoje kome
zvalo Lištica. Bio je rat. U ratu je Jozo otišo u Zagreb, a u Jozin stan je ušo
Nijaz iz Kiseljaka. U ratu je Rade otišo u Banju Luku, a u Radetov stan je
uselila Rasema iz Šipova. Na Evroviziji je pobijedila Srbija, a ne Jugoslavija,
a pobijedila je zato jer je imala pet garantiranih dvanaestica na glasanju, od
Bosne, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore i Makedonije. U Oslobođenju više
nema ćirilice i to više nije list radnog naroda. Emir Kusturica ne živi u
Sarajevu nego na nekakvoj Mokroj Gori, a u Sarajevu ga zovu Nemanja.
Slobodan Milošević je umro u zatvoru dok je još trajalo suđenje za ratne
zločine za koje je bio optužen. Genocid koji je UN nijemo promatrao zbio se
u Bosni, a ne u Poljskoj. Irak ne ratuje sa Iranom, nego je građanski rat, a
Sadama su objesili Amerikanci. Američki predsjednik više se ne zove
George Bush nego George Bush i sin je Georgea Busha, ali Amerika ipak
nije kraljevina. Gorbačov je srušio i Sovjetski savez i globalni komunizam.
Njemačke marke ne postoje, postoje bosanske marke, Claru Schuman su
zamijenili Jovan Dučić i Nikola Šop. Na vlasti kod nas su bivši komunisti
zajedno sa onima koje su komunisti nekad zatvarali. S posla se petkom
ranije izlazi ne zbog partijskog sastanka, nego zbog džume. Ne možeš više
ni u Sloveniju bez vize otputovat, a kamoli u Njemačku. Vozovi skoro deset
godina nisu ni vozili, a i sad ih je manje i sporiji su nego kad si počinjo
radit. Doktore ne mogu zvat jer štrajkuju, a ni sama ne znam ko je ovdje
lud: ti ili ja. Ti si, Halida, fakat poludila, rekao je Sakib. Ona uze ono
Oslobođenje: pogledaj datum, Sakibe, pogledaj datum! Pa je iz tašne
izvadila ogledalo. Ili pogledaj sebe, rekla je. U zrcalu je Sakib vidio vlastito
lice dvadeset godina starije. Halida, daj mi vode, rekao je. Iz kuhinje je
Halida čula nekakvo lupanje. Pohrlila je prema Sakibu s čašom vode u ruci.
Sakib je glavom lupao o zid. Hoću u komu, vikao je, hoću u komu,
probudite me za devetnaest godina.


Svaka cast za g. Bazdulja...mnogo jak tekst... Cak bi se jos crnji od crnjeg mogao napisati da bi Sakib pozelio da odmah umre a ne da padne u komu!!!

klixober
Posts: 5743
Joined: 20/09/2006 14:12

#9

Post by klixober » 22/06/2007 11:17

Jos je dobro da Sakib nije izasao vani i vidio oziljke po gradu od granata,gelera,srusene kuce .

User avatar
burekodsira
Posts: 3306
Joined: 09/07/2006 00:23
Has thanked: 7 times
Been thanked: 2 times

#10

Post by burekodsira » 22/06/2007 11:29

svaka cast, text je odlican! ideja za 10

User avatar
Black swan
Posts: 54016
Joined: 17/03/2004 09:36

#11

Post by Black swan » 22/06/2007 11:57

Claru Schuman u osamdesetim

zar klara nije dosla poslije onog muskarca sa crnom beretkom :D:D:D

Saraswati
Posts: 1817
Joined: 05/05/2006 11:22

#12

Post by Saraswati » 22/06/2007 12:43

InfraRedRidinghood wrote:Bosanska verzija ovoga:

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?p=1288892&highlight=#1288892

Naravno da je parodija, koja se meni, k tomu, uopće nije svidjela :D :D :D


Da, i meni je pomalo transparentna :(

:D :D :D

SijuksA
Posts: 202
Joined: 21/03/2007 15:31

#13

Post by SijuksA » 22/06/2007 13:09

Sve, sve, ali da Zenicanin navija za Sarajevo, tu se vec Bazulj trebao odavno probuditi iz kome.

basta sljezove boje
Posts: 3625
Joined: 16/03/2007 14:54

#14

Post by basta sljezove boje » 23/06/2007 01:31

komi wrote:Claru Schuman u osamdesetim

zar klara nije dosla poslije onog muskarca sa crnom beretkom :D:D:D


Clara se pojavila tek nakon ponovnog ujedinjenja tako da je Sakib nije mogao ni vidjeti. Slika Sebastiana Münstera je bila na novcanici od 100 DM koja je bila u opticaju 1988. a odakle ce to Bazdulj znati

Sogan
Posts: 1423
Joined: 29/10/2006 02:46
Location: Centar za socijalnu skrb Kraljevine Svedske

#15

Post by Sogan » 23/06/2007 01:42

Saraswati wrote:
InfraRedRidinghood wrote:Bosanska verzija ovoga:

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?p=1288892&highlight=#1288892

Naravno da je parodija, koja se meni, k tomu, uopće nije svidjela :D :D :D


Da, i meni je pomalo transparentna :(

:D :D :D


Ja sam odmah na pocetku price skuzio da ce Sakib pozeljeti natrag u komu :D ah ti jugonostalgicari :roll: nepopravljivi su :-)

addem
Posts: 1697
Joined: 13/02/2004 00:00

#16

Post by addem » 25/06/2007 18:21

Tekst slican scenariju filma Goodbye Lenin. Fantastican film o slomu komunizma, propasti totalitarne istocne Njemacke i ponovnom ujedinjenju. Ovo gore je blijeda kopija.

hop-cup
Posts: 54
Joined: 24/06/2007 18:15

#17

Post by hop-cup » 25/06/2007 18:36

19 godina ranije... ...sam bio jos mali :)

ibro dirka
Posts: 1163
Joined: 23/06/2007 17:42

#18

Post by ibro dirka » 25/06/2007 18:45

Sogan wrote:
Saraswati wrote:
InfraRedRidinghood wrote:Bosanska verzija ovoga:

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtopic.php?p=1288892&highlight=#1288892

Naravno da je parodija, koja se meni, k tomu, uopće nije svidjela :D :D :D


Da, i meni je pomalo transparentna :(

:D :D :D


Ja sam odmah na pocetku price skuzio da ce Sakib pozeljeti natrag u komu :D ah ti jugonostalgicari :roll: nepopravljivi su :-)


Naravno, pa ko se ne bi vratio u vremena kada nas je branio Mladic, lijecio Karadzic, a informisao Smiljko Sagolj... :roll:

User avatar
Lace
Posts: 8157
Joined: 11/04/2002 00:00
Location: Sarajevo

#19

Post by Lace » 25/06/2007 19:27

uvjek dobar gost wrote:Joj ljudi nisam pročitao jači teks odavno....

Sakibe drži se.... nije sve kako izgleda.... a Halida ti izdrži...., a nama nek je bog na pomoći....


fakat...odlican tekst...sveobuhvatan...i fakat bi i bilo tako da se desilo u bosni...to budjenje

ko goodbye lenin

Post Reply