airman1 wrote:Kome god je kraj glave prozvizdao metak, ili pod prozorom eksplodirala granata, da ne kazem gore, zna dobro da je i najgori mir bolji od najboljeg rata.
Sta drugo nego se sloziti... sve dok ne vidis poslijedice...airman1 wrote:Kome god je kraj glave prozvizdao metak, ili pod prozorom eksplodirala granata, da ne kazem gore, zna dobro da je i najgori mir bolji od najboljeg rata.
Po ovom sloganu covjek se zalaze za robovlasnicko drustvo. Neko ti opali metak pored glave i zatrazi da ti siluje zenu, ti mu das, neko ti zatrazi imovinu, ti mu das, neko ti zatrazi drzavu ti mu das.Vodenjak wrote:airman1 wrote:Kome god je kraj glave prozvizdao metak, ili pod prozorom eksplodirala granata, da ne kazem gore, zna dobro da je i najgori mir bolji od najboljeg rata.
p.s. @airman1, oprosti sto sam izvukao iz konteksta samo ovu recenicu. Vjeruj da nista lose ne zelim s tim vec samo me zanima stav drugih o ovom, u stvari - principjelnom stavu!
Ne radi se o tome čovječe...E. Jaganjac wrote:Po ovom sloganu covjek se zalaze za robovlasnicko drustvo. Neko ti opali metak pored glave i zatrazi da ti siluje zenu, ti mu das, neko ti zatrazi imovinu, ti mu das, neko ti zatrazi drzavu ti mu das.Vodenjak wrote:airman1 wrote:Kome god je kraj glave prozvizdao metak, ili pod prozorom eksplodirala granata, da ne kazem gore, zna dobro da je i najgori mir bolji od najboljeg rata.
p.s. @airman1, oprosti sto sam izvukao iz konteksta samo ovu recenicu. Vjeruj da nista lose ne zelim s tim vec samo me zanima stav drugih o ovom, u stvari - principjelnom stavu!
zalosno je sto je ovakva misija svijest preovladjujuca.
najisplatniji biznis, napravis "tor"(pocevsi od kantona) i vladas, kada ne ide kako SU zamislili onda pjevaj borbene, a narod ko narod..................da imam para kupio bi kanton a drzava, drzava neka ide u PM....Maske su pale davno, izdajnici, fasisti i mafija ruse Republiku BiH i prave neke svoje "drzavice" na njenooj teritoriji.
E. Jaganjac sa nekim tvojim stavovima se slazem a sa nekim, ni u snu ti nebi dao podrsku.Zasto bolan napadas prvog predsjednika predsjednistvaE. Jaganjac wrote:Danas nije 1995, ali ipak izdajnici, fasisti i mafija "svojom voljom" u ime gradjana Republike bih pripremaju Dejton II u briselo. Po do sada recenom, oni nemaju namjeru nista sustinski da mjenjaju.Drugim rjecima genocidna tvorevina tzv RS ostaje, kao i svi drugi aparthejdi u podjeljenoj Bosni, koji funkcioniraju kao zastitne baze mafije, fasista i izdajnika.
Medjutim, ni 1995 nije pala sneba tek tako. Takvo stanje je kreirano od strane izdajnika Alije Izetbgovica i njegovoh pristasa u izdajnickoj vlasti. da samo podsjetim na historijeske cinjenice, koje na to upucuju i koje je Oslobodjenju prezentirao NKRBiH (mada Oslobodjenje nema namjeru da to objavi):
Rezolucijom 752. Savjeta sigurnosti UN iz 1992. Srbija Crna Gora i JNA su proglaseni agresorima na Republiku BiH. Rezolucijom 757. je svijet poceo kaznajvati agresore uvodeci im ekonomske sankcije. Tada 15. aprila 1992. je Americki predsjednik George Bush, u ime svijeta, dao ultimatum da se JNA mora povuci iz BiH do 1. maja 1992. godine, dakle u roku od 15 dana. Znaci, internacionalni pravni poredak je poceo NORMATIVNO rjesavati agresiju na Republiku BiH, tj. bili smo pod zastitom internacionalnog prava. Medjutim, tada Izetbegovic potpuno svjesno odbacuje zastitu internacionalnog prava, jer odlaskom u Skopje na pregovore sa Adzicem, on odbacuje normativni nacin rjesavanja agresije i prelazi na NAGODBENI, dogovorni nacin rjesavanja "spora". Tim postupkom je Izetbegovic spasio agresore od Ameriskog ultimatuma, jer se niko nema pravo mijesati u spor ako je nagodba postignuta, bez obzira kakva je to bila nagodba. Sjetimo se da je to bila katastrofalna nagodba, koja je omogucila da JNA ostane u BiH tako sto je promjenila oznake. Dakle, ako je neko bio bezosjecajan za muke gradjana BiH, onda je to bio Izetbegovic.
Na potpuno isti nacin je Izetbegovic spasio cetnike i od Clintonovog ultimatuma poslije maskra na Markalama, tako sto je napravio nagodbu zvanu "Arodromski sporazum", koji je omogucio agresorima da zadrze opsadu Sarajeva, umjesto da ih prepusti americkom ultimatumu.
Nazalost, ista praksa se nastavlja i danas. Kada Evropa zatrazi da se razmontira Republika srpska, tako sto ce se razmontirati policija RS, Terzic se nagodi da je u redu da ostane policija RS. Kako se Evropa moze dalje mijesati i ukidati RS, ako nema spora, ako su sve strane zadovoljne sa Daytonskim Ustavom?
Po istom receptu Munib Usanovic spasava FS SCiG. Maske su pale davno, izdajnici, fasisti i mafija ruse Republiku BiH i prave neke svoje "drzavice" na njenooj teritoriji.
Nisam siguran u gornje. Moramo shvatiti da se Evropi hebe da li RS postoji ili ne. Istovremeno, zajednicke policijske snage--koje su dio osnove za zakonitost i jedinstvenost BH--nemaju nista sa realnoscu prestanka RS.E. Jaganjac wrote:...Nazalost, ista praksa se nastavlja i danas. Kada Evropa zatrazi da se razmontira Republika srpska, tako sto ce se razmontirati policija RS, Terzic se nagodi da je u redu da ostane policija RS. Kako se Evropa moze dalje mijesati i ukidati RS, ako nema spora, ako su sve strane zadovoljne sa Daytonskim Ustavom?
Izvor: http://www.nezavisne.com/revija/tekst1-051106.php
Mate Granić, bivši potpredsjednik Vlade Hrvatske i dugogodišnji šef hrvatske diplomatije
Izetbegović nudio Tuđmanu podjelu BiH
Upravo je izašla iz štampe knjiga Mate Granića "Vanjski poslovi - iza kulisa politike", u kojoj kao sudionik događaja iz devedesetih govori o pozadini nekih ključnih događanja u tom ratom obilježenom desetljeću, čije posljedice na ovim prostorima i danas osjećamo.
Početkom rata, u Vladi nacionalnog jedinstva, Granić je bio potpredsjednik zadužen za izbjeglice, a potom i godinama ministar vanjskih poslova. Vodio je resore koji su u tim turbulentnim vremenima bili najistureniji i za Hrvatsku posebno osjetljivi, zbog čega je u hrvatskoj javnosti njegova knjiga dočekana s posebnim zanimanjem.
U njoj on ustrajava na stanovištu da je hrvatska vojska imala osnova da djeluje na teritoriji BiH, a kao glavni argument navešće, u javnosti odavno zaboravljeni, Zagrebački sporazum iz 1992. godine, koji su potpisali Tuđman i Izetbegović, prema kojem hrvatska vojska može ući u BiH i pomoći Hrvatima u odbrani od srpske najezde. U BiH su, smatra Granić, branjeni hrvatski nacionalni interesi.
Kasnije je došlo do Splitskog sporazuma, koji je ostvaren nakon silnog pritiska Vašingtona, čime je prekinut taj besmisleni rat.
U Vašoj knjizi pišete o manje poznatim detaljima događaja koji su obilježili devedesete ratne godine na ovim prostorima?
GRANIĆ: Puno je u knjizi široj javnosti nepoznatih detalja o kojima pišem onako kako sam ih ja vidio i doživio. Pri tome sam se rukovodio samo istinom i činjenicama. Pišem o pregovorima čiji sam sudionik bio i o vodećim akterima političke scene iz tog perioda.
Opisujete li, primjerice, što se događalo "iza kulisa" uoči izbijanja rata između Hrvata i Bošnjaka?
GRANIĆ: Svaki je rat velika nesreća, a taj je za njegove aktere bio nepotrebna i velika tragedija. U knjizi nisam optuživao niti jedan narod, već Miloševića i njegov projekt velike Srbije, zbog rata i posljedica koje je proizveo.
No, došlo je vrijeme da se taj tragični period prepusti povjesničarima, pa i ovaj rat Hrvata i Bošnjaka. Uzroke tog sukoba treba tražiti i na jednoj i na drugoj strani. Opisujući BiH u tom vremenu, i u mojoj su knjizi prvi negativci Karadžić i Mladić, ali svjedočim i o logorima s kojima se mogu "pohvaliti" sve tri strane u tom nesretnom ratu u koje su najviše zatvarani civili. Pišem i o tome ko je sve dijelio Bosnu.
Pa otkrijte tu tajnu i našim čitaocima?
GRANIĆ: Alija Izetbegović nudio je u januaru 1994. godine Franji Tuđmanu podjelu Bosne i to dvaput u deset dana. Nepravedno je i jednostrano za to optuživati samo Tuđmana, jer su to do zaključivanja vašingtonskih pregovora i uključivanja SAD u mirovne procese činili svi: od Miloševića i Karadžića, preko Mate Bobana i Bošnjaka s Alijom Izetbegovićem na čelu, međunarodne zajednice uz podršku EU, posebno Velike Britanije i Francuske do Tuđmana, koji je mislio da je labava unija od tri republike najbolje rješenje za BiH.
Recite nešto više o tim Izetbegovićevim ponudama Tuđmanu.
GRANIĆ: U Bonu 9. januara 1994. i Ženevi deset dana kasnije, pokušavano je doći do rješenja statusa BiH diplomatskim putem. Na stolu je bio prijedlog da se BiH uredi kao unija od tri republike. Prvom tajnom sastanku, održanom nakon službenih razgovora, oko 23 sata na inicijativu bošnjačke strane, prisutni su Izetbegović, Tuđman, Haris Silajdžić, Hido Beščević i ja. Alija nudi da odustanemo od srednje Bosne, koja bi pripala Bošnjacima, a da Hrvatima pripadne sve južno i zapadno od Prozora do doline Neretve. Mostar bi bio podijeljen na desnu i lijevu obalu. Tuđman je to odbio. Deset dana kasnije na sastanku s Tuđmanom i Izetbegovićem nalazimo se Silajdžić, ja i Miomir Žužul. Izetbegović nudi da Hrvatima pripadne sve ispod Prozora. Tuđman je kratko razmislio, pogledao me i rekao odlučno: "Ne." Time je završio period pokušaja podjele BiH od hrvatske ili bošnjačke strane.
Po nekim tumačenjima, do Dejtona je doveo slom srpske vojske u Krajini i Bosni, u čemu je uloga hrvatske vojske bila presudna. Kako se onda dogodilo da Hrvati u Dejtonu prođu lošije?
GRANIĆ: Mnogo je toga prethodilo Dejtonskom sporazumu, ali najviše zalaganje Vašingtona. Tu treba imati u vidu Splitski sporazum, ali i događanja u Kninu, gdje je Martić odbijao i razgovarati o tzv. Planu Z4. Amerikanci su bili frustrirani tom situacijom, ali za ratne operacije koje su uslijedile nisu dali zeleno svjetlo, Bili su u toku njihovih priprema i prešutno su ih odobravali. Uoči samog Dejtona Vašington je imao čvrste konture samog sporazuma - dva entiteta i podjela Bosne u omjeru 51-49. O tome se u Dejtonu nije ni smjelo razgovarati, to su bile zadane veličine. Moglo se i razgovaralo se samo o ustroju BiH, posebno entiteta i o njihovom razgraničenju. Nije uopće bila dopuštena priča o tri entiteta ili o, ne daj bože, regionalnom uređenju BiH. Zadane odrednice su bile Republika Srpska i Federacija BiH.
Uoči 10. godišnjice Dejtona sve je više zahtjeva za revizijom tog sporazuma, a Amerikanci najavljuju ponovni ulazak u tu priču?
GRANIĆ: Vašington se na tu temu vratio na mala vrata, kako oni to uobičajeno rade, preko nevladinih organizacija i raznih fondacija koje se bave problemima mira u svijetu. Što se te teme tiče, dijelim mišljenje da taj sporazum treba doraditi. Činjenica je da je on zaustavio rat i Bosni donio mir, ali ta država zaslužuje bolju budućnost i na tome treba raditi.
Samo u kom pravcu?
GRANIĆ: Unitarna BiH ne bi uspjela opstati, a razgraničenje Hrvata i Bošnjaka je neizvodljivo. Uostalom, zbog toga se i ratovalo, pa svejedno nije uspjelo. I treća, ne manje važna činjenica, je da Srba ima i u Federaciji, a ne samo u RS. Zato rješenje treba tražiti u regionalizaciji BiH. U tome ja vidim njezinu budućnost. Kada govorimo o gospodarstvu, Banja Luka prirodno gravitira Hrvatskoj i Zagrebu, Tuzla Srbiji... Sarajevo bi u toj priči trebalo biti poseban distrikt, posebna provincija.
No, da se ne zavaravamo, do promjena će dolaziti u onoj mjeri i onim tempom koliko Amerikanci to budu željeli. EU nema ni snage ni volje da bi išta ozbiljno mijenjala i sve je ponovo na Vašingtonu.
Ja Bosnu vidim, uostalom kao i Hrvatsku, kao države jakih regija. To je proces koji prolaze ili su ga već akceptirale i razvijene evropske zemlje. Dakle, budućnost ovih prostora vidim u snažnim regijama koje će autonomno odlučivati o važnim razvojnim pitanjima i odnosima sa sebi jednakim susjedima, što je, kada je o Bosni riječ, posebno važno za Srbe i Hrvate.
No, upravo su u tim korpusima i najveći otpori takvim idejama?
GRANIĆ: Na hrvatskoj strani su u opticaju tri inicijative za uređenje BiH. Jednu protežira dio HDZ-a i intelektualci bliski toj stranci i oni predlažu treći entitet. No, hrvatski član Predsjedništva BiH Ivo Miro Jović izjavljuje da je najskloniji prijedlogu katoličkih biskupa, koji predlažu četiri regije u BiH. Srbi ustrajavaju na opstanku dva entiteta. HSP BiH Đapić-Jurišić predlaže osam regija, kao i HSP Hrvatske. Ante Đapić će taj prijedlog uputiti hrvatskoj vladi, Saboru i predsjedniku Republike uz traženje da se hrvatska vlada, kao potpisnik Dejtonskog sporazuma, uključi u raspravu o dogradnji Dejtonskog sporazuma kroz njegove instrumente (Konferenciju o implementaciji mira, Steering Cominyty).
Zašto smatrate da je regionalizacija dobro rješenje za BiH?
GRANIĆ: Zato što se u tom pravcu razvija cijela Evropa i zato što to otvara nove mogućnosti u razvoju dobrosusjedskih odnosa. No, o tome se prvenstveno moraju dogovoriti legitimni predstavnici naroda u BiH, ali kada je već otvorena rasprava o promjeni Dejtonskog sporazuma, u nju smo pozvani dobronamjerno se uključiti.
Ali u toj raspravi iz uticajnih krugova međunarodne zajednice puštaju se i probni baloni o potrebi zabrane SDS-a?
GRANIĆ: Osobno sam protiv zabrana političkog djelovanja, jer bi takve dalekosežne odluke morale biti utemeljene u zakonu svake države. U Njemačkoj, ako bi neka stranka promicala nacizam, bila bi zabranjena. Znači, treba imati jasna pravila igre.
No, da se vratimo još malo u nedavnu prošlost ovih prostora. Naime, Haško tužilaštvo hrvatsku politiku prema BiH, odnosno jedan njezin period ocjenjuje kao zločinački poduhvat, što bi u daljnjoj konzekvenci moglo imati za posljedicu i optužbu za agresiju na tu državu, na što sugerira i nedavna Raićeva nagodba s Tužilaštvom?
GRANIĆ: Što se Raića tiče, njegovo je legitimno pravo da se od optužbe brani na način koji smatra najboljim po njega. A što se Hrvatske tiče, pokušava se provući teza o međudržavnom sukobu, ali ja sam uvjeren da se takva optužba može argumentirano osporiti. Pa, Tuđman je uklonio Bobana da bi se došlo do Vašingtonskog sporazuma.
Pitanje ratnih zločina još će dugo biti aktualno na ovim prostorima, pogotovo zato što nedostaje unutrašnjih inicijativa da se ono stavi na dnevni red domaćih pravosuđa. Bili ste član hrvatske vlade tokom rata, jeste li znali za ubistva srpskih civila u gradovima?
GRANIĆ: Treba imati u vidu, kada se o tome govori, da je tada na hrvatskoj strani svaki dan ginulo stotinu ljudi i bilo ranjeno u prosjeku 300 ljudi, da su se dnevno s ratnih područja slijevale desetine hiljada izbjeglica. U takvoj je situaciji bilo teško imati sve pod kontrolom.
O ubistvima Srba u Gospiću saznao sam od američkog veleposlanika i reagirao sam istog trena. Vlada je odmah otvorila istragu, ali ona nije dala rezultate, jer su u Gospiću tvrdili da su Srbi otišli na krajinsku stranu. Na vijest o ubistvu porodice Zec u vladi smo se gotovo rasplakali. Ubice su odmah uhapšene, ali i brzo oslobođene zbog navodnih proceduralnih grešaka. Uvjeren sam da se one nisu slučajno dogodile.
I Vi o zločinima s hrvatske strane govorite kao o ekscesima. Može li se tako objasniti problem desetina hiljada zapaljenih srpskih kuća ili stotina ubijenih civila?
GRANIĆ: Definitivno je bilo paljenja kuća, pljačke i ubistava civila. Odmah nakon operacije "Oluja" nije bilo dovoljno odlučnosti da se kazne krivci. No, i to se mijenja. Ne može se reći, ako se ne želi biti zlonamjeran, da je u Hrvatskoj i danas isti neprihvatljiv odnos prema ratnim zločinima ili manjinama. Istina je da smo daleko od završetka tog procesa, ali smo sigurno na dobrom putu da ga uspješno privedemo kraju. Osobno sam bio prvi hrvatski političar koji je dva tjedna nakon "Oluje" o tim zločinima progovorio.
Milošević je u Hagu. Sve govori da bi mu, da su poživjeli, društvo pravili i Tuđman i Izetbegović?
GRANIĆ: I u knjizi pišem o mojim saznanjima o tom pitanju. Tuđman je dobio informacije da se i protiv njega u Hagu vodi istraga. Vjerujem da je to znao i Izetbegović.
Marko ROKNIĆ
MedoX wrote:Novi_Nick, ni ti,a ni Mate Granic,ne otkrivate toplu vodu sa predlaganjem podjele Bosne i Hercegovine...Podjelu na Bosansku,Srpsku i Hrvatsku republiku,rahmetli Predsjednik,je predstavio i na Bosnjackom saboru...
citat:Novi_Nick wrote:
Izvor: http://www.nezavisne.com/revija/tekst1-051106.php
Mate Granić, bivši potpredsjednik Vlade Hrvatske i dugogodišnji šef hrvatske diplomatije
Izetbegović nudio Tuđmanu podjelu BiH
Upravo je izašla iz štampe knjiga Mate Granića "Vanjski poslovi - iza kulisa politike", u kojoj kao sudionik događaja iz devedesetih govori o pozadini nekih ključnih događanja u tom ratom obilježenom desetljeću, čije posljedice na ovim prostorima i danas osjećamo.
Početkom rata, u Vladi nacionalnog jedinstva, Granić je bio potpredsjednik zadužen za izbjeglice, a potom i godinama ministar vanjskih poslova. Vodio je resore koji su u tim turbulentnim vremenima bili najistureniji i za Hrvatsku posebno osjetljivi, zbog čega je u hrvatskoj javnosti njegova knjiga dočekana s posebnim zanimanjem.
U njoj on ustrajava na stanovištu da je hrvatska vojska imala osnova da djeluje na teritoriji BiH, a kao glavni argument navešće, u javnosti odavno zaboravljeni, Zagrebački sporazum iz 1992. godine, koji su potpisali Tuđman i Izetbegović, prema kojem hrvatska vojska može ući u BiH i pomoći Hrvatima u odbrani od srpske najezde. U BiH su, smatra Granić, branjeni hrvatski nacionalni interesi.
Kasnije je došlo do Splitskog sporazuma, koji je ostvaren nakon silnog pritiska Vašingtona, čime je prekinut taj besmisleni rat.
U Vašoj knjizi pišete o manje poznatim detaljima događaja koji su obilježili devedesete ratne godine na ovim prostorima?
GRANIĆ: Puno je u knjizi široj javnosti nepoznatih detalja o kojima pišem onako kako sam ih ja vidio i doživio. Pri tome sam se rukovodio samo istinom i činjenicama. Pišem o pregovorima čiji sam sudionik bio i o vodećim akterima političke scene iz tog perioda.
Opisujete li, primjerice, što se događalo "iza kulisa" uoči izbijanja rata između Hrvata i Bošnjaka?
GRANIĆ: Svaki je rat velika nesreća, a taj je za njegove aktere bio nepotrebna i velika tragedija. U knjizi nisam optuživao niti jedan narod, već Miloševića i njegov projekt velike Srbije, zbog rata i posljedica koje je proizveo.
No, došlo je vrijeme da se taj tragični period prepusti povjesničarima, pa i ovaj rat Hrvata i Bošnjaka. Uzroke tog sukoba treba tražiti i na jednoj i na drugoj strani. Opisujući BiH u tom vremenu, i u mojoj su knjizi prvi negativci Karadžić i Mladić, ali svjedočim i o logorima s kojima se mogu "pohvaliti" sve tri strane u tom nesretnom ratu u koje su najviše zatvarani civili. Pišem i o tome ko je sve dijelio Bosnu.
Pa otkrijte tu tajnu i našim čitaocima?
GRANIĆ: Alija Izetbegović nudio je u januaru 1994. godine Franji Tuđmanu podjelu Bosne i to dvaput u deset dana. Nepravedno je i jednostrano za to optuživati samo Tuđmana, jer su to do zaključivanja vašingtonskih pregovora i uključivanja SAD u mirovne procese činili svi: od Miloševića i Karadžića, preko Mate Bobana i Bošnjaka s Alijom Izetbegovićem na čelu, međunarodne zajednice uz podršku EU, posebno Velike Britanije i Francuske do Tuđmana, koji je mislio da je labava unija od tri republike najbolje rješenje za BiH.
Recite nešto više o tim Izetbegovićevim ponudama Tuđmanu.
GRANIĆ: U Bonu 9. januara 1994. i Ženevi deset dana kasnije, pokušavano je doći do rješenja statusa BiH diplomatskim putem. Na stolu je bio prijedlog da se BiH uredi kao unija od tri republike. Prvom tajnom sastanku, održanom nakon službenih razgovora, oko 23 sata na inicijativu bošnjačke strane, prisutni su Izetbegović, Tuđman, Haris Silajdžić, Hido Beščević i ja. Alija nudi da odustanemo od srednje Bosne, koja bi pripala Bošnjacima, a da Hrvatima pripadne sve južno i zapadno od Prozora do doline Neretve. Mostar bi bio podijeljen na desnu i lijevu obalu. Tuđman je to odbio. Deset dana kasnije na sastanku s Tuđmanom i Izetbegovićem nalazimo se Silajdžić, ja i Miomir Žužul. Izetbegović nudi da Hrvatima pripadne sve ispod Prozora. Tuđman je kratko razmislio, pogledao me i rekao odlučno: "Ne." Time je završio period pokušaja podjele BiH od hrvatske ili bošnjačke strane.
Po nekim tumačenjima, do Dejtona je doveo slom srpske vojske u Krajini i Bosni, u čemu je uloga hrvatske vojske bila presudna. Kako se onda dogodilo da Hrvati u Dejtonu prođu lošije?
GRANIĆ: Mnogo je toga prethodilo Dejtonskom sporazumu, ali najviše zalaganje Vašingtona. Tu treba imati u vidu Splitski sporazum, ali i događanja u Kninu, gdje je Martić odbijao i razgovarati o tzv. Planu Z4. Amerikanci su bili frustrirani tom situacijom, ali za ratne operacije koje su uslijedile nisu dali zeleno svjetlo, Bili su u toku njihovih priprema i prešutno su ih odobravali. Uoči samog Dejtona Vašington je imao čvrste konture samog sporazuma - dva entiteta i podjela Bosne u omjeru 51-49. O tome se u Dejtonu nije ni smjelo razgovarati, to su bile zadane veličine. Moglo se i razgovaralo se samo o ustroju BiH, posebno entiteta i o njihovom razgraničenju. Nije uopće bila dopuštena priča o tri entiteta ili o, ne daj bože, regionalnom uređenju BiH. Zadane odrednice su bile Republika Srpska i Federacija BiH.
Uoči 10. godišnjice Dejtona sve je više zahtjeva za revizijom tog sporazuma, a Amerikanci najavljuju ponovni ulazak u tu priču?
GRANIĆ: Vašington se na tu temu vratio na mala vrata, kako oni to uobičajeno rade, preko nevladinih organizacija i raznih fondacija koje se bave problemima mira u svijetu. Što se te teme tiče, dijelim mišljenje da taj sporazum treba doraditi. Činjenica je da je on zaustavio rat i Bosni donio mir, ali ta država zaslužuje bolju budućnost i na tome treba raditi.
Samo u kom pravcu?
GRANIĆ: Unitarna BiH ne bi uspjela opstati, a razgraničenje Hrvata i Bošnjaka je neizvodljivo. Uostalom, zbog toga se i ratovalo, pa svejedno nije uspjelo. I treća, ne manje važna činjenica, je da Srba ima i u Federaciji, a ne samo u RS. Zato rješenje treba tražiti u regionalizaciji BiH. U tome ja vidim njezinu budućnost. Kada govorimo o gospodarstvu, Banja Luka prirodno gravitira Hrvatskoj i Zagrebu, Tuzla Srbiji... Sarajevo bi u toj priči trebalo biti poseban distrikt, posebna provincija.
No, da se ne zavaravamo, do promjena će dolaziti u onoj mjeri i onim tempom koliko Amerikanci to budu željeli. EU nema ni snage ni volje da bi išta ozbiljno mijenjala i sve je ponovo na Vašingtonu.
Ja Bosnu vidim, uostalom kao i Hrvatsku, kao države jakih regija. To je proces koji prolaze ili su ga već akceptirale i razvijene evropske zemlje. Dakle, budućnost ovih prostora vidim u snažnim regijama koje će autonomno odlučivati o važnim razvojnim pitanjima i odnosima sa sebi jednakim susjedima, što je, kada je o Bosni riječ, posebno važno za Srbe i Hrvate.
No, upravo su u tim korpusima i najveći otpori takvim idejama?
GRANIĆ: Na hrvatskoj strani su u opticaju tri inicijative za uređenje BiH. Jednu protežira dio HDZ-a i intelektualci bliski toj stranci i oni predlažu treći entitet. No, hrvatski član Predsjedništva BiH Ivo Miro Jović izjavljuje da je najskloniji prijedlogu katoličkih biskupa, koji predlažu četiri regije u BiH. Srbi ustrajavaju na opstanku dva entiteta. HSP BiH Đapić-Jurišić predlaže osam regija, kao i HSP Hrvatske. Ante Đapić će taj prijedlog uputiti hrvatskoj vladi, Saboru i predsjedniku Republike uz traženje da se hrvatska vlada, kao potpisnik Dejtonskog sporazuma, uključi u raspravu o dogradnji Dejtonskog sporazuma kroz njegove instrumente (Konferenciju o implementaciji mira, Steering Cominyty).
Zašto smatrate da je regionalizacija dobro rješenje za BiH?
GRANIĆ: Zato što se u tom pravcu razvija cijela Evropa i zato što to otvara nove mogućnosti u razvoju dobrosusjedskih odnosa. No, o tome se prvenstveno moraju dogovoriti legitimni predstavnici naroda u BiH, ali kada je već otvorena rasprava o promjeni Dejtonskog sporazuma, u nju smo pozvani dobronamjerno se uključiti.
Ali u toj raspravi iz uticajnih krugova međunarodne zajednice puštaju se i probni baloni o potrebi zabrane SDS-a?
GRANIĆ: Osobno sam protiv zabrana političkog djelovanja, jer bi takve dalekosežne odluke morale biti utemeljene u zakonu svake države. U Njemačkoj, ako bi neka stranka promicala nacizam, bila bi zabranjena. Znači, treba imati jasna pravila igre.
No, da se vratimo još malo u nedavnu prošlost ovih prostora. Naime, Haško tužilaštvo hrvatsku politiku prema BiH, odnosno jedan njezin period ocjenjuje kao zločinački poduhvat, što bi u daljnjoj konzekvenci moglo imati za posljedicu i optužbu za agresiju na tu državu, na što sugerira i nedavna Raićeva nagodba s Tužilaštvom?
GRANIĆ: Što se Raića tiče, njegovo je legitimno pravo da se od optužbe brani na način koji smatra najboljim po njega. A što se Hrvatske tiče, pokušava se provući teza o međudržavnom sukobu, ali ja sam uvjeren da se takva optužba može argumentirano osporiti. Pa, Tuđman je uklonio Bobana da bi se došlo do Vašingtonskog sporazuma.
Pitanje ratnih zločina još će dugo biti aktualno na ovim prostorima, pogotovo zato što nedostaje unutrašnjih inicijativa da se ono stavi na dnevni red domaćih pravosuđa. Bili ste član hrvatske vlade tokom rata, jeste li znali za ubistva srpskih civila u gradovima?
GRANIĆ: Treba imati u vidu, kada se o tome govori, da je tada na hrvatskoj strani svaki dan ginulo stotinu ljudi i bilo ranjeno u prosjeku 300 ljudi, da su se dnevno s ratnih područja slijevale desetine hiljada izbjeglica. U takvoj je situaciji bilo teško imati sve pod kontrolom.
O ubistvima Srba u Gospiću saznao sam od američkog veleposlanika i reagirao sam istog trena. Vlada je odmah otvorila istragu, ali ona nije dala rezultate, jer su u Gospiću tvrdili da su Srbi otišli na krajinsku stranu. Na vijest o ubistvu porodice Zec u vladi smo se gotovo rasplakali. Ubice su odmah uhapšene, ali i brzo oslobođene zbog navodnih proceduralnih grešaka. Uvjeren sam da se one nisu slučajno dogodile.
I Vi o zločinima s hrvatske strane govorite kao o ekscesima. Može li se tako objasniti problem desetina hiljada zapaljenih srpskih kuća ili stotina ubijenih civila?
GRANIĆ: Definitivno je bilo paljenja kuća, pljačke i ubistava civila. Odmah nakon operacije "Oluja" nije bilo dovoljno odlučnosti da se kazne krivci. No, i to se mijenja. Ne može se reći, ako se ne želi biti zlonamjeran, da je u Hrvatskoj i danas isti neprihvatljiv odnos prema ratnim zločinima ili manjinama. Istina je da smo daleko od završetka tog procesa, ali smo sigurno na dobrom putu da ga uspješno privedemo kraju. Osobno sam bio prvi hrvatski političar koji je dva tjedna nakon "Oluje" o tim zločinima progovorio.
Milošević je u Hagu. Sve govori da bi mu, da su poživjeli, društvo pravili i Tuđman i Izetbegović?
GRANIĆ: I u knjizi pišem o mojim saznanjima o tom pitanju. Tuđman je dobio informacije da se i protiv njega u Hagu vodi istraga. Vjerujem da je to znao i Izetbegović.
Marko ROKNIĆ
Zavisi o kojem periodu razgovaramo. Ukoliko se odnosi na momenat potpisivanja Dejtonskog sporazuma, odgovor je DA.Vodenjak wrote:airman1 wrote:Kome god je kraj glave prozvizdao metak, ili pod prozorom eksplodirala granata, da ne kazem gore, zna dobro da je i najgori mir bolji od najboljeg rata.
p.s. @airman1, oprosti sto sam izvukao iz konteksta samo ovu recenicu. Vjeruj da nista lose ne zelim s tim vec samo me zanima stav drugih o ovom, u stvari - principjelnom stavu!
Mir je mir, a rat opet rat pa kad god izbio...zzzzz wrote:Zavisi o kojem periodu razgovaramo. Ukoliko se odnosi na momenat potpisivanja Dejtonskog sporazuma, odgovor je DA.Vodenjak wrote:airman1 wrote:Kome god je kraj glave prozvizdao metak, ili pod prozorom eksplodirala granata, da ne kazem gore, zna dobro da je i najgori mir bolji od najboljeg rata.
p.s. @airman1, oprosti sto sam izvukao iz konteksta samo ovu recenicu. Vjeruj da nista lose ne zelim s tim vec samo me zanima stav drugih o ovom, u stvari - principjelnom stavu!
Zelje su jedno a mogucnosti drugo. Ja kao i @Jaganjac, Aliji zamjeram mnogo sto sta ali se to odnosi na neke odluke od prije, pogotovo period neposredno pred pocetak rata.
Imao sam zelju da otvorim temu u kojoj bi pokusali napraviti realne pretpostavke, sta bi se desilo da je Dejton propao?
Kako bi se razvijala situacija, u kojem pravcu? Sta bi mogli dobiti, sta izgubiti?
Nazalost, ima jedan problem u vezi s tom diskusijom, to da vecina na ovom forumu nije bila u BiH u tom periodu ili su bili premladi da bi realno procijenili nasu tadasnju situaciju, bez da idealizuju stvari.
To je tema o kojoj razmisljam svakodnevno ali odgovor se uvijek svodi na jedno.....tada nije moglo drugacije..... ili mozda jeste
Moglo je drukcije puno prije Dejtona a najvise u samom predratnom periodu.Vodenjak wrote: Mir je mir, a rat opet rat pa kad god izbio...
Mislim da kuzim sta hoces da kazes i potpuno razumijem.
Ali vidis, ja jesam bio u Bosni kad je rat izbio, proveo dobar dio istog u cetnickim kandzama i nisam bio tako mlad 1990. te mislim da je ipak moglo drugacije...
A osim sto mislim, ponesto i znam!
Ocito je Jaganjac da nisi osjetio ovo o cemu prica airman1. Ti si izgleda sa prvim metkom razgulio i poveo zenu, ostavio i drzavu i imovinu.E. Jaganjac wrote:Po ovom sloganu covjek se zalaze za robovlasnicko drustvo. Neko ti opali metak pored glave i zatrazi da ti siluje zenu, ti mu das, neko ti zatrazi imovinu, ti mu das, neko ti zatrazi drzavu ti mu das.Vodenjak wrote:airman1 wrote:Kome god je kraj glave prozvizdao metak, ili pod prozorom eksplodirala granata, da ne kazem gore, zna dobro da je i najgori mir bolji od najboljeg rata.
p.s. @airman1, oprosti sto sam izvukao iz konteksta samo ovu recenicu. Vjeruj da nista lose ne zelim s tim vec samo me zanima stav drugih o ovom, u stvari - principjelnom stavu!
zalosno je sto je ovakva misija svijest preovladjujuca.
Malog pojasnjenja radi, za ono da se moglo drugacije mislio sam na vrijeme prije rata..zzzzz wrote:Moglo je drukcije puno prije Dejtona a najvise u samom predratnom periodu.Vodenjak wrote: Mir je mir, a rat opet rat pa kad god izbio...
Mislim da kuzim sta hoces da kazes i potpuno razumijem.
Ali vidis, ja jesam bio u Bosni kad je rat izbio, proveo dobar dio istog u cetnickim kandzama i nisam bio tako mlad 1990. te mislim da je ipak moglo drugacije...
A osim sto mislim, ponesto i znam!
Da je Dejton propao mozda bi napravili jos neke uspjehe u Krajini, eventualno Prijedor i B. Novi. Na drugim ratistima ne bi imali velikog pomaka, bar ne bez velikih zrtava. Oslobadjanje Doboja, Brckog i Sarajeva, gradova koji bi strateski promijenili situaciju na terenu....gotovo pa nemoguce, bez dovoljno teskog oruzija i redovne opskrbe a mi to nismo imali. O Podrinju da i ne govorim
Treba uzeti u obzir da su proTudjmanovski Hrvati (moram ovako da ih definisem da ne bi uvrijedio sve one Hrvate koji su se borili za Bosnu i Hercegovinu) ostvarili svoje ciljeve i pitanje je da li bi opet promijenili stranu. Tudjman je to u Dejtonu vec najavljivao.
Jedina alternativa je bila mozda ona najrizicnija, zamrznuti stanje na terenu i ici na Kiparski model. Imali bi Avnojevski ustav ali bi imali okruzeno Sarajevo i Gorazde, te drzavu koja bi bila evropski problem. Crna rupa koju bi svi u luku zaobilazili a stanovnistvo bi se iseljavalo zbog ekonomske i politicke agonije.
Moram napomenuti da i Srbija ima ustav po kojem je Kosovo njena kolonija a vidjet cemo koliko im to pije vode u buducim pregovorima.
Procitajte ovo jos jednom pa se cujemo.bezzeze wrote:Ocito je Jaganjac da nisi osjetio ovo o cemu prica airman1. Ti si izgleda sa prvim metkom razgulio i poveo zenu, ostavio i drzavu i imovinu.E. Jaganjac wrote:Po ovom sloganu covjek se zalaze za robovlasnicko drustvo. Neko ti opali metak pored glave i zatrazi da ti siluje zenu, ti mu das, neko ti zatrazi imovinu, ti mu das, neko ti zatrazi drzavu ti mu das.Vodenjak wrote:
p.s. @airman1, oprosti sto sam izvukao iz konteksta samo ovu recenicu. Vjeruj da nista lose ne zelim s tim vec samo me zanima stav drugih o ovom, u stvari - principjelnom stavu!
zalosno je sto je ovakva misija svijest preovladjujuca.
Jesi li se ti ikada upitao od cega bi narod zivio, kako bi se grijao, kako bi vodu pio, sta bi jeo, kako bi higijenu odrzavao, kako bi se lijecio, rane previjao da Dejton nije potpisan.
Ovdje iskljucivo pitam za Sarajevo(mada znam da ni u ostalim gradovima nije tekla piva potocima), u kojem je bila najveca koncentracija civilnog ljudstva, glavni grad u kojem sam ne samo bio prisutan nego da ne kazem nosilac spomenice nove oslobodilacke/odbrambene borbe.
Jel tebi uopste jasno kako je to sve funkcionisalo? ko je hranio taj narod? Jel mislis da je moguce bilo da je doslo do zasicenja materijala?.
Po tebi ne, jer ti si u svedskoj tek stao na noge, dobio posao kupio televiziju, ustekao play station i virtualno se ukljucio u BiH rat.
Pazi, bilo je ljudi koji su bili spremni poslati hiljade ljudi da razvale lukavicu, ali takvi su svoje guzove, nekim jebenim vezicama, sklanjali pod okrilje civilne zastite. Bilo je i onih koji su pod izgovorom da imaju malu dijecu, koje neko treba hraniti, slali ove mladje koji nemaju dijece u nemoguce misije. Ko biva ja ne samo da ne trebam imati dijecu nego ni zenu/curu, niti trebam osjetiti onog finog zivota sto su ove kuronje dozivile za zivota.
Ovdje poznata poslovica, koja se cesto spominje po ovim forumima i koja opisuje kako je lako tudjim falusom gloginje mlatiti dolazi do izrazaja u punom bljestavilu.
Ti se usudjujes ocjenjivati sta je zalosno.
Zalosno je sto si ti zbrisao i ostavio mene da se jebem, “bajte” da kopam i krvarim po nekim gudurama, kucu i svoje da ne vidim mjesecima, da se pitam jesu li zivi i jesam li ziv.
Dejton je isao i ide svojim tokom, nista nije zavrseno, samo se treba istinski zapitati ko je tu izdajica.
