DEHEREZIFIKACIJA BOH(S)NE

[hukagrad]

[color=darkblue]U svelešinarskom pohodu na Bosnu, nova nebeska perjanica: Milorad Dodik! vješto eksploatiše uspjeh Miloševićevih srbonacista, Tuđmanovih krofašista i Izetbegovićevih klerofašista - predvođenih Ujedinjenim nacijama i Evropskom zajednicom – na projektu b o s n o c i d a.
Projekt je započet u vremenu u kojem su Tuđmanovi i Miloševićevi preci promijenili dušebrižnika, a intezivirale su ga Izetbegovićeve novoćitablije. Skupa im je trebalo 203 godine da pokore bosansko kraljevstvo, i još 400 godina da pripreme konačnu deherezifikaciju Boh(s)ne (Božije zemlje). I u takvoj supoziciji, Bosna je (ponovo!) bila hipocentar svesvjetskom potresu. Samo umobolnik ne može razumjeti tu činjenicu, a samo zlostvor će je poricati. Istina je, Bosna ima više ljubavi i pameti u kamenu nego li sve njene mušterije u njihovom nesretnom biću. Međutim, ...!
Korito Miloševićeve srbonacističke poplave – na kojoj egzistiraju ratni i poratni SDS, te HDZ i SDA - omeđeno je neprihvatanjem stava Badinterove komisije (sačinjavali su je predsjednici ustavnih sudova Španije, Francuske, Njemačke, Italije i Belgije), od 20. novembra 1991. godine, da je “proces disolucije SFRJ završen i da SFRJ više ne postoji”. “Jahanje” na Jugoslaviji – čak i nakon završenog procesa disolucije Miloševićeve srbonacističke SRJ (tj. državne zajednice Srbije i Crne Gore) – jeste zlo jednako zlu koje ga je iznjedrilo i koje je u korjenu b o s n o c i d a. Sve dok poistovjećuje budućnost Bosne sa prošlošću (federalne) Jugoslavije, Milorad Dodik će biti vodeći - zlostvor! (Hoće li uspjeti Harisu Silajdžiću da mu se ne pridruži, zavisi od Silajdžićevih postizbornih odluka. Ukoliko zanemari činjenicu da se upravo on formalno suprotstavio privrženosti međunarodnih supervizora projektu b o s n o c i d a, učinit će upravo ono što oni od njega i očekuju: pristat će na – da li samo politički - suicid!)
O Miloševićevim vojnicima, Tuđmanovim bojovnicima i Izetbegovićevim propovijednicima sve se zna. Ovi posljednji posebno su interesantni, jer su mezimčad političkih supervizora s globalno najrelevantnijeg nivoa. Analizira li se odnos moći na tom nivou, za zaključiti je kako je na sceni završni proces deslovenizacije i deislamizacije Balkana. Bosna ima nesreću da je u fokusu tog procesa. Po ko zna koji put preživjela je srpsko – hrvatsku Prokrustovku i, silom prilika, postala globalnim simbolom borbe za Čovjeka. Prema očekivanju Đanija de Mikelisa: Milošević je satanizirao Srbe! To se ne bi dogodilo da na bojnom polju nije bilo onih čija je sudbina nenadoknadivo vezana za (historijski atipično) bosansko iskustvo. Znači: i prijatelja Bosne diljem svijeta! Danas – dok Miloševićevi topovi šute - Izetbegovićevi klerofašisti svim silama nasrću upravo na one koji su Bosnu učinili globalnim simbolom borbe za Čovjeka. Za uzvrat, a za razliku od pomoći globalno relevantnih političkih moćnika da Miloradu Dodiku očiste put do pobjede, njima je pobjeda zagarantirana. Zašto? Ako se zna da su i oni, kao i Dodikovi oponenti, u neraskidivoj političkoj simbiozi sa Miloševićevim srbonacistima. Zar, doista, deherezifikacija Bosne mora značiti i njeno uništenje!? Zar je među ljudima vjera u Čovjeka toliko duboko omražena!?
[/color][size=18][/size]