Ne znam, prevario me, ali ja njega volim, na žalost.
Oprostiću, ali da je gotovo, gotovo je.
Te stvari se dese, muškarcima je to u krvi da rade, i to nije nešto što zapravo treba osuđivati. A ko bi mogao znati hoće li biti samo prevaren, ili će i sam varati. Ja za sebe isto ne mogu reći, pa neću osuđivati, ali kako sam saznala, za to, sad sam povrijeđena, a nekako mislim da mu je i stalo do nje. Nije život lijep za sve, ali nije za osuđivati, i treba oprostiti. Kako će oprost izgledati to je druga stvar, hoće li ti isti ostati zajedno, ili će onaj koji vara biti s novim izabrani-kom/com, ili sam. Možda niko ne bude sretan, možda budu svi.
Ali samu prevaru, oprostiti. Ja jesam. Možda sam glupa, i to je za ljude, ali ne znam drukčije....
