Deblokada Sarajeva???

[crazy_diamond]

Crazy, "povoljnih" pravaca je od proljeća 1994., kada je nakon stvaranja Federacije MTS počeo nesmetano da stiže, bilo na pretek. Brojni pokušaji ofanziva su se dešavali i prije deblokade, sa vrlo ograničenim uspjehom (Trnovo, Vlašić, Kupres, Majevica, ...) ili čak potpunim fijaskom (Podveležje).

Na osnovu čega zaključuješ da bi tvoja akcija imala spektakularno drugačiji ishod?

Vlasic i Kupres vrlo ograniceni uspjesi?

Da, osvojili vrh Vlašića i Babanovac, što je s obzirom na teren definitivno bio herojski poduhvat. Ali nakon toga, linija se do kraja rata na Vlašiću više nije pomakla.
S druge strane uzeta su Kupreška vrata, također herojski uspjeh, što je omogućilo HVO-u, tj HV, da ušeta u Kupres.
Međutim Armija ni na tom frontu, sve do pada Jajca u jesen 1995., nakon čega uzima Donji Vakuf (iz kojeg se VRS prethodno povukla da bi izbjegli okruženje) nije napravila značajnih pomaka.

To je sve daleko od operacija kakve Crazy zamišlja u Istočnoj Bosni, gdje čitava brda, planine i gradovi lagano padaju ko zrele kruške, a Armija se onda samo ušeta u Sarajevo.

I zato ga pitam, zašto zamišlja operacije u IB lakšim nego ove gore pobrojane.

ovi uspjesi pod alagicem su bili sjajni, ono da ne povjerujes neke stvari, s jednim tu lokalcem ucesnikom oslobadnja vlasicem bio sam gore u hodu do releja, i pokazivao nam je kako je sve to teklo, kako on rece, vise se to borilo protiv zime i stijena, nego protiv ceta, pokazivao nam je mjesto na kojem su se momci uspeli konopcima, da ne povjerujes ocima kad gledas, kad su se vec uspeli gore, s obzirom za hladnocu i snijezne one smetove, cetnici su bili u zemunicama uglavnom i kaze da je bilo doslovno ono kuc kuc predajte se, kad su se tako otvorili putevi za masovniji upad pocela je i njihova bjezanija, kasnije su se konsolidovali ali bilo je kasno, sve je to uradila pamet alagiceva i hrabrost ne neke ogromne cifre vojnika

podrinje 95 je bilo puno pitomije nego vlasic te zime, nase snage su tu mogle biti daleko jace i brojnije od alagicevih, srpske prilicno slabe, samo je falilo to da se alagicu ili nekome slicnom da isaret da tamo napadne sa postojecim snagama i pojacanjima ovim koja su vec bila angazovana na deblokadi, cak je alagic sa svojim i bio tu negdje blizu al opet kazem hebiga


"Dobar TDI se "oznoji" dok se popne iz Milića do Vlasenice a ti nama pričaš o pitomim brdima i nebranjenim ženskim guzovima.Da si išao tim putem i da znaš kakav je to teren - ne bi tako tumačio.Kad kažeš da "braća Srbi nisu toliko zajebani kad ih otjeraš sa jednog brda" i da su bježali na 16 brdo,kako objašnjavaš činjenicu da su uzeli svo Podrinje? Na šta god su nanišanili i navali - uzeli su.A tolike pizde i kukavice.Tamo nisu navaljivali sa onih tvojih 50 000 četnika i 140 tenkova.I koje su ti to "elitne" jedinice koje bi pokupile sav onaj tvoj kečap crvene boje a meni se čini kao roze".


ma brate dragi, ne mozemo pretjerivati, gleda se valjda kako vecina terena izgleda kad gledas tako veliku teritoriju, vjerujem da je taj dio koji pominjes heben, kao sto je heben i udrc i jos pokoje vece brdo, no nemojmo pretjerivati, neka brda se mogu i zaobici, kad imas sirinu i masu, dosta toga se moze i zaobici, a protivnik se mora povlaciti da ne zapadne u okruzenje, evo sad momak spomenu da su nasi osvojili donji vakuf bez borbe jer su se cetnici povukli zbog straha od okruzenja, mislim da bi oni tu bjezali na svako brdo, cekali da ih okruzis i da onda ginu do posljednjeg, zaobilazili bi i oni ta veca brda prilikom bjezanije sigurno, taj dio koji pominjes je vec tamo duboko i tu bi ih vec mogli napasti i srebrenicani s ledja da se to tamo poduzeli

nemoj brate precjenjivati srbe, a potcjenjivati nase borce, geografski su bili u sendvicu, jakim udarcem u centar sendvic i prijetnjom bo bokovima, svako normalan bi bjezao, kamoli cetnici

by Drinski » 03/09/2015 19:34

Ko je isao tim predjelima, zna da kad jednom pukne linije, moze se nova formirati tek na desetom kilometru a mozda ni tada...

jos kad ti sto trebaju formirati liniju iza ledja imaju napaljene branioce srebrenice vec pomalo lude od gladi i nemoci da sami naprave nesto vece, a onda konacno docekaju da pomoc krene, nikad se te nove linije ne bi formirale jer bi ih ovi sto izadju iz obruca da pomognu jeli zive


"kako objašnjavaš činjenicu da su uzeli svo Podrinje? Na šta god su nanišanili i navali - uzeli su.A tolike pizde i kukavice.Tamo nisu navaljivali sa onih tvojih 50 000 četnika i 140 tenkova"

vec sam jednom objasnio, al ajd opet ukratko, podrinjci su osim srebrenice i zepe imali jos nekoliko enklava, cerska,kamenica,konjevic polje, sve su to krajem 92. uspjeli uvezatiu jednu vecu enklavu i krenuli su oslobadjanje teritorija, skoro su uzeli kompletan bratunac, uzeli su kravicu kao najvece srsko selo ili jedno od najvecih, dosli su 5 kilometara od drugog korpusa gore, onda pocetkom 93. mladic pokrece ogromnu operaciju u kojoj je prema njihovim podacima ucestvovalo 10 000 vojnika, dosta specijalnih jedinica iz rs i srbije
U operaciju su uključeni Drinski, Sarajevsko-romanijski, Istočnobosanski, Krajiški i Hercegovački korpus VRS, pojačani Specijalnom brigadom "Mauzer", 65. zaštitnim pukom VRS... Prema naređenju od 10. januara 1993., plan je bio da se za pet dana završi operacija "Pesnica".


Međutim, zbog jakog otpora branilaca BiH Ratko Mladić zatražio je pomoć od Beograda, koju mu je Slobodan Milošević i uputio. Snage Vojske Jugoslavije (VJ) su 22. januara 1993. pristigle u ispomoć braći preko Drine. Komandant Drinskog korpusa VRS Milenko Živanović obavještava komandu Užičkog korpusa VJ da je, po šifri "Proboj", svim raspoloživim snagama ušao u aktivna borbena djelovanja s namjerom vezivanja što većih snaga neprijatelja.

Ova operacija uključila je najjače vojne snage iz susjedne Srbije, koje će na ovom prostoru ostati do potpisivanja demilitarizacije Srebrenice. Uključuje se artiljerija i avijacija VJ s područja srbijanskih općina Mali Zvornik, Ljubovija i Bajina Bašta.

Načelnik Štaba Užičkog korpusa VJ Dušan Lončar obavijestio je 25. januara 1993. komandu Drinskog korpusa VRS da "su snage Užičkog korpusa do 11 časova tog dana izbile na liniju: Radijevići - Straževac, Gradina - Žabokvica i Pale - Skejići". Sutradan, komandant Užičkog korpusa, generalmajor Dragoljub Ojdanić obavještava Ratka Mladića da "pripremi snage koje će preuzeti linije koje im je osvojio Užički korpus, te da će zadržati artiljeriju na srbijanskoj obali Drine, odakle će nastaviti pružati podršku VRS".

Također, general Ojdanić 27. januara 1993. izvještava komandu Drinskog korpusa VRS da će 29. januara Užički korpus predati Drinskom korpusu dostignute linije, te da će nastojati ovladati srebreničkim selima Straževac, Jezero i Sulice, kao i da vrši stalne napade na sela Osmače, Tokoljak, Arapovići, Tihići, Joševa, Miličevići...

To su, inače, sela u pograničnom pojasu sa Srbijom. Neprekidnim napadima združenih snaga VJ, VRS i MUP-a RS postigli su prvi uspjeh u borbi s braniocima BiH ovladavši početkom februara 1993. zvorničkom Kamenicom i Ilijinim brdom kod Cerske.


U februaru 1993. padaju Voljavica i Sase. Sljedeća na udaru bila je Cerska, jedini dio općine Vlasenica koji se od maja 1992. nalazio pod kontrolom bosanske vojske. Bila je to četvrta neprijateljska ofanziva na Cersku. Sve ranije su slomljene. Nakon skoro dvomjesečnog otpora gladnih i slabo naoružanih branilaca 1. marta 1993. Cerska je izdahnula.

Nakon Cerske 15. marta 1993. pada i Konjević-Polje koje je, prema priznanju ratnog zločinca Miroslava Deronjića u Hagu, zauzela niška Padobranska brigada VJ, pod komandom pukovnika Stupara. Veliki broj bošnjačkih izbjeglica kreće prema Srebrenici.

[crazy_diamond]

sve je to dobro, ajmo sad da vidimo kako cemo osloboditi belgiju

[PM72]

Odustajem.Copy/paste informacije su pobjedile.nabroja čovjek 5 korpusa ,te pukovnika Stupara i niške specijalce ...Uz malu opasku,nikad niški specijalci nisu bili na tom prostoru niti im je pukovnik Stupar bio komadant.Stupar je vodio drugu brigadu...

Diamond,
samo naprijed.izdaj knjigu.

[crazy_diamond]

Odustajem.Copy/paste informacije su pobjedile.nabroja čovjek 5 korpusa ,te pukovnika Stupara i niške specijalce ...Uz malu opasku,nikad niški specijalci nisu bili na tom prostoru niti im je pukovnik Stupar bio komadant.Stupar je vodio drugu brigadu...

Diamond,
samo naprijed.izdaj knjigu.

pitao si kako smo izgubili podrinje, to je odgovor, tako ljudi tamo pricaju a ovo sto ej copy paste je siri odgovor, ne znam sad dal tu ima nekih lazi, moze se provjeriti al nemam kad

u principu onako, u najkracem receno, podrinje je bilo takvo tokom rata da su uvijek u borbama lokalaca borci armije bili dosta jaci, sve uspjehe koje su srbi imali, imali su kad su angazovali snage jace i sa strana i kad su udarali s vecim brojem vojnika

isto to je moglo biti i 95 u nasu korist, da smo mi udarili masovno i koncetrisano, oni bi podrinje mogli braniti jedino uz velika pojacanja sa strane koja 95 realno nisu imali ni iz srbije ni rs-a, a nasi bi to ponovo osvojeno branili opet zestoko, ovaj put uz puno vise oruzja i uz vecu podrsku, a opet bi branili dakle svoje, jer ljudi koji su protjerani 93, uglavnom su bili u srebrenici ili okolini tuzle


takvo je to jednostavno podrucje, milion stvari sad mozemo iznositi, al ovo ti je najkraca jednostavna istina, ko uleti s masovnijim snagama njegovo je, samo sto su oni vise ginuli jer nasi ljudi su se ludjacki branili jer su branili svoje, da su nasi udarili puno je manji broj njihovih koji bi se ludjacki borili jer nisu branili svoje

mozemo se natezati koliko hoces, ovo su jednostavne istine podrinjske

[junior3]

O jebem ti život šta čovjek sve napisa, Užički korpus i najjače vojne snage iz Srbije bile u Podrinju, ljudi ti pričali? I ti svašta vjeruješ.

Šta vele još ti ljudi?

[crazy_diamond]

langzam cetnik, igra nam reprezentacija

[junior3]

Idi gledaj, nemoj da ti ljudi pričaju kako je prošla utakmica.

[TheMule]

O jebem ti život šta čovjek sve napisa, Užički korpus i najjače vojne snage iz Srbije bile u Podrinju, ljudi ti pričali? I ti svašta vjeruješ.

Šta vele još ti ljudi?

Tesko je vjerovati da traktorista iz sela Bogu Iza Nogu zna pucati iz tenka, da pastir zna pucati iz haubice, itd. Bilo je svasta na pocetku rata, a i ta tehnika nije tu ostavljena slucajno, vez dovezena preko granice.

[crazy_diamond]

,,Ovih dana navršilo se 20 tužnih godina od pogibije petorice naših drugova vodnika Đorović Srboljuba, desetara Janković Ljubiše, razvodnika Anđelković Vladana, razvodnika Ilić Saše i razvodnika Ilić Nebojše.

Pomen ovim junacima poginulim u ratnim dejstvima tokom januara 1993. godine dali su članovi njihovih porodica, tadašnji ratni drugovi i aktivni pripadnici 63. padobranskog bataljona Vojske Srbije.

Godine neumitno prolaze, ali sećanja na Đoru, Anđela, Bulsa, Ljubiška i Ilketa i dalje ne blede. Neka vam je večna slava i hvala heroji!,,


evo za druga pm72, vidis kako se kolege iz 63 padobranske brigade vojske srbije sjecaju svojih drugova i kolega koji padose u podrinju 93.,

godine neumitno prolaze a ljudi neki nikako da shvate da se podrinju moglo i moralo pomoci,meni nije jasno samo kako nasi vojnici koji i sami proklinju vrh armije negiraju tako neke ocigledne stvari

[TheMule]

nego neko je spomenuo Sultana na predhodnim stranicama, jel neko zna koji top je bio u podnozju Zuci, negdje oko Pofalica/Buca Potoka? Cesto se javljo, cini mi se nesto kao PAT, ali nekad ne cujem nista o njemu u diskusijama.

[PM72]

,,Ovih dana navršilo se 20 tužnih godina od pogibije petorice naših drugova vodnika Đorović Srboljuba, desetara Janković Ljubiše, razvodnika Anđelković Vladana, razvodnika Ilić Saše i razvodnika Ilić Nebojše.

Pomen ovim junacima poginulim u ratnim dejstvima tokom januara 1993. godine dali su članovi njihovih porodica, tadašnji ratni drugovi i aktivni pripadnici 63. padobranskog bataljona Vojske Srbije.

Godine neumitno prolaze, ali sećanja na Đoru, Anđela, Bulsa, Ljubiška i Ilketa i dalje ne blede. Neka vam je večna slava i hvala heroji!,,


evo za druga pm72, vidis kako se kolege iz 63 padobranske brigade vojske srbije sjecaju svojih drugova i kolega koji padose u podrinju 93.,

godine neumitno prolaze a ljudi neki nikako da shvate da se podrinju moglo i moralo pomoci,meni nije jasno samo kako nasi vojnici koji i sami proklinju vrh armije negiraju tako neke ocigledne stvari

I pored tolike upornosti i učestvovanjima na četničkim "patriotskim" stranicama promakne ti pokoji detalj kojim usereš svu svoju copy/tehnologiju.Da postoji stranica fudbalskog saveza ne bi me čudilo kad bi Meši davao savjete kako je mogao pobjediti belgijance iako šutnuo lopte nisi.Baš kao što nisi opalio ni metka pa staviš kartu pres sebe pa tumačiš - evo roskasto je ravno pa ga možemo poklopiti iz gornjeg zelenog ugla...

[Drinski]

Sjo, pa sta ljudi nece napisati, pa ima hiljadu dokaza da su jedinice VJ (dakle, ne JNA) sudjelovale u borbama u Podrinju, počev od vježbi bojevog gađanja na koje su išli pitomci na Gučevo i druge objekte pa do učešće jedinica na našoj teritoriji.
Imas i u njihovim spomen sobama, prilikom ovih obljetnica, može se i na TV vidjeti, ljudi ne kriju, trofeje u vidu ratnih zastava ARBIH a one su mogle nastati najranije u ljeto 1992.godine. Da ne govorimo o ostalim stvarima..

[VjecitiStudent]

Sve u svemu, to nisu vrlo ograniceni uspjesi, vec u potpunosti izvrseni zadaci.
I kako ce prviti znacajnije pomake kad se glavnina snaga prebaciva na ratista oko Sarajeva?

Snage se prebacuju na pokušaj deblokade tek u maju 1995., više od godinu dana nakon što se uzeo vrh Vlašića i pola godine nakon Kupresa.

[VjecitiStudent]

Pokušaj deblokade u decembru 1992., šesti nastavak:

Tekst: Ratni reporter Šefko Hodžić

Drama pred ciljem

Glavna kolona, na čelu sa Fehimom Bibićem, nastavila je put „u duhu dobijenog zadatka“ prema Trebeviću. U tri popodne, kako piše vodič Mujo Hodžić, stigli su na Veliki Stupanj. „Saopštio sam majoru Bibiću da smo nadomak Trebevića i da se 700 metara od nas, desno, nalazi Jasik.“
A Jasik je bio cilj njihovog marša, odakle je trebalo da krenu u proboj.
Na Velikom Stupnju su jeli i posmatrali Trebević. Nakon gotovo 20 sati marša, stigli su nadomak cilja. Spuštali su se lagano niz opasnu strminu prema Malom Stupnju. „Cilj mi je bio prebaciti se na Borje“, piše Bibić. Ali, kako je prostor između Velikog Stupnja i Borja uglavnom otvoren, Bibić je poslao izviđače Senada Konakovića Badžu i Juku Kruščicu da osmotre teren i procijene kuda je najbezbjedniji put. Badžo i Juka su otišli u izviđanje. Kolona je stala i čekala njihov izvještaj. Bilo je to kobno izviđanje.
Badžo je u svom izvještaju Beglerovićevoj komisiji to nesretno izviđanje opisao ovako: „Prišli smo do puta na jedno 30 metara i tu se pritajili. Nakon deset, petnaest minuta putem su naišli jedna baba, jedan stariji čovjek, dijete i jedna djevojka. Stali su ispred nas i pričali. Čekali su ostale iz sela. Išli su svi u drugo selo koje se nalazi iznad magistralnog puta Trebević – Pale. Prva grupa civila koja je naišla odlučivala je kuda da bježi. Jadni su htjeli u šumu, drugi u selo. Jedna djevojka je rekla: „Baba, ne boj se. Idemo u selo. Naši su uzeli liniju Vidikovac – Toranj.“
Badžo se vratio koloni i podnio Bibiću izvještaj šta su vidjeli i čuli. A sve su to slušali borci i komandiri koji su bili kraj Bibića.
„Izviđači su se vratili i donijeli vijest da su dvije žene razgovarale i da je jedna od njih rekla da su njihovi uspostavili liniju Vidikovac – Toranj“, pisao je dva dana kasnije u izvještaju Fehim Bibić. „Ta je vijest prostrujala kroz jedinicu brzinom munje i došlo je do negodovanja i zahtjeva da se vratimo nazad. Pozvao sam komandanta i komandire četa da ih upoznam sa novonastalom situacijom i preciziram zadatke za dalji pokret. Tada sam doživio nešto što nisam očekivao. Ti komandanti i komandiri nisu bili na visini zadatka. Rekli su mi da su njihove jedinice odlučile da se vrate. Pokušao sam im objasniti da se nalazimo u dubini neprijateljske teritorije, da je poslije svih događaja normalno očekivati da smo otkriveni i da će neprijatelj nešto poduzeti da osujeti naše namjere. Mi ćemo opreznije da se krećemo i da izviđanjem ustanovimo gdje je tačno linija i na licu mjesta donijeti odluku kako ih napasti. Nije vrijedilo.“
Nekoliko učesnika marša je zabilježilo kako su borci tada govorili da ih je izdao „neki Delalić“.
Komandant Mostarskog bataljona Miralem Jugo stigao je na čelo kolone u trenutku kada su Badžo i Korora ubjeđivali Bibića da se vrate nazad. Jugo je taj događaj opisao ovako: „Tu se pojavljuje pratilac majora (Korora) i govori: „Majore ne idi dalje, tamo se ne može!“ Badžo: „Moja vojska neće dalje.“ Major: „Ja ću ići pa makar i sam.“ Major pita mene gdje je vojska. „Evo je iza mene“. U međuvremenu je prostrujila vijest da smo u klopci. Vraćam se među vojsku i čujem različite komentare: „Nećemo ići! U klopci smo!“ Vratio sam se na začelje kolone. Tu je sad čelo. Začuo se zatvarač: „Stoj!“ Pitao sam ga: „Odziv?“ Ja kažem: „Foča!“ Odgovor: „Jebo te Foča! Ruke uvis i nazad!“ Naredio sam vojsci da se sakrije u zaklone.“
Iznenađen viješću da se vraćaju nazad na čelo kolone je prošao i Bajro Pizović da pita Bibića šta se dešava.
„Na čelu kolone su bili major Bibić, Badžo i Korora“, naveo je u svojoj izjavi 23. decembra Pizović. „Badžo i Korora su govorili da nemamo šansi da idemo naprijed jer smo otkriveni i da oni ne garantuju da ćemo izbjeći zasjedu. Major Bibić im je govorio da on ima naredbu za cilj i da bez naredbe ne može odustati po cijenu da ide sam. No, i pored ovog stava majora Bibića, Korora i Badžo su nastavili sa dugim komentarima o besperspektivnosti daljeg pohoda.“
Pizović se vratio među vojsku „koja se već zaokrenula za povratak i tražila vodiče“. „U prolazu sam sreo Jugu Miralema“ piše Pizović, „ i pitao ga šta se desilo. Odgovorio mi je da ne zna i da mu ne preostaje ništa drugo nego da se ubije.“
Bibić je krenuo naprijed, prema Trebeviću i izdao naređenje da i vojska krene za njim ko hoće. Išao je pedesetak metara i kad se osvrnuo nazad, pratili su ga Korora, Badžo i grupa Fočaka. Svi ostali su stajali. Vratio se među borce, prijetio, ubjeđivao „da nam povratka nema i da moramo naprijed.“
Jugi je naredio da sakupi komandire četa. Kad se Jugo vratio, rekao je da je panika među vojskom i da su dvije čete već krenule nazad.
„Vojska nije htjela“, zabilježio je Jugo o tom kritičnom trenutku.
Još jedanput je Bibić pokušao da „povuče“ vojsku i krenuo prema Trebeviću. Opet su samo krenuli za njim Fočaci. Bibić se vratio među borce „i nagovorio im svašta, a oni su samo ćutali“, zabilježio je Korora. „Nek nas četnici biju!“ – rekao je nesretni i razočarani Bibić.
Beglerovićeva komisija je zaključila da je u presudnom momentu, kad se odlučivalo da se ide naprijed ili nazad, komandant Bibić insistirao da se ide naprijed. A da su protiv toga bili Muhamed Korora, Senad Konaković Badžo, Miralem Jugo, te komandiri četa Zijo Boškailo i Ibro Husnić. Jugo je izjavio članovima Beglerovićeve komisije da su mu Husnić i Boškailo saopštili da vojska neće da ide naprijed, „pa samim tim nećemo ni mi“.
„Ljut na komandante i komandire što me ne slušaju svašta sam im nagovorio“, napisao je u izvještaju Fehim Bibić, „i dao sam im u amanet vojsku koju sam ja dva dana vodio a da nikom nije dlaka nedostajala. Preostalo mi je da se samo priključim toj koloni, a dalje komandovanje toj grupaciji bilo je isključeno.“
Bibić je još naveo da je duboko razočaran što je došao „nadomak cilja i faktički ostavljen sam od silne snage koja je stajala iza mene“.
I druga komisija koja je istraživala uzroke neuspjeha operacije „Koverat“, a na čijem je čelu bio Jovo Divjak, najviše pažnje je posvetila ovom prelomnom trenutku kada kod Stupnja izviđači saopštavaju vijest o zaposjedanju linije Vidikovac - Toranj i kada dolazi do „kolektivnog otkazivanja poslušnosti starješina i boraca Mostarskog bataljona da nastave sa izvršenjem zadatka“. Reakcija boraca Mostarskog bataljona na Trebeviću je bila: „Fočaci nam prave zamku!“ Nakon toga, zaključuje Divjakova komisija, „major Bibić se nije snašao da sa starješinskim kadrom razriješi ovaj krizni trenutak“, te da „starješine Mostarskog bataljona posebno komandant Miralem Jugo, nisu ispoljili spremnost da smire situaciju i povedu jedinice na izvršenje zadatka“. „Naporan dnevno-noćni marš od 15 sati bez odmora, teški vremenski i zemljišni uslovi“, kaže se u izvještaju ove komisije, „dodatno su uticali na ponašanje boraca i narastanje straha koji je postepeno prerastao u paniku i neorganizovano ponašanje.“
Glavne snage operacije „Koverat“ ušle su 25 kilometara u dubinu neprijateljske teritorije. I bili su nadomak cilja. Do Brusa, gdje je trebalo da napadnu Mladićeve snage sa leđa i umarširaju u Sarajevo, bilo je svega dva kilometra.
I kako je Vehbija Kerić napisao Divjakovoj komisiji, „ova jedinica umjesto da uđe u istoriju, doživjela je fijasko pred ciljem“.
Hercegovački ratnici su se po noći, bez ikakvog reda, kroz planinu vraćali nazad. Valjalo im se ponovo probijati 25 kilometara kroz neprijateljsku teritoriju. I još uz to nisu imali povjerenja u domaće, fočanske borce. Samo se čudom mogla izbjeći tragedija. Ali, čudo se nije dogodilo.
(Sjećanje na heroja Hercegovine: Jugo (Asim) Miralem, rođen je 07.04.1965. godine u Postoljanima , opština Nevesinje. Završio je V.A. rod inžinjerija, oficir bivše JNA. JNA napušta na vrijeme i uključuje se u pripremu otpora agresoru na jedinu nam domovinu. Stotinama puta dokazao da dušmani i nisu tako strašni kada ih udariš na pravo mjesto i u pravo vrijeme. Svoje bogato znanje i iskustvo nesebično je prenosio na sve oko sebe. Neumoran i uvijek spreman da pomogne da se nešto odradi. Svjesno se prihvatio najodgovornijih dužnosti u Armiji BiH. Bio je komandant Nevesinjskog bataljona, a kasnije komandant 47. brdske brigade IV Korpusa. Četnicima će ga zapamtiti po upadima u dubinu i nanošenju teških gubitaka na mjestima gdje su se najmanje nadali,a ustaše po Bijelom Polju kojeg nikada neće prežaliti. Sve do kobnog dana kada u saobraćajnoj nesreći gine u rejonu Sutine. Miralem Jugo poginuo je 7. septembra 1993. kao komandant 47. brdske brigade Četvrtog korpusa Armije BiH, a istoga dana život je izgubio i Huso Imamović kao komandant 49. istočno-hercegovačke brdske brigade Armije BiH. Dobitnik je najvećeg ratnog priznanja Armije RBiH - značke “Zlatni ljiljan”. Nevesinje i Hercegovina neće zaboraviti njegovu žrtvu.)

[crazy_diamond]

,,Ovih dana navršilo se 20 tužnih godina od pogibije petorice naših drugova vodnika Đorović Srboljuba, desetara Janković Ljubiše, razvodnika Anđelković Vladana, razvodnika Ilić Saše i razvodnika Ilić Nebojše.

Pomen ovim junacima poginulim u ratnim dejstvima tokom januara 1993. godine dali su članovi njihovih porodica, tadašnji ratni drugovi i aktivni pripadnici 63. padobranskog bataljona Vojske Srbije.

Godine neumitno prolaze, ali sećanja na Đoru, Anđela, Bulsa, Ljubiška i Ilketa i dalje ne blede. Neka vam je večna slava i hvala heroji!,,


evo za druga pm72, vidis kako se kolege iz 63 padobranske brigade vojske srbije sjecaju svojih drugova i kolega koji padose u podrinju 93.,

godine neumitno prolaze a ljudi neki nikako da shvate da se podrinju moglo i moralo pomoci,meni nije jasno samo kako nasi vojnici koji i sami proklinju vrh armije negiraju tako neke ocigledne stvari

I pored tolike upornosti i učestvovanjima na četničkim "patriotskim" stranicama promakne ti pokoji detalj kojim usereš svu svoju copy/tehnologiju.Da postoji stranica fudbalskog saveza ne bi me čudilo kad bi Meši davao savjete kako je mogao pobjediti belgijance iako šutnuo lopte nisi.Baš kao što nisi opalio ni metka pa staviš kartu pres sebe pa tumačiš - evo roskasto je ravno pa ga možemo poklopiti iz gornjeg zelenog ugla...

mogao bi naravno i mesu savjetovati kad bi svakodnevno radii,pio kafe itd sa alexom fergusonom,hidinkom i sl,pa da njihova misljenja i opservacije prenesm na forum,to bi onda bile realne stvari zanimljive i za mesu i vascijelu raju

e tako ide i ova prica za podrinje,neuspjesnu deblokad i sl, ja ne znam dal ti mislis da su to ideje koje sam ja usnio,to su sve ideje i cinjenice od ljudi koji tu temu poznaju odlicno,bolje od mene i od tebe,to sto ja pricam potkovano je pricama ljudi s terena koji poznaju situaciju i znaju sta moze i ne moze,sto kao da ti pricas o dijelima gdje si ti ratovao i poznajes taj dio do u detalje. npr meni i tebe je izgledali da se tamo nista nije moglo napraviti,da su bili ljudi u obrucu iz kojeg nisu makli, onda ti komandant neki s terena tog fino objasni koliko je puta i s kako malim snagama otjerivao cetnike,kontrolisao osvojeno dok su imali sta jesti itd

evi drinski je momak s tog podrucja i kako vidim bolje i od mene to poznaje i vidis da se slaze i da je jos optimisticniji

[Dozer]

I, tako... nakon mnogih planova, pravac i detalja, iz svega se da izvuci zakljucak da bi deblokada Sarajeva isla nekako ovako...

kakve ti mape koristis, jel to ne razumijes latinicu?

Nije to ono sto Diamond sugerise, sto nije bas lose, jer zasto lupati glavom kroz zid (dupli obruc oko Sarajeva), ako je lakse osloboditi I. Bosnu i druge dijelove, onda bi to i oko Sarajeva lakse islo. Trebalo je udarati na linije manjeg otpora. Ne mora se Romanija uopste napadati, samo je okruziti, a grad eventualno osloboditi juznim pravcem preko Lukavice, sto je i Gen. Halilovic favorizovo.

Google Earth Otvorim, a on mi sve tako napise

A sto se Sefera tice, nemojte da ulazimo opet u tu pricu. Ja sam davno, godinama prije njegove knjige, rekao da je on bio jedini koji je znao, htio i razmisljao ispravno. Ali, njegovi planovi se nisu svidjeli glavnim vodjama, a svi znamo ko su oni bili, a i sada su, jer bi im poremetili multimilionske donacijske talove, pa su ga liferovali, a onda i pokusali skroz maknuti da ne bi slucajno progovorio o svemu. Pri tome njega fulise, a ubise mu zenu i suru. I svi mi koji imamo godina da smo mogli ratovati, sjecamo se vrlo dobro svega toga, ali i znamo ko je to sve i naredio, i izvrsavao.

Nazalost, ali u ratu su se o ratovanju pitali iskljucivo oni koji o tome nisu imali blage veze, koji na bilo kojoj liniji nisu proveli ni jedne jedine minute, i koji su sve "planirali" gledajuci u kojekakve mape i karte koje uopste nisu razumijevali i znali citati.

[Drinski]

Sjecam se kada se 1993.godine u ZIvinicama, proširila vijest da je Sefer poginuo. E sad, sa ove distane, imajući u vidu da tada nisu vijesti tako brzo putovale kao sada (pa da se desi zbrka), moguće ja se radilo o smišljenom plasiranju dezinformacija. A lično mislim da je Delic bio nas najizrasliji oficir.

[prog321]

Sustina je da je komandni kadar u i oko Sarajeva zakazio.
To je pruzrokovalo bezbrojne poraze. I naravno da su vojnici postali cinicni i demoralizovani.

[Liska]

Jesi oštar, pa nije u pitanju američka vojska a ni oni ne streljaju. Te stvari se više ne rade jer nemaju pozitivnog efekta. Jesi li ti bio u ovome ratu? Čuj streljanje vojnika, a nijedan oficir nije strijeljan za genijalne napade koji su rezultirali smrću desetina vojnika. Prije svega, ovdje nijedna od tri vojske nije bila profesionalna u punom smislu te riječi. Vojnici su većinu stvari radili dobrovoljno i jer su osjećali da to trebaju. Da sam ja slušao svoje nadređene, ne bih preživio ni prvu akciju a kamoli pune četiri godine. Sačuvaj me bože naših oficira i časnika na sve tri strane.

[Drinski]

Ne znam sta misle ovi sa vojnim naukama, oni ipak imaju teorijsku i naučno iskustvo, ali je trebalo uvesti veći rezim discipline. vojska koja ne slusa naređenja i u kojoj se ne odgovara za propuste postaje bagra.

[prog321]

Ma znam da nije realno, zato sam izbrisao prije nego sam procitao tvoj tekst.
Ali se disciplina morala uspostaviti.
Vecina poraza se dogodila jer prepostavljeni nisu mogli postici da se zadaci pravilno izvedu. Te ova jedinica odbila otici, te ona se vratila, te je protunapad kasnio, te krilo nije uradilo svoj posao. Kad sve saberes, komandni kadar nije bio sposoban uvesti disciplinu i red u svojim jedinicama.

[Liska]

Točno, ali to ne vrijedi samo za vojnike nego i za one koji su na višoj poziciji. Što se tiče naređenja, Armija BiH je znala ići u neke samoubilačke misije za koje nitko nije odgovarao. Akcija na Trebeviću ili ova operacija Koverat npr. Autoritet se stvara poštenim odnosom prema vojniku koji će ti to vratiti. Kad vojnik osjeti da je samo broj, onda neće reagirati onako kako se očekuje od njega. Na kraju krajeva, nitko ne ide da pogine. A većina akcija u deblokadi Sarajeva je bila samo zamišljena na papiru i bez veze sa realnosti. I kad se ti u tenama nađeš na - 30, nisi odgovoran ako odbiješ ići u akciju u kojoj će se smrznuti a od tebe se očekuje da hodaš kilometrima,istjeraš i likvidiraš neprijatelja i sve to u tenama i bez hrane i bez dovoljno municije. Meni se čini da je većina oficira znanje stjecala prijeratnim gledanjem partizanskih filmova ili američkih ratnih filmova.

[Liska]

Ma znam da nije realno, zato sam izbrisao prije nego sam procitao tvoj tekst.
Ali se disciplina morala uspostaviti.
Vecina poraza se dogodila jer prepostavljeni nisu mogli postici da se zadaci pravilno izvedu. Te ova jedinica odbila otici, te ona se vratila, te je protunapad kasnio, te krilo nije uradilo svoj posao. Kad sve saberes, komandni kadar nije bio sposoban uvesti disciplinu i red u svojim jedinicama.

Po mome ratnom iskustvu, većina zadataka nije izvršena jer su bila nerealno planirana a jedinice su bile totalno nespremne, u svakom smislu. Ne možeš ti izvesti napad na kotu, na koju su te doveli večer prije, temperatura je plus 40, do kote treba hodati dva sata, kota je utvrđena, pokrivena minobacačima a ako te samo rane, treba im pet sati da te snesu. Tko bi išao u takvu akciju, sem ludog čovjeka. Nitko glavu nije našao na cesti.

[prog321]

Naravno da vojnik mora znati da nije potrosna roba.
Drugi korpusi su to uradili superiorno. Ne samo V kor nego i III & VII. I iza njih stoje uspjehi.
Teren se prvo izvidi, stanje i topografija procjeni licno, a ne crtati pravac flomasterom na karti. Ma... dovoljno sam rekao.

[Fudo387]

nego neko je spomenuo Sultana na predhodnim stranicama

Kako amerikanci imaju nevidljivi avion, tako smo i imali taj top sultan. Niti ga vidis niti cujes, al' bio je u svakoj akciji,

Snage se prebacuju na pokušaj deblokade tek u maju 1995., više od godinu dana nakon što se uzeo vrh Vlašića i pola godine nakon Kupresa.

Dobro, ti mislis da smo mi imali resurse da svakih mjesec dana pokrecemo operacije tipa Vlasic i Kupres?