Deblokada Sarajeva???

[crazy_diamond]

Da se vratimo na temu. Evo kako je išao pokušaj deblokade u decembru 1992., prema opisu novinara Šefke Hodžića, čiji su se tekstovi pokazali kao pristojan izvor informacija.

Po meni jedini period kada se nesto moglo uraditi po pitanju deblokade (totalne ili djelomicne) je upravo period do kraja '92. sve ostalo je šuplja prica...

suplja je ta prica iz 92., tad i 93. bilo je upitno dal cemo opstati uopste, odnos nase snage iz 92. i 95. je nebo i zemlja, ja ne znam ljudi kako se moze tako nesto govoriti za 92. godinu, a ismijavatati ono sto je moglo 95 kad je armija bila jaca za 1500 posto uodnosu na 92, a agresor slabiji barem za 50 posto

[zateznistub]

Da se vratimo na temu. Evo kako je išao pokušaj deblokade u decembru 1992., prema opisu novinara Šefke Hodžića, čiji su se tekstovi pokazali kao pristojan izvor informacija.

Po meni jedini period kada se nesto moglo uraditi po pitanju deblokade (totalne ili djelomicne) je upravo period do kraja '92. sve ostalo je šuplja prica...

suplja je ta prica iz 92., tad i 93. bilo je upitno dal cemo opstati uopste, odnos nase snage iz 92. i 95. je nebo i zemlja, ja ne znam ljudi kako se moze tako nesto govoriti za 92. godinu, a ismijavatati ono sto je moglo 95 kad je armija bila jaca za 1500 posto uodnosu na 92, a agresor slabiji barem za 50 posto

Slusaj sinak, posto veze nemas o onome sto evo iz stranice u stranicu šaraš po ovom jadnom forumu da ti docaram:

Faktor iznenađenja je bio mnogo veci '92. nego '95.
Patriotizam '92. se nije mogao izmejriti a '95. je bio jako slab, da ne kazem nikakav jer je raji i dopizdilo a i raja je progledala da je koristi i stranka i ratni profiteri, raja je samo cekala da izvuce zivu glavu i nista vise.

Mani se ti ovih tema, probaj nesto na ljubavnom planu, mozda se i tebi vidici prosire...

[PM72]

Zatezni,

Sjećaš se one "potpisuj Alija da je ko avlija" Jedva preživjeh taj usrani pokušaj deblokade i još da me neko,što reče Fudo,tamićem istovari na kakvom obronku planine i kaže " hajte tamo"...

Da smo 1992 imali oružja i opreme kao 1995 pa i nekako.Zubima bi ih klali.Ali,1995 mi je moral bio na dnu,pun mu je klinac bio rata,nosanja vode,traženja konzervi,drva...svaki dan ginulo 4-5 ljudi i samo sam čekao svoj red i granatu.Još kad su počeli dovoditi kojekakve "elitne" jedinice pa im plaćati akcije...njima 50 - 100 000 DM po nekakvoj osvojenoj čuci plus ratni plijen,logistika kao u marinaca,alfine uniforme i još kad je selam preovladao u vojci i policiji - to je bilo dno.Meni daju lanč paket i da jurišam na Poljine da bi na njima Al Šidi napravio vilu od 10 miliona.

Postojale su ideje i dobrovoljci da se iz Kladnja napravi napad da pomognemo srebreničanima gdje bih išao dobrovoljno.

[VjecitiStudent]

Zatezni,

Sjećaš se one "potpisuj Alija da je ko avlija" Jedva preživjeh taj usrani pokušaj deblokade i još da me neko,što reče Fudo,tamićem istovari na kakvom obronku planine i kaže " hajte tamo"...

Da smo 1992 imali oružja i opreme kao 1995 pa i nekako.Zubima bi ih klali.Ali,1995 mi je moral bio na dnu,pun mu je klinac bio rata,nosanja vode,traženja konzervi,drva...svaki dan ginulo 4-5 ljudi i samo sam čekao svoj red i granatu.Još kad su počeli dovoditi kojekakve "elitne" jedinice pa im plaćati akcije...njima 50 - 100 000 DM po nekakvoj osvojenoj čuci plus ratni plijen,logistika kao u marinaca,alfine uniforme i još kad je selam preovladao u vojci i policiji - to je bilo dno.Meni daju lanč paket i da jurišam na Poljine da bi na njima Al Šidi napravio vilu od 10 miliona.

Postojale su ideje i dobrovoljci da se iz Kladnja napravi napad da pomognemo srebreničanima gdje bih išao dobrovoljno.

Prema opisu pokušaja deblokade u decembru '92, šanse su i tada bile minimalne.
Osim da to radi Peti korpus uz artiljerijsku podršku HV, i to obavezno bez "pomoći" vrhovne komande.

[zateznistub]

Zatezni,

Sjećaš se one "potpisuj Alija da je ko avlija" Jedva preživjeh taj usrani pokušaj deblokade i još da me neko,što reče Fudo,tamićem istovari na kakvom obronku planine i kaže " hajte tamo"...

Da smo 1992 imali oružja i opreme kao 1995 pa i nekako.Zubima bi ih klali.Ali,1995 mi je moral bio na dnu,pun mu je klinac bio rata,nosanja vode,traženja konzervi,drva...svaki dan ginulo 4-5 ljudi i samo sam čekao svoj red i granatu.Još kad su počeli dovoditi kojekakve "elitne" jedinice pa im plaćati akcije...njima 50 - 100 000 DM po nekakvoj osvojenoj čuci plus ratni plijen,logistika kao u marinaca,alfine uniforme i još kad je selam preovladao u vojci i policiji - to je bilo dno.Meni daju lanč paket i da jurišam na Poljine da bi na njima Al Šidi napravio vilu od 10 miliona.

Postojale su ideje i dobrovoljci da se iz Kladnja napravi napad da pomognemo srebreničanima gdje bih išao dobrovoljno.

Sva pamet oko deblokade Sarajeva...

[VjecitiStudent]

Treći nastavak

Tekst: Ratni reporter Šefko Hodžić
Kažnjavanje Jablaničana
Komanda na Igmanu je na osnovu procjena zaključila da su snage Armije u operaciji dvostruko brojnije od Mladićevih snaga, ali da je neprijatelj dvostruko naoružaniji, a čak 33 puta ima više artiljerijskog naoružanja i municije. Zato je Karić svakodnevno tražio od Sefera da utiče na Rasima Delića kako bi mu što hitnije poslao MTS. Karić se pozivao na naređenje predsjednika Izetbegovića koji je 14. decembra u Jablanici zahtijevao da se najveći dio MTS šalje na Igman. Delić je pisao Seferu toga dana kako je veliki pritisak sa Igmana da im se dostavi 70 do 80 odsto MTS iz Visokog i Kanjonske rijeke. Delić se žalio Seferu kako logistika ima malo MTS „za ovakav zadatak“.
Halilović je narednog dana poslao depešu Odsjeku ŠVK Visoko i to Rasimu Deliću, Kadiru Jusiću i Enveru Hadžihasanoviću Đedi u kojoj traži da pruže svu moguću pomoć „brdu“, „ali ne na štetu vašeg pravca“.
Naime, kako su borci 1. mehanizovane brigade pod komandom Envera Šehovića, 2. motorizovane pod komandom Safeta Zajke i vogošćanskih odreda oslobodili Kotu 850, Vis i Golo brdo na Žuči, Sefer je saopštio Rasimu, Kadiru i Đedi da po procjeni Glavnog štaba više izgleda na uspjeh ima pravac prema Vogošći. Tražio je od njih da snage na tom pravcu ojačaju sa „još jednim bataljonom od Đede“, te napadnu na Paljevo, a da će sa Žuči energično krenuti Prva mehanizovana, spojiti se s njima i „pada cijeli kraj“. Halilović je dodao da je taj plan realan i njim se postiže iznenađenje zato što „četnici vrše pregrupisavanje snaga prema „brdu“, jer su otkrili da se na tom prostoru vrši koncentracija naših snaga, pa će tamo i ispoljiti težište“.
Dan uoči početka operacije Mustafa Gagula je iz Visokog na Igman dopremio kamion MTS-a. Karić nije bio zadovoljan. Da bi naoružao i opremio borce za bitku, kaže da je naredio da se iz magacina Logističke baze u Tarčinu uzme MTS koji je bio namijenjen okupiranim opštinama u istočnoj Bosni.
Za ovu njihovu „hajdučiju“, koju je realizovala grupa na čelu sa Mirsadom Čauševićem Bradom, nema dokumenata, osim što je komandant te logističke baze Senad Šahinpašić Šaja naveo spisak oružja, municije, odjeće i obuće koji su u decembru isporučene Osmoj brigadi i Komandi na Igmanu.
(Ali, postoji nekoliko dokumenata koji svjedoče da je grupa ljudi na čelu sa Bradom 3. januara 93. godine obila magacine u kojima je čuvana roba za Goražde i Žepu i, uz pismene potvrde, preuzela MTS. Šaja se zbog toga žalio Rasimu Deliću ističući da „taj čin ne služi na čast institucije koju gospodin Čaušević predstavlja“. Tako je „opljačkan“ komandant Šaja.
Operacija „Koverat“ na igmanskom pravcu počela je rano ujutro 18. decembra. Komandant operacije Vehbija Karić nalazio se na osmatračnici iznad Krupca i tačno u pet dao signal za napad. A signal je bio: „21-04-38“. To je bio dan, mjesec i godina rođenja Vehbije Karića.
Evo kako je početak operacije opisao Medo Haznadar: „Jedinice su na Igman pristizale kasno, neke čak i poslije početka borbenih dejstava. Tako da o kolektivnoj pripremi jedinica nije moglo biti ni govora. Bilo je i jedinica koje do tada nisu učestvovale u borbi. Čini se da je nekima bilo bitno samo formalno ispoštovati naređenje o slanju jedinica, a manje se brinulo o njihovoj opremljenosti , pripremi i učincima.“
Ni jedna jedinica HVO nije stigla na Igman. Nisu stigli ni Jaganjac ,ni Daidža. HVO nije posudio ni onih milion metaka i hiljadu pušaka. „Iskren da budem , nisam se ni nadao da će oni održati riječ, jer sve što smo se do tada dogovorili nisu ispoštovali“, kaže Karić. „Ali, htjeli smo da im damo šansu, da kasnije ne kažu da im nismo ponudili da sa nama učestvuju u deblokadi Sarajeva. Ja sam zbog toga insistirao kod Sefera da i Daidžu imenuje u Komandu operacije. Sefer mi je tada rekao: „Od njega ti neće biti nikakve koristi, ali neka ti bude!“
„Ali“, nastavlja Karić, iznenadilo me da se u borbu nisu uključile Zukina i Jukina jedinica“.
Prvog dana operacije glavne borbe su vođene za Hadžiće i Kasindolsku ulicu. Krenulo je srećno, ali se završilo mučno. Četa iz Jablanice učestvovala je u bici za Hadžiće, ali se poslije ranjavanja jednog borca, samoinicijativno povukla.
„Kako je tih dana“, pisao je Haznadar u izvještaju, „bila često u opticaju priča da se neko mora uhapsiti i strijeljati, Mirsad Čaušević naređuje da se uhapsi komandir jablaničke čete. Taj zadatak izvršava Nihad Bojadžić sa nekoliko boraca iz njegove jedinice.“
Mirsad Čaušević Brada, koji sada živi u Americi, kaže da ne voli ni da se sjeća tog događaja, jer je bio šokiran kada je vidio Jablaničane kako stižu na Igman, a trebalo je da budu na ulazu u Hadžiće.
„Pretjerali smo“, kaže i Vehbija Karić.
A komandir jablaničke čete bio je Senad Džino, koji se kasnije proslavio u mnogim bitkama i, nažalost, poginuo septembra 93. Evo kako je Džino u izvještaju opisao taj događaj:
„Po stizanju na Igman, javio sam se pukovniku Kariću, koji nas je, ne znajući da su se sve jedinice povukle, nazivao izdajnicima, kukavicama, prijetio strijeljanjem i naredio Nihadu da me razoruža. Nihad je skupio par momaka, besposličara oko hotela i naredio im da da dovedu Jablaničane pred „Borik“, a mene zatvorio u vozilo. Nisam mogao pratiti šta se događa u „Boriku“...
A borac Enver Zebić opisao je šta se događalo u hotelu. On je u svojoj izjavi naveo:
„Dalje maltretiranje preuzeli su Čaušević Mirsad i Nihad sa petnaestak „specijalaca“. Alikadić Zlatan je rekao: „Ja imam 43 godine, kući ženu i dvoje djece i treba da nas saslušate šta se desilo prilikom akcije“. Tada se Nihad zaletio, izvadio pištolj, prislonio ga Zlatanu na sljepoočnicu, udario ga i poveo da ga strijelja za primjer ostalim borcima. Potom su nas istjerali vani, vrijeđali, psovali,... Počeli su pucati iznad naših glava, a momak koji je bio na PAM-u ispalio je kraći rafal. Natjerali su nas da trčimo dva kilometra prema „Mrazištu“ sa rukama na potiljku kao najveće četnike... Ovi događaji su bili najveće poniženje u mom životu. Izgubio sam moral i vjeru u komandu i čitavu našu borbu.“
Sa svojim borcima, držeći ruke na potiljku, trčao je i Senad Džino. „Zaustavili su nas na „Mrazištu“, zabilježio je Džino, „gdje su došli Mirsad Čaušević i Džeki, nudeći nam da ponovo pokušamo napad, na šta smo mi pristali. Poslali su nas da uzmemo oružje.“
Džino je opisao i kako je narednog dana, 19. decembra, izgledao susret Jablaničana sa komandantima operacije „Koverat“. „Pomirljivim tonom“, pisao je on, „pukovnik Karić je porazgovarao sa borcima nastojeći izgladiti incident. Obratili su nam se i Mirsad Ćatić i Arif Pašalić, koji su djelomično priznali grešku.“
Tada su Jablaničani dobili novi zadatak – da se priključe jedinicama koje su se spremale na marš prema Jahorini i Trebeviću.

[crazy_diamond]

`Faktor iznenađenja je bio mnogo veci '92. nego '95.
Patriotizam '92. se nije mogao izmejriti a '95. je bio jako slab, da ne kazem nikakav jer je raji i dopizdilo a i raja je progledala da je koristi i stranka i ratni profiteri, raja je samo cekala da izvuce zivu glavu i nista vise.`




Mani se ti ovih tema, probaj nesto na ljubavnom planu, mozda se i tebi vidici prosire...[/quote][/quote][/quote]

heh,sve operacije na ljubavnom planu su uspijevale uz malo prolivene krvi doduse

to sto pricas o moralu stoji,al ostalo je zavidnog morala i 95. mozda je moral u sarajevu brze lapio nego u drugim krajevima,masa boraca je 95 isla gdje god se trazilo i ratovali su momacki,bilo je i tada, al velika razocarenja su krenula uglavnom nakon kraja rata

al jbg ne mozes opet porediti prvu i zadnju godinu rata, to je stvarno neuporedivo, toliko su bili jaci i spremniji za rat da je bilo cudo bosanskog otpora kako nje doslo do potpunog kraha nase vojske i drzave, jbg,more krvi je proliveno tada da se odbrani barem 10 posto teritorije, ja stvarno ne znam kako bi bilo moguce nesto vise osvojiti i to zadrzati, podrinje o kojem pricam je tada bilo oslobadjano, al nije se moglo odbraniti od velike ofanzive, isto i u svim drugim krajevima gdje je sve visilo, al ajd, ovdje ima svakvih prica pa nista ne iznenadjuje, pa i pokusaji spasa srebrenice i ofanzive po romaniji ovdje sw dozivljavaju kao da se trebaju desavati 2015. godine a ne 20 godina prije

Ljudski gubitci ARBiH tokom skoro četverogodišnjeg rata popeli su se na 30 521 vojnika. Od toga 30 003 poginulo je tokom direktnih oružanih djelovanja, a 518 uslijed indirektnih uzroka. Armija je najveće ljudske gubitke imala 1992. U ovoj je godini poginulo ukupno 12 136 vojnika. Ljudski gubitci tokom 1993, 1994. i 1995. imale su rapidan trend smanjivanja, s izuzetkom 1995, u kojoj je došlo do rasta ljudskih gubitaka, ali predominantno vezano za ubojstva zarobljenih pripadnika ARBiH u događajima vezanim za genocid u općinama oko i u samoj Srebrenici.
moral je bitan,al jbg sve svodilo najvise na to imas li oruzje, nemas, koliko, dal je dovoljno za nesto vise itd

da ste tamo na sarajevu 92. imali pola oruzja i municije sta se imalo 95 druge bi ptice pjevale vjerovatno, no nije realno,i 93 je bila kriticna zbog rata s hrvatima,tek krajem 94. i 95 je po svim relevantnijim misljenjima bilo realno moguce preci u oslobodilacki rat, al sta reci vise, neka svako misli kako i sta hoce, fakti ionako nikad nisu imali neku vecu ulogu na forumima

[PM72]

Zatezni,

Sjećaš se one "potpisuj Alija da je ko avlija" Jedva preživjeh taj usrani pokušaj deblokade i još da me neko,što reče Fudo,tamićem istovari na kakvom obronku planine i kaže " hajte tamo"...

Da smo 1992 imali oružja i opreme kao 1995 pa i nekako.Zubima bi ih klali.Ali,1995 mi je moral bio na dnu,pun mu je klinac bio rata,nosanja vode,traženja konzervi,drva...svaki dan ginulo 4-5 ljudi i samo sam čekao svoj red i granatu.Još kad su počeli dovoditi kojekakve "elitne" jedinice pa im plaćati akcije...njima 50 - 100 000 DM po nekakvoj osvojenoj čuci plus ratni plijen,logistika kao u marinaca,alfine uniforme i još kad je selam preovladao u vojci i policiji - to je bilo dno.Meni daju lanč paket i da jurišam na Poljine da bi na njima Al Šidi napravio vilu od 10 miliona.

Postojale su ideje i dobrovoljci da se iz Kladnja napravi napad da pomognemo srebreničanima gdje bih išao dobrovoljno.

Prema opisu pokušaja deblokade u decembru '92, šanse su i tada bile minimalne.
Osim da to radi Peti korpus uz artiljerijsku podršku HV, i to obavezno bez "pomoći" vrhovne komande.

Student,

Na stranu sve simpatije prema V korpusu ali moje kolege iz Sarajeva su ginule u Krajini a za obratne slučajeve ne znam.Tako da tu priču da bi oni nešto više ili bolje uradili - okači mačku o rep.

[zateznistub]

Student,

Na stranu sve simpatije prema V korpusu ali moje kolege iz Sarajeva su ginule u Krajini a za obratne slučajeve ne znam.Tako da tu priču da bi oni nešto više ili bolje uradili - okači mačku o rep.

+1

i pa pa sa ove teme...

neka je nastava voditi bolje informisani i bolji generali...

[TheMule]

Ukupno je u deblokadi trebalo da učestvuje oko 4.000 boraca i bojovnika.

E jebiga

[crazy_diamond]

Ukupno je u deblokadi trebalo da učestvuje oko 4.000 boraca i bojovnika.

E jebiga

e kad vidim kakve su ofanzive spremali nasi generali, s koliko ljudi, koji 92. nisu imali ni narezaka u ruksaku, a vjerovatno ni pun okvir metaka, ja sam gering za takve

[crazy_diamond]

Zatezni,

Sjećaš se one "potpisuj Alija da je ko avlija" Jedva preživjeh taj usrani pokušaj deblokade i još da me neko,što reče Fudo,tamićem istovari na kakvom obronku planine i kaže " hajte tamo"...

Da smo 1992 imali oružja i opreme kao 1995 pa i nekako.Zubima bi ih klali.Ali,1995 mi je moral bio na dnu,pun mu je klinac bio rata,nosanja vode,traženja konzervi,drva...svaki dan ginulo 4-5 ljudi i samo sam čekao svoj red i granatu.Još kad su počeli dovoditi kojekakve "elitne" jedinice pa im plaćati akcije...njima 50 - 100 000 DM po nekakvoj osvojenoj čuci plus ratni plijen,logistika kao u marinaca,alfine uniforme i još kad je selam preovladao u vojci i policiji - to je bilo dno.Meni daju lanč paket i da jurišam na Poljine da bi na njima Al Šidi napravio vilu od 10 miliona.

Postojale su ideje i dobrovoljci da se iz Kladnja napravi napad da pomognemo srebreničanima gdje bih išao dobrovoljno.

vidis da je bilo morala za podrinje, ti i jos 10-15 000 bi nagrnulo tamo dobrovoljno, ne bi ono bilo prigovora sto vas iz tamica izbacuju tamo, ja ne znam kakve su vam to price sad ko da ste bili unproforci, a ne hebeni ratnici koji bi s onim naoruzanjem i logistikom pregazili ko zna sta, samo da vas je neko pravilnmo usmjerio i izdao komandu, ja ne znam ljudi jel sami sebe podcjenjujete ili su poslijeratni zahebi i razocarenje toliko vam pomutili sjecanje da se ne sjecate na sta ste sve bili spremni,kako ste tada razmisljali a ne sada, jbg to nikako ne kontam

[crazy_diamond]

sta bi bilo da akcija nije uspjela, dobro pitanje, konstruktivno

vjerujem da poznajes taj dio bosne i prilike u to vrijeme, barem onako povrsno

kao sto vidimo bio je pokusaj deblokade sarajeva koji nije uspio, bilo je gubitaka,pad srebrenice je po meni veznan dosta za ovu akciju deblokade, da je ta akcija deblokade boljre krenula, da je srbima bila vece prpa, da su morali vezivati vece snage, vjerovatno se srebrenica ne bi desila, ali.. bilo je sto je bilo, i poslije tog neuspjeha, bilo je velikih uspjeha, ozren,krajina,treskavica itd, dakle i ta propala akcija deblokade nije odvela nasu vosjku u totalni krah, jednostavno bilo je tad kapaciteta i za uspjeh i za neuspjeh, samo sto je ta propala akcije deblokade, odnosno ono sto je po mom misljenju jos gore, uporno insistiranje i trosenje ljudi,opreme i vremena na njoj oduzelo nasoj armiji jednu lijepu mogucnost koja nije iskoristena, ono kao kad imas lijepu sansu u fudbalu i ne iskoristis, bude sansi i kasnije, al uvijek kasnije mislis sta bi bilo da je usla ona prva

akcija u podrinju o kojoj govorimo bila bi onako specificna, ona bi imala vise nekih dimenzija, totalni neuspjeh bi bio da se ne mogu probiti prve linije uopste, da tu izginu momci i ono dje si bio sta si radio... medjutim, tek taj scenario je bio bas ali ono bas nemoguc, na stotinjak kilometara fronta od sapne do olova, razvucena vojska rs bez neke blize pozadine iza sebe, rijetki rovovi, polozaji kroz koje su neopazeno prolazili ljudi, vojnici,doktori,zene s djecom itd, da to nasa armija nije mogla probiti i razvaliti, i to nase elitne jedinice koje su angazovane za deblokadu, mislim da nema sanse ni teorijske da nase jedinice ne bi uspjele probiti njihove prve linije i to na vise mjesta, da nema teoriej da ne bi uspjeli otvoriti prostor za masovniji ulazak jedinica u dubinu, dakle, taj najcrnji scenario da se uopste en pomjeri nista ni metra je nerealn skroz, a i da se desio, vjerovatno ne bi bi bio sa nekim drasticnim gubicim, al opet kazem to bi bilo nemoguce da se ne probije

sledeca faza akcije je ulazak u dubinu i pokusaj spajanja sa 28. divizijom, sad s brzim ubacivanjem masovnih snaga u tu pustahiju iza linija bi se vec napravio veliki posao, brzo ubacivanje je bilo moguce jer dosta je jedinica nasih u to vrijeme bilo bas blizu i do tih polozaja dijelilo ih je tek nekoliko sati voznje, mnogi koji su bili naslonjeni na te linije bi pjesobusom isli, i efekat brzog ubacivanja vecih snaga i efekat iznenadjenja mogli su se napraviti bez vecih problema, tu bi mogla biti od pomoci operacija deblokada i to bi bilo njeno najvece dostignuce, odvracanja paznje agresoru, npr, iz tuzle preko zivinica i kladnja krene veca kolona snaga dole, po svoj logici odose ljudi na nisice gdje se vec grupisu snage za deblokadu, kad ono izlazak nekoliko stanica prije u zivinicama ili kladnju i prodor u podrinje, sve to naravno pametan general bi mogao uskladiti, da sve bude istovremeno i skoncetrisano i da agresor ne zna u prvom danu ni sta mu se sprema.

eh sad, samo ove prve dvije faze da su odradjene, bez dakle dubljih upada u podrinje, i bez povezivanja sa 28. divizijom, samo dakle da se opasno priprijetilo i stalo na polozajima koji nisu rizicni za ljude, velika stvar bi bila uradjena, agresor bi se tako morao pregrupisavati i sve sto je raspolozivo u tom dijelu slati da se uspostavi neka nova odbrana tog velikog podrucja, samo to da se uradilo, srebrenica se ne bi desila, ne bi smjeli niti bi imali s cim da organizuju i sprovedu akciju krivaja kojom su usli u srebrenici, samo to da se uspjelo, veliki uspjeh

ima se to jos stostaa reci, naravno da nasi ne bi bili ludi da tako stanu kad se sve otvori, sta bi bilo kasnije ima se puno za reci, no nema se kad pisati, kasnije

fino zamisljeno i opisano. samo, mene sto se tice, a vjerujem i velike vecine forumasa, kada odem u kladionicu i treba da se uvalim 1-2-5-10 KM, dobro ispratim parove, kako bih imao sto vise sansi za dobitak. kad je tako, sa tako sitnim ulozima, sta mislis koliko treba (svako normalan) dumati i procjenivati situaciju u kojoj su ulog hiljade zivota? na primjeru sarajevskog ratista imamo nekoliko primjera kada se islo u tako neke akcije, sa zamisli lahko cemo, treba samo odraditi to, to i to, a poslije to i gotovo, pa poslije kuku majko. lahko je biti general poslije bitke, kao i pisati teorije. stvarnost i situacija na terenu su, u datom momentu, nesto sasvim drugo. prosao dosta toga u ratu, kao pripadnik laste i samo cu reci, ne ponovilo se vise nikada i nikome. sad smo tu gdje jesmo. nisam mogao birati ko, kada i gdje ce me roditi (te predispozicije me i u rat uvukose) i sve sto mogu u zivotu je prilagoditi se okruzenju, truditi se da stvorim sebi i porodici sto bolje uslove za zivot. ako bi, ne daj Boze, bilo kakvih ozbiljnijih naznaka za ponovono rokanje kod nas, ne bi me ovdje zadrzao niko. jednom sam prosao kroz glupost zvanu rat, u njegovom punom obliku i nije mi se nimalo svidjelo. a stvari koje mi se ne svidjaju, u pravilu izbjegavam.

posto si bio lasta, uzmi za slobodno da se javis svaki vikend, da ti koji par posaljem, da se ne preznojavas puno nego novce da uzimas, meni ide u zadnje vrijeme ko halva , i znaj sto se vise zagledas u te parove i svodis ono sve na sigurno, prije da neces dobiti, tako je mozda i u ratu...

[VCorp]

Zatezni,

Sjećaš se one "potpisuj Alija da je ko avlija" Jedva preživjeh taj usrani pokušaj deblokade i još da me neko,što reče Fudo,tamićem istovari na kakvom obronku planine i kaže " hajte tamo"...

Da smo 1992 imali oružja i opreme kao 1995 pa i nekako.Zubima bi ih klali.Ali,1995 mi je moral bio na dnu,pun mu je klinac bio rata,nosanja vode,traženja konzervi,drva...svaki dan ginulo 4-5 ljudi i samo sam čekao svoj red i granatu.Još kad su počeli dovoditi kojekakve "elitne" jedinice pa im plaćati akcije...njima 50 - 100 000 DM po nekakvoj osvojenoj čuci plus ratni plijen,logistika kao u marinaca,alfine uniforme i još kad je selam preovladao u vojci i policiji - to je bilo dno.Meni daju lanč paket i da jurišam na Poljine da bi na njima Al Šidi napravio vilu od 10 miliona.

Postojale su ideje i dobrovoljci da se iz Kladnja napravi napad da pomognemo srebreničanima gdje bih išao dobrovoljno.

Prema opisu pokušaja deblokade u decembru '92, šanse su i tada bile minimalne.
Osim da to radi Peti korpus uz artiljerijsku podršku HV, i to obavezno bez "pomoći" vrhovne komande.

Student,

Na stranu sve simpatije prema V korpusu ali moje kolege iz Sarajeva su ginule u Krajini a za obratne slučajeve ne znam.Tako da tu priču da bi oni nešto više ili bolje uradili - okači mačku o rep.

Ljudi su kod nas prepjesacili SAO Krajinu dolazeci sa Zapada da ratuju za Bosnu, isli samoincijativno u Podrinje, i ti mislis da ne bi branili Sarajevo ? Bilo je pojedinaca koji su branili Sarajevo, bas da je nesto organizovano veliko i nije ali ti zaboravljas da smo i mi bili u okruzenju, iza leđa SAO Krajisnici, iznad glave Fikretovci, ispred nosa VRS.

Treba izaci iz jednog okruzenja, prebaciti naoruzanje i ljude, ostaviti svoje kuće i onda naci ulaz u vase okruzenje da vas branimo a ovi bi pustili sve to xD To je naucna fantastika burazeru. Pa mi da smo uspjeli doći i sa vama oslobodili Sarajevo prvo bi Aliju objesili na kakav most a onda se uputili u istočnu Bosnu.

Nisam bio siguran po naglasku i vašem BA jer sam gledao iz daljine jesu to bile Sarajlije ili neki drugi ali znam da su dosli neki momci kad je oslobođen Sanski Most , moguće da grijesim jer je tu ucestvovao i 7. Korpus. Slusamo ih sa strane, dobili muda kad su vidjeli da smo mi tu, grle nase momke i govore vi ste peta armija, sad ćemo Ćetnicima je*ti mame a mi gledamo u njih samo. Vidio sam jednog kao viče gdje su ona govna, neko im pokazao prema nekim šumama, ni sam ne znam koja je to vukojebina, veli sad ćete vidjeti i odose njih 25 - 30 iz tog busa. Kad su se vratili plaču ko godina, ovi nasi se zalete da vide sta je bilo kad njih nema pola, oni sto su ostali isfaširani od metaka. Govorim ti to jer koliko god da je bilo zajebano pod opsadom vama a i sam znam kako je zajebano ratovati u urbanoj sredini no prijatelju moj trebas ti probati malo zemunice i krajiskih brda, to je nasa najveca prednost u odnosu na sve ostale korpuse jer smo odrasli u takvom predjelu i znali gdje je koje drvo. Zamisli ti kad nama u ona brda posalje one iz sjeveroistocne Bosne ili Banja Luke, ili one golobrade niške specijalce i arkanovce koji se izdrkavaju na poligonima, spustaju se sa zgrada, ulijeću sa nekakvim autima Mi smo culi za njih i sve to, oni upadaju kao da se njih neko boji a mi se smijemo, vicemo vidi budala šta rade. Imao sam priliku stajati kraj Nanića kad je komandovao jednom akcijom i preko motorole govori nasima vidis to brdo i to drvo, haj sad prodji tamo i imas tu livadu i sakrijte se iza tih grmova a Dudak stoji i gleda, nije mu jasno po kurca

Ne zamjeram ja Saralijama nista, vi ste bili pod opsadom i niste mogli reagovati, a pitanje je s onim klaunom Alijom koliko bi vama bilo '' dozvoljeno '' uopće šta napraviti. Gdje bi nama sreća bila tada da ste se vi probili do nas ili mi do vas. Jedini korpus koji je meni mrzak je iz Tuzle, za mene nisu nista napravili kad su uzme u obzir sta su sve bili u mogucnosti. Realno kad pogledam mi smo se svi trebali drzati jednog cilja ko pijan plota a to je oslobođenje Bosne a sve ostali odjebati u startu, kad god su komandovali direktno iz vrhovne vazda smo najebali i mi, i vi i ostali. Obrana Sarajeva pripada Sarajlijama, niste se predali pored svega i kapa vam dole, nema ko šta da vam prisere. Vjerujem sigurno da je bilo obrnuto da bi dosli pomoci nama a to sto ste imali nesreću da ste direktno pod utjecajem Alije pozelio bih samo ovima iz VRS -a

[PM72]

Pa mi smo vama i dolazili u ispomoć,mojih 5 kolega je poginulo kod Sanskog Mosta a momci iz Laste se poklofali sa Arkanovcima kad su oni izvukli deblji kraj.Momci iz Tuzle su dolazili kod nas ,bio sam lično s njima i njihovom specijalnom jedinicom.Momci za 10.Možda sam to nekad pominjao ali radi neke frke i gungule,oni su ostali bez svoje logistike i ostali su gladni.Mi to vidjeli i svu svoju hranu smo odnjeli njima.Mi smo ostali gladni...

[crazy_diamond]

momci iz sjeveroistocne bosne, znaci taj kraj gradac,brcko,srebrenik,tuzla,zivinice itd. bili su tamo u ispomoci kod sanskog mosta i vjerovatno si od njih cuo to ba i taj naglasak, gledao sam video te kolone kad je krenula na krajinu,to je bilo ogromno,kamiona ne mozes izbrojat, a isli su i na sarajevsko ratiste,prije toga na vitez,onda velika operacija ozren-vozuca kad je to oslobodjeno...

realno nema sse ni drugom korpusu sta prigovoriti brate krajsnice,zestoko je ovdje bilo,ubjedljivo najvise boraca iz drugog korpusa je izginulo, zestoke ofanzive su zaustavljane na teocaku,olovu,a o koridoru ne treba ni pricati kakve su tu dernjave bile. najveca ofanziva uopste u bih bila je srpsko probijanje koridora kad je pala posavina i sve se to slilo i navalilo na slobodnu teritorije brckog i gradacca,ofanziva sa 40 000 vojnika i nikad prije i poslije vidjenom koncetracijom tenkova, to je bila armada srpska sa borcima od knina do temisvara. pola rata su navaljivali da prosire koridor, kasnije tek kad su polomili zube i odustali stvoreni su uslovi za izvlacenje nasih bataljona i brigada na druga ratista. doprinos bihacu izmedjuostalog je bio tokom cijelog rata vezivanjem cetnika iz krajine ovdje kod nas, cetnicka brigada iz sanskog mosta cijelo vrijeme bila je na gradaccu, a cesto su dolazili i iz hrvatske krajine i ovamo prema banjaluci i ovdje su brali zube

zamijera se pasivnost zbog srebrenice, no i tzo je bila stvar vrhovne komande,borci nasi su kako kazu skoro plakali jer su na nisicima do zuba naoruzani cekali da krenu na sarajevo,a ovamo u podrinju haos,komanda da se pomogne srebrenici nikad nije stigla,samoinicijativno se nije moglo, i to je ta nasa tragedija o kojoj sam i ja pricao,a realno mogla se izbjeci da je vrhovna komanda mrdnula mudima

[bdzs]

momci iz sjeveroistocne bosne, znaci taj kraj gradac,brcko,srebrenik,tuzla,zivinice itd. bili su tamo u ispomoci kod sanskog mosta i vjerovatno si od njih cuo to ba i taj naglasak, gledao sam video te kolone kad je krenula na krajinu,to je bilo ogromno,kamiona ne mozes izbrojat, a isli su i na sarajevsko ratiste,prije toga na vitez,onda velika operacija ozren-vozuca kad je to oslobodjeno...

Daj bože da je bilo tako... ali nije. U ispomoći 5-om i 7-korpusu oktobra 95-te, bile su jedinice iz 1. korpusa i određene specijalne jedinice

[crazy_diamond]

momci iz sjeveroistocne bosne, znaci taj kraj gradac,brcko,srebrenik,tuzla,zivinice itd. bili su tamo u ispomoci kod sanskog mosta i vjerovatno si od njih cuo to ba i taj naglasak, gledao sam video te kolone kad je krenula na krajinu,to je bilo ogromno,kamiona ne mozes izbrojat, a isli su i na sarajevsko ratiste,prije toga na vitez,onda velika operacija ozren-vozuca kad je to oslobodjeno...

Daj bože da je bilo tako... ali nije. U ispomoći 5-om i 7-korpusu oktobra 95-te, bile su jedinice iz 1. korpusa i određene specijalne jedinice

bilo je buraz,bilo je, ogromna kolona tamo je otisla,tamo su kraj rata docekali, sjecam se kad su otisli tamo, neko selo tomino,tamo su uglavnom bili

[PM72]

najveca ofanziva uopste u bih bila je srpsko probijanje koridora kad je pala posavina i sve se to slilo i navalilo na slobodnu teritorije brckog i gradacca,ofanziva sa 40 000 vojnika i nikad prije i poslije vidjenom koncetracijom tenkova, to je bila armada srpska sa borcima od knina do temisvara.

Smanji malo... Čitav rat nas je prcao Sarajevsko-romanijski korpus VRS sa 18 000 vojnika (u i oko Sarajeva) a to ti je prostor kao nekoliko koridora.Ni u jednoj napadačkoj akciji VRS nije učestvovalo više od nekoliko hiljada vojnika.Sve akcije riješavalo je u vrh glave 50 ljudi,bilo da se radilo o napadu ili odbrani.

[junior3]

Pm kralj si, uvijek se dobro nasmijem na tvoje postove.

Al' crazy je stvarno crazy, 40 hiljada vojnika.

[Oligarh]

momci iz sjeveroistocne bosne, znaci taj kraj gradac,brcko,srebrenik,tuzla,zivinice itd. bili su tamo u ispomoci kod sanskog mosta i vjerovatno si od njih cuo to ba i taj naglasak, gledao sam video te kolone kad je krenula na krajinu,to je bilo ogromno,kamiona ne mozes izbrojat, a isli su i na sarajevsko ratiste,prije toga na vitez,onda velika operacija ozren-vozuca kad je to oslobodjeno...

Daj bože da je bilo tako... ali nije. U ispomoći 5-om i 7-korpusu oktobra 95-te, bile su jedinice iz 1. korpusa i određene specijalne jedinice

Nas su (moju jedinicu) izbacili u jedan kamp izvan Sarajeva krajem septembra 1995. kada je bila kulminacija operacije Sana 1995. Kamp dovoljno udaljen od grada, a dovoljno blizu helikopterske baze u Tarčinu za transport vjerovatno u Krajinu, a nakon što smo odbili da prije toga odemo na klanicu Lupoča, a naredbe za tu akciju su bile toliko nebulozne. Radilo se o jednoj četi, neću sada biti neskroman kao kažem možda i jednoj od najboljih jedinica tog ranga u sastavu I Korpusa (a vjerujem i šire) uz diverzante 181. i 182. Da je se išlo dalje prema I KK i samoj BL, mi bi vjerovatno gore prebaceni bili. Naravno, učestvovali smo i u deblokadi 16.06.'95. na jednom pravcu unutrašnjeg prestena ( tada sam ranjen i izašao iz bolnice netom prije naše dislokacije iz SA), a kasnije su moje kolege se tukli u onoj noćnoj akciji na Gušića hali.

[crazy_diamond]

Pm kralj si, uvijek se dobro nasmijem na tvoje postove.

Al' crazy je stvarno crazy, 40 hiljada vojnika.

najveca ofanziva uopste u bih bila je srpsko probijanje koridora kad je pala posavina i sve se to slilo i navalilo na slobodnu teritorije brckog i gradacca,ofanziva sa 40 000 vojnika i nikad prije i poslije vidjenom koncetracijom tenkova, to je bila armada srpska sa borcima od knina do temisvara.

Smanji malo... Čitav rat nas je prcao Sarajevsko-romanijski korpus VRS sa 18 000 vojnika (u i oko Sarajeva) a to ti je prostor kao nekoliko koridora.Ni u jednoj napadačkoj akciji VRS nije učestvovalo više od nekoliko hiljada vojnika.Sve akcije riješavalo je u vrh glave 50 ljudi,bilo da se radilo o napadu ili odbrani.

nema se tu sta odvaditi, navodi se da je u toj najvecoj operaciji vrs uopste na probijanju koridora i njegovom sirenju ljeto i jesen 92. godine bilo angazovano izmedju 40 i 54 hiljade ljudi vojske rs i sao krajine, okupirane opcine modrica,derventa,odzak,bosanski brod i dijelovi opcina gradacac i brcko, i jedna i druga strana se slazu da je to bila najveca ratna operacija u cijelom ratu, kompletan dio rs od doboja zapadno ukljucujuci i sao krajinu u hrvatskoj bili su odsjeceni potpuno od istocnog dijela rs i srbije, tu operaciju su nazvali operacija koridor zivota

u sarajevu je bilo vise manjih ofanziva, ova koridor i pesnica u podrinju su bile bas one masovne ofanzive kojima se u kratkom vremenu morao osvajati veliki prostor u jednom velikom naletu,zato tolike snage

[trocadero]

Treći nastavak

Tekst: Ratni reporter Šefko Hodžić

„Pretjerali smo“, kaže i Vehbija Karić.
A komandir jablaničke čete bio je Senad Džino, koji se kasnije proslavio u mnogim bitkama i, nažalost, poginuo septembra 93. Evo kako je Džino u izvještaju opisao taj događaj:
„Po stizanju na Igman, javio sam se pukovniku Kariću, koji nas je, ne znajući da su se sve jedinice povukle, nazivao izdajnicima, kukavicama, prijetio strijeljanjem i naredio Nihadu da me razoruža. Nihad je skupio par momaka, besposličara oko hotela i naredio im da da dovedu Jablaničane pred „Borik“, a mene zatvorio u vozilo. Nisam mogao pratiti šta se događa u „Boriku“...
A borac Enver Zebić opisao je šta se događalo u hotelu. On je u svojoj izjavi naveo:
„Dalje maltretiranje preuzeli su Čaušević Mirsad i Nihad sa petnaestak „specijalaca“. Alikadić Zlatan je rekao: „Ja imam 43 godine, kući ženu i dvoje djece i treba da nas saslušate šta se desilo prilikom akcije“. Tada se Nihad zaletio, izvadio pištolj, prislonio ga Zlatanu na sljepoočnicu, udario ga i poveo da ga strijelja za primjer ostalim borcima. Potom su nas istjerali vani, vrijeđali, psovali,... Počeli su pucati iznad naših glava, a momak koji je bio na PAM-u ispalio je kraći rafal. Natjerali su nas da trčimo dva kilometra prema „Mrazištu“ sa rukama na potiljku kao najveće četnike... Ovi događaji su bili najveće poniženje u mom životu. Izgubio sam moral i vjeru u komandu i čitavu našu borbu.“
Sa svojim borcima, držeći ruke na potiljku, trčao je i Senad Džino. „Zaustavili su nas na „Mrazištu“, zabilježio je Džino, „gdje su došli Mirsad Čaušević i Džeki, nudeći nam da ponovo pokušamo napad, na šta smo mi pristali. Poslali su nas da uzmemo oružje.“
Džino je opisao i kako je narednog dana, 19. decembra, izgledao susret Jablaničana sa komandantima operacije „Koverat“. „Pomirljivim tonom“, pisao je on, „pukovnik Karić je porazgovarao sa borcima nastojeći izgladiti incident. Obratili su nam se i Mirsad Ćatić i Arif Pašalić, koji su djelomično priznali grešku.“
Tada su Jablaničani dobili novi zadatak – da se priključe jedinicama koje su se spremale na marš prema Jahorini i Trebeviću.

Који врли "стратег" их је по зими и снијегу 1992 послао на Јахорину?
Колико сам могао упратити из неких писања неке групе су горе залутале, посмрзавали се ,а други се из незнања попуцали између себе!

[bach]

Ja kažem ko nas je vodio, dobro je da ovog naroda ima i jedna živa glava.

Haznadar je zabilježio da tada Izetbegović rekao kako će Sarajevo deblokirati grupe od po 50 boraca

[DaysleepeR]

Drinski,
Šta ti misliš o ovom što reče "romanijsko selo Šekovići"? Šta bi on imao iz geografije?

Romanija, Birač...šta ima veze...sve je to naša Srpska.

ja bi keca dobiJo namaH sto posto..
i meni je to sve isto,da ne lanem sta gore...

pokušajte mi halalti, prvo proveo sam kompletan rat u Sarajevu što me automatski klasificira kao četnika, drugo, ponovo iz Sarajeva sam a mi smo svakako ignorantni za sve dalje od Marijin Dvora, treće niste dali nikakav odgovor, četvrto, šta ima borci, veliki heroji