mostarac wrote:
Senka kao i obicno u sridu
hvala Bogu pa imamo i novinare koji ne pišu po diktatu.
citat; Osvrt na kolumnu Senke Kurtović
BOLI NEPREBOLI UREDNICE “OSLOBOĐENJA”: PIŠI PROPALO!
Ibrahim HALILOVIĆ
- Veliki je Kurtovićkin problem što su joj bol i muka zbog nove političke klime u Bosni udarili u glavu, pa budući da se davno posvađala sa zdravom pameću, bunca i lupeta koještarije da ih pas s maslom ne bi mogao progutati, a kamo li čitalac sa malo slabijim stomakom -
Glavna urednica “Oslobođenja” gospođa Senka Kurtović ima strašnih problema koje joj uzrokuju teške duševne boli, pa ih mora preko svojih novina dati na uvid javnosti ne bi li našla rame za plakanje i utjehu. Na Senkinu žalost, onih na čijem ramenu bi mogla potražiti utjehu, sve je manje, pa je njena muka tim veća, a duševni bol nepodnošljiviji.
Senka bi se najradije isplakala na ramenu Jadranka Prlića, notornog ratnog zločinca kojemu je i javno iskazivala svoju emotivnu privrženost. Ali, avaj, i Prlić se zabavio o sebi. Zajedno sa skupinom najviših dužnosnika sada već rahmetli HDZ-a i rahmetli Herceg Bosne - Jadranko je Prlić u dalekom Haagu gdje je na Internacionalnom tribunalu za ratne zločine suočen sa optužbama za teška krivična djela koja je počinio kao vođa u združenom neprijateljskom pothvatu kojemu je bio cilj istrijebiti Bošnjake po Hercegovini i središnjoj Bosni, te taj dio države pripojiti Hrvatskoj. Istovremeno, taj je Prlić prodavao naftu četnicima kako bi mogli pokrenuti svoju mašineriju da bi istrijebili Bošnjake u dijelu Bosne kojeg smatraju svojim. Dodik to nije zaboravio, pa im nudi pomoć u osnivanju trećeg entiteta.
Kada je Prlić najzad morao pakovati kofere put Haga, Senka je javno ronila suze, te nas je u svojoj kolumni dala izvijestiti kakvo će odijelo Prlić obući, koju će kravatu objesiti, te da je kupio i laptop, pa će u zatvorskoj ćeliji, pisati knjigu u kojoj će objasniti kako je čist k’o suza, nevin k’o dijete.
Miljenik Prlić u Haagu, a HDZ zbrisan sa političke scene
Početak suđenja zločinačkoj skupini Herceg Bosne i Senkinom ljubimcu Prliću poklopio se sa vremenom totalnog rasula HDZ-a kojeg su oličavali baš Prlić i to društvo ratnih zločinaca, što je Senki dodatno zagorčalo život i pojačalo ionako teške boli.
Senka se s nestankom Prlićevog HDZ-a sa političke scene ne može pomiriti, a bol joj zadaje i činjenica da je “HDZ 1990” dao udarnički doprinos na odbacivanju nazor nametnutih ustavnih promjena i tako učestvovao u spašavanju države Bosne.
Veliki je Senkin problem što su joj bol i muka udarili u glavu, pa ona, koja se inače davno posvađala sa zdravom pameću i pismenošću, bunca i lupeta koještarije, piše nebuloze - da ih pas s maslom ne bi mogao progutati, a kamo li čitalac sa malo slabijim stomakom.
Najbolji dokaz za to su Senkine nedjeljne kolumne, a očit primjer je ova koju je tiskala u svome “Oslobođenju” u nedjelju 30. aprila/travnja 2006. godine i na koju se osvrćem.
U tom s brda s dola napisanom pamfletu, glavna urednica “Oslobođenja” piše kako je predsjednik novo-registrirane stranke “HDZ 1990” Martin Raguž “iz političkog pragmatizma preko noći prešao u politički iluzionizam.”
Samo koji red dalje, Senka skače sama sebi u usta priznavši za nju gorku istinu da će taj “HDZ 1990” zbrisati s lica zemlje onaj Prlićev HDZ, ne samo u Hercegovini, nego diljem Bosne! Eh sad, neka Senka objasni kakav je to Ragužev iluzionizam ako praktično do nogu na terenu i u Parlamentu tuče onaj stari HDZ - čiji su dužnosnici i(li) u zatvoru, i(li) na privremenoj slobodi, i(li) u bijegu od pravde.
Pusti snovi
Možda dotična gospođa gaji iluziju kako se takve promjene nikako ne mogu dogoditi na terenu, da su čista iluzija, priviđenje. Senka k tomu ima dodatnu iluziju da će Prlić izaći nevin na kraju suđenja na Tribunalu u Haagu i da će sve biti isto kao nekad.
Međutim, stvarnost je potpuno drugačija, pa se ona, kao i mnogi drugi, moraju suočiti s bolnom činjenicom da od prošle srijede u Bosni ništa nije kao što je bilo, niti će ikada biti. Tu bolnu činjenicu - da je u Parlamentu onemogućeno da nelegalna RS i na silu podijeljene Bosne, postane potvrđena ustavne kategorija za sva vremena - Senka nikako ne može strpati u svoju glavu.
Stoga, po poznatoj metodi psihološke projekcije - ono što nije dobro za Senku, ona smatra da nije dobro ni za čitav svijet. Ona pokušava ubijediti svoje čitatelje kako su oni, a ne ona - ahmaci, jer su mnogi od njih protiv ustavnih promjena koje je odbacio Parlament u kojem su sjedili Raguž i Ljubić, a ne njen ljubimac Prlić i društvo. Tako potpomognut glas g. Mehmeda Žilića spasio je Bosnu od legalizacije zločina i genocida, te omogućio da se žito odvaja od kukolja u svim segmentima društva, pa tako i u novinarstvu.
Bojeći se za se i svoje pozicije, te da će ostati bez moćnih pokrovitelja zaštitnika, Senka straši narod sankcijama zbog neposlušnosti, odnosno iskazivanja poslaničke slobodne volje u Parlamentu, što je klasična zamjena teza. Senka nam pokušava podvaliti kako Bosna neće nikada vidjeti Evropu, da su za to krivi baš oni iz patriotskog fronta i da su to uradili ne zbog države, nego zbog sebe! Da učinili su to i zbog sebe, jer što je dobro za državu, dobro je i za njih. E, zato ih Senka plaho ruži!
Tako, Senka poručuje Silajdžića da budući da je poražen na mnogim izborima, on nejma pravo govoriti o ustavnim promjenama - ne samo u ime građana i naroda, nego ni u svoje ime! Senka, pak, ima pravo soliti javno pamet i u ime građana objašnjavati tim ahmacima šta je dobro, a šta nije za njih - kad god joj prahne u “Oslobođenju”. More joj se, hoće joj se!
Senka osporava pravo g. Mirnesu Ajanoviću da se bori za očuvanje države BiH jer je (pred)ratni kamiondžija. Kad ne može spriječiti Ajanovića da se izbori za ono za što se zalagao, a što je neosporno dobro za sve nas i našu državu, onda udara po njegovom zanimanju želeći nam poručiti kako je biti kamiondžija nešto ružno, nedostojno, pogotovo ako učestvuje u spašavanju države od zavjere njenih ljubimaca.
“Patrioti” uništavaju, a kosovci i kamiondžije spašavaju Bosnu
Senki je posebno teško pala izjava g. Ajanovića da je povijesno “ne” u Parlamentu najveća bosanska pobjeda izvojevana poslije slavnh pobjeda Armije RBiH, pa mu objašnjava šta je on mislio time reći. Potom nam urednica poručuje da ni mi u dijaspori nemamo pravo brinuti o svojoj državi, a pogotovo misliti drugačije nego ona. Jer, piše, Senka ne bez ironije i podsmijeha, dok su najbolji sinovi ginuli u rovovima, “dotle su najbolji sinovi Bosne širili istinu u inozemstvu, na dobrotvornim i humanitarnim akcijama, po skupim hotelima i luksuznim odmaralištima. Očito je da još za dugo neće biti nove prilike.” (Za šta neće biti prilike, Senka pobogu?)
Budući da sam se i sam prepoznao u ovoj Senkinoj optužbi čitave dijaspore, jer sam kao novinar zbilja širio istinu o Bosni, ma gdje bio - da je podsjetim na činjenicu da ja tu istinu sada širim o svom trošku bez mogućnosti da je plasiram čak i na Tribini čitatelja “Oslobođenja”, novine u kojoj sam pisao dok je ona još kao dijete sjedila na tuti. I dok je meni i sličnima sinovima Bosne uskraćuje pravo misliti o sudbini svoje zemlje drugačije od njenih gazda i političkih ljubimaca, a pogotovo da tu misao javno priopćimo, dotle Senka, kao i toliki drugi, može neograničeno javno lagati, podmećati, klevetati, izadavati svoju državu i to - za pare. (Ma ona bi taj ogavno prljavi posao radila i dragovoljno, bez sumnje.)
Htio bih gospođi Senki poručiti da Evropa i svijet nikada nisu imali više doktora, inžinjera, profesora, novinara…, među fizičkim radnicima, sve dok Bosance nije protjerala Karadžićeva četnička kama i ustaški nož njenoga miljenika Prlića!
Za Senku je dobro sve dok se takvi, pa i novinari na koje je mislila, ne vrate u Bosnu. Tada bi mogle biti zamjenjene uloge, pa bi i Senka, boj se, mogla završiti na mnogo težim poslovima (ako i ostane u novinarstvu) nego što ih sada obavlja, a da bi mnogi novopečeni doktori mogli postati hamali. Tada neće imati priliku prodavati rog za svijeću. Ako bi se, pak, dohvatila kakvog fizičkog posla, to bi na nju moglo djelovati terapijski jer bi tako okusila taj zapadnjački luksuz na vlastitoj koži na kojem nam javno zavidi, pa bi joj duševne boli bile umanjene.
Gospođa Senka bi morala znati da se u Evropi, koju nam spočitava za luksuz i za kojom jednovremeno žali jer je, kao, propuštena prilika za pridruživanje – mora crnčiti! Tamo nejma prodavanja magle i ljenčarenja. Ona kao i svi oni koji misle da je ulazak u EU automatski ulazak u dženetsko naselje, biće duboko razočarani. Osobno, ni u Njemačkoj ni u Kanadi nisam ušao ni u jednu kafanu popiti ni mineralnu vodu jer je to za me skupo, a volio bih da jesam i da sam koji put otišao u Cancun ili Akapulko, Floridu, kada već haman dvije decenije nisam bio na Jadranu, a tri u Akapulku, pa neka Senka crkne od muke.
Narod je za promjene, ali ne one koje su odbačene u parlamentu
Dičim se poslom koji se njoj, intelektualki, gadi. Vrijedno radim na raznošenju novina pretplatnicima. To me ne sprečava da širim istinu o Bosni, te da se borim protiv protiv veleizdaje na čiju stranu javno staje i Senka. Bolje je biti i kamiondžija i kosovac, poraženi političar ili novinski raznosač – nego urednik – intelektualac i kolumnista, političar, koji gleda svoj lični interes i stavlja ga u službu protiv svoje države.
Uskraćujući drugima pravo da govore u ime naroda, Senka se poziva na taj isti narod pa piše kako se u anketi UNDP-a narod izjasnio za promjene, ali ne kaže za kakve. Stoga Senka i ne spominje anketu koju je proveo ljubljanski Institut za Balkan IFIMES, u kojoj je preko 70 posto građana odbacilo katilski sročene ustavne promjene, te izjasnilo se da ih bez široke i temeljite javne rasprave ne bi trebalo nazor usvajati u Parlamentu.
I, najzad, Senki je plaho teško što su joj stranci koji su stali iza sada rahmetli ustavnih promjena ostali razočarani, što ih se nije poslušalo, pa uništilo državu Bosnu, kako bi se rahat i bez problema moglo na izbore na jesen, kako bi nam bio otvoren put u Evropu, tako što bi taj put zatvorio Dodik i bratija - kad god im prahne.
Najveću duševnu bol Senki kao podanici nanosi istina da je u Parlamentu BiH u prošlu srijedu rečeno povijesno “ne” podaničkom mentalitetu i da će oni koji su takvu volju građana iskazali u Parlamentu – po svoj prilici biti nagrađeni na narednim izborima.
Bude li pravde, i treba pobijediti ta opcija, Senki – uzinad! Vakat je da pravi sinovi Bosne, a ne izdajnici i lopuže upravljaju Bosnom.
Tek tada će po Senku Kurtović, biti onako kako je i napisala u svojoj kolumni:
“Piši - propalo”.
01.05.2006.
. Fakat sega....![[img]http://www.pariroma.com/images/LogosPresse/Oslobodjenje.gif[/img][color=white]. . .[/color][size=150]30/04/06[/size]](http://www.pariroma.com/images/LogosPresse/Oslobodjenje.gif){kind=link}