dobih odlican tekst o ivanu frani jukicu. on je jos jedna osoba iz nase relativno bliske povijesti koji se prije nesto vise od stotinjak godina svim sredstvima borio za ideju bosne i nacionalni koncept bosanstva. da je kojim slucajem pobijedio, danas bi vjerovatno sve bilo drugacije...
bar ga se ponekad mozemo i trebamo sjetiti, cisto da se ne zaboravi da je postojao i za sta se borio i zalagao cijeli zivot.
----------------------------------------------------------
Dani Ivana Frane Jukića u Beču
Sjećanje na Kolo bosansko
Pisac, prosvjetitelj, prognanik, član Franjevačke provincije Bosne
Srebrene, prvi navjestitelj moderniteta u Bosni, svu je životnu snagu dao za kulturnu i socijalnu emancipaciju svoje zemlje i naroda, stoji na bečkoj spomen-ploči posvećenoj Ivanu fra Frani Jukiću
Kada je bosanski franjevac i pisac Ivan Frano Jukić godine 1842. pisao da "religija na literaturu upliva morala imati ne bi", bio je to prvi glas evropskoga moderniteta u Bosni, prvi svjesno artikuliran emancipatorski stav u cijeloj našoj kulturnoj i duhovnoj historiji. Po toj, kao i po mnogim drugim idejama, zalaganjima, dalekovidnim anticipacijama, konkretnim djelima i ostvarenjima, Jukić predstavlja upravo prototipsku figuru intelektualca angažiranoga u borbi za kulturnu emancipaciju, građansku jednakost i socijalnu pravdu.
Crtice iz biografije Ne navršivši ni četrdeset godina, umro je Jukić u Beču 20. maja 1857. nakon neuspjele operacije, te pokopan u anonimnu skupnu grobnicu u sirotinjskom dijelu groblja St. Marxer Friedhof, istu onu u koju je šezdeset i šest godina ranije sahranjen veliki Mozart. Pri dolasku u Beč, kamo ga je bolesnoga svojim trudom i novcima spremio biskup Strossmayer, Jukić je dan-dva boravio u franjevačkom samostanu na Franziskanerplatzu 4, u samoj historijskoj jezgri grada, o čemu svjedoči štura bilješka na latinskom jeziku, pronađena u samostanskoj kronici. Tu je, u staroj auli samostana, u subotu 22. listopada otkrivena spomen-ploča na njemačkom jeziku, na kojoj je uz osnovne podatke o Jukićevu rođenju i smrti (Banja Luka, 8. VII 1818 - Wien, 20. V 1857) lapidarno sažet njegov intelektualni put i životna sudbina: Pisac, prosvjetitelj, prognanik, član Franjevačke provincije Bosne Srebrene, prvi navjestitelj moderniteta u Bosni, svu je životnu snagu dao za kulturnu i socijalnu emancipaciju svoje zemlje i naroda. Taj događaj kruna je višegodišnjega truda i prijegora jednoga kruga poštovalaca Jukićeve uspomene među našim ljudima u Beču, kao i aktualnoga starješinstva Bosne Srebrene. A dvodnevnoj manifestaciji Dani posvećeni Ivanu fra Frani Jukiću u Beču posebnu boju i draž svježine dao je dolazak i aktivna prisutnost sedamdesetak studenata Franjevačke teologije u Sarajevu, te njihovih profesora.
Spomen-ploču zajednički su otkrili fra Mijo Džolan, provincijal Bosne Srebrene, i fra Anton Bruck, provincijal bečke franjevačke provincije. Džolan je naglasio neprolaznost značenja Jukićevih koraka. "Takvi koraci u svim vremenima imaju svoju cijenu, skoro redovito odvode u neku vrstu progonstva. Velikane se ipak ne može protjerati u konačno izgnanstvo. Njihove elegije, tužaljke, njihov ex ponto počevši od Jeremije, Ovidija ili Andrića pa preko Jukića, postaju novo središte svijeta, neki novi Rim, oko kojeg se kristalizira nova slika svijeta i čovjeka" - rekao je Džolan. Uopće, nastupi bosanskoga provincijala imali su neki poseban osloboditeljski ton i pečat, kao kada je sutradan pred prepunom starom bečkom crkvom Am Hof govorio o ljubavi i slobodi, o pošasti dvaju totalitarizama - totalitarizma općega (bilo to ideološko, nacionalno ili religijsko opće), i totalitarizma egoizma, koji čovjeku ne dopušta unutarnju slobodu.
U svome govoru provincijal Bruck načinio je jednu neočekivanu a potresnu paralelu: evocirajući Jukićevu tragičnu sudbinu prognanika, on je pokazao ploču na susjednome zidu, koja bilježi stradanje dvojice bečkih franjevaca, provincijala dr. Angelusa Steinwendera i gvardijana dr. Kapistrana Piellera, što su ih strijeljali nacisti uoči samoga kraja rata 15. aprila 1945. Bruck je decentno sugerirao: Jukić je ovdje među svojima. Potom je o Jukićevu književnom djelu govorio dr. Marko Lukenda.
Poslijepodne Jukićevi dani nastavljeni su grupnim odlaskom na St. Marxer Friedhof. To staro bečko groblje odavno je neaktivno, i danas više sliči velikom parku-šumi. Mjesto nekadašnje zajedničke grobnice u koju su sahranjivani siromasi lako je naći - tu stoji spomenik Wolfgangu Amadeusu Mozartu, a i ulaz u groblje obilježen je velikim natpisom kojim se iduća, 2006. godina, najavljuje kao godina Mozarta (250 godina od njegova rođenja, 215 od smrti). Sedam koraka odatle, među golemim borovima, mjesto je na kojemu je nekada stajao križ kojim je bila obilježena skupna grobnica. Jedna stara fotografija, koju je davno objavio ugledni fra Augustin Čičić, svjedoči da se na to mjesto još u godinama oko Prvoga svjetskog rata dolazilo položiti cvijeće na Jukićev grob.
Od naših ljudi koji se u Beču brinu za Jukićevu uspomenu čuli smo kako su gradske vlasti odlučile da napokon treba dostojno urediti i označiti mjesta takvih skupnih grobnica (koje su, priznaju oni, dugo predstavljale neku vrst tabua, stidno mjesto u povijesti grada), te da postoji i čvrsto obećanje da će Jukić na groblju dobiti svoju skromnu spomen-ploču.
Iznad Jukićeva groba održan je odgovarajući vjerski obred, Schola cantorum sarajevskih franjevačkih bogoslova otpjevala je Requiem, a glumica Nada Đurevska pročitala je Jukićev proglas kojim on 1840. poziva prijatelje i bosansku javnost na osnivanje književnog i znanstvenog društva Kolo bosansko. Zatim je provincijal Džolan govorio o Jukiću kao učitelju života.
Sevdalinka i bećarac Navečer je u jednoj bečkoj dvorani održan cjelovečernji hommage Ivanu Frani Jukiću. Nakon kratkoga slova fra Mije Džolana i video-predstavljanja provincije Bosne Srebrene, o vrijednosti Jukićeve pojave govorio je pisac Ivan Lovrenović, koji je istaknuo kako Jukićev duh i ideje u današnjoj Bosni i Hercegovini posjeduju istu aktualnost i otvorenost kao i u vrijeme kada je živio, te da ih je samo potrebno znati prepoznati. Ostatak večeri pripao je studentima sarajevske Franjevačke teologije, koji su svojim nastupima oduševili brojnu publiku. Njihova dramska sekcija izvela je scenski prikaz Korak do Bosne, koji je prema Lovrenovićevu romanu Putovanje Ivana Frane Jukića uobličila i režirala Nada Đurevska. Ni dramatična skučenost improvizirane pozornice, ni sve druge potpuno neteatarske okolnosti nisu mogle umanjiti izvanredan učinak što su ga ostvarili Đurevska i njezini "pitomci". Skoro pun sat vremena, koliko njihova predstava kontinuirano traje, "glumci" s Teologije iz Nedžarića publici nisu dali da trepne, a često se prolamao gromki aplauz na otvorenoj sceni. A unutar toga općeg dojma, neke prizore i neke redateljsko-glumačke minijature ne bi bilo pretjerano nazvati malim remek-djelima.
Sasvim posebnu energiju i šarm cijelom ovom gostovanju davali su franjevački studenti i profesori svojim muzičkim performansima. Njihov raspon ide od ozbiljne liturgijske duhovne pjesme (Requiem, De profundis...), preko tradicionalnih pučkih crkvenih napjeva, do finih tamburaških aranžmana, te sve do nesuzdržanoga i vedrog bećarca. A kada su na kraju "službenoga" nastupa, pod vodstvom maestra Pere Čubića, zasvirali starinsko bosansko kolo i zapjevali Ne klepeći nanulama, prolomila se i otkravila cijela dvorana.
Dani Ivana Frane Jukića u Beču
-
metastasio
- Posts: 215
- Joined: 16/02/2004 00:00
#4
Doista lijep tekst... I sam toliko poznajem Beč i bio sam više puta na groblju St. Marx (inače posljednje groblje u stilu Biedermayera u Evropi), ali nisam znao da je naš veliki franjevac pokopan tamo. Doduše, mnogi grobovi su propali, a njegovo ime sigurno nije nigdje napisano niti obilježeno!
Uglavnom lijepa gesta, kako naših tako i austrijskih franjevaca, žao mi je što se o njoj nije moglo više pročitati, jedini datum koji je spomenut u ovome tekstu je "22.listopada", valjda je to bilo ove godine...
Uglavnom lijepa gesta, kako naših tako i austrijskih franjevaca, žao mi je što se o njoj nije moglo više pročitati, jedini datum koji je spomenut u ovome tekstu je "22.listopada", valjda je to bilo ove godine...
-
mr__bosnjak
- Posts: 2888
- Joined: 01/06/2005 12:52
- Location: Svedska
#5
Bošnjački katolik Fra. Ivan Frano Jukić (1818-1857), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bošnjak, je u svom proglasu 1848. godine zapisao:
"Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas.... Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo."
Zaista velik covjek koji bi trebao kip u Sarajevu dobit.
"Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao očenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas.... Vrime je da se i probudimo od dugovične nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca očistimo od predsudah, fatajmo za knjige i časopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo."
Zaista velik covjek koji bi trebao kip u Sarajevu dobit.
-
dariosa
- Posts: 512
- Joined: 03/05/2003 00:00
#6
pokojni jukic se medju prvim suprotstavio sirenju velikosrpske i velikohrvatske nacionalne ideologije u BiH prije stotinjak godina. poznate su njegove debate i prepisivanja sa velikosrpskim ideolozima iz beograda koji su poceli da primjenjuju vukovu tezu "srbi svi i svuda" a isto tako i sa ideolozima koji su provodili proces kroatizacije u BiH. covjek je bio veliki bosanac i vizionar.
slazem se da jukic zasluzuje barem jedan kipic u sarajevu ali i drugim gradovima u BiH. u svojoj rodnoj banja luci ga vjerovatno nikad nece dobiti.
slazem se da jukic zasluzuje barem jedan kipic u sarajevu ali i drugim gradovima u BiH. u svojoj rodnoj banja luci ga vjerovatno nikad nece dobiti.
-
manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#7
I ni u jednoj današnjoj dnevnoj novini ( Oslobođenje , Avaz , Jutarnje ) ništa od svega ovoga .......a franjevci su i u bliskoj tragičnoj prošlosti pokazali da su srce Bosne .Sevdalinka i bećarac Navečer je u jednoj bečkoj dvorani održan cjelovečernji hommage Ivanu Frani Jukiću. Nakon kratkoga slova fra Mije Džolana i video-predstavljanja provincije Bosne Srebrene, o vrijednosti Jukićeve pojave govorio je pisac Ivan Lovrenović, koji je istaknuo kako Jukićev duh i ideje u današnjoj Bosni i Hercegovini posjeduju istu aktualnost i otvorenost kao i u vrijeme kada je živio, te da ih je samo potrebno znati prepoznati. Ostatak večeri pripao je studentima sarajevske Franjevačke teologije, koji su svojim nastupima oduševili brojnu publiku. Njihova dramska sekcija izvela je scenski prikaz Korak do Bosne, koji je prema Lovrenovićevu romanu Putovanje Ivana Frane Jukića uobličila i režirala Nada Đurevska. Ni dramatična skučenost improvizirane pozornice, ni sve druge potpuno neteatarske okolnosti nisu mogle umanjiti izvanredan učinak što su ga ostvarili Đurevska i njezini "pitomci". Skoro pun sat vremena, koliko njihova predstava kontinuirano traje, "glumci" s Teologije iz Nedžarića publici nisu dali da trepne, a često se prolamao gromki aplauz na otvorenoj sceni. A unutar toga općeg dojma, neke prizore i neke redateljsko-glumačke minijature ne bi bilo pretjerano nazvati malim remek-djelima.
-
dariosa
- Posts: 512
- Joined: 03/05/2003 00:00
#8
...ali bosanski franjevci. velika je razlika izmedju bosanskih i hercegovackih franjevaca.manijak1 wrote:I ni u jednoj današnjoj dnevnoj novini ( Oslobođenje , Avaz , Jutarnje ) ništa od svega ovoga .......a franjevci su i u bliskoj tragičnoj prošlosti pokazali da su srce Bosne .Sevdalinka i bećarac Navečer je u jednoj bečkoj dvorani održan cjelovečernji hommage Ivanu Frani Jukiću. Nakon kratkoga slova fra Mije Džolana i video-predstavljanja provincije Bosne Srebrene, o vrijednosti Jukićeve pojave govorio je pisac Ivan Lovrenović, koji je istaknuo kako Jukićev duh i ideje u današnjoj Bosni i Hercegovini posjeduju istu aktualnost i otvorenost kao i u vrijeme kada je živio, te da ih je samo potrebno znati prepoznati. Ostatak večeri pripao je studentima sarajevske Franjevačke teologije, koji su svojim nastupima oduševili brojnu publiku. Njihova dramska sekcija izvela je scenski prikaz Korak do Bosne, koji je prema Lovrenovićevu romanu Putovanje Ivana Frane Jukića uobličila i režirala Nada Đurevska. Ni dramatična skučenost improvizirane pozornice, ni sve druge potpuno neteatarske okolnosti nisu mogle umanjiti izvanredan učinak što su ga ostvarili Đurevska i njezini "pitomci". Skoro pun sat vremena, koliko njihova predstava kontinuirano traje, "glumci" s Teologije iz Nedžarića publici nisu dali da trepne, a često se prolamao gromki aplauz na otvorenoj sceni. A unutar toga općeg dojma, neke prizore i neke redateljsko-glumačke minijature ne bi bilo pretjerano nazvati malim remek-djelima.
