Malo je poznato u javnosti da je Sandzak odrzao referendum za autonomiju Sandžaka, sproveden u periodu od 25. do 27. oktobra 1991. godine. Od ukupno 264.156 birača, na tom referendumu je učestvovalo njih 187.473, odnosno 70,19 posto ukupnog biračkog tijela, od čega se 183.302 birača (ili 98,90 posto glasalih) izjasnilo za političku i teritorijalnu autonomiju Sandžaka s pravom priključenja nekoj od republika tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Javna je tajna da je Sandzak stotinama godina bio dio Bosne, sve do BK kada na prevaru biva otrgnut kao dijete iz majcinih ruku.
Bosnjaci Sandzaka Bosnu vide kao svoj duhovni, politicki i izvor iz kojeg su potekli. Zanimljivo je isto da taj referendum nije nikada suspendovan zakonskim aktima. Znaci li to da je Sandzak danas formalno-pravno autonomna oblast na putu ujedinjenja sa BH !?

Turbulentan početak devedesetih godina odrazio se na čitav region pa tako i na Sandžak. Shvativši u kakvoj se situaciji nalazi Bosna i Hercegovina, bošnjački intelektualci sa područja Sandžaka odlučili su se na referendum koji je trebao da odredi sudbinu kojom će krenuti bošnjački narod.
Na osnovu preporuka Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji, tzv. Haškog dokumenta, BNVS je izradilo i, 6. juna 1993. godine, usvojilo Memorandum o specijalnom statusu. Osnova za donošenje tog dokumenta bio je referendum za autonomiju Sandžaka, sproveden u periodu od 25. do 27. oktobra 1991. godine. Od ukupno 264.156 birača, na tom referendumu je učestvovalo njih 187.473, odnosno 70,19 posto ukupnog biračkog tijela, od čega se 183.302 birača (ili 98,90 posto glasalih) izjasnilo za političku i teritorijalnu autonomiju Sandžaka s pravom priključenja nekoj od republika tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ).
Ova odluka naroda Sandžaka imala je veliki odjek i u svjetskoj javnosti o čemu govore zapisi o Memorandumu štampani u New Yersey-u. Zapisi o ovom veoma važnom trenutku za Bošnjake iz Sandžaka pohranjeni su u Britanskom arhivu.

Činjenica da se dokumenti o ovom događaju čuvaju i van Sandžaka sigurno govori da ovom događaju treba posvetiti više pažnje.

