Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Irm@ wrote:pa ovako...
petak je valjda po islamu - meni je to dan Gospodnji jer je kraj radne sedmice...
subota je prvi dan vikenda - meni dan Gospodnji mogu spavati do mile volje...
nedjelja ala je nedjelja mrtav dan - a dan Gospodnji za Katolike... misa i sl...
Na ovo mogu samo jos dodati svaki 15. u mjesecu, tj. dan kad mi plata dolazi na racun
Mislim da "dan gospodnji" ima mnogo širi smisao od samo jednog dana.
Po mom mišljenju taj kocept obuhvata duži vremenski period, nešto poput suđenja, ili posljednjeg testa, ili finalne probe.
Jedna ilustracija koja jako dobro odražava taj period jeste, recimo, ako zamislite grupu studenata u kampusu, koima je rečeno da se ponašaju pristojno dok se ne vrati "redar" (ili kako se več zove osoba zadužena za taj sprat), a oni to ne rade, osim jednog.
Prolazi vrijeme, a oni bivaju sve gori i gori, ovaj jadnik ih upozorava, ali oni ni habera.
Odjednom se pojavljuje "redar" i počne da kažnjava neposlušne, a onog jadnika nagradi.
Od onog trenutka kada se on vratio možemo reći da je za one bandite počeo "dan gospodnji" i traje sve dok se oni ne kazne, i naravo dok se jadnik ne nagradi.
Mislim da samo zato što se u frazi nalazi riječ "dan" neznači da je ograničena na taj specifični vremeski period (24 sata). Postoji veoma velika mogućnost da je to fraza, kao i mnoge druge, neke i mi koristimo danas (" pa čekam te godinu", ili kada nekoga privedu obično se kaže " došao je dan da on svoje odsluži" ) koje opisuju duži vreneski period.
Kaže drugar kako u velikim zgradama u Izraelu imaju liftove koji staju na svakom spratu i stalno idu gore-dole bez poziva, zbog onih koji salve šabat.
Meni lično izgleda pametno da se u svetu kome sve manje treba radna snaga uvede trodnevni vikend pa svima dobro. I onako bi to bio jedini predlog u istoriji oko koga bi Srbi, Bošnjaci i Hrvati napravili konsenzus.
dr.gog wrote: ukazao se i ovaj Walt...ionako mi je postalo zlo èitajuæi politiku u dokolici,a vidim da vas je krenulo neka ..
Glede teme..imam za primjetiti da se radi o jednom od zaista kljuènih pitanja u istoriji religije,preciznije kr¹æanstva.Kroz zapovjed o Suboti razvile su se najveæe teolo¹ke rasprave izmeðu Katolièke i Adventistièke crkve,pri èemu su Adventisti samo slijedili prostu logiku Pisma,a katolièki teolozi su na koncu jednostavno utvrdili da je za njih autoritet crkvenih otaca i Pape presudan po defaultu i Vjerovanju i da svako uplitanje u odluke Kongregacije za vjeru ,te samog Pape znaèi izraz neposlu¹nosti i uni¾avanja crkvene vlasti .
dakle,koliko ja znam,prièa zvuèi jednostavno,a oko nje se isplelo toliko providnih poku¹aja pravdanja izmjene Zapovjedi ,da je postalo maltene smije¹no.Ista stvar se desila i sa pitanjem idolatrije,gdje je puka zabrana slika samo povr¹inski smisao,i upuæuje na neke mnogo dublje stvari da ne duljim sad odvi¹e...meðutim iz èisto finansijskih razloga odavno je unutar velikih crkava ugu¹ena i svaka pomisao na vraæanje izvornom uèenju. Jednostavno,stvar je davno izvrnuta naopaèke,i èitav temelj nekih dogmi bi morao biti sru¹en,èime bi se podiglo previ¹e pra¹ine i izgubilo dosta autoriteta.
Naravno da je to licemjerje ali je u ovom svijetu to pragmatièna politika i tako doðemo do toga da se ljudi jave sa prostim pitanjem autentiènosti samog teksta,jer isti oni koji se deklari¹u kao kr¹æani,zaboga,ne slijede upute iz hiljadu i jednog iskonstruisanog razloga.
Najèe¹æe se svaka rasprava zavr¹i progla¹avanjem reformatora sekta¹ima i otpadnicima od vjere,a nakon toliko vremena izgleda ekscentrièno u tradicionalnim i konzervativnim kr¹æanskim sredinama,svetkovati ono ¹to je dato kao Dan odmora..¹ta god ko rekao..ja ne naðoh da je ta zapovjed igdje izmjenjena ili ukinuta,a ostalo sam sklon proglasiti èistim pragmatizmom vjerskih zajednica koje po¹tuju nedjelju ne zamjerite na gre¹kama,u¾asno sam umoran
p.s.Walt kad si veæ zapoèeo prièu,nemoj mi se otpiliti u nigdje,jer ima evo ljudi koji tro¹e vrijeme na temi Fia odprve,Wizzard razraðuje svoje,a slutim da æe i Borg odnekud bahnut .Uostalom i vrijeme je za edukativne dijaloge nakon onih trakavica i polemika...ko je lijen nek se gnijezdi uz daljinski i kokice,al nemojte i vi sad stat kad je krenulo
dr. gogova recenica koju sam podebljao mislim da dosta kaze.
sto se mene tice, ako ima svemoguceg vjerujem da NJEGA treba slijediti (a ne nekakve pape, patrijarhe ili ajatolahe), a ako ga nema sve sto pricamo je uzalud.
nastavak studije.
predugacko jeste ali oni koje zanima naci ce nacina i vremena da procitaju:
Kristov stav prema suboti
Èinjenica da je Krist tvrdio da je On ispunjenje mesijanskih oèekivanja koja su nedjeljivi dio subote nameæe kljuèno pitanje, naime, ¹to je za Krista bilo ¹tovanje subote? Je li On pred svojim sljedbenicima potvrdio vrijednost ove ustanove kao neprijepornu Bo¾ju volju? Ili je Krist smatrao da je svojim dolaskom, koji je bio istinska subota, ispunio i dokinuo obvezu dr¾anja subote?
Neki struènjaci tumaèe Kristove raspre i iscjeljenja u subotu kao smi¹ljeno izazivanje èija je svrha bila pokazati da zapovijed o suboti vi¹e nije obvezatna. J. Daniélou smatra, na primjer, da se djelima iscjeljenja “Krist konkretno pojavljuje kao utemeljitelj istinske subote [to jest, nedjelje] koja zamjenjuje simboliènu subotu [doslovnu subotu].”27 W. Rordorf isto uvjerenje iznosi jo¹ odluènije kad pi¹e da “Kristova iscjeliteljska djelatnost nije zapovijed o suboti samo gurnula u pozadinu, veæ ju je i dokinula“.28
Tumaèenja ranih crkvenih otaca. Na¾alost, ovi se zakljuèci mnogo puta ne temelje na ra¹èlambi onoga ¹to je Krist uèinio ili rekao o suboti, veæ u svjetlu ranih patristièkih tumaèenja ulomaka o suboti u evanðeljima koja su bila i jo¹ su uvijek tradicionalna i neprijeporna ostav¹tina. Zapravo, od drugog stoljeæa naovamo crkveni su oci naèinili listu “subotnjih prijestupa” koje spominju evanðelja, neprekidno je dopunjujuæi novima kako bi stvorili djelotvoran dokaz protiv subote. Oni su iz evanðelja uzeli navodne sluèajeve “kr¹enja subote” koje je Krist spomenuo u svojoj raspri s farizejima, to jest, Davida koji je u subotu jeo zabranjene kruhove (Matej 12,3; usp. 1. Samuelova 21,1-7), sveæenike koji su istog dana vr¹ili obrezanje i prinosili ¾rtve (Matej 12,5)29 i samog Boga koji subotom ne prekida s radom (Ivan 5,17).30 Ovaj popis obogaæen je drugim “dokazima” kao ¹to je primjer Jo¹ue koji je prekr¹io subotu kad je “djeci Izraelovoj naredio da obilaze zidove Jerihonske”,31 Makabejaca koji su ratovali u subotu32 te patrijaraha i pravednih ljudi koji su ¾ivjeli prije Mojsija, a navodno nisu svetkovali subotu.33
Pretpostavljajuæi (ali ne i priznajuæi) da su ovi dokazi utemeljni na èvrstim kriterijima biblijske hermeneutike, ne bi li ove iznimke samo potvrdile obvezujuæu narav zapovijedi o suboti? Nadalje, zar se ne bi osoba, koja prihvaæa tumaèenje ranih crkvenih otaca i koristi se ulomcima o suboti u evanðeljima da bi odredila Kristov a zatim i vlastiti stav prema suboti, takoðer trebala suglasiti, da bi bila dosljedna, s negativnim i proturje ènim obja¹njenjima ne samo znaèenja subote, veæ i cijeloga ¾idovskog naèina ¾ivota? Bilo bi zanimljivo znati da li bi se bilo koji biblijski struènjak slo¾io s Barnabinom tvrdnjom da “doslovno svetkovanje subote
nikad nije bilo predmet Bo¾je zapovijedi”,34 ili da su ®idovi izgubili savez “u cijelosti odmah nakon ¹to ga je Mojsije primio” (4,7); ili s Justinovim stajali¹tem da je Bog ®idovima nametnuo subotu kao neku vrstu sramote da bi ih izdvojio za ka¾njavanje u oèima Rimljana.35 Ili pak sa zamisli Sirskih didaskalija (21) da je subota nametnuta ®idovima kao vrijeme oplakivanja,36 ili s Afrahatovim konceptom da je subota nastala kao posljedica pada u grijeh.37
Ako ova tumaèenja o znaèenju i naravi subote treba odbaciti kao neopravdana na temelju starozavjetnih dokaza, tada nema opravdanja ni da se njihovi zakljuèci uporabljuju protiv subote kao “dokazi” buduæi da su oni u velikoj mjeri utemeljni na ovakvoj vrsti sumnjivih pretpostavki. Kasnije æemo u na¹oj studiji vidjeti kako je sklop uvjeta koji su poveæali napetosti izmeðu Rima i ®idova, izmeðu Crkve i sinagoge u prvoj polovici drugog stoljeæa pridonio razvoju “anti¾idovske diferencijacije”. Ovo se stanje oèitovalo u negativnoj reinterpretaciji i ¾idovske povijesti i blagdana kao ¹to je ¹tovanje subote. Zato tekstove o suboti u evanðeljima ne mo¾emo procjenjivati u svjetlu ranih patristièkih tumaèenja, veæ Kristov stav prema suboti moramo vrednovati prouèavanjem dokumenata na osnovinjihovih vlastitih vrijednosti.
Prva iscjeljenja u subotu. Evanðelja po Marku i Luki ukazuju da je Krist najprije ogranièio svoje iscjeliteljske djelatnosti subotom na posebne sluèajeve, nesumnjivo zato ¹to je bio svjestan nagle rekacije koju æe prouzro èiti Njegovo objavljivanje znaèenja i svrhe subote. U Evanðelju po Luki, nakon Kristove prethodne izjave o Njegovom mesijanstvu kao ispunjenju subotnje godine (Luka 4,16-21), slijede dva dogaðaja iscjeljenja. Prvi se zbiva u kafarnaumskoj sinagogi u Galileji tijekom subotnjeg bogoslu ¾ja, a posljedica je duhovno iscjeljenje èovjeka opsjednutog neèistim duhom (Luka 4,31-37). Drugi se dogodio odmah nakon bogoslu¾ja u Petrovoj kuæi i donio je tjelesno ozdravljenje Petrovoj punici (Luka 4,38-39). U oba sluèaja Krista na djelo potièu potreba i ljubav. U prvom primjeru Krista pokreæe na djelo potreba da izbavi osobu od Sotonine sile i tako ponovno uspostavi red na bogoslu¾ju. Otkupiteljska funkcija subote, koja se veæ nazire u ovom Kristovom èinu, bit æe otvorenije objavljena u kasnijim iscjeljenjima. U drugom primjeru Krist djeluje iz po¹tovanja prema jednom od svojih ljubljenih uèenika i njegovoj punici. U ovom sluèaju tjelesno izljeèenje èini subotu danom radosti za cijelu obitelj. Takoðer valja zamijetiti da iscjeljenje odmah potièe na slu¾bu: “®ena odmah ustade te ih poèe poslu¾ivati.” (39. redak) Znaèenje subote kao otkupljenja, radosti i slu¾be koje je u zametku veæ u Kristovim prvim djelima iscjeljenja, jasnije æe se otkriti u kasnijem razdoblju Kristove slu¾be subotom. Meðutim, u ovom ranom razdoblju veæi dio svojih djela iscjeljenja Krist je odgodio do svr¹etka subote, oèito da bi izbjegao prerano sukobljavanje i odbacivanje: “O zalazu sunca, koji su god imali bolesnike ¹to su patili od raznih bolesti, dovodili su ih k njemu. On bi na svakog od njih stavljaoruke te ga izlijeèio” (Luka 4,40; usporedi Marko 1,32).
Ove tvrdnje nameæu va¾no pitanje. Je li Krist postavljanjem pitanja o naèelu, koje je ilustrirao drugim pitanjem koje je sadr¾avalo konkretan primjer, namjeravao potpuno ukinuti zapovijed o suboti ili je Njegov cilj bio vratiti ovoj ustanovi njezinu prvobitnu vrijednost i smisao? Veæina struènjaka sla¾e se s prvom moguæno¹æu. L. Goppelt izriètio tvrdi da “Isusovo dvostruko pitanje oznaèava kraj zapovijedi o suboti: ona vi¹e nije zakonska uredba i vi¹e nema apsolutnu pravovaljanost ako je valjana ova sveobuhvatna, dalekose¾na alternativa - naime spasiti ¾ivot.”40
Ovo tumaèenje poèiva na pretpostavci da “spasavanje ¾ivota” proturjeèi duhu i svrsi subote. Mo¾e li to biti istina? To mo¾da odra¾ava prevladavajuæe shvaæanje i zlouporabu subote, ali ne i prvobitnu svrhu zapovijedi o suboti. Prihvaæanjem ove pretpostavke Boga bismo uèinili krivim ¹to je propustio oèuvati vrijednost ¾ivota kad je uspostavljao subotu.
W. Rordorf podr¾ava isti zakljuèak iz navodno “pogre¹ne dedukcije“ u Kristovom pitanju o naèelu i o primjeru. On obja¹njava da se iz pitanja je li ispravno spasiti ili ubiti, i primjera ¾urnog spasavanja ¾ivotinje “ne mogu valjano izvoditi zakljuèci o bolesnom ljudskom biæu koje uopæe ne treba trenutaènu pomoæ u subotu.”41 Mi¹na je izrièita o tom pitanju: “Svaki put kad se dogodi da je ¾ivot u opasnosti stavite na stranu zakon o suboti.”42 Meðutim, u sluèaju èovjeka s usahlom rukom, kao i u svim drugim primjerima iscjeljenja u subotu, nikad se nije radilo o osobi kojoj se pru¾a pomoæ radi ¾urnosti, veæ je to uvijek kronièno bolesna osoba. Stoga, zakljuèuje Rordorf, naèelo o spasavanju ¾ivota nije deskritpivna vrijednost ¹tovanja subote, veæ je to upuæivanje na narav mesijanskog poslanja kojim se spasenje trebalo pru¾iti odmah i svima kojima je potrebno. Suoèena s ovom “mesijanskom svije¹æu”, “zapovijed o suboti postajeneva¾na... ona je jednostavno poni¹tena”.43
Ovakva vrst ra¹èlambe ne uzima u obzir nekoliko vidova ovog doga ðaja. Prvo, pitanje upuæeno Kristu odnosilo se samo na ispravnost ¹tovanja subote: “Je li dopu¹teno u subotu lijeèiti?” (Matej 12,10) Drugo, Kristov odgovor u obliku dva pitanja (jedno koje podrazumijeva naèelo, i drugo koje ga ilustrira) takoðer se bavi samo pitanjem ispravnosti svetkovanja subote. Treæe, upadljivo kriva analogija izmeðu Kristovog pitanja o ispravnosti “spasiti ¾ivot ili upropastiti ga” (Marko 3,4) u subotu i kronièno bolesnog èovjeka èiji ¾ivot ne bi bio ni spa¹en ni izgubljen odlaganjem èina iscjeljenja nakon subote, mo¾e se na zadovoljavajuæi naèin objasniti novom vrednotom koju Krist daje suboti. Ovo je jasno izra¾eno u Matejevoj tvrdnji: “Dakle, slobodno je subotom dobro èiniti.” (Matej 12,12) Ako je ispravno èiniti dobro i spasavati u subotu, onda svako odbijanje da se to uèini znaèi èiniti zlo ili ubijati. Kasnije æemo vidjeti da je ovo naèelo ilustrirano prièom o dvije razlièite vrste ¹tovatelja subote.
Na¾alost, buduæi da Rordorf ne mo¾e Matejevo pozitivno tumaèenje subote uklopiti u svoju shemu, on problem poku¹ava rije¹iti tako ¹to Mateja optu¾uje da “poèinje s moralistièkim nerazumijevanjem Kristova stava prema suboti”. Ovo nerazumijevanje navodno se sastoji u shvaæanju da “obveza da se ljubi bli¾njega zamjenjuje u odreðenim okolnostima zapovijed o dr¾anju dana odmora”.44 Pitamo se je li Matej doista pogre¹no shvatio Kristovu namjeru i poruku o suboti kad je napisao: “Slobodno je subotom èiniti dobro.” (Matej 12,12) Istina je da su u poslijeizgnanièkom razdoblju ®idovi oko subote podigli zamr¹enu ogradu da bi se osiguralo njezino vjerno ¹tovanje. Mno¹tvo sitnièavih i dosjetljivih pravila (prema rabinu Johananu postojao je 1521 zakon)45 stvorenih da èuvaju subotu pretvorili su svetkovanje subote u legalistièki ritual, a ne slu¾bu ljubavi. Meðutim, promatrati subotu iskljuèivo u svjetlu ovoga kasnijeg legalistièkog razvoja znaèi pogre¹no je razumjeti.
Ovaj izvorni vid subote kao dana kad se Bog ¹tuje izra¾avanjem skrbi i sa¾aljenja prema bli¾njima bio je zaboravljen u Isusovo doba. Subota je postala dan kad je bilo va¾nije ispravno vr¹iti obrede nego spontano odgovoriti na ljudske potrebe. Na¹ izvje¹taj odlièno prikazuje ovu opæu iskvarenost time ¹to suprotstavlja dvije vrste ¹tovatelja subote. S jedne je strane Krist, “o¾alo¹æen zbog tvrdoæe srca” Njegovih tu¾itelja, koji je poduzeo korake da spasi ¾ivot nesretnika (Marko 3,4-5). Na drugoj su strani bili poznavatelji zakona koji su, èak dok su sjedili na bogoslu¾ju, provodili subotu tra¾eæi gre¹ke i smi¹ljajuæi naèin da ubiju Krista (Marko 3,2.6). Mo¾da ova opreènost stavova najbolje obja¹njava Kristovo pitanje o ispravnosti spasavanja u subotu (Marko 3,4), naime da osoba koja se u subotu ne brine za fizièko i duhovno spasenje drugih automatski djeluje ru¹ilaèki ili ima ru¹ilaèke stavove.49
Kristov program reforme subote mora se promatrati u kontekstu Njegovoga opæeg stava prema zakonu.50 Krist u propovijedi na gori obja¹njava da je smisao Njegovog poslanja vratiti raznim uredbama zakona njihov prvobitni smisao (Matej 5,17.21, vidi napomenu). Ovo djelo otkrivanja pobuda u pozadini neke zapovijedi bila je prijeka potreba buduæi da je u mnogim sluèajevima s gomilanjem tradicije njihova prvobitna svrha bila skrivena. Krist je rekao: “Vi zgodno ukidate Bo¾ju zapovijed da dr¾ite svoju predaju!” (Marko 7,9) Peta zpovijed, na primjer, koja nala¾e: “Po¹tuj oca svoga i majku svoju”, poni¹tena je, ka¾e Krist, zbog obièaja korban (Marko 7,12-13). Oèito je da se po ovom obièaju slu¾ba ili obveza prema roditeljima pretvarala u dar koji se darovao hramu.
Zapovijed o suboti nije bila iznimka, i da nije bila osloboðena od mnogih besmislenih kazuistièkih ogranièenja, ona bi ostala sustav samoopravdanja, a ne vrijeme za iskazivanje ljubavi prema Stvoritelju, Otkupitelju i bli¾njima.
Zgrèena ¾ena. Da bismo stekli daljnji uvid u svrhu Kristove reforme subote, sa¾eto æemo razmotriti jo¹ neka djela iscjeljenja. Iscjeljenje zgrèene ¾ene o kojem izvje¹tava samo Luka (13,10-17) bilo je oèito posljednje djelo koje je Krist uèinio u sinagogi. Sve veæe protivljenje vlasti vjerojatno je onemoguæilo Krista da nastavi svoju subotnju slu¾bu u sinagogi. Ovaj dogaðaj, u usporedbi s prethodnim izljeèenjem èovjeka s usahlom rukom (Luka 6,6-11), pokazuje bitan korak naprijed. To se vidi i po Kristovom odluènijem stavu kad odmah poèinje djelovati progla¹avajuæi ¾enu “slobodnom” od njezine bolesti (13,12) iako Ga ona nije zatra¾ila, i po Njegovoj javnoj opomeni nadstojniku sinagoge (13,15). A i vlast, u ovom sluèaju nadstojnik sinagoge, sada ne prosvjeduje izvan, veæ unutar sinagoge osuðujuæi cijelu zajednicu zbog toga ¹to je tra¾ila izljeèenje u subotu (13,14). Otkupiteljska funkcija subote sada je jasnije izra¾ena. Glagol “osloboditi” sada se koristi da se razjasni znaèenje subote. Te¹ko je vjerovati da je Krist ovaj glagol sluèajno uporabio buduæi da se u ovom kratkom dogaðaju spominje tri puta premda je u nekim prijevodima svaki put preveden drugim sinonimom - “osloboditi, drije¹iti, razrije¹iti” (13,12.15.16).
Krist prvo koristi ovaj glagol kad se obraæa ¾eni: “Osloboðena si od svoje bolesti.” (12. redak) ®ena koja je osamnaest godina bila “opsjednuta “ (11. redak) na Kristove se rijeèi “odmah uspravi te poèe slaviti Boga” (13. redak). Protivljenje nadstojnika sinagoge istièe suprotnost izme ðu opæe zlouporabe subote s jedne, i Kristovih napora da vrati ovom danu njegovo istinsko znaèenje s druge strane. “Ima ¹est dana za rad”, izjavio je nadstojnik. “U te dane dolazite i lijeèite se.” (14. redak) Za nadstojnika, kojemu su pravila o suboti koja je trebalo slijediti bila ispred ljudi koje je trebalo ljubiti, iscjeljivanje je bio rad neprikladan za subotu. Za Krista, koji je nastojao obnoviti cijelo biæe, nije bilo boljeg dana od subote da obavi svoju spasiteljsku slu¾bu.
Da bi razjasnio ovu osloboditeljsku svrhu subote, Krist dvaput rabi glagol “osloboditi”. Prvi put kad govori o rabinskom ustupku: “Licemjeri! Ne drije¹i li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga odvede i napoji?” (13,15) Treba zamijetiti da napajanje ¾ivotinja u subotu ne pripada istoj kategoriji ¾urnih poslova kao ¹to je spasavanje ovce iz jame (Matej 12,11). Svaka ¾ivotinja mo¾e pre¾ivjeti dan bez vode premda mo¾e doæi do gubitka te¾ine ¹to mo¾e dovesti do smanjenja njezine tr¾i¹ne vrijednosti. Mo¾emo se pitati je li Krist upuæivao na ovaj iskvareni sustav vrijednosti, naime, da je financijski gubitak zbog zanemarivanja ¾ivotinje u subotu va¾niji od ispunjavanja potreba ljudskih biæa ¹to ne donosi financijsku dobit. Mo¾da je ovo suvi¹no i¹èitavanje znaèenja Kristovih rijeèi. Meðutim, ono ¹to Krist jasno ka¾e jest da se subotom èak i ¾ivotinjama zadovoljavaju osnovne potrebe.
Nadograðujuæi na koncept drije¹enja ¾ivotinje Krist ponovno rabi isti glagol u obliku retorièkog pitanja i zakljuèuje: “A ovu Abrahamovu kæer, koju sotona dr¾i svezanu veæ osamnaest godina, nije trebalo osloboditi od ovih lanaca u subotu?” (13,16) Dokazujuæi metodom a minori ad maius, to jest od manjega k veæemu, Krist pokazuje kako je subota paradoksalno iskrivljena. Vol ili magarac subotom su mogli biti odrije¹eni od jasala, ali bolesna ¾ena toga dana nije smjela biti osloboðena od svoje tjelesne i duhovne bolesti. Kakva je to zlouporaba subote! Krist je stoga radio protiv normativne tradicije da bi vratio suboti svrhu koju joj je Bog namijenio. Treba zamijetiti da u ovom kao i u svim drugim primjerima Krist ne dovodi u pitanje obvezujuæu narav zapovijedi o suboti, veæ ukazuje na njezine istinske vrijednosti koje su dobrim dijelom bile zaboravljene.
Prizor Krista koji u subotu oslobaða ¾rtvu vezanu Sotoninim lancima (13,16) podsjeæa na Kristovu najavu svoga poslanja “da navijesti oslobo ðenje zarobljenicima” (Luka 4,18; usp. Izaija 61,1-3). Osloboðenje kæeri Abrahamove od Sotoninih lanaca u subotu ispunjenje je mesijanskog znaèenja subote. Paul K. Jewett ovo dobro komentira: “Isusova iscjeljenja u subotu nisu samo djela ljubavi, sa¾aljenja i milosrða, veæ istinska ‘subotnja djela’, djela koja pokazuju da je mesijanska subota, ispunjenje starozavjetnog subotnjeg poèinka, do¹la na na¹ svijet. Stoga je subota od svih dana najprikladnija za iscjeljenje.”51
Ovo Kristovo ispunjenje starozavjetne subotnje simbolike (kao i u sluèaju srodne ustanove, Pashe) ne podrazumijeva, na ¹to isti autor i ukazuje, da su “kr¹æani stoga ... osloboðeni od subote da bi se okupljali prvoga dana”,52 veæ da je Krist ispunjavajuæi otkupiteljsku doktrinu subote uèinio ovaj dan trajnim, prikladnim spomenikom stvarnosti, to jest, svoga otkupiteljskog poslanja.53 Mo¾emo se pitati kako su ¾ena i narod koji je bio svjedok Kristove spasonosne intervencije gledali na subotu? Luka izvje¹æuje da se zbog Oèeva odobravanja Kristove spasonosne djelatnosti “zasrami ¹e svi njegovi protivnici” (13,17), “a sav se narod radova¹e” (13,17) i ¾ena “poèe slaviti Boga” (13,13). Nema sumnje da je za ¾enu i sve ljude koji su bili blagoslovljeni Kristovom subotnjom slu¾bom ovaj dan postao spomenikom iscjeljenja njihovih tijela i du¹a, oslobaðanja od Sotoninihlanaca i ulaska u Spasiteljevu slobodu.
Uzeti i slijepac. Odnos subote i djela spasenja dobro je istaknut u dva subotnja èuda o kojima izvje¹tava Ivanovo evanðelje (Ivan 5,1-18; 9,1-41). Zbog njihove bitne sliènosti mi æemo ih razmatrati zajedno. Sliènost je zamjetljiva na nekoliko mjesta. Oba iscijeljena èovjeka bila su kronièno bolesna, jedan je bio uzet trideset osam godina (5,5), a drugi je bio slijep od roðenja (9,2). Krist je od obojice zatra¾io da ne¹to uèine. Uzetom je rekao: “Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!” (5,8.), a slijepcu: “Idi, umij se u ribnjaku Siloe!” (9,7) Farizeji su u oba sluèaja formalno optu¾ili Krista zbog kr¹enja subote i to su smatrali dokazom da On nije Mesija: “Ovaj èovjek ne dolazi od Boga: ne svetkuje subote.” (9,16; usp. 5,18.) U oba sluèaja optu¾ba protiv Isusa ne odnosi se prvenstveno na sam èin iscjeljenja, veæ na kr¹enje rabinskih zakona o suboti, kad je naredio uzetomu da nosi svoju postelju (5,8.10.12) i kad je pripremao blato (9,6.14).54 U oba sluèaja Krist je odbio optu¾bu o kr¹enju subote dokazuju æi da zapovijed o suboti ne ukida, veæ predviða Njegova djela spasenja (5,17; 7,23; 9,4).
Prije nego ¹to ispitamo Kristovo opravdanje Njegove subotnje djelatnosti, valja obratiti pozornost na glagol “odgovori” kojim Ivan otpoèinje Isusovu obranu. Mario Veloso u svojoj o¹troumnoj ra¹èlambi ovoga ulomka primjeæuje da se ovaj oblik glagola uporabljuje samo dvaput u Ivanovom evanðelju.55 Prvi put kad Isus odgovara na optu¾be ®idova (5,17), a drugi put kad razja¹njava svoj odgovor (5,19). Uobièajeni oblik kojim se Ivan koristi vi¹e od pedeset puta jest izraz koji se na hrvatski prevodi istim oblikom “odgovori”. Posebna uporaba srednjeg stanja glagola podrazumijeva, s jedne strane, a to obja¹njava i Veloso, javnu i formalnu obranu,56 a s druge, kao ¹to tvrdi J. H. Moulton, da je “subjekt krajnje povezan s radnjom”.57 To ne znaèi samo da se Krist formalno brani, veæ da se On poistovjeæuje sa sadr¾ajem svoga odgovora. Stoga nekoliko rijeèi iz Kristove obrane zaslu¾uje posebnu pozornost.
Da bismo prosudili valjanost ovih tumaèenja, prvo trebamo ispitati znaèenje izraza “Otac moj neprestano radi”, a nakon toga utvrditi njegov odnos prema pitanju subote odnosno nedjelje. Postoji ¹iroka suglasnost da Oèev “neprestani rad” (5,17) smjera na djelo stvaranja koje se spominje u Postanku 2,2.64 Na temelju ovoga tumaèenja izvodi se zakljuèak da, buduæi da “neprestano radi”, Bog u stvaralaèkim djelatnostima jo¹ uvijek nije iskusio poèinak subote stvaranja, veæ da æe doæi vrijeme, prigodom eshatolo ¹ke obnove svih stvari, kad æe to postati stvarnost. Meðutim, buduæi da je nedjelja zbog uskrsnuæa, kako ka¾e Jewett, “èe¾nja i oèekivanje te konaène subote”, kr¹æani je veæ danas proslavljaju umjesto subote.65
Interpretacijske kategorije koje se koriste da bi se izveo ovaj zakljuèak posuðene su od helenistièko-¾idovskog filozofa Filona koji je zastupao misao o neprekidnom stvaranju da bi izbjegao pretjerano antropomorfistièko gledi¹te Bo¾jeg poèinka. “Bog nikada nije prestao raditi,” pi¹e Filon, “jer kao ¹to je svojstvo vatre da grije, tako je Bo¾ja odlika da stvara.”66 Meðutim, Filon oèito razluèuje stvaranje prolaznih stvari, koje je okonèano s bo¾anskim poèinkom, od stvaranja bo¾anskih stvari koje se i dalje nastavlja.67 Kasnije su (oko 100.-130. po Kr.) rabini Gamaliel II., Jo¹ua ben Kananiah, Eliezer ben Azariah i Akiba izrièito izjavili u Rimu da Bog nastavlja sa svojom stvaralaèkom djelatno¹æu.68
Ovaj izbor redaka razja¹njava otkupiteljsku narav i svrhu izraza “neprestano radi” koji je Bog spomenuo u Ivanu 5,17. Kratka usporedba s usporednim ulomkom u Ivanu 9,4 trebala bi ukloniti sve preostale sumnje. Isus ka¾e: “Dok je dan, meni treba èiniti djela onoga koji me posla. Dolazi noæ, kad nitko ne mo¾e raditi.” (9,4) Izrazitu sliènost ova dva teksta ne treba tra¾iti samo u njihovu sadr¾aju, veæ i u njihovu kontekstu. Krist u oba sluèaja brani svoja subotnja “djela” od optu¾bi o kr¹enju subote koje su iznijeli Njegovi neprijatelji. Meðutim, u Ivanu 9,3-4 otkupiteljska narav Bo¾jih djela potpuno je jasna. Ne samo da se Otac opisuje kao Onaj koji je “poslao” svoga Sina da obavi Njegovo djelo, podrazumijevaju æi time navjestiteljsku narav Kristova djela, veæ se i samo iscjeljenje slijepca opisuje kao oèitovanje “Bo¾jih djela” (9,3). Ovi dokazi navode na zakljuèak da se Oèev izraz “neprestano radi” u Ivanu 5,17 ne odnosi na Bo¾ju neprekidnu stvaralaèku djelatnost koja bi dokinula ¹tovanje subote, veæ na djela spasenja koja Otac èini po Sinu. “Uvjetno govoreæi,” da uporabimo pa¾ljivo izabrane rijeèi Donatiena Mollata, “postoji samo jedno ‘djelo Bo¾je’, to jest, poslanje Sina na svijet.”73
Ako je na¹a definicija Oèevog izraza “neprestano radi” (5,17) kao Kristovog spasiteljskog poslanja toèna, a to je zakljuèak koji nam se èini neizbje¾nim, onda su ranije spomenuta tumaèenja koja Kristove rijeèi obja¹njavaju kao aluziju na subotnji stvaralaèki poèinak u koji Bog jo¹ nije u¹ao potpuno neopravdana buduæi da u Ivanu 5,17 misao o stvaranju uopæe nije nazoèna.
Meðutim, i dalje ostaje pitanje: zar èinjenica ¹to Krist brani svoja iscjeljenja u subotu na osnovi neprestane spasonosne djelatnosti svoga Oca koja se oèituje po Njemu ne podrazumijeva da je, kao ¹to ka¾e Jewett, “Isus svojim otkupiteljskim djelom odbacio subotu”?74 Pretpostavka da je Krist svojim djelima u subotu navje¹æivao (premda na prikriven naèin) kraj ¹tovanja subote, znaèi zastupati gledi¹te ®idova koji su optu¾ili Krista za kr¹enje subote (Ivan 5,16.18; 9,16). Ali upravo tu optu¾bu Krist dosljedno odbija. Govoreæi o djelima iscjeljenja, veæ smo spomenuli kako je Krist branio svoja subotnja spasonosna djela na temelju humanitarnih razloga koje èak i njihovi rabinski zakoni djelomièno predviðaju. Krist i u Ivanovom evanðelju pobija optu¾bu o kr¹enju subote teolo¹kim dokazom koji su Njegovi protivnici prihvatili. Prije nego ¹to razmotrimo ovaj Kristov dokaz, mora se naglasiti da Isus u ovom i svim drugim primjerima ne prihvaæa da je prekr¹io subotu, veæ brani zakonitost svoga djela. M. Veloso umjesno ka¾e: “Svrha obrane nikad nije priznavanje optu¾be, veæ upravo suprotno, njezino pobijanje. Isus ne prihvaæa optu¾bu o kr¹enju subote koju su Mu uputili ®idovi. On ostvaruje djelo spasenja koje je ispravno èiniti u subotu.”75
Da bismo razumjeli silu Kristove obrane u Evanðelju po Ivanu trebamo se prisjetiti neèega ¹to smo veæ djelomièno raspravili, naime, da je subota po stvaranju povezana i sa svemirom (Postanak 2,2-3; Izlazak 20, 8-11), a po izlasku s otkupljenjem (Ponovljeni zakon 5,15). Obustavom svih svjetovnih djelatnosti Izraelci su se sjeæali Boga Stvoritelja, a djelima milosrða prema bli¾njima opona¹ali su Boga Otkupitelja. Ovo se odnosilo ne samo na ¾ivot puèanstva koje je, kao ¹to smo veæ spomenuli, subotom trebalo biti milosrdno prema ni¾im dru¹tvenim slojevima, veæ posebno na slu¾bu u hramu. Tamo su sveæenici subotom obavljali mnoge obiène poslove koji su Izraelcima bili zabranjeni. Na primjer, premda se u subotu u domu ni¹ta nije smjelo peæi (Izlazak 16,23), ipak se toga dana u hramu pekao kruh (1. Samuelova 21,3-6) da bi se zamijenili tjedan dana stari kruhovi (Levitski zakonik 24,8; 1. Ljetopisi 9,32). Isto se odnosi na poslove u vezi s odr¾avanjem i ¾rtvenim sustavom u hramu. Mnoge djelatnosti koje su same po sebi bile uobièajene, u subotu su postajala sveta djela jer su pridonosila spasenju naroda. Ova spasonosna djela mogla su se obavljati subotom buduæi da sam Bog, kao ¹to ka¾e Psalmist, “posred zemljespasava” (Psalmi 74,12).
Na temelju ove teologije o suboti koju su ®idovi priznali, Krist brani zakonitost svojih djela spasenja subotom i ka¾e: “Otac moj neprestano radi, zato i ja radim.” (5,17) Drugim rijeèima, buduæi da ja subotom sudjelujem u istoj djelatnosti spasavanja kao i Otac, to je savr¹eno ispravno èiniti. Da bi izbjegao pogre¹no razumijevanje, Krist tumaèi narav Oèevih djela koja “jednako èini i Sin” (5,19). Ta su djela uskr¹avanje mrtvih, vraæanje ¾ivota (5,21) i obavljanje spasonosnog suda (5,22-23). Po ®idovima, koji nisu htjeli prihvatiti Kristovo mesijanstvo, ovo opravdavanje vr¹enja Oèevih djela spasavanja u subotu èinilo Ga je krivim iz dva razloga: “Jer je ne samo kr¹io subotu nego i Boga nazivao svojim Ocem, izjednaèujuæi sebe s Bogom.” (5,18.)
Ovakva neprijateljska reakcija zahtijevala je od Krista da pobli¾e razjasni zakonitost svojih djela. U Ivanu 7,21-23 (odjeljak za koji veæina komentatora prihvaæa da je povezan s petim poglavljem)76 nalazimo odjek ove rasprave. Ovdje Krist potanko iznosi prethodno teolo¹ko opravdanje svojih djela subotom mudrim kori¹tenjem primjera obrezanja: “Vama Mojsije dade obrezanje - to ne znaèi da ono dolazi od Mojsija, veæ od otaca - i vi u subotu obrezujete èovjeka. Ako, dakle, èovjek prima obrezanje u subotu da ne prekr¹i zakon Mojsijev, za¹to se ljutite na me ¹to sam u subotu ozdravio svega èovjeka? Prestanite suditi prema vanj¹tini, veæ izrecite pravedan sud!” (7,22-24)
Za¹to je bilo ispravno obrezivati dijete subotom ako je osmi dan (Levitski zakonik 12,3) nakon roðenja bio subota? Obja¹njenje nije bilo izreèeno buduæi da je ono bilo poznato. Obrezanje se smatralo èinom otkupljenja kojim se posredovalo u zavjetnom spasenju.77 Stoga je bilo ispravno u subotu osakatiti jedan od 248 dijelova ljudskoga tijela (prema ¾idovskom raèunanju)78 da bi se spasila cijela osoba. Krist na temelju ovoga suda dokazuje da nema razloga za “ljutnju” ¹to je toga dana ozdravljao “svega èovjeka” (7,23).79
Ovaj primjer razja¹njava i potkrepljuje Kristovu prethodnu izjavu o “neprestanom radu” Njegovog Oca buduæi da ona upuæuje na to da djela spasenja u subotu ne èini samo Otac na Nebu, veæ i Njegovi sluge na Zemlji kao ¹to su sveæenici. Subota je onda za Krista dan kad treba raditi na otkupljenju cijelog èovjeka. Zapravo, u oba sluèaja iscjeljenja Krist je kasnije tijekom dana potra¾io iscijeljene ljude i, na¹av¹i ih, slu¾io i njihovim duhovnim potrebama (Ivan 5,14; 9,35-38.). Njegovi protivnici ne mogu uvidjeti otkupiteljsku narav Kristove subotnje slu¾be jer oni “sude po vanj¹tini” (7,24). Oni su postelju koju je uzeti èovjek nosio u subotu smatrali va¾nijom od tjelesne obnove i ponovne integracije u dru¹tvo ¹to ih je taj predmet simbolizirao (5,10-11). Oni su mije¹anje blata u subotu smatrali znaèajnijim od vraæanja vida slijepcu (9,14.15.26).80
Stoga svrha Kristova provokativnog kr¹enja rabinskih pravila (onih koja se odnose na no¹enje postelje ili mije¹anje blata u subotu) nije bila obezvrijediti zapovijed o suboti, veæ vratiti ovom danu njegovu pravu svrhu. M. J. Lagrange dobro primjeæuje da je “Krist pozorno razluèio ono ¹to je bilo u suprotnosti od onoga ¹to je bilo u skladu s duhom zakona... Isus je radio kao i Otac, i ako Oèeva djela nisu proturjeèila ostatku propisanog zakona u Pismu, tada ni djela koja je Sin èinio u subotu nisuproturjeèila duhu te ustanove”.81
Meðutim, prema mi¹ljenju rabina krivnja je uèenika zbog ovog djela bila vi¹estruka. Trgajuæi klasje oni su bili okrivljeni za ¾etvu, trljajuæi ga dlanovima bili su okrivljeni za vr¹idbu, odvajajuæi ¾ito od pljeve bili su okrivljeni za vijanje, a zbog cijelog postupka bili su okrivljeni za pripremu obroka u subotu.86 Stoga, smatrajuæi njihovo djelo izravnom zlouporabom subote, farizeji su se obratili Kristu rijeèima: “Pazi! Za¹to u subotu èine ¹to nije dopu¹teno?” (Marko 2,24).
Netko se, kao prvo, mo¾e pitati za¹to su uèenici morali uta¾iti glad jeduæi ¾ito koje su trgali putem pokraj polja? A zatim, kamo su i¹li u subotu? Èinjenica da farizeji nisu prigovorili zbog udaljenosti koju su pre¹li upuæuje na to da nisu propje¹aèili vi¹e od subotnje razdaljine, oko jedan kilometar.87 Tekst ne daje nagovje¹taja o njihovom odredi¹tu, ali nazoènost farizeja meðu njima u subotu upuæuje na moguænost da su Krist i uèenici bili nazoèni bogoslu¾ju u sinagogi i buduæi da nisu bili pozvani na ruèak, po¹li su u polja potra¾iti mjesto odmora. Ako je tomu tako, onda Kristov odgovor farizejima, a posebno navod: “Vi¹e volim milosrðe nego ¾rtvu” (Matej 12,7), mo¾da sadr¾i prikriveni ukor zbog njihova zanemarivanja subotnje gostoljubivosti. Va¾an vid pripreme subotnjeg obroka bio je predviðanje mo¾ebitnih posjetitelja. Oèito je onda da Krist, kao ¹to to dobro zapa¾a R. G. Hirsch, “odgovara na njihovu optu¾bu drugom optu¾bom. Jer za postupak uèenika jo¹ je i bilo izgovora, ali ne i za farizejski nemar da pripreme subotnji obrok.”88
Pobude uèenika (koje se u Marku vide iz Kristove obrane njihovog postupka) Matej jasno iznosi rijeèima: “Njegovi uèenici, gladni...” (Matej 12,1) W. Rordorf dokazuje da Matejevo spominjanje uèenièke gladi ne opravdava njihovo kr¹enje subote buduæi da (1) to podrazumijeva njihovu nemarnost jer “nisu pripremili obrok prethodnog dana kao i svi drugi”, (2) “mogli su postiti cijeli dan” i (3) uèenici nisu bili u “¾ivotnoj opasnosti zbog iscrpljenosti”.89 Na¹ autor razmi¹lja kao lukavi rabin, ali ne uviða da se Matejevo opravdanje uèenièkih postupaka ne temelji na rabinskom gledi¹tu subote, veæ na Kristovom. Kristove propovijedi i primjer o kojima Matej izvje¹tava ne prikazuju subotu kao ustanovu koja je va¾nija od ljudskih potreba, veæ kao vrijeme “milosti” (12,7) i slu¾be èovjeèanstvu (12,12). Iz ovog ugla promatranja uèenièka se glad mogla opravdano uta¾iti u subotu.90
Pomnije razmatranje razlièitih dokaza koje Krist iznosi da uzvrati na kritiku svojih neprijatelja pru¾it æe nam dodatne uvide u Kristov koncept subote. Krist je prvo podsjetio farizeje na Davida i njegove ljude, koji su jednom uta¾ili glad tako ¹to su pojeli kruh koji je, osim sveæenicima, bilo zabranjeno jesti (1. Samuelova 21,1-7). Smisao je jasan. Ako je bilo ispravno da David i njegovi ljudi uta¾e glad jeduæi kruh odvojen za svetu uporabu, onda je bilo opravdano i da uèenici zadovolje svoje potrebe trgajuæi klasje tijekom svetog vremena u subotu.91 U oba sluèaja posveæeni kruh i posveæeno vrijeme kori¹teni su u posebnu svrhu - da bi se zadovoljile ljudske potrebe. Njihova uporaba bila je opravdana èinjenicomda namjera bo¾anskih zakona nije da li¹e, veæ da oèuvaju ¾ivot. Iznimka stoga ne poni¹tava valjanost zapovijedi, veæ ih potvrðuje.92
Opreènost Davidovog i Kristovog sluèaja ovom dokazu daje dodatnu snagu. Davidovi su sljedbenici bili ratnici (1. Samuelova 22,2) dok su Kristovi sljedbenici bili miroljubivi ljudi. David je, da bi uta¾io glad, jeo zabranjeni, posveæeni kruh, a njega dirati veæi je grijeh nego dirati klasje. Zapravo, Davidova je glad stavila u stranu odreðenu bo¾ansku uredbu (Levitski zakonik 24,5; Josephus, Antiquities, 3,10,7), dok je glad uèenika stavila u stranu puku rabinsku uredbu. Pozivajuæi se na jednu iznimku koju su prihvatili brojni nara¹taji93 (“Zar niste nigda èitali...” Marko 2,25), Krist dokazuje majori ad minus da bi pokazao kako Njegovi uèenici nisu bili krivi (Matej 12,7), jer su poput Davida primijenili vi¹i zakon nu¾nosti.94 Meðutim, ono ¹to treba zamijetiti jest da Krist ne umanjuje povredu uredbe time ¹to uvodi liberalniju kazuistiku. (On smatra da svi oblici kazuistike podjarmljuju ljude.)95 Naprotiv, Krist jasno i izravno ka¾e da Davidovpostupak nije bio “dopu¹ten” (Marko 2,26). I uèenici su, podrazumijeva Isus, svojim postupcima prekr¹ili zakon o potpunom subotnjem poèinku. Ipak, u oba sluèaja oni su nedu¾ni jer je veæa nu¾nost ukinula manju, to jest, milost je bila va¾nija od ¾rtve.
Kristove rijeèi o sveæenicima koji “kr¹e subotu” (12,5) vr¹eæi u hramu brojne djelatnosti koje nisu dopu¹tene obiènom èovjeku a ipak su nedu¾ni (12,5), dodatno poja¹njava ovaj koncept u Mateju. Zapravo, u subotu se du¾nostima u hramu dodavala dvostruka kolièina ¾rtava (Brojevi 28,9-10).96 Za¹to su sveæenici bili “bez krivnje” (12,5) iako su u subotu vi¹e radili? Odgovor le¾i, kao ¹to smo ranije spomenuli, u otkupiteljskoj naravi njihova rada u subotu èija je svrha bila darovanje oprosta i spasenja gre¹nicima u potrebi. Sveæenici su obavljali svoje du¾nosti u subotu koje je zapovijed pravedno osuðivala, a ipak su bili bez krivnje jer su ispunjavali svrhu subote zadovoljavanjem duhovnih potreba puka. Ali kako je Krist mogao braniti svoja djela i djela svojih uèenika pozivajuæi se na slu¾bu koju su sveæenici vr¹ili u subotu, kad ni On ni Njegovi uèenici nisu toga dana ispunjavali bo¾anski zakon o ¾rtvama? Odgovor se nalazi u sljedeæoj Kristovoj tvrdnji: “A ja vam ka¾em da je ovdje ne¹to veæe od hrama!” (Matej 12,6)97 Simbolièna funkcija hrama i njegovih obreda sada je do¾ivjela ispunjenje i zamijenila ju je slu¾ba pravog Velikog Sveæenika. Stoga je i Krist u subotu, ba¹ u subotu, morao umno¾iti svoje “¾rtve”, to jest svoju slu¾bu spasenja gre¹nika kojima je potrebna pomoæ, a ono ¹to èini On, moraju èiniti i Njegovi sljedbenici, novo sveæenstvo. U Evanðelju po Ivanu 7,22.23 Krist iznosi istu misao. Kao ¹to je sveæenik u subotu otkupiteljskim èinom obrezanja davao blagoslov Saveza novoroðenèetu, tako i Krist u subotu mora raditi na spasenju cijelog ljudskog biæa. Krist u hramu i njegovim obredima nalazi valjane aluzije da objasni svoju teologiju subote buduæi da njihova otkupiteljska namjera najbolje ilustrira i Njegovo mesijansko poslanje i bo¾ansku svrhu subote. Poistovjeæujuæi svoje poslanje sa subotom, Krist zapravo otkriva konaèni bo¾anski cilj zapovijedi, naime, èovjekovo zajedni¹tvo s Bogom. Subota u Kristu postaje vrijeme ne samo za proslavljanje uspomene na Bo¾je djelo stvaranja svijeta, veæ i za iskustvo blagoslova spasenja dok slu¾imo potrebama drugih.
Za Krista je ovo oèitovanje ljubavi dobrim djelima bilo istinsko ¹tovanje subote buduæi da se time priznaje Bo¾ja otkupiteljska djelatnost koja se toga dana proslavlja. Kao uspomena na bo¾ansko otkupljenje i iz egipatskog ropstva (Ponovljeni zakon 5,15) i okova grijeha (Luka 5,18-19; 13,16; Ivan 5,17) subota je, zapravo, vrijeme kad vjernici do¾ivljavaju Bo¾je milostivo spasenje izra¾avanjem ljubavi i milosrða prema drugima. Stoga ustroj nove istinske slu¾be subotom koju uspostavlja Krist prvo zahtijeva ¾ivu slu¾bu ljubavi iz srca, a onda i vr¹enje vjerskih propisa. Otre¾njavajuæa je pomisao da evanðelja manje govore o Kristovoj slu¾bi propovijedanja u subotu u sinagogi, a vi¹e o Njegovoj slu¾bi sa¾aljenja i milosrða za gre¹nike kojima je bila potrebna pomoæ.
Krist nagla¹ava ovo temeljno znaèenje subote u drugom govoru koji je odr¾ao u vezi s istim dogaðajem, ali njega prenosi samo Marko: “Subota je stvorena radi èovjeka, a ne èovjek radi subote.” (2,27)100 Neki su pisci ovu poznatu izreku protumaèili da “je dobrobit èovjeka va¾nija od subotnjeg poèinka”,101 a buduæi da subota “vi¹e ne donosi blagoslove, veæ te¹koæe, ona je izgubila svoju bo¾ansku svrhu, pa prema tomu pobuna protiv subote ili njezino zanemarivanje nije grijeh”.102 Najmanje ¹to se mo¾e reæi o ovom tumaèenju jest da ono Bogu pripisuje èovjekovu kratkovidnost buduæi da je On prema tom mi¹ljenju dao zakon koji nije mogao ostvariti svoju svrhu, te ga je prema tome bio prinuðen ukinuti. Ovakvim naèinom razmi¹ljanja valjanost bilo kojeg Bo¾jeg zakona ne odreðuje se na temelju svrhe koja mu je namijenjena, veæ na osnovi toga koriste li ga ljudska biæa na dobro ili na zlo. Prema tom je zakljuèku èovjek, a ne Bog, konaèni sudac koji odreðuje valjanost svake zapovijedi.
Znamenitom tvrdnjom “subota je stvorena radi èovjeka” Krist ne ukida prvobitnu zapovijed o suboti niti nagovje¹tava uvoðenje nekog novog blagdana, veæ On, u razdoblju nakon izgnanstva, skida verige nametnute rabinskom teologijom subote koja je uzvisila subotu iznad ljudskih potreba. Zahtijevati od uèenika da se odrièu svojih potreba da bi dr¾ali subotu zlouporaba je njezine svrhe, naime, da bude dan blagoslova, a ne patnje.
Neki tvrde da Krist izjavom da je subota stvorena radi èovjeka ¾eli osuditi od ®idova opæeprihvaæenu iskljuèivu zamisao da subota nije za neznabo¹ce, veæ samo za Izraelce, i da time nagovje¹tava njezinu sveopæu namjenu.104 Iako je nesumnjivo da Krist sveobuhvatnije gleda na subotu, ovaj je smisao stran kontekstu ovoga ulomka u kojemu se ne raspravlja o sveopæoj namjeni subotnjeg poèinka, veæ o njegovoj temeljnoj funkciji.105
Da bi svojim mesijanskim autoritetom potvrdio svoje tumaèenje subote, Krist dodaje znamenitu izreku koju su zabilje¾ili svi sinoptici: “Stoga je Sin Èovjeèji gospodar i od subote.” (Marko 2,18.) Neki dr¾e da ovaj zakljuèak u Marku nije logièno povezan s prethodnom tvrdnjom (2,27) gdje je subota povezana s èovjekom opæenito, a ne s Kristom. Buduæi da su optu¾eni uèenici, a ne Sin Èovjeèji, dokazuje se da Kristova tvrdnja o vlasti nad subotom ne bi opravdala kr¹enje subote od strane uèenika. Stoga se ukazuje da je izraz “Sin Èovjeèji” pogre¹an prijevod aramejske rijeèi barna¹a ¹to mo¾e znaèiti i “èovjek” i “sin èovjeèji”. U tom bi sluèaju Kristove izvorne rijeèi glasile: “Subota je stvorena radi èovjeka, a ne èovjek radi subote. Stoga je èovjek gospodar i od subote.” (Marko 2,27.28)106 Zamjenu izraza “Sin Èovjeèji” imenicom “èovjek” navodno je izvr¹ila rana Crkva jer se nije usudila preuzeti osobnu odgovornost za kr¹enje subote te je stoga stidljivo samo u Kristu tra¾ila osloboðenje od svojih obveza.107
Dopustimo li, ¹tovi¹e, kako to Richard S. McConnell izvrsno istièe u svojoj disertaciji, da je “prvobitni smisao Isusovih rijeèi bio da je èovjek gospodar subote, upitno je znaèi li to da zakon o suboti vi¹e ne obvezuje kao ¹to tvrdi Rordorf. To mo¾e znaèiti da je Isus dao uèenicima pravo da odluèe kako æe proslavljati i ¹tovati subotu. Uèenici nisu bili sluge Zakona, veæ je njima dana vlast da prema primjeru svoga Uèitelja sami odrede kako æe ispuniti svrhu zakona o suboti.”111
Tumaèiti ove Kristove rijeèi kao poku¹aj rane Crkve da opravda zamjenu subote novim danom bogoslu¾ja znaèi èitati ono èega u ulomku nema. Ne raspravlja se o pitanju subote i nedjelje, veæ o pona¹anju uèenika koji, prema optu¾bi farizeja, “u subotu èine ¹to nije dopu¹teno” (Marko 2,24). Spomenuli smo da Krist pobija ovu kritiku iznoseæi nekoliko dokaza kojima pokazuje da je èin uta¾ivanja gladi trganjem klasja bio u skladu sa svrhom subote. Po¹to je iznio temeljnu svrhu subote, naime, da je uspostavljena da osigura èovjekovu dobrobit, Krist zakljuèuje govor potvrðujuæi svoju vlast nad ovim danom.
Tvrdi se i da se dvije reèenice “Subota je stvorena radi èovjeka i stoga je Sin Èovjeèji gospodar i od subote” ne sla¾u buduæi da ova potonja znaèi “slabljenje i ogranièenje”112 prve. Ovaj zakljuèak poèiva iskljuèivo na usporedbi “èovjeka sa Sinom Èovjeèjim” ne uzimajuæi u obzir ono ¹to je o njima reèeno. Meðutim, misaoni niz postaje jasniji kad se usredotoèimo na ono ¹to je reèeno o njima. O èovjeku se ka¾e da je subota stvorena za njega, a o Sinu Èovjeèjem da je On Gospodar subote. Zakljuèak stoga ovisi o èinjenici da je Sin Èovjeèji Gospodar subote (28. redak) jer je On stvorio dan za èovjekovu dobrobit (27. redak). Zapravo, u grèkoj reèeniènoj konstrukciji naglasak nije na Sinu Èovjeèjem, veæ na predikatu “Gospodar” koji je ispravno na prvom mjestu u reèenici. Doslovni bi prijevod onda glasio: “Stoga je Gospodar Sin Èovjeèji i od subote.”113 Kristova vlast nad subotom temelji se na prethodnoj tvrdnji da je subota stvorena radi èovjekove dobrobiti.
Netko mo¾e pitati kako uspostavljanje subote za èovjekovu dobrobit mo¾e biti temelj Kristove vlasti nad tim danom? Odgovor se nalazi u èinjenici da Sin Bo¾ji s pravom tvrdi da je stvorio èovjeka i uspostavio subotu da bi osigurao njegovu dobrobit. Konaèno, Kristova vlast nad subotom znaèi i Njegovu vlast nad samim èovjekom.
Ako ih se promatra iz ovoga ugla, dvije se reèenice logièno sla¾u, pa potonja tvrdnja ne slabi, veæ jaèa prethodnu. Nekoliko tumaèa priznaje logiènu uzajamnost ovih dviju reèenica. Na primjer, Henry Barclay Swete pi¹e: “Misaoni je slijed u Markovom evanðelju jasan. Subota, stvorena za èovjekovu dobrobit, podlo¾na je nadzoru idealnog predstavnika èovjeka, komu ona pripada.”114 Joseph Huby slièno tumaèi vezu izmeðu dviju reèenica kad ka¾e: “Subota, naèinjena za dobrobit èovjeka, ovisi o vlasti Sina Èovjeèjeg koga je Bog postavio da prosuðuje ¹to je prikladno za duhovnu dobrobit i spasenje èovjeka.”115 Stoga, kad se proglasio “Gospodarom subote”, Krist ne daje uèenicima “temeljnu slobodu u vezi sa subotom“,116 veæ potvrðuje da On, kao ¹to tvrdi Richard S. McConell, “ima vlast odrediti na koji se naèin ima dr¾ati subota tako da se po¹tuje Bog i èini dobro èovjeku”.
Spomenuli smo da je Kristova obrana trganja klasja u subotu od strane uèenika poprilièno dug govor koji je nastajao postupno kako se dokaz dodavao dokazu. Sinoptici iznose pet temeljnih misli da bi prikazali ne samo nedu¾nost Njegovih uèenika, veæ, posebno, istinski smisao èetvrte zapovijedi (Izlazak 20,8-11). Prvo, Krist spominje sluèaj Davida kako bi pojasnio opæe naèelo da nu¾nost ne poznaje zakon. Sveti kruh i sveto vrijeme mogu se iznimno uporabiti da bi se odr¾ao ¾ivot. Drugo, Krist prelazi s opæeg naèela na specifièan primjer sveæenika koji iznimnom uporabom subote dokazuje da zapovijed ne iskljuèuje unaprijed, veæ predviða slu¾enje duhovnim potrebama puka. Buduæi da je On sam Antitip hrama i njegovog sveæenstva, Krist mora, kao ¹to su èinili Njegovi sljedbenici sveæenici, subotom pojaèati svoju slu¾bu spasenja za gre¹nike kojima je potrebna pomoæ. Treæe, navodeæi Ho¹einu izjavu: “Vi¹e volim milosrðe nego ¾rtvu,” Isus tumaèi da je u ¹tovanju subote slu¾ba ljubavi ljudima u oskudici na prvom mjestu, a tek onda vr¹enje obrednih uredbi. Èetvrto, Krist potvrðuje temeljno naèelo da je subota uspostavljena da osigura èovjekovu dobrobit i stoga bi svako nijekanje ljudskih potreba na temelju zapovijedi o suboti bila zlouporaba njezine prvobitne svrhe. I napokon, Krist konaèno i odluèno opravdava pona¹anje svojih uèenika i svoje tumaèenje zapovijedi o suboti time ¹to navje¹æuje svoju mesijansku vlast nad subotom. Bez krivnje su uèenici koji su prihvatili Kristovu vlast i èinili ono ¹to im je On dopustio da èine, a osuðeni su oni koji su mislili da svetkuju subotu dr¾eæi se èesto nerazboritih rabinskih obièaja, a nisu po¹tovali njezinu svrhu ni njezina Gospodara.
U svjetlu ove mesijanske objave o vlasti nad subotom dobro je razmotriti znaèenje Kristove naredbe zapisane u Mateju koja je poslu¾ila kao uvod u kasnije sukobe oko subote. Spasitelj ka¾e: “Doðite k meni svi koji ste umorni i optereæeni, i ja æu vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i uèite od mene, ja sam krotka i ponizna srca. Tako æete naæi pokoj svojim du¹ama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,28-30)
Krist je dvaput u ovom pozivu obeæao poèinak onima koji dolaze k Njemu i uèe od Njega. Ovaj proglas, kao ¹to je zapazilo nekoliko komentatora, oèito je objavljen u subotu te ga treba povezati s kasnijom graðom o suboti buduæi da iduæi redak poèinje rijeèima “U ono vrijeme” (12,1).117 Stoga postoji moguænost da je poèinak koji Isus obeæava, kao ¹to tvrdi J. Daniélou, “anapausis (poèinak) istinske subote”.118 U ovom sluèaju Kristov subotnji poèinak smatra se “slatkim jarmom” i “lakim bremenom”, vjerojatno u suprotnosti s te¹kim jarmom rabinskih zahtjeva koji su svojom te¾inom optereæivali narod.119 Ova je slika bila poznata Kristovim slu¹ateljima buduæi da su rabini Zakon nazivali “jarmom”, a uèenici su bili oni koji su svoje vratove stavljali u “jaram”.120
.
i tako doðemo do toga da se ljudi jave sa prostim pitanjem autentiènosti samog teksta,jer isti oni koji se deklari¹u kao kr¹æani,zaboga,ne slijede upute iz hiljadu i jednog iskonstruisanog razloga.
