

Kada ste saznali da ste daltonisti? Ja sam jos kao malo dijete znao da nesto nije u redu, ali u ta vremena drustvo a i roditelji nisu obracali narocitu paznju. Sjecam se kako smo kao mala djeca s skolom isli u prirodu brati sumske jagode. Majke bi nam pripremile male kantice po nalogu ucitelja, sendvic, pa u skolu pa onda u proplanke u berbu jagoda. Ja sam mrzio takve izlete, dok su se druga djeca radovala. Uvijek sam znao da cu biti ismijan od ostalih. Poslije naporne berbe djeca bi nabrala pune kantice sicusnih, socnih, sumskih jagoda, a u mojoj kantici bi se nasle dvije a ponekad cak i tri jagode




A tek kad sam kupio svoje prve levisice 501





Pisat cu vam drugi put jos dogodovstina iz zivota daltonista, naravno ako vas zanima..a kad vam budem ispricao kako vozim auto i raspoznajem boje, bojim se da ce te reci; ybte onaj ko ti vozacku dade kao jedan poznanik kojeg sam vozio hahhhaha
Ja svoj daltonizam ne gledam kao neki veliki poremecaj i uvijek se nastojim nasmijati na tu bolest.
Kazu da ne postoji lijek za daltonizam. Ne moze se lijeciti vjezbama ni drugim postupcima. Postoji ogranicenje u izboru zanimanja: daltonist ne moze biti pilot, profesionalni vozac, elektrotehnicar i baviti se drugim zanimanjima u kojima je raspoznavanje boja od velikog znacenja.
Kako se vi nosite sa svojim daltonizmom? Ja ponekad sebi kazem; da mi je samo jedan dan vidjeti sve boje svijeta, ali opet nadjem utjehu kada vidim slijepe, nijeme, gluhe ili druge ljude s vecim hendikepom. Daltonizam je mala maca...Sto bi moj dobri, pokojni strikan znao reci koji je od svega znao napraviti humor; Ne sikiraj se, nece ti to puno smetati u zivotu. Uopce...Dok jednog dana ne budes primoran da demontiras bombu, pa ti kazu:"PRESJECI PLAVU!"
