PeppermintSA wrote:cyprus wrote:
Svačiji kolektivitet je u sličnoj situaciji. Svaki kolektivitet može postati žrtvom, i svakom prijeti određena opasnost. Nacionalizam, međutim, nije nikakvo osiguranje da će se neke potencijalne žrtve time spriječiti. Bošnjaci su posegnuli za nacionalizmom još početkom 90-tih, ali to im nije donijelo ništa dobro... Nije ni Srbima... Srbi su bili politički možda i najuticajniji narod na Balkanu kroz XX stoljeće, a došli su do toga da danas ne žive na ogromnim teritorijama na kojima su živjeli ranije, da im je politički uticaj qrac od ovce, a međunarodni ugled na dnu dna...
Ono što ja vidim posljednjih godina jeste da bošnjački nacionalisti koračaju polako ali sigurno stopama srpskog nacionalizma, a da iz toga nisu izvukli nikakve pouke... Nacionalizam nije samo destruktivan, on je i autodestruktivan...
Ova opaska je apsolutno tačno. Čak kada bi rasčlanili sve elemente na kojima temeljiš opasku, došli bi do haman preslikane slike.
1) Kult žrtve
Bošnjački nacionalizam se gradi na kultu žrtve jednako kao što se i srpski gradio. Kao što su srpski svoj kult žrtve gradili na instrumentalizaciji Jasenovca, tako Bošnjaci svoj kult žrtve grade na instrumentalizaciji Srebrenice. Kao što su Srbi svoj kult žrtve dodatno gradili novoiskopanim jamama koje su 40 godina nakon drugog svjetskog rata otkopavali, tako Bošnjaci čine isto 20 godina nakon zadnjeg rata. To ne bi bio problem da nema jasnu agendu, da se isključivo ne koristi za bestijalno stvaranje kulta žrtve koji prvenstveno šteti dotičnom narodu.
2) Održavanje nacionalne pripavnosti zbog navodne prijetnje po opstanak nacije.
Kao što su Srbi 150 godina njegovali tezu da ''neprijatelj nikad ne miruje'' i ''samo čeka da nas ponove zakolje'' - bilo da je riječ o prvobitnim neprijateljima: Bugarima, Nijemcima, Austrijancima, bilo da je riječ o novijim neprijateljima - Albancima, Hrvatima, Bošnjacima - Bošnjaci isto čine. Naravno, isto kao što Srbima nije prijetila nikakva opasnost od istrebljenja jer su držali svo oružje i bili jedini spremni za rat, tako ni Bošnjacima ne prijeti nikakva opasnost od istrebljenja jer ti nazovimo protivnici nemaju nikakvu vojnu moć, ne žive zajedno s Bošnjacima više (htjeli mi to priznati ili ne, mimo manjih izuzetaka, sva tri naroda u ovoj zemlji imaju svoje homogene, etnički čiste zajednice).
3) Mitologizacija prošlosti
Moderni srpski nacionalizam zasnovan je na svetosavlju koje je dalje zasnovano na crkvenim predanjima iz pretosmanlijskog perioda i vremena osmanske vladavine. Ta crkvena predanja, pripovjedajući basne o slavnom Dušanovom carstvu i vremenu kada nije bilo nevjernika i stranih okupatora, bila su temelj modernog srpskog nacionalizma i animoziteta prema Bošnjacima. Naravno, moderni bošnjački ideolozi su skovali svog konja za utrku. Početkom devedesetih srednjovjekovna Bosna ušla je na velika vrata. Pseudohistorijska onanisanja o vremenu kada su Bošnjaci imali svoju veliku državu koja je nažalost izgubljena turskim osvajanjima dovela je do nekog nevjerovatno čudnog spoja ranohrišćanske, srednjovjekovne identifikacije i neosmanske indentifikacije u cilju fabrikovanja državničkog i nacionalnog kontinuiteta - historijski gledano, najobičniji diletantizam.
4) Tabuizacija svakog revizionizma koji ima za cilj preispitati nacionalne svetosti.
Kao što su u Srbiji žene u crnom nazivane ustaškim kurvama, stranim agenturama, petokolonašicama isl. jer se dotaknu nacionalnih svetosti i pokušaju ''baciti ljagu na svoj narod'', tako se i među Bošnjacima nalaze ''salonci'', ''kos-ovci'', ''miješanci'', ''komunjare'' isl. Primjera ima k'o govana - najmanje pola foruma je makar jednom tako nazvano. A razlog? Jer pokušaju preispitati svetosti uglavnom vezane za kult žrtve, tako da recimo ako i spomenu nešto poput Kazana, po automatizmu se to shvati kao ''revizionizam'', a i još gore kao ''relativizacija''.
5) Suptilno izrugavanje drugim narodima u cilju stvaranja novog kulturnog modela po kojem smo ''mi'' civilizacijski ispred ''njih''.
Ova tačka se može čisti na nivou lingvistike uvidjeti. Dovoljno je vidjeti kako je riječ ''đikan'', nakon onog skandala sa rječničkom, postala popularna. Zašto? Zato što jedan kompletan narod pokušava genetski, civilizacijski i običajno degradirati. Đikani su oni divljaci na brdima što su lojavi, neoprani, genetski felerični i civilizacijski nedorasli nama. Ko god malo razmisli o navedenim ''atributima'' može jasno da vidi klasni i vjerski aspekt. ''Dok smo mi bili age i begovi, a đikani nama bili kmetovi, mi smo bili čisti i oprani, živjeli smo u gradovima, a oni su bili smrdljivi, lojavi divljaci po brdima''. Tako se gradi animozitet. Tako su na kraju krajeva i Srbi gradili svoj prema Bošnjacima. Klasični primjer dehumanizacije.
6) Homogenizacija nacije kroz simbiozu imena, vjere i jezika.
Načertanije s jedne strane, a ''Budi Bošnjak'' s druge strane. Iako su se metodološki koristili drugim aparatima u drugim epohama.
7) Upakovani nacionalizam, predstavljen kao objedinujući, nadnacionalni faktor kako bi nacija imala utjecaj i nad drugima.
Kao što je integralno jugoslovenstvo bilo paravan za srpski nacionalizam, tako je i integralno bosanstvo paravan za bošnjački nacionalizam. Svi ideolozi srpskog nacionalizma u SFRJ - od kompletne SANU garniture, pa do političkih izvršilaca poput Miloševića su lažno insistirali na bratstvu i jedinstvu naših naroda i narodnosti, jugoslovenstvu itd. sve do samog rata. Ista je priča i sa bošnjačkim nacionalnim ideolozima. I srpski i bošnjački nacionalizmi imaju običaj pronalaženja ikebana iz drugih naroda, s tim da je u slučaju bošnjačkog to stidljivije pa su ikebane formalno imenovane u ime bosanstva. Zašto se ta dva naroda koriste istim sredstvima? Jer su najbrojniji - Srbi u Jugoslaviji i Bošnjaci u BiH.
Tradicionalizmi i arhaizmi njegovani prvestveno od strane vodeće vjerske zajednice.
Mislim da je ovaj dio svima jasan.
9) Lov na vještice protiv pripadnika nacije koji se ne slažu sa nacionalnom matricom. Oni postaju izdajnici i petokolonaši.
Već sam ovo objasnio pod rednim brojem 4.
10) Međunarodna zavjera.
Nemogućnost da se progleda izvan okvira ove kaljuže i da se shvati da smo mi kurac od ovce, da postoje mnogo veće i bitnije geopolitičke igranke kojih nikad nećemo biti svjesni. Iz tog kolektivnog solipsizma se rađaju teorije o međunarodnoj zavjeri, naravno, uskovezane za rat koje samo ojačavaju tezu o mučeništvu i na koncu kult žrtve.
10) Geografija
Dolazimo do ključne tačke - opsjednutost teritorijom. Kao što su Srbi u drugom svjetskom ratu odlazili u Partizane prvenstveno da sačuvaju živu glavu od ustaške kame, te se borili isključivo za goli život, Bošnjaci su u zadnjem ratu se isključivo borili protiv četničke kame i za goli život. U oba sučaja geografija i teritorije nisu imale nikakvo značenje, već je važnost nosio život sunarodnjaka. Međutim, nakon ratova i na krilima izgrađenog kulta žrtve od strane ideologa koji najvjerovatnije nisu ni doživjeli rat, krenulo se u priču o teritorijama. Danas i jedne i druge nacionaliste prvenstveno interesuje teritorija - kolika nam je država, dokle je, koliki nam je izlaz na more. Priča o narodu koji tu živi i obični šupljak. Zvaničnog Beograda boli tuki za Srbima po Kosovu, isto kao što zvaničnog Sarajeva boli tuki za Bošnjake u Prijedoru. Međutim, i jedne i druge jako zanima ta teritorija.
p.s. prije nego što me dežurni branioci svega bošnjačkog napadnu,
namjerno sam izbacio zločinački aspekt srpskog nacionalizma iz teksta, kako bi se napravio korak unazad i uvidjela apsolutna preslikanost ideološkog aspekta dvaju nacionalizama.
Mitomanija i jedno i drugo. To pokazuje ovaj post, i "akademik", o bosnjackoj tradiciji od cak 1500 godina, zapravo preko. 
a da je gosn. Muhic malo pretjerao, jeste ali malo.. ma krenulo ga, nista strasno 
Ako računamo raseljene ili prognane između trećine i polovine Bošnjaka je patilo zbog tog aspekta.Znaš zapalilo im kuće i slično.Nikakve moguće preslikanosti u kako si ga nazvao zadnjem koraku nema a evo i zašto.
