Da se ponovi 1992. godina, opet bih se borio
http://www.startbih.info/broj/extra.asp?br=153
Sabahudin Delalić kapiten je naše najtrofejnije selekcije – reprezentacije BiH u sjedećoj odbojci. Osim što igra u reprezentaciji i u klubu Spid, Sabahudin također ima i redovan posao, a pored toga stiže i da studira. Kaže kako ne može zamisliti život bez obaveza i da su mu, upravo zbog toga, najdosadnija jutra vikendom kada nema šta da radi
Razgovarao: Haris DAUL
1. Sve čestitke za osvajanje zlata na Paraolimpijadi!
Hvala vam.
2. Kako ste se odlučili na bavljenje sjedećom odbojkom?
Ja sam sportista bio i prije rata i prije onog što mi se desilo. Odmah po završetku rata sam se opet počeo baviti sportom, samo što u dizanju tegova nije bilo konkurencije. Onda sam se prebacio na sjedeću odbojku jer sam bio u istom klubu. Njima je, sticajem okolnosti, nedostajalo igrača, ja sam prešao tamo...
3. Kojim sportom ste se bavili prije rata?
Džudom.
4. Koliko zadovoljstva crpite iz bavljenja sportom?
Mogu reći da sam prezadovoljan. Ulažem cijelog sebe, ali mi se isto toliko i vraća.
5. Bosna i Hercegovina gladna je uspjeha sportaša, a vi ste nam donijeli već nekoliko zlata. Kakav je to osjećaj?
Predivan i prekrasan. Vratilo nam se naše veliko odricanje i naša velika muka, i zbog toga mi je drago da to nije bilo uzalud. Trenirali smo i radili posljednjih deset godina i ove medalje su zaslužene.
6. Jeste li nekada požalili što se bavite time?
Ne, nikada.
7. Koje sportove inače pratite?
Pretežno one s loptom. Znači, to su nogomet, rukomet, košarka, odbojka...
8. Osim u reprezentaciji, zlata ste osvajali i u klubu Spid. Koja Vam je medalja draža?
Ona koju je osvojila reprezentacija jer je to predstavljanje Bosne i Hercegovine. Ipak je reprezentativni nivo jači od klupskog, veća je i draž. Osim toga, ovo je bila jedina medalja koju još nismo bili osvojili.
9. Šta je najteže izvesti u sjedećoj odbojci?
Kretanje. Mislim da ekipa koja to usavrši, i igrač koji savlada kretanje, može da radi šta hoće. Ako nema kretanja, nema igre.
10. Po čemu se, inače, prepoznaje majstor sjedeće odbojke?
Zavisno od pozicije. Za ono što ja igram mora se biti inteligentan i igrati glavom. Nema tu mjesta da se igra napamet. Što se tiče smečera, to je ipak preciznost, više nego jačina. Ima dosta smečera koji pucaju prejako, a nemaju preciznost.
11. Ko je po Vama najbolji igrač sjedeće odbojke na svijetu?
Po meni je to Asim Medić, moj kolega iz kluba. Najkompletniji je.
12. Znači, BiH ima najboljeg igrača na svijetu?
Sigurno, zato je i došla pobjeda, zato što imamo takve igrače.
13. Za posljednji uspjeh država Vas je nagradila škodom. Da li ste prije toga imali takvih nagrada?
Bile su neke minimalne novčane nagrade i to stvarno minimalne u odnosu na ono šta smo mi donosili. Ovo je prvi put da smo adekvatno nagrađeni.
14. Koliko ste zadovoljni podrškom države?
Najzadovoljniji smo Kantonom Sarajevo. Naši rezultati 75 posto potiču od njihove podrške. Kanton pomaže i klubove i reprezentaciju. Onda je tu i Vlada Federacije pa tek poslije njih Vijeće ministara.
15. Kolika je važnost kapitena u timu?
Mislim da je velika. Ta osoba mora biti čovjek, a tek onda sve ostalo.
16. Šta je najvažnije što kapiten mora imati?
Mora biti osoba koja sve razumije, koja može izdurati i trpiti. Prije svega, ipak, mora uraditi sve ono što zahtijeva stručni štab po pitanju i igrača i kapitena. Nema kapiten nikakvu povlasticu. Treba se spustiti na nivo da smo svi isti bez obzira što sam ja u ovom slučaju kapiten.
17. Vičete li nekad na ostale igrače?
Svakako. Na ovom zadnjem snimku finala baš se vidi kako vičem na njih. Nikada do sada to nisam nikome priredio zlonamjerno niti ću u budućnosti. To je ipak kapitenski i drugarski.
18. Šta posebno pamtite sa Paraolimpijade?
U sjećanju će mi sigurno ostati ta tri meč poena koja je imala reprezentacija Irana. Još nisam sabrao sve i shvatio kako smo mi uspjeli osvojiti te poene, uzeti taj set i riješiti utakmicu u našu korist. Još mi je u glavi ta nemoguća slika i tog momenta ću se još dugo, možda dok sam živ, sjećati.
19. BiH se redovno u finalima susreće sa Iranom. Kakav odnos imate sa njihovim igračima?
Odnos je stvarno dobar, korektan i normalan. Ima tu i malo provokacija prilikom osvajanja poena, ali izuzetno su korektni i nakon utakmice uvijek čestitamo jedni drugima. Eto, mi smo čestitali njima posljednja dva puta i mislim da je njima ovaj put bilo mnogo teže da nama čestitaju jer izgubiti titulu je, po meni, teže.
20. Hoćete li vi uspjeti sačuvati titulu?
Mislim da hoćemo, ako ispunimo neke uslove. To je, prije svega, da stvorimo omladinsku selekciju i da napravimo i izvučemo još ponekog igrača iz te omladinske selekcije.
21. Kako teče studiranje na DIF-u?
Odbojka je još uvijek na prvom mjestu. Ostalo mi je još par ispita za uslov za drugu godinu, a mislim da ću i to uskoro riješiti.
22. Životno pravilo koje ljudi oko Vas moraju poštovati?
Red, rad i disciplina.
23. Čovjek koji je zaslužan za Vašu karijeru?
Moja braća su me dovela u ovaj sport, pa bez njih ne bi ni bilo moje karijere. Moram spomenuti i svoju djevojku koja je žrtva toga svega i mislim da je ona podnijela najteži teret.
24. Kako proslavljate pobjede?
Poslije prvih pobjeda bilo je proslava, ali kako je bilo dosta pobjeda, i klupskih i reprezentativnih, iz godine u godinu to sve više pada. Ovu zadnju smo stvarno proslavili i cijelu noć smo slavili u olimpijskom selu, dolazili su sportaši iz raznih zemalja da nam čestitaju.
25. A kako podnosite poraz?
Teško, strašno teško. Ne daj Bože da smo izgubili tamo, ne znam da li bih se i vratio sa ekipom. Čak i kad na treningu izgubim, pravo sam nesretan i nervozan.
26. Šta je najvrednije što Vam je sport dao?
Prije svega, zdravlje. Kako smo svi hendikepirani, naša psiha je ipak drugačija od one ostalih ljudi. Mislim da je sport mnogo doprinio tome da svi ostanemo psihički zdravi i jaki.
27. A šta Vam je uzeo?
Slobodno vrijeme. Toga nemam.
28. Vjerujete li više u talenat ili u rad?
Više u rad, bez rada nema ničega. Ali ne može se ni napraviti igrač od osobe koja nema talenta. Ipak, rad je na prvom mjestu.
29. Kako ubijate vrijeme na putovanjima?
Nemamo mi vremena za tako nešto. Naša takmičenja su toliko naporna da je to nevjerovatno. Ponekad u jednom danu igramo tri utakmice. Ljudi nam kažu: Blago vama, stalno putujete. Ima država u kojima smo bili, a da ništa vidjeli nismo. Iz hotela u salu, iz sale u hotel i onda nazad u autobuse.
30. Kladite li se?
Ne.
31. Jedan kratkoročni i jedan dugoročni cilj?
Kratkoročni je rješavanje stambenog pitanja, i to će, mislim, uskoro biti završeno. A dugoročni je vezan za sjedeću odbojku. Volio bih da napravim omladinsku selekciju i da prenesem mlađima iskustvo koje sam stekao.
32. Smatrate li se uspješnim?
Da, i profesionalno i privatno.
33. Kako se borite protiv stresa?
Mogu reći da sam stvarno rijetko pod uticajem stresa. Ipak sam psihički prejak.
34. U čemu pretjerujete?
U sjedećoj odbojci. Ne samo u igranju, stalno pričam o tome, naročito sa djevojkom. Moram raditi na tome da to smanjim.
35. Pjesma Vaše mladosti?
To je pjesma Dine Merlina Bosnom behar probeharao, tim prije što je to, na neki način, i pjesma navijača BiH.
36. Ima li neki kućni posao da Vam ne leži?
Nemam ja posla kućnog naročito puno. Malo sam kući, uglavnom samo prespavam. Ali ne smeta mi ništa, mogu sve raditi.
37. Šta smatrate svojom životnom greškom?
Mislim da je nisam napravio.
38. Uloga mobitela u Vašem životu?
Vjerovatno ni ovaj intervju ne bi bio napravljen da nema mobitela. Ja sve radim preko mobitela i računi zaista budu dosta visoki. Međutim, kako jedan poziv može puno toga riješiti, nije mi žao.
39. Šta mislite o silikonskim grudima?
Bezveze. Dok ti to nije Allah dragi dao...
40. Da li više volite da poklanjate ili da Vama poklanjaju nešto?
Da budem iskren, volim kad meni poklone. Ali volim i ja pokloniti, naravno.
41. Šta najviše volite da Vam poklone?
Ono što mi u tom momentu stvarno treba. Moja djevojka ima taj osjećaj, kroz priču sa mnom ona sazna šta je to i onda mi to i pokloni.
42. Da li Vam je ikada dosadno?
Ponekad, kad nemam nikakvih obaveza. Najčešće je to subotom ili nedjeljom ujutro.
43. Kako se borite protiv toga?
Tražim sebi neku obavezu, smislim nešto da radim, samo da nema mirovanja.
44. Šta pamtite, dobre ili loše stvari?
Dobre. Nastojim da loše zaboravim. Više volim dobre i one kod mene ostaju dugo prisutne, a volim i dobrim da uzvratim.
45. Najbolje potrošen novac?
Nisam ga još potrošio, ali mislim da je to za stan.
46. Kako ubijate nervozu?
Prije svega, želim odmah da zaboravim ono što me iznerviralo. Pokušam da prebacim misli na neku drugu temu.
47. Zbog koje ste pjesme redovno zvali turu u kafani?
(smijeh) Nisam zvao, stvarno. Nisam taj tip, ja sam sportista.
48. Čime se ponosite?
Onime što sam napravio u sportu. Stvarno se time ponosim i mislim da ono što smo mi napravili zadugo niko neće ponoviti, i to ne samo u našoj zemlji.
49. Šta Vas najlakše nasmije?
Neka dobra provala.
50. Šta Vas čini depresivnim?
Slabo imam takvih trenutaka.
51. Jeste li ikada imali životni uzor?
Mogu reći da nisam.
52. Putovanje kojeg se najradije sjećate?
To su ova dva putovanja i dvije zlatne medalje, u Atinu i Egipat.
53. Šta ne propuštate na televiziji?
Rijetko gledam televiziju jer nisam kući puno, ali trudim se da pogledam sve priloge o nama, odnosno reprezentaciji.
54. Nogu ste izgubili kao borac Armije BiH. Kajete li se danas zbog toga?
Ne, Bože sačuvaj.
55. Da se ponovi 1992. godina, šta biste danas uradili?
Ponovo bih se borio. Takva mi je psiha, možda malo teška i bošnjačka. Imao sam ja prilika i tokom i nakon rata da odem iz BiH pa sam ostao.
56. Najgore ratno iskustvo?
Moje ranjavanje 5. decembra 1992. godine.
57. Pamtite li neke lijepe trenutke iz tog doba?
Druženje sa svojim prijateljima i komšijama. Iako je bila tako teška situacija, bilo je tako nekih lijepih momenata.
58. Bez čega ne možete zamisliti život?
Bez obaveza. Uvijek moram imati nešto da radim, da nemam obaveza ne znam šta bih i kako bih.
59. Šta Vam najlakše pokvari rapoloženje?
Ogovaranja i tračevi. Ne volim da se uvlačim u to.
60. Koliko spavate?
Najviše šest sati. Ustajem svako jutro oko šest jer tada treniram, a rijetko kada liježem prije ponoći.
61. Ima li dana kad Vam se ništa ne radi i kada biste najradije ostali u krevetu i spavali?
Po povratku sa putovanja, jer to obično bude vikend, a ja u ponedjeljak moram na posao. Baš bih tada ostao, kad mi ne bi bilo dosadno da ležim. (smijeh) Pošto mi uglavnom putujemo autobusima, po povratku budem strašno umoran.
62. Vjerujete li više muškarcima ili ženama?
Više muškarcima.
63. Čiji savjet najradije slušate?
Pošto nemam roditelja, uvijek rado poslušam i prihvatim savjet oca moje djevojke. Savjet koji mi on da mi je stvarno vrijedan i poslušam ga.
64. Kako najradije provodite vikend?
Ono što bih ja volio je piknik i odlazak u prirodu sa roštiljanjem. Međutim, kako vikendom obično imam ligaške utakmice, to si rijetko mogu priuštiti.
Anterfile:
Lični izbor:
Mačak iz Shreka i Derviš i smrt
65. Najdraža filmska scena?
U Shreku 2 kada onaj mačak hoće da povrati nešto. To je zato što i moja djevojka ima mačka i to je baš identična scena kakvih ima i s njim. (smijeh)
66. Najluđa noć?
Mislim da je još nisam doživio.
67. Najveće iskušenje?
Za mene je to trenutak ulaska na finalnu utakmicu.
68. Najgluplje opravdanje?
Mama mi ne da.
69. Najvažnija knjiga?
Derviš i smrt.
Da se ponovi 1992. godina, opet bih se borio
-
Patriotska_Liga_BiH
- Posts: 93
- Joined: 23/10/2004 22:11
#4
nemoj krivit Aliju, rat u Bosni je bio neizbjeziv, Predsednik Alija je uradio sve moguce za Bosnu i nas narod, mislis da bi bilo bolje da smo ostali u Jugoslaviji, i da smo se pridruzili velikoj srbiji, na kraju krajeva oni su htjeli da naprave veliku srbiju, etnicki cistu, mi bi bili visak kad tad, a vako barem znamo da nasa generacija je sjebana, e sad trebamo da pravimo bolji zivot za nasu djecu i da nedupustimo da se njima desi isto kao sto je se desilo nama, trebamo nasu djecu uciti sta se desilo i da znaju kome mogu vjerovati a kome ne, i ne da ih pustamo da slusaju Cecu kao sto neki nasi slusaju nakon svega sto se desilo.Drug_Tito wrote:Da se ponovi 92 tjero bi starog da odma idemo vani a ne da cekamo juli 95. u BL. Ma da se ponovi 91. torbe u ruke i idemo, a neka alija govori svojoj materi da rat u hrtvatskoj nema nikakve veze sa ljudima u bih.
-
Pravda30
- Posts: 519
- Joined: 15/02/2004 00:00
- Contact:
#9
Stani jesi li ti Bosnjak ili? Ako si Bosnjak kako se to moglo desiti da si ti do 1995 bio u Banja Luci?Drug_Tito wrote:Da se ponovi 92 tjero bi starog da odma idemo vani a ne da cekamo juli 95. u BL. Ma da se ponovi 91. torbe u ruke i idemo, a neka alija govori svojoj materi da rat u hrtvatskoj nema nikakve veze sa ljudima u bih.
Drugo.Jedno se prica a drugo se radi! Nisu nasi nadlezni (a i rahmetli AI medu njima) mogli pozivati na rat u BiH kad nismo bili jos uvijek spremni na njega. Mi smo "odgurivali" pocetak rata. To nam je dozvoljavalo da se jos malo bolje naoruzamo.
To sto ti mislis da se nismo pripremali za rat je samo dokaz da ti nisi bio ukljucen u pripreme odbrane(ili tvoj babo ako si ti bio maloljetan).Znas bile su dvije vrste ljudi; Bili su oni koji su sa Titovim slikama i komunistickim zastavama setali ulicama Sarajeva i ostalih gradova dok su se cetnici ukopavali a bila je druga grupa ljudi koja je organizovala odbranu i forimrala jedinice koje ce se suprostaviti agresoru.
Samo sto su vremena takva da ne mozes pricati o tome sta je ko radio. Zato sada ovi iz prve grupe(koji su jos uvijek zaljubljenici Sugoslavije) mlate praznu slamu a da ovi drugi ne mogu prozboriti istinu.
-
bosniaque
- Posts: 1008
- Joined: 16/04/2004 01:04
- Location: CH
#12
e moj tito ja bi tebe nest upito, nisi ti ni B od Bosnjaka ti si ono veliko B kao BALIJA, a sigurno ti je Babo ili Tata glasao na referendumu za nezavisnu Bosnu i Hercegovnu stime nemas pravo da krivish pojedince za agresiju na Bosnu i Hercegovinu nego krivi svoga Tatu ili Babu koji je glasao na referendumu, a Bosnjaci kao sto je rahmetli Alija Izetbegovic i vecina ostalih Bosnjaka su stali u odbranu i organizirali odbranu tada nezavisne Bosne i Hercegovine!
jadnik si bio jadnik ces i ostati TITO i svi ti taki kao sto si ti!
jadnik si bio jadnik ces i ostati TITO i svi ti taki kao sto si ti!
-
violentjack
- Posts: 3469
- Joined: 17/03/2003 00:00
#13
[quote="sport billy"]kakav rat ljudi jestel vi normalni[/q
-
manijak1
- Posts: 47640
- Joined: 16/01/2003 00:00
- Location: https://www.klix.ba/
- Contact:
#16
Molim vas 
dajte se smiriti .
Pa se poslije borite.
Ja ne bih više aktivno već ono navijački ako se ponovi '92.
dajte se smiriti .Pa se poslije borite.
Ja ne bih više aktivno već ono navijački
ako se ponovi '92.-
Drug_Tito
- Posts: 718
- Joined: 09/03/2004 00:00
#18
krivim aliju sto je 91 govorio da je bosna multi etnicka i da je sve u redu i da bosanci se netrebaju brinuti o ratu u hrvatskoj. a u septembru 91. banja luka preko noci je postala beograd, petokrake nestale i pojavili se cetiri c. drzo neki govor kako nijedan bosanac nije pod puskom u hrvatskoj, a moj dajdja je bio medju hiljade bosanaca u slavoniji. i nisam bosnjak, bosanac sam, jebe mi se za bosnjastvo. kada bosna bude bosnja, onda cu biti bosnjak, ali cak ni tad necu biti.
-
Engram::X
- Posts: 1037
- Joined: 17/10/2004 12:08
- Location: Šeher Sarajevo
- Contact:
#20
podoban da ostanes u bl do `95Drug_Tito wrote:krivim aliju sto je 91 govorio da je bosna multi etnicka i da je sve u redu i da bosanci se netrebaju brinuti o ratu u hrvatskoj. a u septembru 91. banja luka preko noci je postala beograd, petokrake nestale i pojavili se cetiri c. drzo neki govor kako nijedan bosanac nije pod puskom u hrvatskoj, a moj dajdja je bio medju hiljade bosanaca u slavoniji. i nisam bosnjak, bosanac sam, jebe mi se za bosnjastvo. kada bosna bude bosnja, onda cu biti bosnjak, ali cak ni tad necu biti.
r.aliji mozda mogu samo zamjeriti sto se nije obracunao sa govnima u vlastitoj hali
