Da se nikad ne zaboravi ...

User avatar
muha_sa
Posts: 112762
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#2901 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa » 07/01/2020 06:57

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/do ... ri-balkans


Dokumentarni film 'Logoraš' na Al Jazeeri Balkans


Ovo je teška priča o zlom vremenu, strašnim danima i onome što su ljudi jedni drugima činili i učinili u Bosanskoj krajini od 1992. do 1995.

Mnogo ljudi u Bosni i Hercegovini i dalje živi s teškim ratnim traumama, mukotrpno i sporo se oporavlja i ponovo proživljava patnje i pakao koji su prošli.

Onda obično postavljaju pitanja na koja još niko nije dao odgovor: u ime kojih ciljeva? Zašto? Kome su i koliko bili krivi, po kojem zakonu? Može li čovjek biti kriv samo zato što se drugačije zove, što nekome smeta njegovo ime ili mjesto boravka ili oboje?

Bez krivice, suđenja i prava na žalbu, Nihad Ključanin zatočen je 1992. u rodnom mjestu.

Prošao je torturu u pet logora, od policijske stanice, osnovne škole i "Betonirke" u Sanskom Mostu do Manjače i Batkovića.

Zlostavljan, izgladnjivan, tučen i mučen, proveo je u logorima 496 dana.

Autor: Bili su žrtve susjeda

Svjedočio je stravičnim mukama kroz koje su prolazili logoraši, sistematskom ubijanju ljudi, bacanju u jame i monstruoznoj realizaciji plana RAM u Bosanskoj krajini.

Bilo je to vrijeme kad ljudski život nije imao nikakvu vrijednost.

Logoraš je osobno iskustvo jednog čovjeka, ali veoma uvjerljivo kazuje o ukupnom stanju u to vrijeme, težini i posljedicama masovnih i brižljivo planiranih zločina.

"Najpogubnija je u cijeloj priči", kaže autor filma Fahrudin Bečić, "činjenica da su izvršitelji zločina, najčešće i uglavnom, bili susjedi žrtava, školski drugovi, kolege s posla i nekadašnji najbolji prijatelji. Tragično je i da nema kajanja, nije došla katarza i pitanje je hoće li ikad doći."

Film Logoraš govori i svjedoči o tome, o Nihadovom osobnom logoraškom iskustvu.

To je teška priča o zlom vremenu, strašnim danima i onome što su ljudi jedni drugima činili i učinili.

U nepunih pola sata ispričano je potresno svjedočanstvo o vremenu progona, zlostavljanja, zatvaranja i ubijanja u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995.

Četiri grada u dolini Sane
Logoraš je jedan od dokumentaraca o zločinima u Bosanskoj krajini koje je ekipa Al Jazeere, na osnovu iskaza svjedoka i knjige Jasmina Odobašića Hiljadu grobnica u Bosanskoj krajini 1992–1995, snimila u četiri grada u dolini Sane.

To su Ključ, Sanski Most, Prijedor i Bosanski Novi, u kojima je Haški sud, u međupresudi Slobodanu Miloševiću, dokazao genocid.

Snimatelji su Nedim Begtašević i Jorde Angelović, montažer je Sanin Džafo, a autor Fahrudin Bečić.

Izvor: Al Jazeera


User avatar
muha_sa
Posts: 112762
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#2902 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa » 10/01/2020 06:50


User avatar
muha_sa
Posts: 112762
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#2903 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa » 05/02/2020 06:57

https://www.radiosarajevo.ba/vijesti/lo ... ija/366212

Markale, 5. februar 1994. godine: Danas se sjećamo 68 ubijenih Sarajlija

Polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe ili na neki drugi prigodan način građani Sarajeva i brojne delegacije danas će odati počasti i prisjetiti se 68 Sarajlija koje su izgubile život u masakru počinjenom 5. februara 1994. godine na pijaci Markale.

Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u samom centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12:10 i 12:00 sati, kada je minobacački projektil kalibra 120 milimetara ispaljen sa položaja Vojske RS na području sela Mrkovići pao na prepunu gradsku pijacu.

Tog subotnjeg podneva, 5. februara 1994. godine, na pijaci Markale poginulo je 68 Sarajlija dok je 144 teže ili lakše ranjeno.

Šezdeset i osam.

Duša. Života. Snova. Ideala. Nada. Sjećanja.

Šezdeset i osam!!!
Toliko ih je zauvijek zaspalo 5. februara 1994. na sarajevskoj pijaci Markale.

Markale, 5. februar 1994. - undefinedArhiv: Markale, 5. februar 1994.
Najprometnija sarajevska pijaca Markale i tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bila je jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika opkoljenog grada. Na tom mjestu se obavljala trgovina prehrambenim proizvodima i svim onim što je na bilo koji način moglo poslužiti građanima Sarajeva da prežive teške ratne dane, uključujući i razmjenu informacija. Markale su tokom dana opsade Sarajeva bile i mjesto susreta prijatelja te mjesto stvaranja novih i obnavljanja starih poznanstava.

Nakon rata, 5. februar, proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992.-1995.

Spavajte lijepo, dragi naši. Neka vam je laka zemlja bosanska.

U sjećanje na:

Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.



User avatar
muha_sa
Posts: 112762
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#2906 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa » 01/03/2020 10:07


User avatar
muha_sa
Posts: 112762
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#2907 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa » 02/04/2020 07:27



User avatar
Banksy
Posts: 28619
Joined: 18/07/2008 09:33

#2909 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Banksy » 05/04/2020 17:28

Sarajevo, 5.4.1992.

Image

User avatar
BHCluster
Posts: 17245
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Contact:

#2910 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by BHCluster » 12/04/2020 21:34

Zločin na školskom igralištu: U Srebrenici obilježena 27. godišnjica zločina nad bošnjačkim civilima

Ispred igrališta osnovne i srednje škole u Srebrenici počast nevinim žrtvama ubijenim na današnji datum 1993. godine odali su zamjenik načelnika općine Srebrenica Hamdija Fejzić i predsjednik Skupštine općine Srebrenica Nedib Smajić te predstavnici ...

... Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari, Medžlisa IZ Srebrenica i udruženja koja okupljaju preživjele žrtve genocida.

Oni su položili cvijeće i odali počast svim žrtvama koje su ubijene na današnji datum, a na tribinama su poredana 74 balona koja simbolizuju žrtve.

Obilježavanje je zbog pandemije koronavirusa bilo drugačije nego proteklih godina, simbolično.

- Danas smo obilježili stradanje Bošnjaka koje se dogodilo 12. aprila 1993. godine. Obilježili smo na način kako su nam uslovi dozvolili zbog situacije u kojoj se nalazimo. Tog dana od granata koje su ispaljene sa srpskih položaja poginule su 74 osobe, ali veliki broj osoba je ranjen. Mnogi od ranjenih nisu preživjeli, tako da je ubijeno više od stotinu osoba. Tih dana u Srebrenici je vladao haos, tako da je bilo teško smjestiti izbjeglice, a kamoli zbrinuti sve ranjene. Naša obaveza je da se sjećamo žrtava, a nadamo se da će odgovorni biti kažnjeni - rekao je Hamdija Fejzić.

Na današnji dan 1993. godine četiri granate isapljene s položaja srpske vojske na mjestu su ubile 74 i ranile više 100 civila Bošnjaka koji su bili na igralištima ispred osnovne i srednje škole u Srebrenici. Broj žrtava se povećao na 105 osoba, jer je nekolicina podlegla na putu do bolnice i u bolnici.

Za ubistvo tih bošnjačkih civila još niko nije odgovarao.


User avatar
BHCluster
Posts: 17245
Joined: 13/09/2007 18:41
Location: Time to get schwifty in here!
Contact:

#2911 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by BHCluster » 15/04/2020 22:27

Svim Bosancima i Hercegovcima čestitam 15. april - Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine

Image


Novak20
Posts: 9471
Joined: 11/02/2014 18:55

#2913 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Novak20 » 16/04/2020 14:53

Danas je 27 godišnjica zločina u Trusini.

https://www.dnevnik.ba/dogadaji/strasni ... ed-konjica

Bosna99_Vitez
Posts: 10
Joined: 02/01/2019 16:53

#2914 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Bosna99_Vitez » 16/04/2020 14:58

Gotovo nijedan direktan počinitelj ovog užasnog zločina nije nikad osuđen. :-)


User avatar
vjesticanametli
Posts: 15780
Joined: 15/02/2008 09:31
Location: Sarajevo X

#2916 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by vjesticanametli » 23/04/2020 19:14

muha_sa wrote:
02/04/2020 07:27
MuhO hvala za video....nisam znala za kamp taj....gdje je bio....jel se skretalo tamo iza tunela ili..... da je vise ovakvih koji spoznaju zlo koje su cinili :(
Ne bih mu bila u kozi da zivim s tim, a vjerujem da mu nije lako sada. Cini mi se da je bio iskren. Uzas sta su ljudi od zivota sebi i drugima uradili.

User avatar
Vela666
Posts: 487
Joined: 06/04/2020 11:55

#2917 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Vela666 » 23/04/2020 19:40

dan kada mi je otac ranjen i zahvaljujući dvojici ljudina koji su isto s njim jurišali prema jevrejskom i izvukli ga na sigurno, nije iskrvario na mostu.

Ovo je bilo Sarajevo i sarajevski duh, polet, ovo su bili stanovnici ovog grada, spremni da jedni drugima pomažu, spremni da ginu, da se odupru nepravdi...
Šta ti se desilo grade, ko te pokori i uze dušu :(

User avatar
RunnerX
Posts: 2094
Joined: 13/03/2014 17:38
Contact:

#2918 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by RunnerX » 29/04/2020 16:05

Knjige o ratu u BiH koje bi se morale naći u srpskoj lektiri
Kad već djeca čitaju Dnevnik Ane Frank, mogla bi da dobiju priliku da se upoznaju sa ideološkim nasljednicima Aninih progonitelja i ubica, koji su potekli iz našeg podneblja.

http://balkans.aljazeera.net/vijesti/kn ... oj-lektiri

User avatar
Maraschino
Posts: 18839
Joined: 10/11/2006 16:15
Location: ...

#2919 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Maraschino » 30/04/2020 21:10

30. april 1992. godine: Dan kada je počeo genocid nad nesrpskim stanovništvom Prijedora




| 30. Aprila 2020.
12:35
Kalesija Online

Objavljivanjem proglasa na lokalnom radiju, SDS je na današnji dan prije tačno 27 godina obznanio kako je preuzeo vlast u Prijedoru. Objavi proglasa prethodila je koordinirana i, kasnije će to postati sasvim jasno, dobro pripremljena akcija pripadnika policije srpske nacionalnosti, uz svesrdnu podršku JNA, u okviru koje su zauzeli položaje na svim istaknutijim lokacijama u Prijedoru, kao i u svim javnim institucijama, poput Općine, Doma zdravlja, banaka, Radio stanice i drugih. Na današnji dan, 30. aprila 1992. godine, počeo je genocid nad nesrpskim prijedorskim stanovništvom.Vojni položaji su se vidjeli po cijelom gradu, snajperisti su bili na krovovima skoro svih zgrada u gradu, a srpska zastava sa četiri “S” vijorila se na zgradi Općine. Naziv Općine Prijedor je promijenjen u “Srpska općina Prijedor”.

– Preuzimamo vlast u Općini Prijedor, a time i punu odgovornost za miran, bezbjedan život svih građana i naroda u našoj općini, za zaštitu njihove imovine, za uspostavljanje pravne države, za organizovanje privrede i normalnog života grada i sela na području općine. Poručujemo svim građanima Prijedora da na ovim našim pitomim kozarskim prostorima ne smije nikada više biti rata i pokolja, ruševina i paljevina, zgarišta i jauka, čemu teži slugansko i fanatično krnje rukovodstvo Bosne i Hercegovine – navedeno je u proglasu.

Međutim, to je bilo daleko od istine. Više od 3.200 ubijenih Bošnjaka, od čega 102 djece, brojni logori, poput Omarske i Keraterma, te više od 60.000 prognanih svjedoče o licemjernosti proglasa i stvarnim namjerama SDS-a prilikom nasilnog preuzimanja vlasti u Prijedoru. Sa radnih mjesta u Prijedoru uposlenici nesrpske nacionalnosti su dobijali otkaze, genocid na prijedorskim Bošnjacima je ovim proglasom na lokalnom radiju i preuzimanjem potpune vlasti nad gradom već počeo.

Izigran dogovor

U Prijedoru je krajem aprila osnovan niz paralelnih policijskih stanica i punktova s ciljem uspostavljanja potpune kontrole. U predmetu protiv Milomira Stakića Pretresno vjeće Međunarodnog krivičnog tribunala za područije bivše Jugoslavije (MKTJ) je presudilo da je preuzimanje Prijedora predstavljalo nezakonit državni udar koji je mjesecima bio planiran i koordiniran, a čiji je krajnji cilj bio stvaranje srpske općine koja bi na kraju bila dio zamišljene čisto srpske države.

Preuzimanju srpske kontrole nad Prijedorom prethodio je sastanak predstavnika SDA, SDS-a i HDZ-a u noći 29. aprila u 22 sata. Na sastanku je postignut dogovor da u prijedorskoj policiji treba biti ravnomjerna nacionalna zastupljenost, međutim četiri sata kasnije, tačnije u 2.30 sati 30. aprila SDS je uz aktivnu pomoć JNA nasilno preuzeo svu vlast u gradu, a dogovor je izigran.

U izvještaju Komisije UN za utvrđivanje genocida u Prijedoru se navodi da su odmah nakon preuzimanja vlasti Srbi prekinuli sve komunikacije, i općina Prijedor je ostala potpuno odsječena od spoljnog svijeta. Bilo je sve teže putovati, a telefonske linije često su bile prekinute. U gradu je uveden policijski sat. Za posjete obližnjim selima bila je potrebna propusnica. Ukinute su sve autobuske veze. Većina stanovništva ostala je bez posla, bilo da je riječ o policajcima, radnicima, činovnicima ili stručnjacima i direktorima bez razlike.

Ključna mjesta u policiji, u općinskoj upravi, preuzeli su Srbi. I prije 30. aprila 1992. godine Srbi su obilazili stanovnike drugih nacionalnosti za koje se smatralo da posjeduju oružje i od njih zahtijevali da ga vrate. Bilo je i samovoljnih privođenja. Ovaj proces je intenziviran nakon preuzimanja vlasti. Tada je organizovana hajka i kampanja da bivši policajci i pripadnici TO predaju oružje. Svima osim Srbima često su pretresane kuće, a ukućani maltretirani.

Lokalni mediji, poput Radio Prijedora i lista “Kozarski vjesnik” pridružili su se propagandi uperenoj protiv stanovništva drugih nacionalnosti. Vodili su medijsku hajku protiv bivših čelnika općine muslimanske i hrvatske nacionalnosti, često zloupotrebljavajući i falsificirajući detalje iz njihovog privatnog života. Uz to, ovi mediji su širili vijesti da se u okolini Prijedora nalaze dobro naoružane muslimanske postrojbe koje spremaju genocid nad srpskim narodom.

Proglas na radiju

Rano ujutru, 30. aprila 1992., kroz glavnu prijedorsku ulicu prolazilo je vozilo i iz njega preko megafona čulo se upozorenje građanima da budu mirni i da ne stvaraju paniku. Preko megafona su se pozivali građani da u šest sati ujutro uključe lokalni Radio Prijedor gdje mogu čuti zvanično saopćenje. Spikerica Jadranka Vejo-Rečević čita zvanično saopštenje:

– Građani i građanke prijedorske općine, ostanite mirni u svojim domovima. Noćas je SDS preuzela vlast u našoj općini i ona garantuje ostalim narodima koji žive na ovim prostorima punu ravnopravnost i suživot. Nije se moglo više čekati, brojni problemi koji su vodili ovu općinu i sve narode koji ovdje žive u propast, natjerali su SDS da preuzme stvar u svoje ruke i u ovome historijskom trenutku ovu općinu priključe Srpskoj Republici koja se ovih dana stvara. Na ovim prostorima oduvijek je živio srpski narod i mi na to imamo neotuđivo pravo – čulo se na Radiju Prijedor. Nakon toga puštana je himna “Bože pravde”.

Nakon ovoga uslijedili su dobro poznati događaji, odvođenja u logore, ubijanja, silovanja, masovno istrebljenje nesrpskog stanovništva. Garantovanu bezbjednost životima je, ponovimo, platilo skorom 3.200 prijedorčana nesrpske nacionalnosti među njima 102 djece, progonom skorom 60 000 Bošnjaka i Hrvata, kompletna imovina Bošnjaka i Hrvata opljačkana,porušena i popaljena, vjerski objekti porušeni a također i privreda Prijedora opljačkana i uništena upravo od strane onih koji su “garantovali bezbjednost i zaštitu svim građanima Prijedora, prosperitet i razvoj privrede i normalizaciju odnosa”.

Punu 21 godinu, najveća masovna grobnica na Balkanu, jama Tomašica krila je mračnu tajnu o likvidacijama bošnjačkih i hrvatskih žrtava u Bosanskoj krajini.

Iz Tomašice je ekshumirano više od 420 posmrtnih ostataka

User avatar
muha_sa
Posts: 112762
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#2920 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa » 02/05/2020 07:11




User avatar
muha_sa
Posts: 112762
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#2921 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa » 02/05/2020 07:18


User avatar
muha_sa
Posts: 112762
Joined: 12/11/2004 23:33
Location: rajvosa

#2922 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by muha_sa » 02/05/2020 07:30



User avatar
Banksy
Posts: 28619
Joined: 18/07/2008 09:33

#2924 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Banksy » 02/05/2020 12:53

Seljačić... Skoro sam zaboravila. I dobro je da jesam.

Prvo mi padne na pamet Zdravko Grebo, Skenderija.

User avatar
Maraschino
Posts: 18839
Joined: 10/11/2006 16:15
Location: ...

#2925 Re: Da se nikad ne zaboravi ...

Post by Maraschino » 02/05/2020 21:16

Na današnji dan prije 28 godina počeo rat u Kalesiji


... | 2. Maja 2020.
07:49


Otvorena agresija na kalesijsko područje otpočela je 2. maja 1992. godine, napadom na Gojčin i Jelovo Brdo i granatiranjem Kalesije i Prnjavora. Granatiranje je nastavljeno i narednih dana, a najžešće je bilo 4. maja kada su pale prve žrtve i u Prnjavoru. Najčešće se uzima da je velikosrpska agresija na područje općine Kalesija počela terorističkim napadom na patrolu policije SJB Kalesija 12. marta 1992. godine, kada srpski ekstremisti iz Dubnice mučki ubijaju policajce Seada Bukvarevića i Zijada Živčića. U vezi sa ovim činom široj javnosti malo je poznato da su upravo tih dana na području Dubnice paravojne srpske snage izvodile vježbe i u okviru njih izvele bojevo gađanje. Samim početkom okupacije smatra se razmještanje jedinica tzv. JNA i rezervista na širem području Osmaka u oktobru 1991. godine. Ubrzo nakon toga počeo je organizovani progon Bošnjaka jugoistočnih i drugih dijelova opštine Kalesija, tako da su već u aprilu 1992. godine počela i prva granatiranja, kada su poginule i prve žrtve (Kusonje, Mahala).

Image


U isto vrijeme agresor vrši posljednje pripreme za opšti napad na područje Kalesije. U napadu na Kalesiju pored lokalnih jedinica SDS-a učestvuje tenkovska jedinica iz sastava tzv. JNA pod komandom majora Bogunovića, zatim tzv. srpska vojska regije Birač pod komandom Svetozara Andrića (kasnije Birčanska brigada iz Šekovića), kao i jedinice tzv. srpske TO Zvornika i paravojne jedinice iz Srbije koje su se tada nalazile u Zvorniku (“žute ose” i dr.). U cilju što bolje koordinacije 6. maja održan je sastanak na kojem su sve ove jedinice stavljene pod komandu zloglasnog Svetozara Andrića. Dva dana prije ovog sastanka iz Zvornika je u Dubnicu prebačena i razmještena jedinica dobrovoljaca Srpske radikalne stranke iz Rume pod komandom Sime Bogdanovića, poznata kao Simini četnici. U napadu na istočni dio opštine učestvovala je još jedna paravojna jedinica iz Srbije, zloglasni “beli orlovi”, čiji se zločinački put može pratiti od vukovarskog ratišta i zločina počinjenih nad tamošnjim civilima (Tenja, Lovas i dr.) do Zvornika (zločini kod Rašidovog Hana, u logoru Liplje i dr.) i Kalesije. Takođe u napadu je učestvovala i ozloglašena Šekovačka garda, čije se osnivanje povezuje sa zločinačkom Arkanovom Srpskom dobrovoljačkom gardom.

Image
Prije napada na grad Kalesiju agresorske jedinice zauzele su istočne dijelove opštine (Caparde, Memiće, Kalesiju Selo…) pri čemu su počinjeni brojni zločini nad civilnim stanovništvom. Desetog maja prema Kalesiji je iz pravca Memića krenula kolona tzv. JNA sa sedam tenkova i većim brojem kamionima s vojskom. Malobrojni i slabo naoružani branioci na položajima kod Unisa i na Hilminom brdu dejstvuju iz ručnog bacača na prvi tenk, što je dovelo do povlačenja agresora prema Pogonu. Napad se nastavlja sutradan 11. maja, kada agresor užurbano priprema snage za napad iz svih pravaca. Kalesija i Prnjavor su sa tri strane u okruženju, granatiranje nije prestajalo sve do osam sati, kada je počeo pješadijski napad iz više pravaca. Branioci Kalesije pokušali su organizovati otpor na prilazima gradu, u samom gradu vođene su ulične borbe sa nadmoćnim agresorskim snagama, a pružen je otpor i na prilazima Prnjavoru, nakon čega su branioci bili prisiljeni na povlačenje.O krajnjim planovima agresora najbolje govori činjenica da se u večernjim satima na radiju oglasio predsjednik tzv. „srpske opštine Kalesija“ Petar Janković izjavljujući da je „konačno oslobođena srpska opština Kalesija“, dodajući da su se srpske snage spojile s Dubnicom te da je njihov prodor prema aerodromu Dubrave pitanje dana. Nešto kasnije, komandant agresorskih snaga Svetozar Andrić u intervjuu za list „Drinski“ navodi da su njegovi planovi nakon zauzimanja Kalesije predviđali uvezivanje srpskih snaga na liniji Dubnica – Mahmutovići – Čaklovići – Gradina u Tuzli, što bi uz već postojeće snage JNA i rezerviste u Tuzli, praktično značilo i okupaciju ovog grada bez borbe.Međutim, herojskim otporom branilaca na Bjeljevcu 17. maja i oslobađanjem Prnjavora i Kalesije 23. maja, svi navedeni agresorski planovi su nepovratno propali.

Iz knjige: PRNJAVOR KOD KALESIJE – S Prnjavorskom četom do pobjede(Dževad Tosunbegović – Ibro Huremović)

(Radio Feral)

Post Reply