Da se nikad ne zaboravi ...

[fukara_tz]

02.04.2010.godine

Komemorativni centar Tuzla

Obavljena identifikacija osam žrtava agresije iz Vlasenice

U Komemorativnom centru Tuzla danas je obavljena identifikacija 8 posmrtnih ostataka osoba koje su u protekloj agresiji na Bosnu i Hercegovinu nestale sa područja opštine Vlasenica.



Identifikovani su:
1. Šabić (Salko) Sakib - PEL-01-ŠEK-008T (LF),
2. Šabić (Salko) Muhamed – TZ – TRN-02/7,
3. Šestović (Ramo) Ruždija - ŠEK.PEL-01/018 (LF),
4. Dugalić (Avdo) Adem - /V.OGR-01/216 B/ i /V.OGR-01/200 BP (Z-man)/,
5. Manjić (Ibro) Kadir - /ŠEK.PEL-1/042 (L.T) i /ŠEK.PEL-1/13/(DF),
6. Hasanbegović (Mensur) Eldar - /ŠEK.PEL-1/054/i/ŠEK.PEL-1/065 (DF),
7. Ademović (Huso) Nazif - TOP-01-VLA-001 (LF),
8. Bičakčic (Abid) Nail - TOP-02-VLA-001 (LH).

Muška Šestović danas je prepoznala posmrtne ostatke svoga supruga Ruždije koga je posljednji put vidjela 92. godine. Muška je bila i zatočena u zloglasnom četničkom logoru “Sušica”.



Do sada je identifikovan mali broj ubijenih Vlaseničana. Ovo je prilika da svim institucijama koje se bave ovim pitanjem skrenemo pažnju da ovaj proces ne smije stati . Mi sa područja opštine Vlasenica još uvijek tražimo preko 50 % nestalih. Rezime ratnih dešavanja od 92. do 95. je negdje oko 2 600 ubijenih Bošnjaka u Vlasenici “ – izjavio je Dževad Bektašević, predstavnik Udruženja porodica žrtava rata Vlasenice 92.-95.

Sve žrtve koje su danas identifikovane su muškog spola i bili su zarobljenici logora Sušica. Pronađene su na području masovnih grobnica Pelemiši, Ogradice i Debelo Brdo kod Vlasenice, s tim da je jedna osoba pronađena na području Trnovca u Tuzli. U ovom slučaju se radi o osobi koja je bila zarobljenik logora u Sušici i njegovo tijelo je u razmjenu poslato 94. godine. Svih 8 žrtava su podlegle usljed strijeljanja. Dvije osobe su mlađe, oko 17 ili 18 godina, a ostali su srednje dobi. Svi imaju strijeljne ozljede glave, grudnog koša i vrata što je utvrđeno sudsko – medicinskom ekspertizom „ – naveo je dr. Vedo Tuco, vještak sudske medicine.



Dženaza danas identifikovanih posmrtnih ostataka žrtava agresije iz Vlasenice obaviće se 24. aprila ove godine na Memorijalnom kompleksu Rakita u Vlasenici.

(Tuzlarije.net)

[fukara_tz]

09.04.2010.godine

Komemorativni centar Tuzla

Obavljena identifikacija deset ubijenih Vlaseničana

U Komemorativnom centru Tuzla danas je obavljena identifikacija 10 posmrtnih ostataka žrtava koje su u protekloj agresiji i etničkom čišćenju nesrba nestale sa područja opštine Vlasenica.



Identifikacijom rukovodi vještak sudske medicine dr. Vedo Tuco, koji je izvršio sudskomedicinsku obradu tijela u smislu utvrđivanja uzroka smrti i uzimanja koštanih uzoraka za DNK analizu, na temelju koje je utvrđen identitet žrtava.



- Radi se o posmrtnim ostacima žrtava koje su ekshumirane u proteklom periodu na području opštine Vlasenica na lokalitetima Pelemiš, Ogradice, Sušica, Cikotska Rijeka i jedno tijelo sa područja sela Durakovići. U pitanju je osam osoba muškog spola i dvije žene. Tijela su bila izmiješana i dali smo sve od sebe kako bi sklopili tijela. Ono što je bitno istaći je da su ove osobe ubijene usljed strijeljanja, radi se o povredama glave, grudnog koša i ostalih dijelova tijela. Proces identifikacija ide sporo, moraju svi znati da je ovaj proces izuzetno težak. Do sada smo uspjeli sahraniti sve žrtve čija su tijela bila potpuno kompletna. Sada su ostali oni najteži slučajevi, gdje praktično, već godinama se sklapaju i opet kad ih sklopimo imamo 50% dijelova tijela. Ta tijela su toliko izmiješana da je proces identifikacija nemoguće ubrzati. Ukoliko porodice izraze volju i želju da sahrane ono što mi imamo, mi udovoljavamo njihovim zahtjevima. Ne postoje nikakve druge zapreke da neko nešto koči ili onemogućava tokom identifikacija.

Handžić Ramiza danas je došla da identifikuje svog muža Salku, kojeg su četnici ubili 1993.godine.



Identifikaciji su prisustvovali porodice stradalih i predstavnik Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine. U 2009.godini u Komemorativnom centru Tuzla dr. Tuco je identifikovao 236 osoba, a sudskomedicinski je obradio 1.362 osobe stradale u protekloj agresiji na Bosnu i Hercegovinu.

(tuzlarije.net)

[fukara_tz]

12.04.2010.

Srebrenica

Obilježena 17. godišnjica zločina nad Bošnjacima Srebrenice

Navršava se danas 17 godina od stradanja Bošnjaka na igralištu kod Srednjoškolskog centra u Srebrenici. Od jedne granate, ispaljene s položaja bosanskih Srba, tog dana, prilikom odigravanja nogometne utakmice, poginule su 74 osobe, stotinu ranjeno, od kojih su neki poslije toga i podlegli.

Hidajet Begić (19) poginuo je tog dana zajedno sa svojim vršnjacima. Majka Šefika priča:

Otišao je da gleda utakmicu. Bila sam nekih stotinjak metara daleko. Čula sam strahovitu buku i kad sam došla ovdje, rekli su da mi je sin poginuo. Vidjela sam ga da je bio naslonjen na svog najboljeg druga. Zakopali smo ih zajedno u jedan mezar.

Hasan Hasanović je jedan od preživjelih.

"Tog dana u Srebrenici je bio francuski general Filip Morion. Smatrali smo da će taj dan biti miran, pa smo se okupili na fudbalskom igralištu. U jednom momentu granata je pala na tri metra od mene. Bio sam povrijeđen, ali sam vidio da je na desetine oko mene bilo mrtvih ljudi i djevojaka", rekao je Hasanović.

Delegacije udruženja majki Srebrenice, članovi porodica žrtava, delegacije Općine Srebrenica, demobiliziranih boraca i položili su cvijeće i proučili Fatihu.

Vijenac na mjesto stradanja Srebreničana položio je i Haris Silajdžić, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine. On je nakon toga izjavio:

"Zločini koji su počinjeni u Srebrenici od 1992. do 1995. godine, bili su uvod u genocid iz jula 1995. Nažalost, za mnoge zločine još niko nije odgovarao, a što je još gore, mnogi ne žele da priznaju da je ovdje bio genocid, iako je Međunarodni sud donio takvu presudu."

Solidarnost s majkama Srebrenice i danas su pokazale "Žene u crnom“ iz Beograda, čija delegacija je položila cvijeće na mjestu zločina pored školskog igrališta.

Nakon toga, u Kulturnom centru Srebrenica održan je okrugli sto o temi "Zločini nad Bošnjacima Podrinja do '95. godine“.

(FENA)

[fukara_tz]

12.04.2010

Konjic

Obilježavanje 17. obljetnice stradanja Hrvata u Trusini

Predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata s područja općine Konjic 16. travnja obilježiti će sedamnaestu obljetnicu stradanja hrvatskih branitelja i civila u Trusini kod Konjica.

Tom prigodom u 10,30 sati bit će položeni vijenci i zapaljene svijeće kod spomenika hrvatskih stradalnika nakon čega će u 11 sati biti služena sveta misa na mjesnom groblju u Trusini.

"Pozivamo članove udruga proisteklih iz Domovinskog rata, članove obitelji, poznanike i prijatelje stradalih da nam se pridruže na obilježavanju obljetnice, kako bi dostojanstveno izrazili zahvalnost i odali počast našim braniteljima i civilima", stoji u priopćenju Koordinacije braniteljskih udruga HVO-a proisteklih iz Domovinskoga rata.

(Fena)

[fukara_tz]

12.04.2010.g.

IN MEMORIAM

Šemsa Mehinović

Mnogima od nas koji smo preživjeli rat u Tuzli, krik Šemse Mehinović nakon masakra na Kapiji, ostao je urezan u pamćenje. Tužna, pretužna priča porodice Mehinović. Sin Damir poginuo na sarajevskom ratištu, kćerka Amira poginula 25 maja na Kapiji, otac umro na grobu kćerke...a kako smo saznali, danas 12.04.2010.godine oko 13h iz stana je izneseno tijelo mrtve Šemse Mehinović.

- Šemsa je živjela na prvom spratu u b4, ulaz 3. Živjela je sama. Zadnjih par dana je nisu viđali pa se i ne zna kad je umrla, tek danas je neko prijavio, valjda se osjetio neugodan miris iz njenog stana - pričaju komšije.

Krik Šemse Mehinović kada je u bolnici prepoznala mrtvu kćer

- Upozorenje radi se o teškim snimcima




Iz knjige "Ubistvo svitanja"....


"U jednom ratnom zapisu, sarajevskom, pročitala sam da otisak koji granata iza sebe ostavi, na asfaltu, ljudi su nazvali ruža.

Kakva li ironija, zar ruža nije potvrda za ljubav i ljepotu? Ruža od pocijepanog asfalta samo je jedna bezazlena slika u odnosu na onu koja potom slijedi; pored ruže je pas koji liže led od prolivene ljudske krvi, dok slučajni prolaznik nemoćno pokušava da ga liši tog zadovoljstva.
Zbog ove i bezbroj drugih mračnijih slika koje su naša stvarnost, brecnem se danas i ja (kao i autor spomenutog zapisa) pred svakodnevnim normalnim stvarima, kojih je danas i suviše malo ili skoro da ih uopšte i nema.

Posljednja tragedija koja je mnoge potresla je smrt i drugog djeteta, Nasudina i Šemse Mehinović, koja je to veče, sluđeno, smogla snage da kaže svijetu: "Ljudi, četnici mi ubiše i drugo dijete!"

Snimak kada majka Šemsa prepoznaje svoju kčer u mrtvačnici u tuzlanskoj bolnici Amira je ubijena to veče, a sin - vojnik 1992. negdje na sarajevskom ratištu. Ne mogu da vežem tragedije ali znam da je ova toliko teška i bolna, jer za majku Šemsu i oca Injeta (kako ga ona zove i njegovi prijatelji) život je stao.

Postoje porodice u kojim granice između djece i roditelja nema. Tako je bilo i u porodici Mehinović, koju su često pratili teški dani, al´ ljubav i slabost koju su nosili jedno za drugo, štitila ih je od nepravdi i zla. Nakon Damirove smrti Inje i Šemsa nisu smjeli izgubiti snagu, imali su Amiru.

Amira je bila njihova desna ruka, djevojčica koja je željela postati sudija, vjerujući da će tako biti na pomoći svim obespravljenim.
Amire više nema, uzeli su i nju. Inje i Šemsa danas su sami. Smrt svoje djece vidjeli su i, više ništa ne može da im se desi.

- Znala sam da će moja Amira poginuti. Majke vam, bolan, instinkt imaju. Te večeri znajući da je granata pala na centar grada izbezumljeno sam ponavljala: Amira i Edisa su mrtve, Amira i Edisa mrtve, Amira i Edisa... Edisa je bila drugarica moje Amire, posestrile su se, poginule su zajedno. Eto. Dragi bože, neka se na glavama ovih evlada nesreća završi... Al` bože, zašto mi uze oboje!?

Tako je započeo naš razgovor o Amiri, sa majkom Šemsom Mehinović. Dok razgovaramo, prelistavam album s fotografijama primjećujući da i onaj mali broj fotografija sa zaustavljenim Amirinim osmijehom već je uramljen i izložen pogledima roditelja i prijatelja. Sve Amirine stvari su na starom mjestu: okačene igračke na zidu, koje se godinama čuvaju, kasete, Agata Kristi, Preveri... i Amirin duh.

- U moj san došao Amirin Duh i ispričao mi je kako je umrla: kada je granata pala pogođena sam bila u nogu, lijevom rukom oslanjala sam se da ne bi glavom udarila o granitnu kocku, onda sam se pridigla i drugi geler pogodio me u vrat. Pala sam -veli majka Šemsa.

Vjeruj Allahu, Amira nije mrtva, njen duh sada živi u nekom cvijetu i sigurno će ponovo doći u Šemsin san. Roditelji Amirini, jaki su ljudi i to je ono što ih danas izdvaja od običnih. Dragi Bože sačuvaj u njima snagu, a podari je svim drugim majkama i očevima, koji danas unesrećeni nose golemu tegobu."

[Prozor]

Da im se svima Allah dragi smiluje. Nisu mrtvi oni što poginu na Allahovom putu.

[fukara_tz]

13.04.2010

Zbog ratnih zločina u Krajini Suljo Karajić osuđen na 18 godina zatvora

Sud BiH proglasio je krivim Sulju Karajića za zločin protiv ratnih zarobljenika i civila počinjen na području Okruga Bihać, osudivši ga na jedinstvenu kaznu od 18 godina zatvora, javlja Birn.

Nepravosnažnom presudom, Karajić je kao pripadnik Petog korpusa Armije BiH osuđen za ubistva, nečovječno postupanje, protuzakonito zatvaranje, nanošenje povreda tjelesnog integriteta nad civilima i bivšim pripadnicima Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna (NOAPZB).

Karajić je za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika osuđen na 14, a zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na 11 godina zatvora, te mu je Sud izrekao jedinstvenu kaznu od 18 godina zatvora.

Optuženi je proglašen krivim za sedam, od ukupno deset tačaka optužnice. Između ostalog, za ubistvo Amira Karajića zvanog Kolač, 4. augusta 1994. godine, kao i za ubistvo još jednog pripadnika NOAPZB, kojeg je u decembru iste godine izveo iz Pritvorske jedinice Odjeljenja stanice policije Vrnograč (općina Velika Kladuša), te pucao u njega.

Nepravosnažno presudom Karajić je osuđen i zbog toga što je u decembru 1994. godine „neosnovano privodio, te naredio podređenima da privode civile za koje je pretpostavljao da podržavaju ideju APZB“ u prostorije osnovne škole u Todorovskoj Slapnici, gdje su neki ubijeni, a neki podvrgnuti nečovječnom postupanju i torturi.

Sudsko vijeće je "zbog nedostatka dokaza" oslobodilo Karajića optužbi da je u selu Trnovi sjekao glavu ručnom žagom pripadniku NOAPZB, te je stavio na štap i zabio u zemlju, kao i da je u februaru 1995. godine "verbalno napao i fizički maltretirao" komandanta Opštinskog štaba Civilne zaštite Velika Kladuša.

Obrazlažući presudu, Davorin Jukić, predsjedavajući Sudskog vijeća, je kazao da se izrečenom kaznom treba postići "društvena osuda djela koje je optuženi učinio", da ona treba da utiče na druge da ne čine ovakva djela, te da bude srazmjerna stepenu patnje žrtava.

„Prilikom odmjeravanja kazne Sud se rukovodio otežavajućim i olakšavajućim okolnostima. Otežavajuća je izuzetna upornost u vršenju djela, dok su olakšavajuće njegovo držanje pred Sudom, loše zdravstveno stanje, da je otac dvoje djece, te da prethodno nije kažnjavan“, kazao je sudija Jukić.

U izrečenu kaznu, Karajiću je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 17. oktobra 2007. godine.

Optuženi je oslobođen naknade plaćanja troškova, a oštećeni su sa eventualnim imovinsko- pravnim zahtjevima upućeni na parnicu.

Sudsko vijeće, prema obrazloženju presude, djelomično je prihvatilo vještačenje o uračunljivosti optuženog, u kojem stoji da se nalazi u stanju povišenog afekta, te da mu je sposobnost shvatanja djela bila bitno smanjena. Razlog djelomičnog prihvatanja je zbog toga što je vještačenje urađeno 15 godina kasnije, samo na osnovu razgovora sa optuženim.

Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.

http://www.sarajevo-x.com/bih/clanak/100413107

[fukara_tz]

[Prozor]

dušo draga, halal olsun....

[mr.gugl]

Moj rjecnik nije dovoljan kako bih iskazao svu tugu, bjes ,ljutnju, nezadovoljstvo i razočarenje... kada i nakon svih ovih godina pogledam ove slike. Kad zažmirim, nekad vidim sve ove scene, vidim ljude, čujem njihov razgovor... vidim čak i krvnike koji se nešto smijulje, kao da nisu svjesni šta čine i šta ih čeka zbog toga....

Potpis i moj naklon za ovu izjavu! Niko nema rijecnik da iskaze svu tugu, bjes, ljutnju itd., niti da objasni sta se u stvari desilo u mozgovima tih ljudi.
Nekako su sve uspjeli predstaviti na krivi nacin, niko u stvari ne vidi ono sto se desilo. Spominje se genocid i sve to, ali nikako nema dubokih rijeci koje ce i onog najkrvolocnijeg natjerati da se zamisli i kad zazmiri da vidi djevojcice koje su gledale u svoje roditelje dok su ih silovali i da vide patnju zena cijoj djeci su glave otkidali, te da "cuje" razgovor ljudi u tim trenucima, da vidi strah ljudi koji cekaju da im se odreze dio tijela ili da se iskasape i tako dalje. Uzas, uzas i uzas. Svu mrznju i prepucavanje mogu shvatiti, ali ne mogu samo da shvatim kako vari stomak onim koji su to radili i onima koji i dan danas uzvikuju parole "Noz, zica....".

Dragim Bogom se kunemo da robovi nikad biti necemo i pokolj zaboravu nedamo.

[fukara_tz]

Tuzla 16.04.2010.g

Identifikovano još 7 žrtava etničkog čišćenja iz Vlasenice

U Komemorativnom centru u Tuzli danas je izvršena identifikacija još sedam žrtava iz Vlasenice, koje su u tom gradu ubijene 1992.godine u periodu agresije i etničkog čišćenja nesrbskog stanovništva. Identitet žrtava je utvrđen DNK analizom, a prema izjavama svjedoka i srodnika, riječ je o Vlaseničanima koji su 1992. godine ostali u svom gradu, gdje su uhapšeni, zatočeni, a potom strijeljani samo zato što su Bošnjaci.

Identifikovani su Arifa (Rasim) Beširević, rođena 24. decembra 1950. u mjestu Plane u opštini Han Pijesak. Ona je bila nastanjena u Nurićima u opštini Vlasenica, a nestala u mjestu Štedrić 10. septembra ratne 1992. Njeni posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Štedrić u opštini Milići 29. aprila 2002., Šukrija (Ibro) Efendić, rođen 1. januara 1951. u Vlasenici, gdje je nestao 13. jula 1992. Njegovi skeletni ostaci pokupljeni su s površine terena u mjestu Pelemiši u opštini Šekovići 21. maja 2007.

Identifikovani i Emin (Ahmet) Gobeljić, rođen 10. marta 1956. u mjestu Gobelje u vlaseničkoj opštini, nestao 1. maja 1992. u Vlasenici a ekshumiran iz masovne grobnice Pelemiši u opštini Šekovići u augustu 2004., Sead (Adil) Mehanović, rođen 21. aprila 1958. u Vlasenici, gdje je nestao 20. maja 1992. Njegovi skeletni ostaci pokupljeni su također s površine terena na lokaciji Pelemiši (Šekovići) 21. maja 2007., Sulejman (Sulejmen) Pezić, rođen 28. juna 1939. u mjestu Drum u vlaseničkoj opštini, nestao 6. juna 1992. u Vlasenici. I njegovi posmrtni ostaci nađeni su na površini terena na lokaciji Pelemiši u šekovićkoj opštini 21. maja 2007.

Identifikovani su i Safet (Sejfo) Saračević, rođen 6. jula 1943. u Vlasenici, a nestao 10. augusta 1992. u mjestu Pelemiši, općina Kladanj, ekshumiran iz masovne grobnice na lokaciji Pelemiši u opštini Šekovići u augustu 2004. i Sejfo (Rešid) Telalović, rođen 2. augusta 1952. u Vlasenici, gdje je i nestao 30. juna 1992. Skeletni ostaci pokupljeni su s površine terena 21. maja 2007. na lokalitetu Pelemiši u opštini Šekovići.



Specijalista sudske medicine dr. Vedo Tuco, koji radi pri Međunarodnoj komisiji za traženje nestalih (ICMP) u Tuzli, u izjavi za Tuzlarije iznio je rezultate analize izvještaja o identifikaciji posmrtnih ostataka ubijenih Vlaseničana.

O tragediji porodice Efendić, ispričala nam je Ajša Efendić koja je danas došla da potvrdi identifikaciju kostiju svog muža.



Posljednjih dana je ubrzan proces identifikacija Vlaseničana, a u toku je i uređenje šehidskog mezarja Rakita u Vlasenici, na kome će 24. aprila biti klanjana dženaza žrtvama etničkog čišćenja. Dosad su na nekoliko kolektivnih dženaza, na šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici, ukopane 232 vlaseničke žrtve. Procjenjuje se da je tokom agresije ubijeno preko 2.600 Vlaseničana, a za mnogim tijelima se i dan danas traga.

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzla ... p?id=35430

[fukara_tz]

Identificirane još tri žrtve iz Vlasenice - Među žrtvama i 14-godišnji dječak Edin Hamidović

Danas je u Komemorativnom centru Tuzla obavljena identifikacija još tri tijela ubijenih sa područja opštine Vlasenica. Tijela su ekshumirana u masovnim grobnicama na području Vlasenice i Šekovića. Identifikovani su: Arnaut (Rifet) Fikret (1961-1992), Mekić (Smajo) Rizo (1937-1994) i četrnaestipogodišnji dječak Hamidović Edin iz sela Zaklopača.



- Danas smo prisustvovali posljednjem zakazanom terminu identifikacija žrtava sa područja opštine Vlasenica. Najavljeno je održavanje sastanka sa dvije porodice što je rezultiralo potpisivanjem zapisnika o identifikaciji. U međuvremenu, jedna porodica četrnaestoipogodišnjek dječaka sa područja opštine Vlasenica, koji je bio zatočenik logora Sušica, je izrazila želju da izvrši i potvrdi identitet, kako bi tijelo dječaka bilo pokopano na mezarju Rakita 24.04.2010.godine. Konačna cifra pripremljenih tijela za planirani ukop je 34 – rekao je Dževad Begtašević, predsjednik Udruženja „Porodice žrtava rata Vlasenica 92-95“.

Salko Hamidović danas je iz Kladnja došao u Tuzlu, kako bi potvrdio identifikaciju svog četrnaestogodišnjeg brata Edina.



Vlaseničanka Fatima Arnaut, danas je došla da identifikuje sina Fikreta.



Nakon izvršenih identifikacija za 34 žrtve, Organizacioni odbor ovogodišnje dženaze zakazao je sastanak sa svim porodicama identifikovanih žrtava u srijedu u Vlasenici sa početkom u 12:00 sati. Na ovom sastanku porodicama će se predočiti plan za predstojeću dženazu i planirana ukopna mjesta. Ispraćaj identifikovanih i pripremljenih tijela za ovogodišnju dženazu obavit će se u petak 23. aprila u 17:00 sati ispred Komemorativnog centra u Tuzli.



Dženaza za 34 vlaseničke žrtve biće obavljena 24. aprila na mezarju Rakita u Vlasenici. Najstarija osoba koja će toga dana biti ukopana imala je 77 godina, dok je najmlađa imala tek 14.

(Tuzlarije.net)

[fukara_tz]

23.04.2010.godine Tuzla

Ispraćena tijela 34 žrtve rata iz Vlasenice

U prisustvu velikog broja prijatelja i članova porodica, u popodnevnim satima iz Komemorativnog centra u Tuzli ispraćeno su 34 tabuta s ekshumiranim tijelima vlaseničkih civilnih žrtava proteklog rata. Većina tijela pronađena je u masovnim grobnicama Ogradice i Pelemiš, te u nekoliko pojedinačnih grobnica.



- Danas ovdje u Tuzli ispraćamo nevine duše, nevine ljude, koji su imali drugačije ime, od onih koji su ih ubijali. Treba li spominjati koliko dugo smo čekali ovaj trenutak, od nade i neizvjesnosti, a neizvjesnost je zamjenila ova surova istina, istina o onom što se dešavalo, zločin koji je počinjen prema čovjeku, Bošnjaku, genocid nad djecom, muškarcima i ženama. Nema aboliranja za one koji su počinili zlo, ne samo zbog žrtava, nego i zbog čovječanstva i istine. Pozivamo pravosuđe, da opravda svrhu svog postojanja, u korist nedužno ubijenih, koji pred svima nama, daju dugo tražena tijela kao neizbrisiv dokaz. Neka je vječni rahmet i mir njihovim dušama – rekao je Sakib Zubović, predsjednik SO Vlasenica.



Najmlađa žrtva je četrnaestogodišnji Edin Hamidović koji je ubijen u zloglasnom četničkom logoru Sušica, dok je najstarija žrtva 77-godišnji Kuljancic (Aljo) Redžo (1915 - 1992). Na ispraćaju je prisustvovao i Salko Hamidović, brat ubijenog dječaka Edina.



Žrtve agresije će biti pokopane u subotu 24.aprila u 12:15 sati na šehidskom mezarju u Memorijalnom kompleksu Rakita, u prisustvu više hiljada ljudi.



Iz 11 gradova Bosne i Hercegovine organiziran je besplatan prijevoz autobusima do Vlasenice i nazad. Polazak iz Tuzle je u subotu, 24.aprila u 08:30 ispred Komemorativnog centra Tuzla.

(Tuzlarije.net)

[fukara_tz]

Vlasenica 24.04.2010.godine Ukopane 34 žrtve agresije, genocida i etničkog čišćenja

[Bosnolog]

Dok su ukopavane žrtve zločina, iz Vlasenice odjekivala muzika
Najmlađa ukopana žrtva 15-godišnji Edin Hamidović
Autor: A. HADŽIĆ
25.04.2010. 09:06


Petnaestogodišnji Edin Hamidović najmlađa je žrtva jučer ukopana na vlaseničkom mezarju Rakita. Uz još 33 žrtve kojima je jučer klanjana dženaza, i Edin je jedan od onih za čiju su smrt isključivo krive komšije Srbi iz Vlasenice.

Grozna mučenja

- Krenuo je s još dva mladića da pomogne dvjema ženama ranjenim u Zaklopači, ali su ga na barikadi u Vlasenici zarobili i odveli u zatvor. Majka ga je posjećivala dva-tri puta u zatvoru, a prilikom zadnje posjete bio je psihički uništen, jer je vidio šta su Srbi radili ovoj dvojici mladića što su bili s njim. Kasnije, kako smo čuli, prebačen je u logor Sušicu i tamo je vjerovatno i ubijen jer smo njegove posmrtne ostatke našli u grobnici u Sušici - ispričao nam je Salko Hamidović koji je jučer Edinov tabut spustio u mezar.

Među mnogobrojnom rodbinom koja se jučer u Vlasenici opraštala od svojih najmilijih zatekli smo i Anela Arnauta koji je sa svojim amidžom i rođacima klanjao dženazu ocu Fikretu. O smrti svoga oca koji je 1992. godine odveden u logor Sušica saznao je od komšije Muje Ćatića.

- Fikreta je zarobio Jenki, a mene prvi komšija Gegura, kojega zovu Konobar. Jenki je Fikretu gurao nož u usta, mučio ga je. Kasnije su ga odveli u logor Sušica i znam da su njemu i Mevludinu Ataniću polomili sva rebra. Nakon nekoliko dana, mene su premjestili u logor Batković, a Fikret je ostao u Sušici. Čuo sam da su njegovo tijelo pronašli na Pelemišu - kazao nam je Ćatić.

Sve jučer u Vlasenici ukopane žrtve, među kojima je bilo i pet žena, uglavnom su ubijene u Policijskoj stanici, logoru Sušica i na poznatom stratištu na Pelemišima. Njihove ubice su poznate i skoro svi su na slobodi.

Zločinci slobodni

Jučer dok su na mezarju Rakita rođaci i prijatelji klanjali dženazu i u suzama se opraštali od svojih najmilijih, samo nekoliko stotina metara dalje u centru Vlasenice s razglasa je odjekivala muzika. Radovali su se upravo oni koji za zločine koje su počinili 1992. još nisu izvedeni pred lice pravde.

Posljednjem ispraćaju 34 žrtve zločina u Vlasenici jučer je prisustvovalo nekoliko hiljada Bošnjaka iz Vlasenice te drugih podrinjskih mjesta. Pijetet žrtvama odale su i članice Udruženja "Žene u crnom" iz Beograda, Amor Mašović i drugi članovi Instituta za nestale, kao i mnoga bosanska udruženja žrtava. Osim Šefketa Hafizovića, potpredsjednika NSRS, Sadika Ahmetovića, ministra sigurnosti BiH, te nekoliko predstavnika lokalne vlasti, ostalih državnih i entitetskih funkcionera nije bilo.

Muftija Smajić: Ove žrtve su cijena BiH

- Allah, dž. š, obećava pobjedu onima koji se bore za istinu na zemlji. Bošnjaci danas, 15 godina nakon rata, koji su bili i muhadžiri, i ubijani i progonjeni i omalovažavani, još nisu prestali da budu omalovažavani, jer nisu pokopali svoje najmilije. Ove žrtve su cijena Bosne i Hercegovine i moramo dati zavjet da ćemo se boriti za dostojanstvo ovih žrtava - poručio je izaslanik reisu-l-uleme, muftija sarajevski Husein ef. Smajić.

Muftija Kavazović: Lica zločinaca nećemo zaboraviti

- Da je zločin počinjen nad nevinim ljudima govore i ovi tabuti. Poručujem da mi lica onih koji su zločine činili nećemo zaboraviti i nećemo se smiriti dok pravda ne bude zadovoljena, ma koliko to dugo trajalo. Ne želimo ništa drugo nego pravdu. To je ono na što polažemo pravo i svima koji nam to pravo pokušavaju uskratiti poručujem da to ne čine - kazao je u svom obraćanju muftija tuzlanski Husein ef. Kavazović

[fukara_tz]

Dok su ukopavane žrtve zločina, iz Vlasenice odjekivala muzika

Da i pocelo je tacno kad i klanjanje dzenaze. Evo cuje se ovdje pojacajte malo...

[Bosnolog]

Ubijanje zarobljenika naredio Ratko Mladić
Tužilaštvo smatra da je Pelemiš svjesno učestvovao u organizaciji i koordinaciji ukopa stradalih žrtava
Autor: FENA
26.04.2010. 20:15

Vještak Richard Butler, koji je svjedočio u korist Tužilaštva BiH na suđenju Momiru Pelemišu i Slavki Periću, smatra da je naredbu za ubijanje zarobljenih Srebreničana u julu 1995. jedino mogao izdati Ratko Mladić, tadašnji komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, a za kojim traga Haški tribunal.

Butler je pojasnio da je naredba o ubijanju zarobljenih Srebreničana izdata oko ponoći 12. jula ili u ranim jutarnjim satima 13. jula 1995.

- Nije mi poznat nijedan dokument ili naredba u kome se navodi da je neko iz Prvog bataljona Zvorničke brigade učestvovao u ubijanju, s tim da ističem da nisam čuo iskaze svjedoka koji vjerovatno govore o tome - kazao je Butler, koji je putem videolinka nastavio svjedočenje na suđenju za genocid u Srebrenici.

Vještak je s prezentovanjem nalaza i mišljenja počeo na ročištu 22. februara ove godine.

Državno tužilaštvo tereti Pelemiša i Perića da su 15. i 16. jula 1995. učestvovali u ubistvima oko 1.200 muškaraca u Vojnoj ekonomiji "Branjevo", a koji su prethodno bili zatvoreni u školi "Kula" u Pilici i Domu Pilica, u općini Zvornik.

Prema optužnici, Pelemiš je bio zamjenik komandanta i načelnika štaba Prvog bataljona Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a Perić pomoćnik komandanta za bezbjednost iste brigade.

Tužilaštvo smatra da je Pelemiš svjesno učestvovao u organizaciji i koordinaciji ukopa stradalih žrtava tako što je osigurao gorivo, građevinska vozila i ljudstvo iz Zvorničke brigade.

- Mogu potvrditi da su korištene mašine prilikom ukopa ubijenih, i to one koje su pripadnici Inžinjerijske čete Zvorničke brigade mobilisali iz lokalne firme - tvrdi Butler i dodaje da činjenica da su vojnici čuvali zarobljenike i zakopavali tijela ubijenih "nije krivično djelo".

- Ali se postavlja pitanje kakva su bila saznanja tih vojnika, šta će se dogoditi tim zarobljenicima? Ako čuvate zarobljenike da spriječite bjekstvo prije nego što budu likvidirani, to onda nije legitimna radnja - kazao je Butler.

Govoreći o strukturi i nadležnostima u vojnim jedinicama, Butler je kazao da "pitanje ratnih zarobljenika spada u domen cijele jedinice".

- Kada su dovođeni zarobljenici, oficiri za bezbjednost su bili s tim upoznati. Ali, ako pogledamo kontekst svih dokumenata, vidjet ćemo da komandna funkcija igra veću ulogu, tako da su određene strukture Zvorničke brigade morale znati za zarobljenike - zaključio je Butler.

Nastavak suđenja zakazan je za 24. maj, a datum nastavka unakrsnog ispitivanja vještaka Butlera bit će naknadno utvrđen, javio je BIRN-Justice Report.

[Richard Peti]

.

[Bosnolog]

Jos jedno zlocinacko genocidno pseto dolijalo da se suoci sa istinom i pravdom zbog svojih grijeha,nigdje nisu komotni ma koliko daleko bijezali,....

Marko Boškić, ubica srebreničkih muškaraca i dječaka, izručen BiH
Američkim imigracionim vlastima zatajio podatke o svom učešću u oružanim snagama tokom rata u BiH
Autor: Fena
28.04.2010. 16:20



Marko Boškić


Po nalogu tužioca iz Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH, danas oko 15 sati, nakon izručenja iz Sjedinjenih Američkih Država, službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) su na Međunarodnom aerodromu Sarajevo lišili slobode Marka Boškića, rođenog 9. jula 1964. u Tuzli, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.

Marko Boškić je pod istragom Tužilaštva BiH i osumnjičen je da je kao nekadašnji pripadnik 10. diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske, počinio krivično djelo genocida na području Srebrenice, u julu 1995.

On je osumnjičen da je zajedno s drugim pripadnicima 10. diverzantskog odreda VRS, lično učestvovao u strijeljanju i ubistvima bošnjačkih muškaraca i dječaka, zarobljenih nakon pada zaštićene zone Srebrenica.

Boškić je bio nedostupan pravosudnim organima BiH, s obzirom na to da je emigrirao u SAD, gdje je procesuiran za krivično djelo imigracione prevare, jer je utvrđeno da je američkim imigracionim vlastima zatajio podatke o svom učešću u oružanim snagama tokom rata u BiH.

Nakon što je procesuiran za krivično djelo imigracione prevare, Boškić je deportovan u BiH, gdje je lišen slobode na zahtjev Tužilaštva BiH.

Osumnjičeni će u zakonskom roku biti predat postupajućem tužiocu Tužilaštva BiH, koji će ispitati osumnjičenog, i nakon toga odlučiti o upućivanju prijedloga za određivanje pritvora.

http://srebrenica-genocide.blogspot.com ... n-who.html

http://www.oregonimmigrationlawyers.com ... ation.html
http://www.boston.com/news/local/articl ... in_boston/

[zecko_kupuz]

.

The Planet Sarajevo (1994) by Sahin Sisic



Genre: Documentary Duration: 30 minutes Format: mp4 size: 291MB

Code: Select all

http://rapidshare.com/files/381117742/The_Planet_Sarajevo.part1.rar
http://rapidshare.com/files/381122065/The_Planet_Sarajevo.part2.rar
http://rapidshare.com/files/381145429/The_Planet_Sarajevo.part3.rar

.

Zar ovaj Planet Sarajevo ne traje duže? Sjećam se da je prikazan prije koju godinu i nekako mi se činio dužim.

[fukara_tz]

29.04.2010.godine

Bratunac

Obilježavanje 18. obljetnice stradanja Bratunčana

Na šehidskom mezarju u Veljacima 12. svibnja bit će klanjana dženaza i obavljen kolektivni ukop civilnih žrtava zločina počinjenih u Bratuncu 1992. godine.

Po riječima Ĺ uhre Sinanović, predsjednice Udruženja "Ĺ˝ene Podrinja", do ovoga trenutka identificirano je i spremno za ukop 31 tijelo.

Očekuje se provodjenje identifikacije još tri tijela, tako da bi konačan broj moga biti 34 tijela. "Očekivali smo da ćemo ove godine ukopati najmanje sedamdeset žrtava. Imamo obećanje da su još neki uzorci poslati u laboratorij na identifikaciju, ali je činjenica da će Bratunčani ove godine najmanje ukopati žrtava“, kazala je Sinanović, ukazujući još jednom na probleme koji prate proces identifikacije.

Organizacijski odbor objavio je popis žrtava čija će tijela biti ukopana 12. svibnja: Mirsad Ahmetović (1961), Ahmo Alić, Samira Alić (1986), Samra Alić (1989), Redžo Arifović (1951), Sadik Avdić (1967), Abid Avdić (1960), Dževad Bajramović (1940), Senahid Bajramović (193, Mehmedalija Hasanović (1954), Alija Huremović (1940), Vahid Kapidžić (1940), Hasan Kapidžić (1919), Ramo Karić (1955), Salko Mašić (194, Dževad Mehanović (1975), Husein Mehmedović (193, Ĺ emsudin Mujić (1967), Suljo Omerović (1947), Mefail Ridžić (1964), Rahima Ĺ abić (1966), Mujo Ĺ ačirović (1957), Ramiz Salihović (1949), Jusuf Sejdinović (1927), Ĺ efik Tabaković (1972), Ramiz Vranjkovina (1936), Ibro Džafić (1965), Hamed Džafić (1970), Hatidža Skelendžić (1936), Zlatija Ĺ ećić i Huso Salihović (1952).

Ĺ˝rtve su identificirane u masovnim grobnicama Redžići, Kamenca, Hrnčići, Podčauš, Crni Vrh i Hrnčići. U Bratuncu će i ove godine brojnim kulturnim i vjerskim manifestacijama biti obilježeni dani genocida u okviru kojih će biti upriličena izložba fotografija, promocija knjige, projekcija dokumentarnog filma, posjeta Ljubovijskom mostu i bacanje ruža u Drinu itd.

(Fena)

[pojedinac]

Ukoliko ste žrtva ili potomak žrtve ratnog zločina možda vam ovo može biti od koristi:

Masakr u Bosni i Hercegovini: TRIAL se obraća Evropskom sudu za ljudska prava zbog pasivnosti domaćih vlasti………….”Nekažnjivost u Bosni i Hercegovini je, nažalost, učestala pojava”, kaže Philip Grant, predsjednik TRIAL-a. ”Žrtve jednostavno ne mogu više izdržati – tijela njihovih najmilijih nisu pronađena, dok počinioci ovih zločina, žive nesmetano, često i u istim mjestima kao i žrtve.” Prema izjavi Lejle Mamut, TRIAL-ove koordinatorice u Sarajevu vlasti ne rade svoj posao: ”U ovim okolnostima je bitno da žrtve imaju mogućnost obratiti se nezavisnom tijelu izvan zemlje koje bi prisililo vlasti da poštuju njihova prava.”

Informacije na:

http://www.trial-ch.org/en/act/acts-cas ... ovina.html

[fukara_tz]

10.05.2010.godine

Bratunac: Zekiru Begić ubijenu u devetom mjesecu trudnoće zarobio "odbornik" Milenko Prodanović!

Prije tačno 18 godina počinjeni su najveći zločini na području opštine Bratunac. Zekira Begić je simbol tog stradanja. Ubijena je u devetom mjesecu trudnoće. Ubijena je zajedno sa 37 bratunačkih Bošnjaka, među kojima je bilo devetero djece.

Njih je zarobio Milenko Prodanović Mungos. 1992. godine bio je Crvena beretka. Danas je odbornik u Skupštini opštine Bratunac, prenosi "Federalna TV".

Milenko Prodanović



"Nemoj snimati", odgovara Prodanović nakon pitanja zna li gdje je Zekira Begić, te napada kamermana i sprečava snimanje.

Zekira Begić je snaha Refika Begića. On zna šta je tih dana radio Mungos. "Izveo ju je iz autobusa", kaže on. Mungos kaže da ju je čuvao. Zekirine kosti pronađene su prije pet godina u masovnoj grobnici Suha.

"Jedna od povreda na njenom tijelu koju smo identifikovali, a koje se ja jako dobro sjećam, to je zrno, koje je prošlo kroz trbuh i koje je prošlo praktično kroz sam plod, to nerođeno dijete. I koje se praktično zadržalo negdje sa lijeve strane u predjelu prednjeg trbušnog zida", kaže dr. Vedo Tuco, vještak sudske medicine.

Osnovna škola Vuk Kardžić bila je logor. 200 je ubijenih. Mungos je, opet, bio tu. Prodanovića i njegove zloglasne jedinice Mungos dobro se sjećaju preživjeli bratunački logoraši.

"Mene je zarobio Milenko Prodanović, a sproveo me u logor čovjek koji se predstavio kao četnički vojvoda Dragan Stević. Svi su ga zvali Dragan. Međutim, on se zove Vujadin Stević", kazao je Sakib Ahmetović, predsjednik Udruženja logoraša opštine Bratunac.

I na kraju, da ne bude zabune - Mungos je danas odbornik u Skupštini općine Bratunac. Slobodan čovjek, zaključuje "FTV".

[fukara_tz]

PREGNANT ZEKIRA BEGIC KILLED BY SERBS AROUND SREBRENICA

A year ago we published a series of disturbing massacre photos documenting Serbian crimes against the Bosniak civilians in 1992 - namely against the women, children and the elderly - three years before the genocide.



Recently, some of you contacted us via E-mail and wanted to know the name of a pregnant Bosniak woman that was viciously killed by Serbs around Srebrenica in 1992. Folks at the University Clinical Centre in Tuzla told us that her name was Zekira Begić (maiden name: Zekira Hrustanbašić). She was 20 years old and 8 months pregnant when Serbs killed her along with 38 other women and children. They were dumped in the Suha mass grave in the Bratunac municipality, a town just a doorstep from Srebrenica/Potocari. There were no men among the killed, just women and children.



The massacres that occured in May of 1992 against the unarmed Bosniak civilians around Srebrenica made Naser Oric very angry. As any dignified soldier would do, he refused to seek revenge against the Serb civilians, although some of them regretably died in the cross-fire between the Bosnian Serb Army (attackers) and the 28th Mountain Division of the Army of RBiH (defenders).

http://srebrenica-genocide.blogspot.com ... serbs.html

[kiky]

dragi bože ...