Da se nikad ne zaboravi ...

[fukara_tz]

08.05.2009

Mostar

Za trojicom boraca zarobljenih u "Vranici" još se traga

Jedinstvena organizacija boraca (JOB) Grada Mostara obilježila je danas godišnjicu ukopa ubijenih pripadnika ARBiH koji su bili zarobljeni za vrijeme rata u mostarskoj zgradi "Vranica".

Tim povodom za dvanaest poginulih i ukopanih pripadnika ARBiH obavljen je džuma namaz na Šehitlucima, a počast su im, uz izaslanstvo JOB-a, odali i porodice šehida i poginulih boraca te mnogi građani Mostara.

"Za trojicom pripadnika ARBiH koji su bili zajedno s ukopanim pripadnicima zarobljeni u zgradi 'Vranica' još se traga", kazao je sekretar JOB-a Almir Beglerović.

(FENA)

[fukara_tz]

09.05.2009

Bratunac

Obilježavanje godišnjice stradanja bratunačkih Bošnjaka

U Bratuncu su od 1992. do 1995. ubijena 603 civila, a najveći broj njih nastradao je u maju 1992. Ovih dana nizom prigodnih manifestacija obilježava se 17. godišnjica stradanja i progona Bošnjaka iz Bratunca.

Danas će u Glogovoj biti obilježeno mjesto strijeljanja 65 civila, a na spomen-obilježju u Hrnčićima bit će odata pošta ubijenim mještanima ovog i sela Urkovići.

Sličan skup bit će organizovan sutra u Konjević-Polju, a u popodnevnim satima u fiskulturnoj sali Osnovne škole „Branko Radičević“ bit će otvorena izložba fotografija s razmjene Bratunčana u maju 1992. u Visokom.

U utorak, 12. maja, na šehidskom mezarju Veljaci u Bratuncu obavit će se zajednička dženaza za 34 bratunačka Bošnjaka. Među do sada identifikovanim je i šestomjesečna Narcisa Salihović, čiji su roditelji, a i jednoipogodišnja sestra Dženita, također ubijeni. Narcisa će biti sahranjena 12. maja ako bude potvrđen identitet i njene sestre. Najstarija žrtva je Zahida Suljagić koja je imala 110 godina.

(FENA)

[fukara_tz]

09.05.2009

Sokolac

Tijela žrtava na dubini od 35 metara

Masovna grobnica Maluša, koja krije tijela ubijenih bošnjačkih civila iz okolice Sokoca, pokazala se mnogo nepristupačnijom i opasnijom nego što se prvobitno pretpostavljalo. Članovi Instituta za nestale osobe (INO) BiH prvo su procijenili da se radi o jami dubokoj oko 25 metara, ali se jučer nakon silaska ispostavilo da ima nekoliko krakova i da je mnogo dublja.

Angažirana i SIPA

- Naša prvobitna pretpostavka o jami pokazala se netačnom i danas (jučer, op. a.) utvrdili smo da ima najmanje 40 metara. Ljudske ostatke pronašli smo na čak 35 metara dubine - kaže član Kolegija direktora INOBiH Amor Mašović.

Jama je skrivena u gustoj borovoj šumi i pretpostavlja se da bi moglo biti desetak žrtava, staraca i djece iz sela Kute i Mičivode, koje su srpske snage zarobile 1992. godine prilikom njihovog pokušaja da dođu do Olova. Na rubu ove jame pronađene su i čahure te se pretpostavlja da su žrtve tamo dovedene i nakon strijeljanja bačene u jezivi ponor.

Na jednoj lobanji vidljiva je rupa od metka na potiljku, što ukazuje na to da su žrtve ubijane iz neposredne blizine. Tragove su zločinci pokušali prikriti ubacivanjem neeksplodiranih minskih sredstava, a miniranjem su djelimično uspjeli zatvoriti jamu.



Pripadnici Civilne zaštite FBiH, nakon što su u četvrtak povadili razbacane tromblone, granate i ručne bombe, jučer su dodatnim pregledom pronašli još jedan tromblon i neeksplodirane metke. Zbog opasnog i nepristupačnog terena angažiran je i alpinistički tim Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) BiH, koji je omogućio spuštanje u jamu pomoću merdevina i konopaca.

Prekrivene kosti

- Zbog detonacija u jami obrušilo se dosta stijena i zemlje, koje su prekrile kosti. Moramo raditi izuzetno oprezno, jer ne znamo ima li ispod kamenja još mina i granata koje bismo pomjeranjem mogli aktivirati - kaže Mašović.

Zbog opasnosti od zaostalih mina i slabe vidljivosti radovi su prekinuti dok se ne doveze agregat za osvjetljenje jame, a ekshumacija će biti nastavljena iduće sedmice.

Nestalo tridesetak civila

Iz Kuta i Mičivoda nestalo je tridesetak civila. Ostaci osam žrtava pronađeni su prije dvije sedmice na lokaciji udaljenoj desetak kilometara od novootkrivene masovne grobnice. Nekoliko članova porodica žrtava i jučer je prisustvovalo ekshumaciji.

Na licu mjesta bila je i tužiteljica Nives Kanevčev iz Tužilaštva Kantona Sarajevo, koje je izdalo naredbu za ekshumaciju. Ona navodi da Kantonalno tužilaštvo samo prikuplja materijalne dokaze, a da je procesuiranje odgovornih za ove zločine u nadležnosti Tužilaštva BiH.

(AVAZ)

[fukara_tz]

09.05.2009

Sarajevo

Otkriven Spomenik ubijenoj djeci Sarajeva

Danas je u podne u Velikom parku u Sarajevu uz prisustvo roditelja i predstavnika gradskih i državnih vlasti zvanično otkriven Spomenik ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992-1995.



Na 9. maj, Dan pobjede nad fašizmom otkriven je spomenik, a svi prisutni su odali počast nedužnoj djeci čiji su životi tragično prekinuti u ratnom vihoru.

Od 12:00 do 12:02 oglasile su se sirene za uzbunu, a prisutni građani su stali i na prikladan način odali počast ubijenoj djeci. Time je i službeno označeno otvaranje Spomen-obilježja ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva.

Spomen-obilježje ubijenoj djeci opkoljenog grada urađeno je prema idejnom rješenju skulptora Mensuda Keče, koji je zajedno sa ostalim umjetnicima na spomeniku radio više od godinu dana. Kroz ovaj rad, umjetnik je htio da pošalje simboličnu poruku o djeci koja su ginula u ratu, u igri, na sankanju, u školi, na spavanju.

(Sarajevo-x.com)

Više slika http://www.sarajevo-x.com/clanak/090509034

[fukara_tz]

Vlasenica

Nezaboravni April 1992 / 2009

Jeste tačno je, danas 21. aprila 2009 godine sve linije i telefonske veze su radile. Da tačno je, ali ja opet ne mogu da vjerujem, jer znam da je 21. aprila 1992 godine stao moj život, stale su telefonske veze i sve linije koje povezuju svijet.

Malo sam slagala sebe i krenula dalje, jer sam morala s majkom i mlađim bratom otići negdje iz svog grada gdje će mi zauvijek sve strano biti.

Evropa je utihla kada nam je najpotrebnije bilo, pa i dan danas za mene i moju porodicu je ostala takva. Istupljenog osjećanja, novac, pa opet novac, kurtuazija, kultura, ali je sve u nekom dalekom raskoraku, kada se tiče ličnih interesa.

Tog proljeća 1992 godine čučali smo pored majke i oca, u vrtu razdragani dodajući im luk za sijanje. Brat je trčao noseći u rukama pregršt krompira da ga on zasije. Veseli i razdragani cijeli dan nismo znali gdje bi prije. Daidža je spremio i roštilj. Došao je sa svojom porodicom, a mi djeca razdragana nismo ni primjećivali njihova možda zabrinuta lica. Ni slutili nismo da nikada više nećemo biti zajedno. I tom dubokom dječijem snu i razdraganosti došao je zauvijek kraj.

Tup udarac, prasak stakla, bat čizama i krupni glasovi sve su nas probudili.
Sjećam se tih gordih, neiživljenih lica, sa dugim bradama i ulojanim uniformama i njihovih riječi koje su pomele cijeli naš život.
- „Izlazite svi muškarci napolje“.
Majka i tetka su vrištale, a otac „moj otac“ bio je miran i krenuo je tako lagano i nježno prema meni, ali se opet prolomi taj grubi ustajali glas:
- “Gdje ćeš ti? Izlazi!“
- „Hoću svoju kćerku da poljubim.“
- "Izlazi BALIJO, ljubit ću ja nju umjesto tebe“.
Okrenu se babo onako gord i srdit i pljunu ga u sred lica.
- “E nećeš kaže, đubre jedno“.

Daidža krenu prema njemu, a zlotvor repetira automat i ubi ga pred mojim očima. Nestali su svi moji uzdisaji, potrto je moje djetinjstvo, kročila sam u neku novu mladost negdje tamo daleko od svog zavičaja, gdje je sve tamno, tmurno, bez ljubavi, ali eto kažu sigurno za egzistenciju.

Na tren me prekide telefonski poziv. Prvo je uslijedio osmijeh, jer me zove rodbina iz Bosne, a onda jeza i opet ono isto osjećanje kao u proljeće 1992 godine. Majka mi javlja da su oca i daidžu pronašli u grobnici na Pelemišu i da će dženaza biti 25. aprila. Lice se zgrči, a suze navriješe iz oba oka i zagušiše moj inače već iznemogao glas. Naučili su me da se u mojoj vjeri ne vrišti, niti nariče, jer sve je od Allaha i da sve stoički moramo podnositi. Slušalica je pala, a veza ostala otvorena. Rekli su mi da sam samo ponavljala jednu riječ „babo, babice“ dodavajući joj opet tako u nedogled „moj babo, moj babice“. Kako se nositi sa ovim za daidžu sam znala da nije živ, a za oca sam ipak imala tračak nade koja sad ovog momenta umire zauvijek. Ponijet ću ja svoje breme sama, jer ovdje nemam s kim, udala sam se, ali Hans ne može osjetiti moju bol i ljubav koju je pružao moj babo meni držeći me u krilu kada smo sjedili, a nosio bi me kada se trebalo hodati to je mogao samo moj babo, ja znam da će Hans za taj dan imati vjerovatno neki termin ili neizostavni sastanak.
Otrgnuh se od svega, zaboravih i Hansa i Njemačku, jer osjetih da lakše dišem. Da to je to, što mi nedostaje moj onaj posljednji uzdisaj kad sam kretala u nepoznato. Da to je moja Bosna. Stigla sam 23. aprila, a 24 aprila moramo pred komemorativni centar u Tuzli. Mama, brat, ja i još mnogo rodbine. Mislila sam da ću babu ugledati i opet čuti one nježne riječi;
„... hajde srno moja, hajde živote moj“.

Umjesto toga ugledah zelenu rijeku koja stoji ne teče, tabuti jedan pored drugog. Ovaj put 34 nevine žrtve i među njima moj babo i daidža. Otrže se iz mene glas
- „Majko zar nije mogao bježati. Ti i brat ste bili s njim“.
- “Pokušao je“ reče majka, pa zastade, izgubi se na tren.
- “Jeste pokušao je, znam da je tražio da iz svoje Škode izvadi ribarske štapove, kako bi im pobjegao ali zlotvori ga ne pustiše“.

Tada više nisam mogla prolomi se u toj mukloj tišini moj sada ne opisivi glas,
- “Babo, babice, evo tvoje srne. Ti si živ, a zlotvori umiru lagano, sudit će im Allah dž. š. , a mi ćemo ako Bog da u džennet zajedno i opet ću biti tvoja srna“.
Utješili su me i sklonili u stranu. Nije bilo puno ceremonije samo je jedan efendija rekao par riječi: “Mi nećemo i ne smijemo zaboraviti“. EL-FATIHA.

Bilo je mnogo Vlasenčana tako da su uz tegbire i suze prenijeli tabute do kamiona. A u Vlasenici nešto nesvakidašnje u HAREMU RAKITA sve osvijetljeno i opet naši Vlasenčani čekaju šehide kod poluizgrađenog objekta. Cijelu noć su ostajale porodice, a i ja sam bila sa majkom uz babin tabut učeči jasine i moleći Allaha dž. š. za oprost. Poslije sabah namaza otišli smo u neninu kuću da se malo odmorimo. Ja utonuh u neki do sad nesvakidašnji san, sanjam babo me miluje po kosi, a ja ga ljubim i čvrsto držim u zagrljaju da mi ne pobjegne. Prekide se taj lijepi san. Umjesto oca ugledah majku, koja me zove, vrijeme je za dženazu.

Naša Vlasenica, naši sokaci, sva miriše i sva je u beharu, a na ulicama samo Vlasenčani. Valjda su shvatili oni koji treba da shvate da se bar taj dan trebaju skloniti i neka znaju da više nikada neće nas ovako naivno zavesti u ćorsokak iz kojeg nema izlaza.

More auta i ljudi na HAREMU RAKITA i svi blistaju baš kao nekad. Mediji su javili da je bilo 3. 500 ljudi, a ja sam mislila da je mnogo više. Kažu da su došli i zvaničnici iz države po prvi put i REISULEMA ef. Cerić. Jesu čula sam kad drže govore, i kada se zahvaljuju svima koji su tu i vrlo kratko opet one iste riječi: “MI NEĆEMO I NESMIJEMO ZABORAVITI“.

Klanjao se podne namaz i onda ukop. Drhtim, suza nema, ali nešto guši. Čula sam na zvučniku ime i prezime moga babe i još čuh bio je mnogo dobar čovjek, nevinog su ga ubili. To su bile posljednje riječi koje sam razumila i onda mrak i tama, a kada sam došla sebi bila sam u majčinom krilu, a mezari već svi zagrnuti.

Dugo smo ostali svako pored svojih najmilijih, a ja pogledah u nebo i tek tad shvati da je svemu došao kraj.

Sad znam gdje mi leži babo i sad znam gdje ću mu doći, ali i znam da MI NEĆEMO I NESMIJEMO ZABORAVITI.

http://www.vlasenica.info/Joomla151/

[T8]

Fudbalski stadion u Bratuncu. Na njega su dovodjeni Bosnjaci. Vrsene su prozivke po unaprijed pripremljenim spiskovima. Svi vidjeniji ljudi odvodjeni su odatle u obliznju skolu Vuk Karadzic gdje su vrsena mucenja i ubistva



Osnovna skola Vuk Karadzic. Mjesto zlocina. Tokom rata preimenovana je u Branko Radicevic, a drugoj skoli u Bratuncu dato je ime Vuk Karadzic



Nedzad, Mehmedalije Delic 1971-1992


Idemo svi u Tuzlu, Cuje se kako pozivaju s megafonom, rekao je s olaksanjem Mehmedalija Delic
U 16 sati, 11 maja dosli su pred stadion. Tamo vec nikoga nije bilo. Njih dvadesetak iz Borkovca bili su potpuno zbunjeni
Mehmedalija Delic ugledao je naoruzanog Srbina pored lamela. Potrcao je tamo i upitao ga nesto. Noruzani su se okupili. Jedan od njih je samo prikazao prstom da pridju
Prisli su
Svjedoci su upamtili lice Mehmedalije Delica. Izgledao je bezazleno ne sluteci nista
Ubrzo su repetirali puske i i prijeteci zapovjedili da grupa krene prema skoli Vuk Karadzic
Pred skolom su vidjeli kako na plato izlazi tanak sloj krvi iz sale. Zene su zaustavili, a muskarce potjerali unutra udarajuci ih kundacima...

U salu je Makedonac uveo Mustafu Hasanovica, Mehmedaliju Delica i njegove sinove Nedzada i Samira
Ocu i sinovima naredjuju da zalegnu pored Mustafe Djelica i stave ruke iznad glave...

Najprije su ubili Mustafu Hasanovica
Vidjevsi sta su uradili s Mustafom, Mehmedalija se pokusao obratiti Makedoncu. Zelio ga je nesto pitati, ali covjeculjak je bio okrenut prema Topalovicu i nije primjecivao ljude koji su poredani jedan do drugog lezali. Okrenuli su ga prema njima odmah zamahujuci drvenim i zeljeznim palicama
Nakon udaraca, culo se kako je Maric rekao da ce ih sve pobiti
Medo Delic se podigao i poceo moliti
Nemojte djecu, evo, ubijte, mene, odmah, samo nemojte njih dirati
Ubit cemo tebe, rekao je otegnuto Topalovic, a ubit cemo ti i jednog sina, samo ne znamo koga
Molim vas, postedite mi ovog mladjeg. On je bolestan, ima epilepsiju... Molim vas..
Nama je svejedno, rekao je Topalovic i naredio:
Svi na trbuhe, gledajte dolje
Lezali su tako u redu, otac, Nedzad i Samir. Do Samira Safet
Odjeknuo je pucanj
Safet se trgnuo. Mehmedalija Delic, covjek koji je imao 45 godina, plav, debeljuskast, srednjeg rasta nestao je
Ponovno se cuo pucanj, Tijelo Nedzadovo se trgnulo i umirilo
Zatim je ubojica opkoracio bolesnog Samira i opet pucanj i tijelo koje se opusta

Topalovic ce pokazati na ljude koji ce iznijeti leseve
Medju njima bit ce i Mustafa Delic, sumar
Poteci ce mu suze i bijes ce ga ispuniti dok bude nosio svog brata Mehmedaliju Medu Delica

Kad ga je spustio u hangar (objekat pored sale u kojem su ucenici masinske skole obavljali praksu) medju leseve, a zatim donio njegove sinove Samira i Nedzada. posljednji put pogledat ce prema njima
Samir i Nedzad sahranjeni su na mezarju Veljaci 2007

Saudin Hotic


Ulicama Bratunca je islo auto i preko razglasa su se pozivali Bosnjaci da dodju u centar grada odakle ce autobusima biti prevezeni u Tuzlu. U jedan od autobusa usao je i Saudin. Jedan od naoruzanih Srba je usao procitao imena ljudi koji treba da izadju. Procitali su i Sudinovo ime. On je ustao i izasao. Naredjeno mu je da krene prema skoli:

Uveli su mladica od 25 godina,kojem su mnogi prije znali roditelje Harisa i Dzemilu.Saudin
Hotic je doveden u farmericama i bijeloj majici.Izdvojen je odmah u krug ljudi koji ce biti premlacivani i ubijeni.
Topalovic mu je prisao sa pitanjem:
"Znas li klanjati?"
"Ne znam",rekao je podsmjesljivo,"ja znam srpske obicaje".
Topalovic se razestio:
"Sjedi,sjedi",zagalamio je:"Pjevaj,pjevaj!"
Saudin je poceo pjevati,nesto nevezano.U medjuvremenu su tukli ljude.Saudin je i dalje pjevao.Iznenada je prestao.Znali smo sta slijedi.Topalovic koji je primjetio da mu nesto nedostaje,okrenuo se i posao prema Saudinu.
"Lezi potrbuske",naredjivao je,"ispruzi ruke i noge..."
Stao mu je cizmom na ledja i opet zagalamio:"Pjevaj!"
Odmah nakon naredbe,odjeknuo je pucanj.Oni u krugu ljudi za premlacivanje i ubijanje primjetili su da je Saudin u trenutku smrti napravio samo jedan trzaj stopalom u zglobu.Patika je skripnula kratko.
Topalovic je prstom pokazao na cetiri covjeka koji su ga trebali iznijeti napolje u hangar...

Tijelo Saudina Hotica je nedavno identifikovano i bit ce sahranjen 12 maja u Bratuncu

Izvor informacija: knjiga Seje Omeragica "Satanski sinovi"

U skoli je bilo zatoceno oko 700 Bosnjaka. Njih 400 je prezivjelo pakao logora i dovezeno na podrucje Visokog.

[fukara_tz]

10.05.2009

Bratunac

Ispred mjesne džamije u Glogovi strijeljano 65 civila

Na Dan pobjede nad fašizmom, 9. maja 1992. godine, u krugu mjesne džamije u Glogovi kod Bratunca samo u jednom danu udružene snage bratunačke policije, bratunačke TO i JNA, predvođene predsjednikom Kriznog štaba Miroslavom Deronjićem za nekoliko sati strijeljale su 65 bošnjačkih civila.

U redovima sa ostalim civilima koji su iščekivali smrt postrojen je i Mustafa Golić, koji je potom izdvojen i odveden u logor, fiskulturnu salu Osnovne škole "Vuk Karadžić". Mušan Talović jedini je živi svjedok stravičnog zločina.

- Zarobljen sam kod kuće i odveden do džamije. Tu sam postrojen sa ostalim civilima. Pucali su u nas oko podne. Ni sam ne znam kako sam preživio. Došao sam sebi u šest sati uvečer i vidio da sam ranjen. Krenuo sam kući, ali selo je gorjelo. Leševi su bili posvuda. Sve su to uradile naše komšije Srbi - priča Talović.

On je inače bio prvi povratnik u Glogovu, ali zbog neprocesuiranja počinilaca ovog i sličnih zločina, koje je susretao po ulicama Bratunca, odselio je u Sarajevo.

Fatiha za sina i muža


Među tada nevino ubijenim najmlađa žrtva bio je Muharem Ibišević (16), koji je ubijen pored oca Mustafe i godinu starijeg brata Muje.

Nakon učenja Jasina i tevhida za nevino stradale, Ahmed Omerović, profesor u tuzlanskoj Medresi, prisutnima je održao čas historije.

Do kraja agresije na BiH ukupno su ubijena 362 mještanina Glogove. Porodice stradalih jučer su odale počast i za 284 žrtve džemata Hrnčići - Urkovići.

(AVAZ)

[T8]

JNA je planirala trovanje Bošnjaka Istočne Bosne




Srpske snage su sprjecavale dostavu soli opkoljenoj Srebrenici



Srebrenica 1993, Djeca s parolama: "HOCEMO SO"

[fukara_tz]

11.05.2009

Tuzla

Ispraćaj 23 tijela civila Bošnjaka

Na šehidskom mezarju Veljači u Bratuncu, u utorak će biti klanjana dženaza i obavljen ukop 23 tijela identificiranih Bošnjaka, civilnih žrtava zločina počinjenih u ovom gradu od 1992. do 1995. godine.
Ispraćaj tijela žrtava iz Komemorativnog centra u Tuzli planiran je za danas.

Iako broj identificiranih još nije konačan, iz Organizacionog odbora su poručili kako su nezadovoljni intenzitetom kojim se provodi identifikacija 603 civilne žrtve genocida u Bratuncu.

Od 1992. godine, kada je počinjena većina zločina, do danas je izvršena identifikacija njih samo 160 iako su desetine tijela pronađene u integralnom obliku, upakovane nakon ubistva u specijalne najlonske vreće.

Također, broj podignutih optužnica i osuđenih zločinaca, nije adekvatan razmjerima počinjenih zločina, tako da brojni zločinci i danas mirno i sigurno žive u Bratuncu.

Program obilježavanja sedamnaeste godišnjice od počinjenog genocida u Bratuncu otpočeo je u nedjelju 3. maja, otvaranjem šehidskog spomen-obilježja u naselju Hranča, kome je prisustvovao veliki broj Bratunčana i gostiju iz susjednih općina.

S Ljubovijskog mosta i ove godine će u Drinu biti bačeno 603 ruže, koje simboliziraju prerano oduzete živote nevino stradalih Bratunčana.

(FENA)

[IBM]

Posljedna slika Komadanta Avde Palica, tokom pregovora oko evakuacije civila iz Zepe. Autor fotografije Slobodan Vaskovic.

[fukara_tz]

11.05.2009

Bratunac

Sa Ljubovijskog mosta u Drinu bacili 603 ruže

Vjerskim obredom i polaganjem vijenaca ispred fudbalskog stadiona u Bratuncu nekoliko desetina Bošnjaka obilježilo je danas 17 godina od stradanja njihovih sunarodnika u ovom mjestu.

Okupljeni su sa Ljubovijskog mosta u Drinu bacili 603 ruže, koje simbolizuju broj nestalih bratunačkih Bošnjaka u proteklom ratu.

U fiskulturnoj sali Osnovne škole "Branko Radičević" prisutnima je prikazan dokumentarni film sa fotografijama i svjedočenjima zarobljenih Bratunčana, koji su razmijenjeni u Visokom.

Prema odluci Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, učenici OŠ "Branko Radičević" u Bratuncu danas nisu pohađali nastavu zbog organizovanja foto-izložbe, okupljanja i polaganja cvijeća u fiskulturnoj sali.

Centralno obilježavanje 17 godina od stradanja Bošnjaka iz Bratunca obaviće se sutra kada će na novootvorenom bratunačkom groblju Veljaci, uz vjerski obred, biti sahranjena 23 identifikovana bratunačka Bošnjaka.

(SRNA)

[fukara_tz]

11.05.2009

Tuzla

Protesti žena Srebrenice se nastavljaju

Mirnom šetnjom članovi Udruženja građana „Žene Srebrenice” i ovog 11. podsjetile su na genocid i stradanja koja su se dogodila u julu 1995. godine. Kolona je krenula sa tuzlanskog platoa Pinge u 12 sati, do Trga žrtava genocida Srebrenice.



Uskoro će se obilježiti 14. godišnjica genocida i bola, a prema riječima predsjednice Udruženja Hajre Ćatić Udruženje neće stati u svojim aktivnostima dok se ne pronađu svi nestali. „Maj i april smo uglavnom proveli u posjeti dženazama nevinim žrtvama, čije živote su odnijeli agresori Srbija i Crna Gora zajedno sa domaćim četnicima”, rekla je Hajra Ćatić.

U okviru posjete Tuzli, 63 učenika, desetak njihovih pratilaca, profesora i predstavnika vlasti iz regije Piemonte, također su dali su svoju podršku ženama Srebrenice. Savjetnica u Vladi regije Piemonte Paola Barasi kazala je da su oni ovdje kako bi pružili podršku ovim ženama u savladavanju njihove traume zbog onoga što su proživjele i patnje u traganju za nestalim. „Došli smo ovdje da zajedno protestujemo zbog onoga što se desilo, ali i da apelujemo na čitav svijet da se ovako nešto nikada ne ponovi”, rekla je Paola Barasi.



Učenici iz srednjih škola italijanske regije Piemonte, u pratnji profesora, sudjelovali su u ovim mirnim protestima. Jedna od učenica Irene De Ambrođo rekla je da vrlo malo znaju o genocidu koji se dogodio u Srebrenici. „Znamo samo ono što smo ovih dana čuli, nažalost o tome se vrlo malo govori kod nas i došli smo ovdje da doživimo tu bol direktno zajedno sa porodicama žrtava”, kazala je Irene De Ambrođo.

Podsjećamo, obilježavanje 14. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice će proteći uz niz aktivnosti širom svijeta, organizovanjem okruglih stolova, izložbi slika, knjiga i fotografija.

Beograd: Proglasite 11. juli Danom sjećanja na genocid!

Predstavnici više nevladinih organizacija protestovali su danas na platou kod Predsjedništva Srbije zahtijevajući da se 11. jul proglasi Danom sjećanja na genocid u Srebrenici.

Oko tridesetak predstavnika organizacija nosilo je transparente na kojima je pisalo "11. jul - Dan sjećanja na genocid u Srebrenici. Proglasite!" i "Odgovornost!".

Maja Pešić iz nevladine organzizacije "Žene u crnom" pročitala je novinarima pismo upućeno predsjedniku Srbije Borisu Tadiću u kome se podsjeća da je 15. januara ove godine Evropski parlament usvojio Rezoluciju o proglašenju 11. jula Danom sjećanja na genocid u Srebrenici, a da je "s obzirom na izraženu volju građana da Srbija bude dio EU to postala obaveza i naših vlasti".

U pismu je navedeno i da se od predsjednika Tadića očekuje da podrži ovaj zahtjev .

Pešić je kazala da se protest održava već treći put a da će i u narednim mjesecima takođe biti organizovani skupovi svakog 11 dana u mjesecu.

[fukara_tz]

11.05.2009

Tuzla

Ispred Komemorativnog centra u Tuzli obavljen ispraćaj 33 žrtve iz Bratunca

Na šehidskom mezarju Veljači u Bratuncu, u utorak će biti klanjana dženaza i obavljen ukop 33 tijela identificiranih Bošnjaka, civilnih žrtava zločina počinjenih u Bratuncu od 1992. do 1995. godine.

Ispraćaj tijela žrtava iz Komemorativnog centra u Tuzli obavljen je danas. Najmladja žrtva je šestomjesećna Narcisa Salihović a najstarija žrtva Zahida Suljagic 110. godina. Jos jedno dijete, Admir Muminovoć. koje je imalo šest godina će biti ukopano sutra.

[fukara_tz]

.......

[fukara_tz]

[fukara_tz]

[fukara_tz]

11.05.2009

Tuzla/Bratunac

Ispraćena tijela 33 žrtve rata iz Bratunca

Ispred Komemorativnog centra Tuzla u popodnevnim satima ispraćeni su posmrtni ostaci 33 civilne žrtve rata iz Bratunca, koje će sutra biti ukopane na mezarju Veljaci.



Najmlađa žrtva je šestomjesečna beba Narcisa Salihović, čiji je mali tabut kada je ponijet prema kamionu u kojem su tijela odvezena prema Bratuncu, izazvao plač i jauke. Narcisa je 1992. godine ubijena zajedno sa bratom i roditeljima.

Tokom dana u Bratuncu su, u okviru obilježavanja dana genocida u ovom gradu, Bošnjaci posjetili sportsku dvoranu u srednjoj školi „Vuk Karadžić“ u kojoj je u maju 1992. godine bio organiziran logor.



Uz kratki dokumentarni film o preživjelim logorašima Bratunčani su se podsjetili na stravične dane maja 1992. godine, podrcrtavši da su dolaskom na mjesto zločina dobili satisfakciju i priznanje počinilaca da se zločin desio. Pozvani su nadležni organi da procesuiraju zločince, a Bošnjake Podrinja da svjedoče o zločinima koje su vidjeli.

U školskoj Sali postavljena je izložba 'Preživjeli logoraši Bratunca'. Nakon posjete Sali i gradskom stadionu, na kojem je polaganjem cvijeća podsjećeno na maj 1992. godine kada su svi vojno sposobni Bošnjaci zatvoreni na jedno mjesto, Bošnjaci Bratunca su posjetili Ljubovijski most, gdje su bacanjem 603 ruže u Drinu simbolički podsjetili na 603 žrtve počinjenih zločina.



U predvečerje na mezarju Veljaci posmrtne ostatke žrtava dočekalo je nekoliko stotina Bratunčana. Tokom naći bit će organizirane vjerske aktivnosti, a u naselju Voljavica bit će postavljen kamen-temeljac spomen-obilježja civilnim žrtvama ovoga mjesta.

Ukop i dženaza za 33 civilne žrtve rata planirana je za 12.00 sati sutra 12. maja, u prisustvu više hiljada ljudi. Članovi Predsjedništva BiH Haris Silajdžić i Željko Komšić najavili su svoje prisustvo dženazi, javili su iz Bosanske medijske grupe iz Tuzle.

(Sarajevo-x.com)

[fukara_tz]

Plato ispred Predsjedništva Srbije,11.05.2009.

[fukara_tz]

11.05.2009

Bratunac

Izložba fotografija u sali u kojoj je ubijeno 200 civila



Jasmin Agić, prvi je put nakon 17 godina, sa preživjelim logorašima i porodicama oko 200 pogubljenih bošnjačkih civila, posjetio mjesto zločina, u fiskulturnu salu Osnovne škole "Vuk Kradžić" u kojoj je kao 16-ogodišnjak zatočen sa više od 700 civila. Jučer je došao da pogleda izložbu fotografija sa razmjene iz Visokog koja je prvi put postavljena u sali.
Ulazak preživjelih logoraša i članova porodica u salu do sada su osporavali čelnici Općine i predstavnici škole.

- U školi koju sam završio pretrpio sam neviđen zločin koji je obilježio moje djetinstvo. Prvu noć, 10. na 11. maj, umalo sam se ugušio u tjeskobi ljudi. Neki Bane dva puta je u mene gađao iz pištolja- priča Agić.

Po riječima poslanika NSRS Ramiza Salkića, koji je i sam prošao golgotu bratunačkog logora, izložba fotografija u sali priznanje je zločina koji je počinjen nad nedužnim civilima. Ostaje da se procesuiraju i kazne oni koji su naredili i izvršili taj zločin.

U okviru godišnjice bratunačkog genocida promovirana je knjiga "Prekinuto djetinstvo" devet srebreničkih autora.

(AVAZ)

[fukara_tz]

Bratunac 12.05.2009 Obavljen ukop 33 žrtve genocida

[bekrija]

Kolektivna dženaza za 40 i više osoba - 01.06.2009

U organizaciji Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica općine Zvornik i Medžlisa Islamske zajednice Zvornik, dana 01.06.2009. god. na šehidskom mezarju u Gornjoj Kalesiji biće obavljena kolektivna dženaza za 40 i više identifikovanih tijela bošnjaka ekshumiranih iz grobnica na području općine Zvornika.



Spisak tijela za dženazu sadrži 41 identifikovanu osobu i nije kompletan (biće još identifikacija), a objavljen je na http://zv-udruzenje.info

[IBM]

Ratni zlocinci: Velibor Ostojic

[IBM]

Ratni zlocinci: Ratko Maldic

[fukara_tz]

12.05.2009

Bratunac

Najmlađa žrtva ubijena sa flašicom u ruci

Danas je na Šehidskom mezarju Veljaci u Bratuncu obavljen zajednički ukop i klanjana dženaza za 33 civilne žrtve genocida počinjenog u ovoj opštini od 1992. do 1995. godine. Pred oko 4.500 članova porodica klanjanje dženaze namaza je predvodio naibu-reis Ismet ef. Spahić.



Dženaze namazu u Bratuncu su prisustvovali članovi Predsjedništva BiH, Haris Silajdžić i Željko Komšić, članovi diplomatskog kora – ambasadori više zemalja, predstavnici bh. i entitetskih organizacija i institucija, predstavnici brojnih općina, nevladinih organizacija iz zemlje i inostranstva.



Zajednička dženaza je klanjana za 33 žrtve genocida ekshumirane iz masovnih grobnica Suha, Podčauš i Redžići na području Općine Bratunac.

Najmlađa žrtva kojoj je danas klanjana dženaza u Bratuncu je šestomjesečna Narcisa Salihović. Ubijena je sa flašicom za mlijeko u ruci i ekshumirana iz grobnice Suha. Najstarija Zahida Suljagić imala je 110 godina i žrtva je svojih prvih komšija.



Zajedničku poruku u ime predstavnika porodica koje su se okupile na posljednjem ispraćaju žrtvama genocida u Bratuncu uputila je Indira Ramić. Njena poruka je da nevine žrtve čekaju pravdu, a zločinci, koji su bili spremni ubiti nevinu bebu, staricu, ženu, muškarca, koji ništa nisu skrivili – i dalje su slobodni. Zajednička je poruka da se istina mora saznati, a svi odgovorni moraju biti izvedeni pred lice pravde.

Na Šehidskom mezarju Veljaci do sada je ukopano ukupno 170 civilnih žrtava genocida. Na spisku bratunačkih žrtava nalazi se 603 imena civila ubijenih tokom 1992. godine.

[IBM]

Ratni zlocinci: Vojislav Maksimovic