Da se nikad ne zaboravi ...

[Pravi sportista]

Hvala na postavljanju slike (ja zaboravio) i na savjetu (po kojem sam vec postupio). Generalni sekretar OS BIH Zoran Mihajlovic je detaljno upoznat sa likom i (ne)djelom mendeljeva Djurica pa je zanimljivo vidjeti da li ce on ista poduzeti po ovom pitanju.

[mark II]

@fukara

Hvala za postove. Malo je reći užas, valjda ćemo napokon doći sebi i izmijeniti svoj odnos i međusobno i prema onima koji su orgijali po Bosni.

[latinalover]

ovo je najpotresnije kad kaze :"vidjela sam mu grkljan"

[fukara_tz]

11. jula u Potocarima ukop oko 1000 Srebrenicana

U Memorijalnom centru Potocari 11. jula bit ce ukopano oko 1.000 Srebrenicana u okviru obilježavanja 14. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice, izjavila je predsjednica Udruženja "Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa" Munira Subašic.

Ona je na današnjoj sjednici Organizacionog odbora istakla da ce to udruženje prirediti niz okruglih stolova, promocija knjiga i drugih prigodnih vjerskih sadržaja koji ce govoriti o genocidu i zlocinima pocinjenim nad Bošnjacima Srebrenice.

Zulfo Salihovic bit ce i ove godine na celu kolone koja ce od Nezuka do Potocara proci stazom kojom su se Srebrenicani probijali na putu do Tuzle. „Ovog puta postoji veliko interesovanje iz cijelog svijeta. Bit ce ovo najmasovniji „Marš mira, put slobode“.

Cilj nam je da na ovom putu obilježimo sva mjesta stradanja Srebrenicana i da tu održimo casove historije, rekao je Salihovic. Organizacioni odbor je usvojio okvirni program obilježavanja 14. godišnjice genocida, ali ce organizacije i udruženja prijedloge sadržaja moci dostavljati do naredne sjednice.

[fukara_tz]

15.04.2009

Tuzla

Obavljena identifikacija još 13 žrtava vlaseničkog zločina

U Komemorativnom centru Tuzla danas je obavljena identifikacija 13 ekshumiranih tijela, civilnih žrtava rata. Ljekar sudske medicine dr. Vedo Tuco je kazao novinarima da se radi o četiri tijela žrtava iz Vlasenice i devet tijela žrtava iz Bratunca. Dženaza i kolektivni ukop identifikovanih žrtava u Vlasenici planiran je za 25. april, dok će dženaza bratunačkim žrtvama biti obavljena 12. maja.

Prema riječima predsjednika Udruženja porodica preživjelih Bošnjaka Vlasenice Dževada Bektaševića, identifikacije će biti nastavljene i naredne sedmice tako da bi trenutni broj identificiranih i pripremljenih tijela za ukop mogao biti promijenjen. “Dobili smo još 15 preliminarnih rezultata i postoji mogućnost da prije dženaze imamo nove identifikacije. Trenutno imamo 33 tijela spremna za ukop, kazao je Bektašević.

Šuhra Sinanović, koja je danas prisustvovala identifikaciji u ime porodica okupljenih oko Udruženja porodica preživjelih iz Bratunca, kazala je da pripreme za dženazu u Bratuncu idu planiranim tokom iako su porodice generalno nezadovoljne odnosom prema bratunačkim i općenito civilnim žrtvama rata. “Do sada imamo 10 identifikovanih tijela, a očekujemo da će taj broj biti oko 40. Samo u 1992. godini mi smo imali 603 nestala civila Bošnjaka u Bratuncu, a do sada je, za 17 godina od počinjenog zločina, ukopano samo 135 tijela, riječi su Šuhre Sinanović.

Potresne priče pred Komemorativnim centrom danas su iznijeli Mustafa Mušanović, koji je 1992. godine izgubio dva sina, te Elvira Ferhatović, koja je danas identifikovala svoju sestru Adviju Ferhatović, ubijenu 2. juna 1992. godine sa samo sedamnaest godina. “Kada god idemo u Vlasenicu vidimo zločince na ulicama. Moju sestru su ubili Zoran Obrenović i Zoran Stupar. Svi to znaju, ali zločince još ne stiže kazna”, kroz suze je danas svjedočila Elvira Ferhatović.

Elvira Ferhatovic identifikovala sestru Adviju



(Bosanska medijska grupa)

[fukara_tz]

Pravda sporo stiže zločince u Podrinju

Pripreme za kolektivnu dženazu i ukop posmrtnih ostataka 33 civilne žrtve zločina počinjenih u Vlasenici u periodu 1992-1995.



U subotu 25. aprila 2009. na mezarju Rakita u Vlasenici, bit će klanjana dženaza i obavljen ukop posmrtnih ostataka 33 žrtve zločina počinjenih na području općine Vlasenica u periodu od 1992. do 1995. godine. Dan ranije, u petak 24. aprila, iza ikindija namaza tijela žrtava će iz Komemorativnog centra u Tuzli biti ispraćena prema Vlasenici, gdje će navečer biti obavljen tewhid šehidima.

Ovo je rečeno na danas održanoj press konferenciji predstavnika Organizacionog odbora dženaze i ukopa u tuzlanskom Muftijstvu. Predsjednik Organizacionog odbora, tuzlanski muftija Husejin ef. Kavazović, kazao je da će kolektivni ukopi civilnih žrtava rata i ove godine biti obavljeni u Vlasenici, Bratuncu, Brčkom, Srebrenici i Prijedoru.

–Ne smijemo zaboraviti da je u Vlasenici tokom rata ubijeno 2.600 Bošnjaka. U ovom gradu, na mezarju Rakita, 25. aprila klanjat ćemo dženazu najvjerovatnije za 33 žrtve zločina. Nažalost malo je zločinaca došlo pred sud pravde i mi izražavamo nezadovoljstvo takvim odnosom prema žrtvama i zločincima, kazao je tuzlanski muftija Husein ef. Kavazović, pozivajući pravosudne organe da čim prije procesuiraju zločince i zločine u Podrinju.

Trenutno su pred domaćim pravosuđem u toku sudski procesi protiv Predraga Bastaha zvanog Car i Gorana Miškovića.

Prema riječima Dževada Bektaševića, predsjednika Udruženja porodica žrtava zločina u Vlasenici, sudovi su načinili čak i velike propuste:

-Iako ratni zločin ne zastarijeva, u Vlasenici imamo slučaj da je protiv jedne osobe koja je počinila zločine obustavljen proces jer je ta osoba stara. Vi znate da postoji spisak od 810 osoba koje su i danas u javnim institucijama, a sudjelovali su u zločinima. Žrtve se danas susreću za zločincima i prinuđeni su da žive pored njih. Imamo informaciju da je jedna osoba uposlena u Vijeću ministara i da radi kao savjetnik jednog od ministara, kazao je Bektašević.

O razmjerama zločina u Vlasenici govorio je i Mujo Hadžiomerović, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice u ovom gradu i potpredsjednik Organizacionog odbora za ukop i dženazu civilnih žrtava zločina u Vlasenici.
On je rekao da je do ovoga trenutka identificiran tek deseti dio ubijenih civila Vlasenice:
-Malo je poznato da je oko hiljadu Vlaseničana poginulo u enklavi Srebrenica. Ukupno je na ovoj općini ubijeno 2.600 osoba. Srušeno je 26 vjerskih objekata itd. Obaveza nas živih je da uradimo sve što možemo za naše ubijene. Sa tom obavezom i organiziramo kolektivne dženaze i gradimo mezarja, ali i prikupljamo sve informacije o zločinima i prosljeđujemo ih na adrese nadležnih institucija. Očekujemo da će kazna stići one koji su je zaslužili. Ovaj proces za nas žrtve je prespor, te pozivamo sve nivoe vlasti da ubrzaju i intenziviraju isljeđivanje zločina i zločinaca u Podrinju.
Nama je jasno da su grobnice koje nalazimo sekundarnog tipa i teško ih je pronaći, ali i kada se pronađu institucije sporo procesuiraju te zločine, riječi su Muje Hadžiomerovića.
Iz Organizacionog odbora najavili su da će u srijedu 15. aprila u 8.30 sati biti izvršene nove identifikacije tijela stradalih civila iz Vlasenice i Bratunca, tako da bi broj tijela spremnih za ukop 25. aprila mogao biti i promijenjen.

BMG

[fukara_tz]

[fukara_tz]

17.04.2009

Ahmići - masakr

Rodbina 116 ubijenih i danas traži pravdu

Abdulah Ahmić je 16. aprila 1993. godine u zločinačkom napadu Hrvatskog vijeća odbrane na njegovo selo izgubio sedam članova porodice. Zajedno sa svojim komšijama jučer je na 16. godišnjicu zločina u Ahmićima bio na šehidskom mezarju u Starom Vitezu, gdje je proučen Ja'sin za duše žrtava od kojih je najmlađa imala samo tri mjeseca, a najstarija više od 80 godina.

Negiranje zločina

- Izgubio sam oca, majku, dva brata i tri sestre. Izgubio sam još nekoliko rođaka. Tog 16. aprila 1993. bio sam u Ahmićima i preživio sam strijeljanje - priča nam Abdulah.

U džamiji u Ahmićima proučen je tevhid. Obraćajući se svima koji su došli prisjetiti se žrtava najvećeg zločina u srednjoj Bosni reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić kazao je kako iz Ahmića odlaze dvije poruke.

- Jedna poruka je za one koji još negiraju zločin u Ahmićima ili se ismijavaju s njim. Mi želimo kazati da smo svjedoci i da ćemo do Sudnjeg dana svjedočiti da se to dogodilo bez obzira šta oni mislili. Jer doći će dan kada će se oni stidjeti zbog toga što u uradili nedužnim civilima. Iz Ahmića ide i druga poruka.

Pored ovog zločina, Ahmići su imali i drugi problem. Jedan džemat, a posvađan. Dugo su patili zbog toga. U međuvremenu su savladali taj svoj problem. Ujedinili su se i predstavljaju primjer. Tako danas šalju poruku svima onima u Bošnjaka koji ne mogu zajedno da sjednu i popiju kahvu i porazgovaraju o našem zajedničkom problemu. Neka dođu ovdje u Ahmiće i neka nauče kako se može zajedno raditi i živjeti i biti jedna duša i jedno tijelo - poručio je reisu-l-ulema ef. Cerić.

Glas protiv presuda

I 16 godina poslije Ahmićani traže pravdu za zločin počinjen nad 116 nevinih civila. Uplakane majke, sestre, sinovi i braća jučer su najčešće izgovarali riječ "nepravda". Na nju je podsjetio i Elvedin Kermo, predsjednik Udruženja građana "16. april", nakon što je u Gornjoj džamiji u Ahmićima klanjan podne-namaz.

Ef. Cerić u Ahmićima: Odaslane dvije poruke

- Ovdje u Ahmićima nepravda je postala pravilo. Mi dižemo svoj glas i protest zbog haških, ali i zbog presuda naših sudova. Do danas imamo samo dvije presude za zločin u Ahmićima. Naših 116 Ahmićana nisu mogle ubiti dvije osobe - poručio je Kermo.

Fotografije kao svjedoci

Na spomen-ploču s imenima žrtva ispred Donje džamije u Ahmićima položeno je cvijeće i proučena Fatiha. U dvorištu džamije postavljeni su i panoi s fotografijama stranih fotoreportera, koji su jedini poslije zločina mogli ući u Ahmiće i snimiti šta se dogodilo.

Još se traga za 15 tijela

Prema podacima Udruženja "16. april", još se traga za tijelima 15 žrtava masakra za koje se ne zna gdje su ukopana. Na identifikaciju u Visokom čeka 31 tijelo stradalih Ahmićana, dok je 70 tijela ukopano na dvije lokacije, Šehidskom mezarju u Starom Vitezu i u naselju Poćulica, nadomak Viteza.

Ef. Cerić s Mesićem i Bozanićem

Visoka delegacija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini od jučer boravi u dvodnevnoj radnoj posjeti Islamskoj zajednici u Hrvatskoj, javlja Mina. U delegaciji su reisu-l-ulema Mustafa Cerić, predsjednik Sabora IZBiH Edhem Bičakčić, generalni sekretar Rijaseta Muhamed Salkić, muftija tuzlanski Husein ef. Kavazović, muftija sandžački Muamer ef. Zukorlić i odgovorni urednik lista "Preporod" Aziz Kadribegović.

Oni će imati prijem kod predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića, susrest će se s asocijacijama Bošnjaka u toj zemlji, članovima i uposlenicima Mešihata IZ u Hrvatskoj, s kardinalom Josipom Bozanićem te glavnim rabinom Kotelom Dadom i predstavnicima Jevrejske zajednice.

Reisu-l-ulema će danas imamiti džuma-namaz i održati hutbu u Zagrebačkoj džamiji. Delegacija će prisustvovati i promociji knjige "Hutba u vremenu" Aziza Hasanovića, koja će biti održana u Islamskom centru.


Autor: K. KAVAZOVIĆ (AVAZ)

[IBM]

ANNIVERSARY: MASSACRE OF CHILDREN IN SREBRENICA, CRIMES AGAINST BOSNIAKS BEFORE GENOCIDE



On April 12th 1993, Serbs from heavily armed villages around Srebrenica massacred 74 Bosniak children and seriously injured more than 152 children in front of Srebrenica's elementary school.


PHOTO: The blood-spattered Muslim survivor of the 1993 Srebrenica child massacre, identified as Sead Bekric, in hospital with his mom and brother. Click on a photo to view higher resolution.


On April 12th 1993, Serbs from militarized villages around Srebrenica attacked the town with heavy artillery hitting hospitals and schools. In this brutal attack, Serbs instantly killed 62 Bosniak (Bosnian Muslim) children, and injured more than 100 children in front of Srebrenica's elementary school.

Another 12 children died in a hospital as a result of serious injuries sustained during the heavy artillery attack, bringing the total number od dead to 74.

Relatives of the victims visited this place again on Sunday to lay down flowers and pay respect to their loved ones, as well as to commemorate the 16th anniversary of this horrible crime against the children.

Bosnian Serb police was in charge of securing this peaceful commemoration and no incidents were reported.

Another event, titled Crimes Against Bosniaks Before July 1995 Genocide, was held in Srebrenica's Cultural Center. The scheduled panel of speakers included Osman Suljić, mayor of Srebrenica municipality; Zulfo Salihović, vice president of Srebrenica municipality; Prof. Dr. Smail Čekić, Director of the Institute for Research of Crimes Against Humanity and International Law; and human rights activists Fadila Memišević i Hatidža Mehmedović.

Between 1991-1995 - not including the 1995 genocide - Serbs around Srebrenica torched approximately 95% of all Muslim villages in Podrinje region (where Srebrenica is located) and murdered more than 1,000 Bosniaks in brutal raids, ethnic cleansing, and horrific practices of torture. In 1992 alone, Serbs ethnically cleansed more than 90% of pre-dominanly Bosniak territory in Podrinje. To view photos of Serb terror around Srebrenica, click here.

DO NOT FORGET.

Srebrenica Genocide Blog

[stari grad Visegrad]

Ove sve zlocince bih protjerao iz drzave Bosne i Hercegovine. Da Bog dam im se trag zatro.

[fukara_tz]

Popis žrtava koje će u subotu 25.aprila 2009 biti ukopane u Vlasenici

U subotu, 25. aprila, na mezarju Rakita u Vlasenici bit će klanjana dženaza i obavljen ukop posmrtnih ostataka 34 žrtve zločina počinjenih na području općine Vlasenica od 1992. do 1995. godine. U pitanju su žrtve čiji su identitet potvrdile njihove porodice i izrazile želju da im se obavi zajednička dženaza i ukop, a riječ je o:

Hajdarević (Derviš) Almasa (1936-1992), Hodžić (Ahmo) Sadidin (1965-1992), Jahić (Avdo) Almir (1975-1992), Musić (Meho) Mehmed (1928-1993), Pezić (Sulejman) Enis (1962-1992), Salkić (Šaban) Nedžada (1974-1992), Hajdarević (Emin) Suvada (1954-1992), Heljo (Sejfo) Jasmin (1973-1992), Salaharević (Muhamed) Edin (1973-1992), Kičić (Munib) Galib (1974-1992), Efendić (Ahmo) Mehmed (1973-1992), Efendić (Ibro) Salko (1964-1992), Arnaut (Ramo) Selim (1956-1992), Hidić (Mehmedalija) Hakija (1952-1992), Durić (Hamid) Osman (1956-1992), Mekić (Haso) Melka (1912-1992), Hurić (Himzo) Hajrudin (1965-1992), Huremović (Mujo) Osman (1927-1992), Mehmedović (Redžo) Nedžad (1966-1992), Mehmedović (Redžo) Kemal (1964-1992), Gagulić (Alija) Hajrudin (1963-1993), Esmić (Muhamed) Mujo (1959-1993), Heljo (Sejdo) Paša (1927-1992), Jašarević (Sinan) Kadir (1959-1992), Hadžić (Muradif) Enes (1961-1992), Karač (Hamdija) Sead (1969-1992), Patković (Huso) Hasib (1940-1992), Ibralić (Šaban) Husein (1951-1992), Begić (Hasan) Suljo (1928 -1995), Ferhatović (Avdo) Advija (1974-1992), Mušanović (Mustafa) Fahrudin (1961 – 1992), Mušanović (Mustafa) Mevludin (1958 - 1992), Kastrati (Ahmet) Rahman (1931 – 1992), Hodžić (Juso) Rešid (1971-1993).

[fukara_tz]

Raspored autobusa za dženazu u Vlasenici 25. aprila 2009. godine

Tuzla komemorativni centar – Vlasenica – 8:30
Živinice-Vlasenica – 8:30
Kalesija Vlasenica – 8:00
Špionica-Srebrenik-Tinja-Vlasenica – 8:00
Srebrenica-Bratunac-Vlasenica-8:00 Ilidža – Vlasenica 7:00
Sarajevo Vijećnica – Vlasenica 7: 00
Kladanj-Vlasenica – 9:30
Žutica-Milići-Vlasenica – 11:00
Ljubinići-Ilijaš-Semizovac-Kladanj-Vlasenica – 7:00
Kaldrmica – N.Kasaba-Vlasenica – 10:00

[fukara_tz]

Republika Srpska, raj za cenzuru

MEDIJSKA TIRANIJA

Najuticajniji mediji, Radio-televizija Republike Srpske koja je dio javnog servisa, Nezavisne novine i Glas Srpske, postali su puki izvršioci volje čelnika Saveza nezavisnih socijaldemokrata, stranke premijera Milorada Dodika i njihov lični medijski servis. Da se navede sve beščašće i izopačenost novinara RTRS-a trebale bi hiljade i hiljade stranica najsramnijeg ponižavanja novinarske profesije ikad zabilježenih

Piše: Vedran Savić

Ponedjeljak je, veče, uobičajenu monotoniju dosadnog i zaglupljujućeg TV programa u ovo doba razbija politički magazin Radio-televizije Federacije BiH, pod nazivom 60 minuta. U ovom magazinu se otvoreno i hrabro, bez ikakvog uvijanja, suočavaju sa brojnim problemima ove države i pri tome se ne libe da o bilo kome kažu bilo šta, prikazuju najfrapantnije afere, najdrskiji kriminal od naroda odabrane vlasti. Emisija je u kratkom roku nakon uvođenja federalne televizije u programsku šemu Elta kabela, operatera kablovske televizije u Banjaluci, postigla veliku gledanost, ali je nakon nekog vremena ta televizija naprasno nestala iz zone odgovornosti Elte. Nazvao sam zadužene za kontakt sa kupcima u Elti iziritiran što već sedmicama nema federalne televizije i dobio odgovor da je problem na strani TV kuće, da su bili neki radovi na repetitoru i da oni čine sve da to riješe. Moram priznati da sam povjerovao u tu priču, znao sam da je medijska sloboda ovdje samo nikada dosanjani san, da ima jako mnogo cenzure, pritisaka, ucjena, podvala i spletki u medijskoj sferi, ali nisam sumnjao da su i operateri kablovske televizije postali oružje u rukama političara.

Nakon što je prije više mjeseci misteriozno nestala sa frekvencije tjunera mog TV aparata, federalna televizija se isto tako misteriozno ponovo pojavila prije nekoliko sedmica. Slika se ledila svaki čas, ton je izuzetno loš, ali to ne kvari zadovoljstvo što ću imati priliku da u moru medijskih laži, kojih teško da negdje ima ovoliko kao ovdje, gledam nešto što tako odudara od preovlađujećeg uvlakačko-bezumnog novinarstva. Međutim slika federalne televizije u izvedbi Elta kabela redovno se „zakucava“ u povečernjim i večernjim satima, od gledanja 60 minuta nema ništa. Nekom igrom slučaja, greškom, ili ko zna zbog čega, nakon par sedmica slika opstaje i nakon osam uveče, termina u kojem počinje ova emisija. Uspjevam odgledati čini mi se dva izdanja ovog sedmičnog magazina i sve je ponovo tu, karneval primitivizma, niskih strasti, kriminala, podvala, obračuna, bahatosti i svih ostalih „lijepih“ stvari kojima nas redovno obraduju bosanski političari.

Kako se čovjek na dobro lako navikne i brzo je u stanju zaboraviti sve ono loše prije toga, očekujem novo izdanje 60 minuta ovog trećeg novembra. U toku dana provjeravam ima li prijema federalne televizije, zadovoljan sam, ne primjećujem probleme u toku dana. Kad, ne lezi vraže, oko 19 sati na TV ekranu se vidi samo poruka sa Eltinog resivera – nema signala. Zovem tehničku službu Elte i tražim objašnjenje – zašto nema prijema federalne televizije? Iznenađeni glas sa druge strane žice odgovara da oni negdje u ovo doba počinju da skrembluju (šifruju) program, kaže možda sad ide neka zabranjena emisija, ali svakako će pokušati nešto uraditi mada sumnja da će uspjeti. Nakon toga, ovog tehničara zaposlenog u službi održavanja obuhvata neobičan val iskrenosti i otkriva njegove ogromne potencijale, značajno veće od onoga čime se trenutno bavi.

„Objektivno gledajući, šta će federalna televizija u Banjaluci, razumijete? Mi njih uopšte ne bi trebali puštati.“ Ne razumijem i nikada nisam ni razumio, ali svjestan sam da postoje i takve spodobe, razmišljam u sebi. Naviknut već na ovakve ispade i uobičajenu profesionalnu nesposobnost i nekompetenciju, ne reagujem na očigledni šovinizam tehničkog lica i pokušavam saznati kako se biraju programi koji se gledaju u šemi ove firme. Odgovor je vrlo jednostavan – gazda bira šta će se gledati. Na moje insistiranje da bi trebali uključiti i gledaoce u biranje programa i da je tako predviđeno prvobitnim ugovorom, službeno lice odgovara da nije prava adresa za takve prijedloge jer on o tome ne odlučuje. Ali kad je u pitanju federalna televizija, osjeća se sasvim kompetetnim i pozvanim da zna da li to treba ovom, kako neki vole reći, tolerantnom gradu. Izdanje 60 minuta za ovaj ponedjeljak preuzimam sa internet stranica FTV-a i prvi put primjećujem i arhivu starijih izdanja. Preuzimam i neke starije emisije i u njima nalazim apele urednika Bakira Hadžiomerovića Regulatornoj agenciji za komunikacije BiH da kazni kablovske operatere u Banjaluci jer već sedmicama ne dozvoljavaju gledanje FTV-a! Sjetim se odmah priče o problemima sa repetitorom i shvatam da sam bio rutinski prevaren i da se radilo o cenzuri programa ove TV kuće. Ko je gledao nekada 60 minuta jasno mu je otkuda dolazi ovakvo ponašanje, ovaj magazin je redovno izvještavao o onome o čemu u Republici Srpskoj postoji zid šutnje i samo rijetki se usuđujuju prozboriti o tim za javnost zabranjenim temama. Ta tematika pokriva širok spektar kriminalnih djelatnosti premijera RS Milorada Dodika i njegovih prijatelja kriminalaca, čudnovato nestajanje i pojavljivanje programa FTV-a u Banjaluci se može dovesti u vezu sa tim.

Medijsku sliku Republike Srpske ili bolje rečeno medijski mrak, odlikuje snažna cenzura, uvlakačko-snishodljivi pristup novinara, moralna izopačenost, sveopšti kukavičluk i nedostatak bilo kakve ljudskosti i osjećaja za pravdu. Najuticajniji mediji, Radio-televizija Republike Srpske koja je dio javnog servisa, Nezavisne novine i Glas Srpske, postali su puki izvršioci volje čelnika Saveza nezavisnih socijaldemokrata, stranke premijera Milorada Dodika i njihov lični medijski servis. Da se navede sve beščašće i izopačenost novinara RTRS-a trebale bi hiljade i hiljade stranica najsramnijeg ponižavanja novinarske profesije ikad zabilježenih. Generalni direktor ove televizije je Dragan Davidović, ministar vjere u pet mandata za vrijeme predsjednikovanja neprikosnovenog Radovana Karadžića. U vijeme tih mandata u RS je sravnjena sa zemljom većina vjerskih objekata muslimanske i rimokatoličke vjerske zajednice, a na Youtubu se može naći snimak Davidovića kako u toku rata pjeva „Sprem'te se sprem'te četnici“.



U svakoj civilizovanoj državi ovakav čovjek bi davno bio iza rešetaka, doživotno udaljen od bilo kakvog javnog posla, a u RS kao „provjeren“ kadar dobija na upravljanje entitetsku televiziju.

Najupečatljiviji primjer beščašća novinara ove kuće je svakako takozvani slučaj Transparensi. Transparency international je nevladina organizacija posvećena javnosti rada vlasti i borbi protiv korupcije, u BiH prisutna od 2001. Zahvaljujući hrabrosti i revnosnom odnosu sad već bivšeg predsjedavajućeg odbora direktora TI BiH Borisa Divjaka, ova organizacija je izlazila u javnost RS sa često nepovoljnim i za vlasti kompromitujućim izvještajima o privatizaciji velikih preduzeća, izgradnji kapitalnih objekata i ostalim poslovima koje treba da odlikuje javnost rada i poštovanje zakona. Objavljujući izvještaje o brojnim kršenjima zakona i propisa vlasti RS, vrlo brzo su dospjeli „na nišan“ premijera i njegovih odanih medija. Dodik se pridružio Slobodanu Miloševiću na neslavnoj listi diktatora koji su tužili Transparensi, u njegovim istupima proglašavani su stranim špijunima i državnim neprijateljima, a režimski mediji su orkestrirano sprovodili neviđen medijski linč ove organizacije. Sve je kulminiralo „otkrićem“ režimskih medija da se organizacija koja se bavi borbom protiv korupcije sama bavila „reketiranjem“ poznatih biznismena iz RS, a kao krunski svjedok ove priče u medijsku zvijezdu je promovisan osvjedočeni kriminalac Vlado Latinović.

Zahuktala medijska mašinerija neumorno fabrikuje laži i kao na traci ređaju se objede ljudi iz Transparensija pomiješane sa besmislenim izjavama Milorada Dodika kako će stvarnog kriminalca, koji je u ovom slučaju zaštićeni svjedok (koji se sasvim slobodno kreće bez ikakve zaštite u gradu gdje je svima poznat zbog kriminalne prošlosti), zaštiti od kriminalaca iz Transparensija! Ljudi iz ove organizacije su optuženi da su pokušavali prevariti neke biznismene koji su na navodnim „crnim listama“ Ureda visokog predstavnika jer podržavaju i pomažu osumnjičene za ratne zločine, tražeći im velike sume novca da ih skinu sa tih lista iako to nisu mogli uraditi. Kasnije se ispostavilo da su i same liste izmišljene, ne postoje nikakve „crne liste“ OHR-a. Cijela konstrukcija je brzo pala u vodu jer su se sa dokazima o podmetanju protiv Transparensija pojavili Slobodan Vasković, novinar magazina Stav i 60 minuta, koji je i sam imao nebrojene probleme i prijetnje zbog bavljenja temama „osjetljivim“ po vlasti, i direktor Stava i NVO „Narodni front“ Dragomir Babić. Oni su objavili da im je Vlado Latinović, zaštićeni svjedok, tražio pare da iznese priču i podastre je dokazima, u kojoj će on biti svjedok u slučaju protiv Transparensija, koji u djelo provode ljudi bliski premijeru, a sam premijer je obezbjedio novac za njegovu isplatu. Vasković i Babić su rekli da su nekoliko mjeseci prije nego što su režimski mediji objavili priču o onome što se sprema obavijestili zamjenika visokog predstavnika Rafija Gregorijana, koji to potvrđuje i izjavljuje da nije vjerovao da bi se tako monstruozna konstrukcija mogla ostvariti. Slučaj dobija i nove detalje, pa se tako pojavljuje i zbog veza sa kriminalnim podzemljem smijenjeni direktor policije RS Dragomir Andan, koji tvrdi da su ga Babić i Vasković „reketirali“ tražeći novac da ga skinu sa navodne liste OHR-a!

Medijska mašina uporno proizvodi nove laži i odjednom se ljudi profesionalno i lično sasvim nepovezani, sa jedinom sličnošću što su nekada javno nešto rekli protiv aktuelne vlasti RS, pojavljuju kao navodno kriminalno udruženje koje se bavi reketiranjem biznismena. Slučaj će dobiti sudski epilog, tužbe su pljuštale sa svih strana, ali ovakav slučaj slobodno se može reći medijskog fašizma i orkestriranog linča nedužnih ljudi nije viđen u istoriji medija i ovako tužnog prostora kao RS. Sve ovo su skladno i uigrano pratili i mediji vlasnika Željka Kopanje, Nezavisne novine i Glas Srpske, poznato je da Kopanja odlučuje o programu i svim važnim pitanjima Radio-televizije Republike Srpske.

Mediji u Republici Srpskoj su sve samo ne slobodni, nezavisni i u funkciji objektivnog izvještavanja građana. Siguran sam da će se nekada u nekim udžbenicima kao primjer medijskog fašizma, profesionalnog beščašća i korumpiranosti, moralne degradacije, izučavati slučaj Transparensi i brojni drugi slučajevi fabrikovani u RTRS-u, Glasu Srpske i Nezavisnim novinama.

Predsjednik RS Rajko Kuzmanović je jednom izjavio valjda još uvijek impresioniran svojim trijumfom na izborima i novom funkcijom, da „RS u ekonomsko-socijalnoj oblasti doživljava pravu renesansu“. U ovom entitetu renesansne razmjere imaju samo kriminal vladajućih i medijska nesloboda i cenzura. Pozivam sve zainteresovane istraživače, sociologe, filozofe i sve ostale koje zanima kako izgleda društvo u raspadu – otvoreni atak na domete civilizacije, moralna dezintegracija ljudi izloženih pritiscima i prestravljenih kriminalom, tiransko-paganska verzija demokratije i negiranje svih njenih stubova temeljaca – da svrate u Banjaluku i lično se uvjere. Takav sirovi materijal sigurno neće još dugo naći nigdje u Evropi, moraće se jako potruditi da ga nađu bilo gdje. Djelatnici stvarno renesansnih oblasti su već davno sami došli, bjegunci koje traže policije okolnih zemalja po pravilu već imaju dokumenta izdata u renesansnom entitetu.

http://www.e-novine.com/sr/stav/clanak.php?id=18716

[fukara_tz]

23.04.2009

Ukop civila u Vlasenici

Među žrtvama i bivši reprezentativac SFRJ Salaharević

Pripreme za kolektivnu dženazu i ukop 34 tijela civilnih žrtava zločina počinjenih u Vlasenici 1992. godine, privode se kraju.



Kako je saopćeno iz Organizacionog odbora grobna mjesta su već pripremljena, nasuti su pristupni putevi, a prema protokolu u petak u 17 sati tijela će iz Tuzle biti ispraćena prema Vlasenici, gdje će u večernjim satima biti proučen Jasin i obavljen tevhid žrtvama.

U svojstvu predsjednika Organizacionog odbora, tuzlanski muftija Husejn ef. Kavazović, pozvao je sve građane Tuzle i susjednih gradova, prijatelje i rodbinu da u petak isprate tijela prema Vlasenici, te da u skladu sa svojim mogućnostima, planiraju prisustvo na dženazi u ovom gradu. Ceremonijal kolektivne dženaze i ukopa planiran je za subotu 25. aprila 2009. godine, sa početkom u 12 sati. Za sve zainteresirane da prisustvuju dženazi bit će obezbijeđeni autobusi koji će od jutra prema Vlasenici voziti iz petnaestak gradova Bosne i Hercegovine.

Iako se pretpostavljalo da će broj identificiranih tijela, pripremljenih za ukop biti u međuvremenu povećan, konačan broj tijela je 34, s tim da su identificirane još tri osobe, čiji će posmrtni ostaci u narednim danima biti ukopani na druga mezarja, u skladu sa željama članova porodica.

Među žrtvama kojima će u subotu biti klanjana dženaza nalazi se i Edin Salaharević, nekadašnji košarkaški reprezentativac bivše Jugoslavije. Njegovom posljednjem ispraćaju prisustvovat će najviši predstavnici košarkaških saveza iz naše i susjednih zemalja, koji će iskoristiti ovu priliku da osude sve zločine protiv civila, koji su se počinili i čine širom svijeta.

Ovim povodom, javno se oglasio i nogometni reprezentativac Vedad Ibišević, rođen u Vlasenici, izrazivši žaljenje što neće i sam biti u svom gradu, iz kojega je protjeran 1992. godine: "Na dženazu u subotu neću moći doći jer se trenutno nalazim u rehabilitacionom centru gdje se oporavljam od povrede, ali će doći neki članovi moje familije, s kojim sam ja u kontaktu. Na dženazi u subotu neće biti niko ukopan od moje familije, ali su ranije neki već ukopani..."

Ibišević je kazao da će tokom ljeta posjetiti svoj rodni grad i povratnike u njemu, kako bi im odao priznanje za istrajnost, hrabrost i strpljenje u očuvanju svoga identiteta i izgradnji međunacionalnog suživota.

[fukara_tz]

[IBM]

Milan Lukic, vodja "Beli Orlova", jedinice pod komandom Vojske Republike Srpske, na sisanju u Junu '92



Kuca Adema Omeragica u pionirskoj ulici u Visgeradu gdje je oko 70 zena, djece i staraca Bosnjaka. Opljackani i zivi zapaljeni.

Visegrad Genocide Memories-http://genocideinvisegrad.wordpress.com/

[fukara_tz]

24.04.2009

Tuzla

Sjećanje na Edina Salaharevića

Edin (Muhamed) Salaharević rođen je 15. maja 1973. godine u Zvorniku. Košarku je počeo trenirati sa 13 godina u KK „Boksit“ u Vlasenici. 1989. godine, sa 16 godina, stigao je u Tuzlu, u KK „Sloboda Dita“ gdje je nastavio trenirati sa juniorima a prvi trener bio mu je Sead Žunić.



U sezoni 1991/1992. na juniorskom Prvenstvu bivše Jugoslavije koje je od 21. do 23. marta 1992. odigrano u Tuzli, osvojio je 1. mjesto sa juniorskom ekipom Sloboda Dite, te je proglašen najboljim igračem turnira. Iste sezone bio je član seniorske ekipe Sloboda Dite, a igrao je na dvojnu registraciju za KK „Bor“ koji je bio član Republičke lige Srbije.

Nakon početka rata u BiH, u junu 1992. godine Edin Salaharević je odveden u logor Sušica u Vlasenici zajedno sa ocem Muhamedom. Pet godina mlađi brat Nedim uspio je izbjeći istu sudbinu i sa majkom Hatidžom je, zajedno sa ostalom djecom i ženama Vlasenice, autobusima prebačen u Tuzlu.

Edin je 13.09.1992. ubijen u logoru Sušica, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u jednoj od masovnih grobnica. Nakon što je brat Nedim potvrdio identifikaciju, Edin će biti ukopan sa 33 druge vlaseničke žrtve na šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici 25. aprila 2009. godine. Ukopu će prisustvovati delegacija KK «Sloboda Dita».

Ispraćaj posmrtnih ostataka Edina Salaharevića je u petak, 24.aprila 2009. ispred Komemorativnog centra u Tuzli u 16:30 sati kojem će prisustvovati košarkaši i Uprava «Sloboda Dite».

KK Sloboda Dita Tuzla

[fukara_tz]

24.04.2009

Tuzla

Ispraćaj za 34 identificirana tijela Vlaseničana

U Tuzli će danas biti ispraćena 34 identificirana tijela civilnih žrtava zločina počinjenih u Vlasenici.

U svojstvu predsjednika Organizacionog odbora za ukop, tuzlanski muftija Husejn ef. Kavazović, pozvao je sve građane Tuzle i susjednih gradova, prijatelje i rodbinu da u petak isprate tijela prema Vlasenici.

Ceremonijal kolektivne dženaze i ukopa planiran je za sutra.

Za sve zainteresirane da prisustvuju dženazi bit će osigurani autobusi koji će od jutra prema Vlasenici voziti iz petnaestak gradova BiH, saopćila je BMG Bosanska medijska grupa Tuzla.

Ispraćaj je planiran za 17 sati.

[fukara_tz]

24.04.2009

Tuzla

Tijela 34 žrtve zločina ispraćena prema Vlasenici

Tijela 34 civilne žrtve rata ubijene u periodu od 1992. do 1995., kojima će biti klanjana dženaza sutra na mezarju Rakita u Vlasenici, ispraćena su danas kasno poslijepodne ispred Komemorativnog centra u Tuzli.



U večernjim satima Bošnjaci Vlasenice proučit će tewhid i jassin za duše žrtava, provodeći cijelu noć pored tijela.

Ceremonijal kolektivne dženaze i ukopa planiran je za subotu 25. aprila 2009. godine, sa početkom u 12 sati. Za sve zainteresirane da prisustvuju dženazi bit će obezbijeđeni autobusi koji će od jutra prema Vlasenici voziti iz petnaestak gradova Bosne i Hercegovine.



Predviđeno je da će dženaza-namaz predvoditi reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić. Prema najavama iz Organizacionog odbora Dženaze, očekuje se prisustvo više od pet hiljada osoba.



Iako se pretpostavljalo da će broj identificiranih tijela, pripremljenih za ukop biti u međuvremenu povećan, konačan broj tijela je 34, s tim da su identificirane još tri osobe, čiji će posmrtni ostaci u narednim danima biti ukopani na druga mezarja, u skladu sa željama članova porodica.

(Sarajevo-x.com)

[fukara_tz]

Evo i od mene nekoliko

[fukara_tz]

IN MEMORIAM: Edin Salaharević



Edin (Muhamed) Salaharević rođen je 15. maja 1973. godine u Zvorniku. Košarku je počeo trenirati sa 13 godina u KK „Boksit” u Vlasenici. 1989. godine, sa 16 godina, stigao je u Tuzlu, u KK „Sloboda Dita” gdje je nastavio trenirati sa juniorima a prvi trener bio mu je Sead Žunić.

U sezoni 1991/1992. na juniorskom Prvenstvu bivše Jugoslavije koje je od 21. do 23. marta 1992. odigrano u Tuzli, osvojio je 1. mjesto sa juniorskom ekipom Sloboda Dite, te je proglašen najboljim igračem turnira. Iste sezone bio je član seniorske ekipe Sloboda Dite, a igrao je na dvojnu registraciju za KK „Bor” koji je bio član Republičke lige Srbije.

Nakon početka rata u BiH, u junu 1992. godine Edin Salaharević je odveden u logor Sušica u Vlasenici zajedno sa ocem Muhamedom. Pet godina mlađi brat Nedim uspio je izbjeći istu sudbinu i sa majkom Hatidžom je, zajedno sa ostalom djecom i ženama Vlasenice, autobusima prebačen u Tuzlu.

Edin je 13. septembra 1992. ubijen u logoru Sušica, a njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u jednoj od masovnih grobnica. Nakon što je brat Nedim potvrdio identifikaciju, Edin će biti ukopan sa 33 druge vlaseničke žrtve na šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici 25. aprila 2009. godine. Ukopu će prisustvovati delegacija KK «Sloboda Dita».

Ispraćaj posmrtnih ostataka Edina Salaharevića je u petak, 24.aprila 2009. ispred Komemorativnog centra u Tuzli u 16:30 sati kojem će prisustvovati košarkaši i Uprava «Sloboda Dite»

[fukara_tz]

25.04.2009

Vlasenica

Vlasenica: Ukopane 34 identifikovane žrtve

Na mezarju Rakita u Vlasenici obavljena je zajednička dženaza za 34 identifikovana Vlaseničanina, civilne žrtve ubijene u periodu od 1992. do 1995. godine.

Dženazi i ukopu prisustvovalo je oko 3.500 članova porodica, prijatelja i komšija.

Zajedničku dženazu učio je reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić koji je ovom prilikom pozvao na jedinstvo među Bošnjacima a to preporučio i političkim liderima.

Protekle sedmice identifikovana su još tri tijela i u skladu sa željema porodica bit će pokopana ovih dana ali na drugim mezarjima.

(FENA)

[IBM]

[fukara_tz]

25 April, 2009

Vlasenica

Na mezarju Rakita u Vlasenici obavljena zajednička dženaza za 34 civilne žrtve

Na Šehidskom mezarju Rakita u Vlasenici danas je obavljen ukop i klanjana zajednička dženaza vlaseničkim Bošnjacima, civilnim žrtvama zločina počinjenih u ovom gradu od 1992. do 1995. godine. Dostojanstvenom ispraćaju 34 vlaseničke žrtve genocida prisustvovalo je više od 3.500 članova porodica. Dženazi su prisustvovali i prijatelji i rodbina ubijenih, te brojni zvaničnici iz domaćih institucija vlasti i međunarodne zajednice, pripadnici diplomatskog kora, predstavnici nevladinih organizacija iz BiH i Srbije - Žene u crnom. Klanjanje dženaze namaza predvodio je reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, dr. Mustafa ef. Cerić.



Uz poruku da se zločini nad nevinima nikada i nikome ne ponove, reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić je pozvao odgovorne da se počinioci i naredbodavci ovih i svih drugih zločina nad nevinima izvedu pred lice pravde.
Tokom ratnih dejstava stradalo je 2.600 Bošnjaka Vlasenice. Najveći broj civila ubijen je tokom 1992. godine u toku masovnih zločina koji su u Haškom tribunalu okarakterisani genocidom. Do sada je jedino Dragan Nikolić Jenki osuđen za najsvirepije zločine. Pred Sudom BiH u toku je sudski proces protiv Predraga Bastaha zvanog Car i Gorana Miškovića, zvanog Vjetar. Prema riječima Dževada Bektaševića, predsjednika Udruženja porodica žrtava zločina u Vlasenici, sudovi su načinili čak i velike propuste. “Iako ratni zločin ne zastarijeva, u Vlasenici imamo slučaj da je protiv jedne osobe koja je počinila zločine obustavljen proces jer je ta osoba stara. Vi znate da postoji spisak od 810 osoba koje su i danas u javnim institucijama, a sudjelovali su u zločinima. Žrtve se danas susreću za zločincima i prinuđeni su da žive pored njih. Imamo informaciju da je jedna osoba uposlena u Vijeću ministara i da radi kao savjetnik jednog od ministara”, kazao je Bektašević.

Među danas ukopanim žrtvama genocida počinjenog u Vlasenici klanjana je dženaza i bivšem košarkašu Slobode iz Tuzle i juniorskom reprezentativcu SFRJ. Njegovom ispraćaju prisustvovali su aktuelni čelnici KK Sloboda Dita.



Najstarija danas ukopana žrtva na Šehidskom mezarju Rakita je Melka (Hase) Mekić (1912.), koja je imala 80 godina kada je ubijena 1992. godine. Najmlađa danas ukopana žrtva vlaseničkog genocida je Almir (Avdo) Jahić (1975.).

Do sada je ekshumirano oko 650 posmrtnih ostataka žrtava genocida u Vlasenici. Uglavnom se radi o nekompletnim tijelima koja su razasuta u više sekundarnih grobnica u cilju prikrivanja masovnih zločina. Od tog broja je identifikovano oko 350 žrtava, a na Šehidskom mezarju Rakita do sada je ukopano oko 250 ubijenih civila.



Hajra Ćatić, predsjednica Udruženja Žene Srebrenice danas je izjavila - “Naša je sudbina da samo idemo sa dženaze na dženazu. Danas je dženaza u Vlasenici, 12. maja je u Bratuncu, 11. jula u Srebrenici. Naš život, život porodica iz Srebrenice i Podrinja se se sveo samo sa dženaze. Teško nam sve ovo pada, ali ne možemo da pustimo da se zločin zaboravi i zanemari”.

Predstavnica Udruženja Žene u crnom Staša Zajovič ističe da Žene u crnom žele da svojim prisustvom izrazimo naše saučešće porodicama ovog zločina počinjenog u naše ime, jer smatramo da su odgovorni oni koji su rukovodili Srbijom, režim Srbije i vojno-policijske formacije. Mi želimo da izrazimo našu građansku odgovornost, i da ukažemo ogromno poštovanje, prijateljstvo i jedan ljudski odnos prema žrtvama agresije na Bosnu i Hrecegovinu i naravno da nam je od ogromne važnosti način na koji nas ljudi u Bosni i Hercegovini prihvataju i u potpunosti razumiju naš čin” kaže Zajović.



“Mi idemo i u Tuzlu, Kozarac, Višegrad, dakle, koliko je u našim moćima mi idemo na sva mesta gde su počinjeni zločini u naše ime, od strane onih koji su u ime srpstva u ime Velike Srbije, u ime jedne zločinačke politike počinili ovoliko zverstava. Mi izražavamo našu ljudsku odgovornost i jedan građanski čin solidarnosti sa onima koji su bili žrtve tih zločina, mi smatramo da je to neophodno za dobre susedske odnose, za stvaranje poverenja i ponavljamo kao i svaki put do sada da smo ogorčene na politiku sadašnjih vlasti u Srbiji, također na nepravdu Međunarodne zajednice prema žrtvama ovog u nizu zločina počinjenih prema narodu Bosne i Hercegovine, pre svega Bošnjačke nacionalnosti” završava predstavnica Žena u crnom.

Murat Hurtić iz Instituta za nestale u BiH kaže da su djelatnici Instituta na području Vlasenice i Milića, prijeratne Općine Vlasenica radili na preko 140 lokacija. “Otvorili smo 10 masovnih grobnica. U nekih 85 procenata su žrtve iz Vlasenice 92 godine, znači žrtve ubijene od aprila do jula te godine” kaže Hurtić.

http://www.tip.ba/2009/04/25/na-mezarju ... lne-zrtve/

[fukara_tz]

Vlasenica 25. april 2009