nadam se da mi neces zamjeriti sto komentarisem tvoju pricu jer znam samo djelic o kojem ti ovdje pises....ali za mene to o cemu ti pises je zaljubljenost...i da, ti njega volis kao osobu...ali vi niste nikad bili zajedno...jer jedno je prihvatati osobu sa njenim vrlinama i manama, sasvim druga stvar je zivjeti sa tim njegovim manama i vrlina u romanticnom odnosu/vezi...tigris wrote: ma anais ovdje se ne radi o tome sto je on moja prva ljubav mislim ima i toga..al nisam toliko djetinjasta.....jednostavno mislim da je on za mene br 1.....druga polovina kontas....sto to onda niakd poslije nisam zavolila nekoga ni blizu ko njega...sto ovaj lik kaze ne prodje ni dan niti je ikad prosao a da ne pomislim na njega.....ne znam.....
drugo ja nisam nista prebolijevala kontas jer ocigledno ga nikad nisam ni prestala voljeti duboko u sebi i mislim da nikad ni necu....bio mi je drag i kad je s djevojkom bio..........ja ne patim za njim nikad nisam ni patila jednostavno sam ga uvjek voljela kakav god da je uvjek mi je i dobar i gotivan i sve ....mislim da nikad vise necu voljeti kao sto sam njega
A..... volim te
a ako ces da budem brutalno iskrena, da, ti pises i dalje iz perspektive 15godisnje zaljubljene djevojcice...donekle ga idealiziras i idealiziras taj "mozda" odnos koji se u stvari nije nikad desio izmedju vas...i vjerovatno je to, makar djelimicno, prepreka da nekog drugog stvarnog muskarca od krvi i mesa, koji je tu negdje oko tebe, volis mozda cak i vise nego tog njega
pobudali za tipom a kad sjednem sa istim ne mogu vjerovati gluposti koje izvaljujem...