Da glupi smo i naivni jer:
- BiH je na veliku žalost zemlja sa više od 80% ruralnog stanovništva koje "smjernice" za glasanje dobiva u lokalnim vjerskim objektima. Koji naravno preporučuju da se glasa za svoje jer će u protivnom pobjediti "njihovi". Ljudi koji ne znaju ni ko im glavu nosi ni za šta glasaju. Nije bitan program ni šta nude ni obećavaju, bitno je da je glasao za svog, da ne pobjedi njihov.
-Svake predizborne godine nas počnu plašiti sa odcjepljenjima, referendumima, četnicima, ustašama, vehabijama itd. Tu nema razlike iz kojeg entiteta političari dolaze, svima im se predizborna kampanja zasniva na buđenju međunacionalne netrpeljivosti i sijanju straha i nesigurnosti među građanima. I tu dolaze oni veliki spasioci da nas spase i sačuvaju od onih tamo - anamonjih. Nikakvog drugog programa nemaju, a kako je praksa pokazala nije im ni potreban kad ovaj fol pali svaki put.
-Sa druge strane svi političari od 90-tih do danas na političkoj sceni BiH su dno dna. Niko ne čini apsolutno ništa za dobrobit ove zemlje ni njenih građana. Naprotiv gledaju kako će se što prije i što besramnije obogatiti, ne birajući pri tome sredstva. Privreda je uništena, privredni giganti opustošeni, a hiljade ljudi sa dugogodišnjim stažom dovedeni na rub egzistencije. Firme rasprodate za sitne novce samo radi atraktivnih poslovnih prostora, radnici otpušteni, svi na tim privatizacijama izgubili, a po najviše država. Dobio je samo političar koji je tu firmu kupio za 100 maraka u certfikatima na dajdžića, a onda iznajmljuje prostor i trpa pare u džep. Strani investitori otjerani komplikovanim zakonodavstvom i IMT - logikom ( Ima Li Mene tu ), bježe glavom bez obzira u zemlje gdje će njihov kapital biti objeručke prihvaćen.
Sudstvo i tužilaštvo korupirano ili pod strahom za svoje pozicije, na radi svoj posao. Zato svaka afera sa nizom dokaza završi neslavno na sudu gdje političari - krminalci bivaju oslobođeni svih optužbi. Još im država namiri troškove za "duševnu bol".
-Dejtonska BiH je ne funkcionalna država, sa nakaradnim sistemom vlasti koji je sam sebi svrha i čije funkcioniosanje i bahanalisanje nebi mogla podnijeti kasa neke mnogo jače i privredno uspješnije države. Pogotovo je to problem u Federaciji sa Kantonima, Opštinama, Gradskim Upravama. To više niko ne može pohvatati koliko ih ima i ko je za šta nadležan.
Niti jednom političaru u BiH nije cilj da naša zemlja uđe u EU ili NATO jer to automatski znači da se ne mogu ponašati po dosadašnjem modelu. Tako da koliko se god deklarativno zalažu za to s druge strane čine sve da do toga ne dođe.
- Faktički u BiH ne postoji opozicija, jedina stranka koja je imala predispozicije da to bude je SDP, ali je zbog nezajažljive želje za vlašću i narcisoidnosti Zlatka Lagumdžije zauvjek izgubila tu snagu. Ostale jednostavno nisu vrijedne spomena.
Tako da se niko ne iznenadi kad pobjednici na sljedećim izborima budu trenutna 6-orka, sa vrlo malim razlikama u procentima zastupljenosti u vlasti u odnosu na predhodne izbore.
Tužno ali istinito
