Da li je zaista zivot bolji u inozemstvu nego u Bosni !

[Mudrov]

Svi se pitaju kako je u Americi,Canadi,Evropi a jel iko razmisljao o boljem zivotu u Bosni ako on postoji.

[tintilinic]

Svi se pitaju kako je u Americi,Canadi,Evropi a jel iko razmisljao o boljem zivotu u Bosni ako on postoji.

Postoji, ako ske dobro "snađeš" ili snađeš.

[Mudrov]

Svi traze kako otici a jos niko nije napisao kako je otisao i da pomogne onima koji hoce otic .Svi stoje na jednom mjestu nikako da krenu prema nekom uspjehu i boljem zivotu

[Nebitan32]

Poznajem osobe koje su isli i iz i vracale se u Bosnu. Sve su to normalni procesi. Pogotovo danas u globaliziranom svijetu gdje su skracene daljine. Neko ode vani i budemu bolje a nakome ne. Neki zavrse tragicno. Sjecam se sarajlije koji je dosao u Belgiju s porodicom nakon rata. Poginuo u sudaru vozova u Belgiji(sto je prava rijetkost). Prezivio rat i sve i onda pogine u zemlji gdje je ocekivao pronaci srecu. Tako nikad se ne zna.

S moje tacke gledista. Mislim da su bolji uslovi u Bosni ako imas svoj stan/kucu i ako si zaposlen.
Svi ostali uslovi su bolji nego u inostranstvu. Okruzenje, socijalni i sentimentalni zivot, osjecaj pripadnosti necemu, blizina rodbine itd.

U EU je lakse za posao. To je neminovno. No i to ne vazi za sve drzave. Vidjeti Portugal, Spanija, Francuska, Grcka...
Ono sto valja je : Luxemburg, Svicarska,Austrija, Danska, Nizozemska i mozda ove skandinavske ali je to prehladno i depresivno.

[Mudrov]

Svasta moze da se desi.Ima onih koji bi da odu u Kanadu ili neku drugu drzavu i da budu gazde a da nista ne rade.Zanima me imal iko da je otisao da mi objasni na koji je nacin otisao i zanima me za djecu da li mogu otici u Kanadu da tamo idu u srednju skolu i da zavrse fakultet .I da na taj nacin dobiju drzavljansvto.(Logicno poslije skole da traze posao )

[Nebitan32]

Ne znam kako je tamo. Imam rodicu koja je otisla u Kanadu pocetkom 80-tih proslog stoljeca.Ustvari udala se za naseg covjeka koji je otisao par godina ranije. Vratili su se u Bosnu prije 7-8 godina. Sve prodali tamo i vratili se s djecom.
Kazu da su puno radili ali da su i solidno zivjeli medutim i prema njima bolje je bilo u Kanadi 80-tih i 90-tih nego danas.

Oni sad odlicno zive u Bosni. Bave se poljoprivredom. Kako dobro zive govori i cinjenica da su kupili stan u Sarajevu cim im je kcerka pocela studirati u istom. Platili u gotovini. Zive u jednom malom selu u Bosni.

Meni je to predaleko. Nikad ne bi isao preko okeana.

[Mudrov]

Iskreno drug da znas da ces tamo bolje zivjet nego sto sada zivis ovdje.Ali da ces vise raditi nego sada ovdje da li bi ti otisao u Canadu.Ja za sad trazim kako kao student tamo da odem na fakultet i da dobijem drzavljanstvo jer znam da cu tamo bolje zivjet nego ovdje

[Nota]

Zelim da se doselim u BiH cuo sam da novinari imaju plate od 2500 eura i da su redovna primanja.
Zelim malo zivjeti u zemlji sa stopom nezaposlenosti 5% i to.

U koji grad da idem?

[Mudrov]

AHAHAHHAHHA
Nisam se vako nasmijao ne sjecam se

[Keiko]

To sve zavisi od toga koliko je neko snalazljiv, obrazovan i voljan radit' i napredovat'. Sama sreca je isto tako faktor.

Ja sam na primjer napustila izuzetno dobar posao u Sarajevu i sa dovoljno ustedjevine da pokrijem troskove smjestaja, hrane i ostalih osnovnih potrepstina za neka 3 mjeseca otisla u Irsku, na turisticku vizu. U ta tri mjeseca sam svakodnevno slala aplikacije za posao i prihvatila prvi koji mi je bio ponudjen uz uslov da poslodavac aplicira za moju radnu vizu. Taj prvi posao je bio u pocetku bez veze i plata je bila malo bolja od minimalca ali je placala racune. Nakon nekih godinu, jedan moj kolega sa pozicijom iznad moje je napustio firmu tako da sam ja dobila unapredjenje i povisicu. Pa onda jos jednu povisicu nakon jos jedne godine i tako sve dok mi druga firma nije ponudila posao na boljoj poziciji i sa boljom platom. Nakon nekih 5-6 godina ovdje, moja bruto plata je bila €60,000 godisnje sto je daleko iznad prosjeka od €35,000. Posao za €60,000 godisnje je zahtjevao dosta putovanja po cijeloj Irskoj i Velikoj Britaniji, par puta u USA, dosta zavrsavanja administracije nakon radnog vremena ili vikendom. Medjutim, ja sam bila bez obaveza u smislu braka i djece pa mi nije ni smetalo a i bili su poprilicno fleksibilni u smislu da se mogao uzet' slobodan dan za to vrijeme vikendom ili poslije radnog vremena. Na zalost, ta firma je restruktuirana na pocetku recesije tako da nas je dosta ostalo bez posla.

Ja sam se ubrzo nakon toga udala za Irca tako da sam stekla pravo da radim bez radne dozvole ili da imam svoju firmu. Moj muz i ja oboje imamo svoje firme koje zajedno obrcu preko milijun Eura godisnje, medjutim nekih 10-15% of toga ostane nama. To nisu ogromne pare u odnosu na troskove zivota i poslovanja ali se moze vise nego solidno zivjet'. Cesto nam se desi da se slomimo od posla i onda jedno od nas ima sastanak s' klijentima ili navecer ili subotom pa onda moramo organizovat' nase porodicno vrijeme (imamo dijete od 4 godine) oko tih sastanaka ali se isto tako desi da cijelu sedmicu mozemo kako hocemo jer nemamo nista pretjerano hitno i dovoljno je sat vremena radnim danon tek toliko da pratimo sta se desava. Ovim pokusavam rec' da kako ce nekom bit' ne samo na zapadu nego bilo gdje ovisi od toga kako sebi napravi ali isto tako i srece. To je sto se posla tice.

S' druge strane, ovdje je standardno radno vrijeme od 9 do 17.30, ponedjeljak - petak. Nema 'svracanja' kod prijatelja bez najave sto meni licno savrseno odgovara. Druzenja se nekako unaprijed organizovana i dogovorena. Recimo ja sam inace kao osoba dosta organizovana tako da mi je sve u 'rasporedu' - tipa 'subota 13.00 - 16.00 djeciji rodjendan, 16.30 - 18.00 plivanje za klince, nedjelja 14.00 - 17.30 rucak u XY restoranu s' QZ prijateljima'... Nije za svakoga ali meni odgovara da znam kad se i sta radi. Zna se desit' da je izuzetno lijepo vrijeme pa se nesto na brzaka organizuje ali bas nema mahalanja okolo i onog da ti neko 'bane u kucu'. Ja sad da pozovem komsinicu na kafu, vjerovatno bi me pitala odgovara li mi cetvrtak u 6 umjesto da ostavi sta vec radi i pravac prema mojoj kuci.

Uopsteno o zivotu se moze danima raspravljat'. Meni je nekako najbitnije da sve funkcionise i nema puno peglanja bas ni za sta. Treba ti pasos - ispunis obrazac, zakacis dvije slike i u postu. Treba ti izvod iz maticne knjige rodjenih - nazoves telefonom i narucis ili na internetu. Sve se placa ili direktno s' racuna ili na internetu. Policija te ne zaustavlja bez veze da ti trazi vozacku ili saobracajnu OSIM ako ne postoji ozbiljan razlog za to. Bilo sta da mi treba, sve ima za kupit' od smijesno jeftinog do nevjerovatno skupog jer je konkurencija velika i svi se istinski bore za kupca. Neki dan me pocne zezat usisivac star 4 mjeseca. Nazovem proizvodjaca, kazem im da nisam zadovoljna proizvodom i oni mi u roku od 5 minuta daju kod koji trebam' dat' u prodavnici skupa s' usisivacem da dobijem zamjenu. U prodavnici sve gotovo u par minuta i ja sva sretna nazad kuci s' novim usisivacem. I tako milijun stvari.

Ovdje ima brdo samih Iraca koji su totalna sirotinja i zive od socijalne pomoci. Do recesije, taj sloj drustva su cinili oni koji niti su radili niti imaju namjeru radit'. Stvari su se malo promijenile kad je puno ljudi ostalo bez posla ali se oni vec sad postepeno zaposljavaju i vracaju tamo gdje su bili.

Ja smatram da bilo ko moze dobro zivjet' bez obzira na to gdje se nalazi sve dok je u drustvu koje mu omogucava da se obrazuje, usavrsava, posteno radi i pristojno zaradi, te da mu je plata isplacena na vrijeme. Na zalost, Bosnu ubise nepotizam i korupcija sto po meni licno eliminise preduslove za posten rad / postenu zaradu i samim tim normalan zivot za vecinu gradjana. Isto tako, Bosna jos uvijek vuce arhaicnu administraciju i procedure koje su ne-efikasne, spore i komplikovane. Samim tim zahtjevaju ogromnu i skupu drzavnu / federalnu / kantonalnu / opcinsku/ ... administraciju.

[sombra]

Imam drugaricu koja zavrsava postdiplomski u inostranstvu, i pod velikim je stresom da nece uspjeti naci posao prije nego sto joj istekne viza, i da ce se morati vratiti u Bosnu. I pitaju je roditelji, zar se bas ni po koju cijenu ne misli vratiti. A ona, ponukana skorasnjim dogadjajima: "Pa mozda jednog dana kad se oformi vlada."
Mama: "Sta te briga za vladom, evo ja zivim ovdje sasvim normalno, nit' me briga za vladu ni za drzavu..."
Ona: "Da mama, ali ti nisi u fazi trazenja posla, razmisljanja o osnivanju porodice, planiranja buducnosti. Sta ako jednog dana budem samohrana majka bez posla? Da, itekako je bitna vlada u drzavi u kojoj zivim."

Apsolutno se slazem s ovim. Za ljude 50+, koji vise ne razmisljaju o karijeri, ukoliko imaju djecu ona su koliko-toliko velika - njima i nije lose u Bosni. Svim ostalima je potrebno jako puno srece, veza, poznanstava, pocetnog kapitala, podrske porodice itd., da bi uspjeli ostvariti bilo sta u zivotu.

[Truba]

u bosni fali mogućnost napretka
stalno te nešto koči
kao da ljudi uživaju gledati druge da stagniraju ili cupkaju u mjestu
na zapadu je barem to normalno
mada i danas kažu dobiti dobro radno mjesto trebaš baš biti kvalitet
ne znam nisam pametan

[Keiko]

u bosni fali mogućnost napretka
stalno te nešto koči
kao da ljudi uživaju gledati druge da stagniraju ili cupkaju u mjestu
na zapadu je barem to normalno
mada i danas kažu dobiti dobro radno mjesto trebaš baš biti kvalitet
ne znam nisam pametan

Po meni je taj pojam 'kvaliteta' i te kako upitan. Na primjer, Richard Branson nije zavrsio ni srednju skolu a sad je jedan od najuspjesnijih ljudi u svijetu. Isto tako ima milijun ljudi sa zavrsenim fakultetom (ili dva) koji veze sa zivotom nemaju. Po tome, kvalitetom bi se trebao smatrat' onaj ko je istinski sposoban i poslovno odvazan, barem po mom misljenju. Koliko cujem od familije i prijatelja, u Bosni je diploma jos uvijek vaznija i vrijednija od talenta. Naravno, postoje i oni koji imaju i diplomu i talenat ali oni izgleda najgore prodju.

[Nebitan32]

u bosni fali mogućnost napretka
stalno te nešto koči
kao da ljudi uživaju gledati druge da stagniraju ili cupkaju u mjestu
na zapadu je barem to normalno
mada i danas kažu dobiti dobro radno mjesto trebaš baš biti kvalitet
ne znam nisam pametan

Po meni je taj pojam 'kvaliteta' i te kako upitan. Na primjer, Richard Branson nije zavrsio ni srednju skolu a sad je jedan od najuspjesnijih ljudi u svijetu. Isto tako ima milijun ljudi sa zavrsenim fakultetom (ili dva) koji veze sa zivotom nemaju. Po tome, kvalitetom bi se trebao smatrat' onaj ko je istinski sposoban i poslovno odvazan, barem po mom misljenju. Koliko cujem od familije i prijatelja, u Bosni je diploma jos uvijek vaznija i vrijednija od talenta. Naravno, postoje i oni koji imaju i diplomu i talenat ali oni izgleda najgore prodju.

To u vezi diploma zavisi dosta od drzave do drzave. U Bosni je premalo visokoobrazovanih i prema meni,kriteriji za upis na fakultet su preteski a i nema dovoljan broj visih skola. Sve to doprinosi da je jedva 3-4% osoba visokoobrazovano. Mozda je to razlog zbog kojeg se u Bosni gleda na fakultet kao nesto izuzetno vazno? Nema felksibilnosti i zato mi u Bosni cesto kazu "vazno je da radis u svojoj struci". Kao da ne bi mogao raditi nesto drugo.

U Belgiji npr nema prijemnog ispita osim za civilne inzinjere i medicina. Na druge se moze upisati bilo ko, ko je zavrsio gimnaziju. Ali su isto tako puno fokusirani na diplome. To se uvjek istice u oglasima i ne vrijedi aplicirati ako nemas ono sto zahtjevaju.

Sada sam u Luxemburgu i dominiraju Njemci. Dvije osobe koje su iznad mene (Njemci) imaju "samo" srednju ali tu rade vec nekih 20 godina. Njemci (bar u ovoj firmi) vise forsiraju iskostvo i ne mare puno za diplome. Na puno kljucnih pozicija se nalaze osobe koje imaju srednju. Ispod njih su strucnije osobe. I ne vidim da niko pravi aferu oko toga. U istoj kancelariji ima osoba koja su zavrsila neku vrstu formacije i osoba koje su zavrsile fakultet. To je za njih normalno. U Belgiji to ne bi bilo.

Inace kada je emigracija u pitanju, vazno je i "potrefiti" pravu drzavu. Svaka drzava ima uspone i padove i ako se vec ide negdje ona treba ici u drzavu koja je u usponu. Primjer. Imao sam rodbine koja je emigrirala U Njemacku 1971. Radio je u Opelu kao radnik a zena u bolnici kao cistacica. Kupili su kucu u Njemackoj i sagradili kucu u Bosni i imali bezbrizan zivot. Sada su penzioneri. Njihov sin radi u istoj fabrici i ima poteskoce da podigne kredit za stan. To nam govori da je zlatno doba u Nemackoj bilo prije 20-30 godina. Kupovna moz je otisla ka dole.

Osobno bih preporucio : Luxembourg, Svicarsku, Austriju, Nizozemsku. To su jos uvjek prosperitetne drzave. Ovo ostalo je u slobodnom padu. Imaju i ove dalje zemlje kao Kanada, Australija sto se mene tice to je put bez povratka.
Ili nesto egzoticno kao Dubai ili Kina ali valja trpiti tamosnje mentalitete.

I ne treba zaboraviti; Nekad je dovoljno promjeniti samog sebe a ne lokaciju.

[GandalfSivi]

Nije sve u finansijama. Normalno, to jeste osnova, ali tu i mali milion drugih stvari. S jedne strane sam u Sarajevu imao odredjeni zivot, koji je imao kako svojih dobrih tako i losih stvari. Kafice, izlasci, spontanost, opustenost, sve je to bilo relativno dobro, ali u isto vrijeme kasnije shvatih da nije adekvatna zamjena za neke druge stvari. Zivot ovdje gdje sada jesam mi je prvo obezbijedio neku finansijsku stabilnost, sto jeste vodilo ka mnogim mogucnostima, tipa putovanja (za cime jesam lud), preko gluposti tipa opustenosti kada izadjem ili odem u shopping, jer jednostavno ne moram brinuti o tome mogu li to priustiti.

Ali mimo toga, jako je lijepo zivjeti u gradu gdje se mjesecno desavaju mnogi koncerti, izlozbe, predstave, gdje ima preko 20 jakih muzeja, gdje je kultura zivljenja takva da se non-stop nesta desava. I to je ono sto mi odgovora, od recimo Jazz koncerata koji se desavaju po parkovima cijelo ljeto, do ideje da se 500 ljudi obuce kao deda mrazovi pred praznike i onda provedu cijeli dan iduci od kafane do kafane. Naravno, ova dva primjera su samo banalni primjeri pored svega ostalog, ali to jeste ono sto meni itekako odgovora. Isto tako, zivot u gradu gdje mozes sresti ljude iz svih dijelova svijeta, gdje kada sam gladan mogu birati bilo koju od svjetskih kuhinja, gdje imam prijatelje koji poticu iz razlicitih kultura, rasa, religija, zivotnih uvjerenja je ono cega se ne bih mogao odreci vise.

Opet, sve zavisi od osobe do osobe. Recimo, ja koji sam ovdje dosao prije nekih sest i po godina sam se relativno jednostavno prilagodio, nasao sebi fino drustvo, zavrsavao skole (fuck, jos uvijek ih zavrsavam, roknut cu se), nasao posao, cisto ono, uklopio se u drustvo. S druge strane, znam dosta likova koji su dosli i prije 20 godina, pa jos uvijek pokusavaju zivjeti isto onako kako su zivjeli u Bosni (ili na Balkanu, svejedno), druze se samo sa nasim ljudima, svaki dan kuci jedu domacu klopu, na dnevnoj osnovi pate za Bosnom, jer je tamo tacno onaj zivot, ciju kopiju pokusavaju napraviti negdje drugo. Oni bi se recimo svi odmah vratili da nije te finansijske strane, ali opet kazem, sve zavisi od osobe do osobe...

[Keiko]

Nije sve u finansijama. Normalno, to jeste osnova, ali tu i mali milion drugih stvari. S jedne strane sam u Sarajevu imao odredjeni zivot, koji je imao kako svojih dobrih tako i losih stvari. Kafice, izlasci, spontanost, opustenost, sve je to bilo relativno dobro, ali u isto vrijeme kasnije shvatih da nije adekvatna zamjena za neke druge stvari. Zivot ovdje gdje sada jesam mi je prvo obezbijedio neku finansijsku stabilnost, sto jeste vodilo ka mnogim mogucnostima, tipa putovanja (za cime jesam lud), preko gluposti tipa opustenosti kada izadjem ili odem u shopping, jer jednostavno ne moram brinuti o tome mogu li to priustiti.

Ali mimo toga, jako je lijepo zivjeti u gradu gdje se mjesecno desavaju mnogi koncerti, izlozbe, predstave, gdje ima preko 20 jakih muzeja, gdje je kultura zivljenja takva da se non-stop nesta desava. I to je ono sto mi odgovora, od recimo Jazz koncerata koji se desavaju po parkovima cijelo ljeto, do ideje da se 500 ljudi obuce kao deda mrazovi pred praznike i onda provedu cijeli dan iduci od kafane do kafane. Naravno, ova dva primjera su samo banalni primjeri pored svega ostalog, ali to jeste ono sto meni itekako odgovora. Isto tako, zivot u gradu gdje mozes sresti ljude iz svih dijelova svijeta, gdje kada sam gladan mogu birati bilo koju od svjetskih kuhinja, gdje imam prijatelje koji poticu iz razlicitih kultura, rasa, religija, zivotnih uvjerenja je ono cega se ne bih mogao odreci vise.

Opet, sve zavisi od osobe do osobe. Recimo, ja koji sam ovdje dosao prije nekih sest i po godina sam se relativno jednostavno prilagodio, nasao sebi fino drustvo, zavrsavao skole (fuck, jos uvijek ih zavrsavam, roknut cu se), nasao posao, cisto ono, uklopio se u drustvo. S druge strane, znam dosta likova koji su dosli i prije 20 godina, pa jos uvijek pokusavaju zivjeti isto onako kako su zivjeli u Bosni (ili na Balkanu, svejedno), druze se samo sa nasim ljudima, svaki dan kuci jedu domacu klopu, na dnevnoj osnovi pate za Bosnom, jer je tamo tacno onaj zivot, ciju kopiju pokusavaju napraviti negdje drugo. Oni bi se recimo svi odmah vratili da nije te finansijske strane, ali opet kazem, sve zavisi od osobe do osobe...

[pohakontas]

Dali se vani bolje zivi odgovor je Da,a dali si vani srecniji odhgovor je Ne.

[ejs]

Mnogo srecniji nego u BiH

[Keiko]

Dali se vani bolje zivi odgovor je Da,a dali si vani srecniji odhgovor je Ne.

Ni jedno od ova dva pitanja nema definitivan i tacan / netacan odgovor jer je stvar licnih prilika, prioriteta i mentaliteta.

Ja sam licno upoznala stariji bracni par koji je 1967 otisao u Njemacku. I dan danas govore 200-tinjak rijeci Njemackog, samo kukaju za Bosnom i zivotom u Bosni iako realno gledajuci, nemaju pojma o tome kakav je zivot u Bosni u zadnjih 20tak godina. Prodje im zivot u kuknjavi pa normalno da nisu sretniji.

[antonija]

Iskreno drug da znas da ces tamo bolje zivjet nego sto sada zivis ovdje.Ali da ces vise raditi nego sada ovdje da li bi ti otisao u Canadu.Ja za sad trazim kako kao student tamo da odem na fakultet i da dobijem drzavljanstvo jer znam da cu tamo bolje zivjet nego ovdje

Neka ti je sa srecom !

[Arteta]

Mnogo srecniji nego u BiH

Zasto?

[IlijaLadin]

@irishgirl.

ne mislim da je život interesantan ako nema spontanosti, ako si uvijek u okvirima nečeg što moraš, trebaš ili se od tebe traži, ako živiš po gugl-kalendaru. naravno, svako po svome, ali meni je to nepojmljivo. ali, opet, navika je moćna stvar.

otkud/otkad si je ti stekla?

[Keiko]

@irishgirl.

ne mislim da je život interesantan ako nema spontanosti, ako si uvijek u okvirima nečeg što moraš, trebaš ili se od tebe traži, ako živiš po gugl-kalendaru. naravno, svako po svome, ali meni je to nepojmljivo. ali, opet, navika je moćna stvar.

otkud/otkad si je ti stekla?

Jos u djetinjstvu. Skola, tenis, klavir, raznorazne sekcije u skoli,...

Moj post se uglavnom odnosio na drustveni zivot ovdje gdje sam. Spontanosti ima ali ne kao u Bosni. Tempo je takav da svako ima obaveze, pogotovu onaj ko ima djecu jer ih se po citav dan razvozi u i iz skole, sportske aktivnosti, pjevanje, balet,.... Malo ko zivi 10 minuta od posla, uobicajeno je da se do posla vozi sat i vise. A onda po klince, pa vecera, klince na spavanje i prodje dan. Zato su vikendi vrijeme za porodicu, pogotovu siru, prijatelje, druzenje, shopping,... Srecom, ljeti se ne smrkne do 10 -11 part se svasta nesto stigne pozavrsavat'.

Sjecam se kako mi jeprijateljica koja se prva udala i rodila u grupi od nas pet govorila kako joj je najteze sto mi ostale mozemo kako hocemo a ona sva u obavezama. Sad nam je svima isto tako da vise i ne primjecujemo kalendare i svakodnevnu strku.

[Frutek]

Zavisi od mnogih faktora al naravno da je uspjeh moguć. Koliko je čovjek pri odlasku zreo da se suoči sa svim novinama koje ga očekuju, nova sredina, novi ljudi (nema prijatelja, barem u početku), pa i drugačija hrana, da li ima ili nema uštedjevine ukoliko isti dan ne nadje posao (u većini slučajeva neće) i još mnogi mnogi faktori koji utiču na sveopšti stres promjene sredine.

Što se BiH tiče, iskreno mislim da je najveći problem ovdje zaposlenje i opšti nedostatak novca. Ako imaš posao, pomiri se da ti moze samo gore biti na poslu (ukoliko se na vrijeme nisi uhljebio na budzet, al zato ti je trebala debeeeela veza), nipošto bolje. Moguće da ćeš radit više za manje para pod prijetnjom generalne krize i opet, nedostatka novca. O napredku na radnom mjestu je apsurdno govorit. Međutim, greška je reći da je to (nezaposlenost) jedini problem u BiH kako mnogi vole reći. Kako može biti jedini kad htjeli mi ili ne, upravo to vuče mnoge druge stvari za sobom. Manje para znači manja potrošačka moć, to odma vuče manje ulaganja, lošiji standard, a od bosanskog "merhametluka" skoro da ništa nije ostalo (ljudi spuštaju glavu jer im se ne pozdravlja ni s kim na ulici) itd itd. U većini gradova u BiH nemaš više od 2,3 kafića (posjećena) a imaš more poslovnih prostora koji zjape prazni, a zašto je to tako?! Ne vidi niko prosperiteta, zašto ulagat ako nema ko da kupi. Kultura je opet na jako niskim granama i tako bi se moglo do sutra nabrajat...

Fakulteti u BiH su posebna priča, pa sarajevski je po listi kvalitete faxova u svijetu svrstan na 1300 i još neko mjesto. Najveća greška ovog naroda je što mislimo da smo najpametniji a u stvari smo zadnja rupa na sviralu Europe i nikog više ne interesujemo evo već 15 godina. Realno.

Za pokretača teme - po mom mišljenju, život može itekako bit bolji jer nudi više. Vani se cijeni kvalitet, al treba radit i dokazat svoje vrijednosti. Ništa se ne dešava preko noći, treba nekog vremena kao i za sve. Ovdje mozes imat ne znam kakvo znanje i diplomu, ako nisi u stranci i ne znaš koga treba, sve ti je uzalud.

[pohakontas]

Dali se vani bolje zivi odgovor je Da,a dali si vani srecniji odhgovor je Ne.

Ni jedno od ova dva pitanja nema definitivan i tacan / netacan odgovor jer je stvar licnih prilika, prioriteta i mentaliteta.

Ja sam licno upoznala stariji bracni par koji je 1967 otisao u Njemacku. I dan danas govore 200-tinjak rijeci Njemackog, samo kukaju za Bosnom i zivotom u Bosni iako realno gledajuci, nemaju pojma o tome kakav je zivot u Bosni u zadnjih 20tak godina. Prodje im zivot u kuknjavi pa normalno da nisu sretniji.

Primjer ti je za 5 al opcenito gledano sam ja ipak u pravu.Kad sam u Bosni osjecam se svoj na svom ovdje sam iako vec 24 godine zivim vani ipak stranac .Da dodam i to da govorim oba jezika koji ovdje se govori i imam njihovo drzavljanstvo odavno