E ovako, nalazim se u nekoj polufilozofskoj fazi pa sam kontala da li da temu stavim na "Filozofiju", ali sam se ipak odlucila za "Lj&S"
Ne znam da li se ovo nekome desavalo ali u zadnje vrijeme sam shvatila da mi je sto se tice mog "dragog" pao onaj ruzicasti zastor sa ociju. Jednostavno sam uvidjela da je on daleko od onog sto sam prije duuugo godina zavoljela i onog sto sam vidjela u njemu. Uklapa se u definiciju egocentrika
I uvijek isti zakljucak: JA nisam nikad zadovoljna, JA gledam gluposti i sitnice, JA trazim previse. A sve sto trazim je da se nekad potrudi, da pokusamo spasiti ovu vezu, da mi pokaze da me voli kad vec tako prica. Sitnica mene cini sretnom. To je tip koji ce sasvim normalno reci kako nema novca da ti kupi nesto za rodjendan ili za godisnjicu,(ne, ja ne ocekujem dijamantsku ogrlicu ili sl, neka banalna stvar od srca mi je dovoljna) ali ce se naljutiti kad ti postupis hladno. Ja sam prije izmisljala stvari, trudila se oko poklona, za godisnjice i njegove rodjendane spremala iznenadjenja, ali sad vise nemam volje. Za koga?-Nije vrijedan truda.Iskreno receno, to nisu jedine stvari koje sam skontala i koje mi smetaju, ima ih jos puno, ali ako ih napisem ovaj post ce se pretvoriti u roman a to ne zelim
E sad, ono sto mene zanima je: sta vi mislite da li se covjek treba zadovoljiti malim stvarima (jedna prijateljica mi je doslovno ovako rekla "Ne znam sta ti ocekujes, ne pije, ne tuce te, ne ide po kafanama" i ja sam se zapitala je li do mene ili do nje) ili trebamo teziti ka necemu vecem, traziti osobu koja ce se potruditi da nam ugodi, da uljepsa zivot (iako me strah da tako nesto necu naci, mislim da cu nakon njega uvijek imati osjecaj da PUNO TRAZIM-taj osjecaj mi je naturen. A toga se najvise plasim).
Isto tako me zanima (sta mislite) jesu li bas svi muskarci takvi da ih nakon odredjenog vremena ne zanimas bas puno, uzmu te zdravo za gotovo, i dovoljan im je dokaz ljubavi to sto ste zajedno.
Uh, ovo se malo oduzi, nadam se da nece biti predugo za citanje.
Hvala na odgovorima
