berenice wrote:
Svakom mom momku je bilo krivo kada bih izašla sa svojim prijateljem. A nisu bili svi na isti kalup, ako me razumiješ. Tako da ja mislim da, koliko god da je takvo jedno prijateljstvo moguće, trebalo bi se malo pažljivije konzumirati, kada si u vezi. Čisto zbog mira. Mislim, možeš se ti inatiti, ali čemu to vodi, to je već druga priča. I, iskreno, ja se nikada nisam zaljubila u svog prijatelja, ali svi moji prijatelji su se ili zaljubili u mene nakon nekog vremena ili htjeli nešto drugo...
da li je ovo sugestija da se nakon nekog vremena (samo) muski prijatelji ili zaljube u zenske ili zele nesto vise? ja mislim da su i zene i muskarci podjednako odgovorni za "promjenu statusa" prijateljstva. imao sam do sad u zivotu poprilican broj prijateljica i veci dio njih je htio (ili zeli) nesto vise. zato su mi svega nekoliko njih jaranice, neke cak i po 20tak i vise godina. i nikad, apsolutno nikad, nisam ni pomislio da bi medju nama moglo nesto biti. nisu ni muskarci bas takve zivotinje kakvim ih zene smatraju. nije rijetkost da zene postanu svjesne da je njihov idealan muskarac zapravao onaj drug koji im sluzi kao rame za plakanje npr. ovo je posebno izrazeno u slucaju kada zena i muskaraca koji su prijatelji a imaju 30+. u tim godinama, kao sto vec rekose, muskarci su malo vise opusteni, svjesni smo da imamo veci izbor, i da smo zapravo privlacniji zbog svoje zrelosti i samopouzdanja. u toj varijanti zene su te koje zele nesto vise.
a sad, da li je moguce prijateljstvo u ovoj varijanti kako to predvidja naslov diskusije? moje iskustvo mi govori da nije. moj razum kaze da jeste.