Cijenim i ja prijateljstvo, naravno. Imam i prijateljica, sretan sam što ih imam i gledam ih kao, kako ti reče, aseksualne ličnosti. Međutim, da bi se to postiglo i održalo, moraju postojati pravila takvih prijateljstava, odnosno pristojna distanca u druženju, specifična u odnosu na istospolno prijateljstvo. Bilo kakvo pretjerano zbližavanje, povjeravanje, osamljivanje itd., kod muškarca će obavezno dovesti do u najmanju ruku zbunjujućih osjećaja. A to mi ne treba. Možda ima muškaraca kod kojih nije tako, ali sigurno znam da kod većine jeste.fantom slobode wrote:Naravno, jer postoje i muskarci koji cijene prijateljstvo. I za koje su prijateljice aseksualne licnosti. Imaju valjda izbora, ne bi bile prijateljice da su pozeljne na tom planu.Pitar s Kariba wrote:Baby Jane wrote:Pff
Sreca pa nisam udata, pa mogu sta mi volja![]()
Imam par bliskih prijatelja muskog roda, vidim ih k'o komad drveta, eto toliko su mi privlacni...al su momci dobri ljudi, slazemo se karakterno, i to je to.
Mada ne znam da li bih se usudila reci da je ok za udatu zenu da ima bliske muske prijatelje...Ipak, tu je puno vise na kocki. Nekako, valjda bi muz trebao da bude i prijatelj i ljubavnik itd? Ako ne nadjes sve u jednoj osobi, profulio si poentu.
A šta misliš je li oni tebe gledaju tako?
A Baby Jane...za ovo boldirano, pa nadjes sve u jednoj osobi...ali ne mora ta osoba biti jedina u zivotu. To je ustvari negativno, jer se svijet na taj nacin suzava. Partner je svetinja, ali zivot nije izolacija. To vodi ka mogucim mentalnim bolestima. Inace podrzavam tvoj stav, nemoj me shvatiti pogresno.
I da, moram priznati da sam se uhvatio barem jednom da sve te svoje prijteljice nesvjesno gledam ne samo kao komad drveta već kao komad mesa. Nije da se ponosim time, ali nije do mene. To su prirodne stari i iskreno kažem da je tako. Zato iz poštovanja prema njima i prema prijateljstvu pristojna DISTANCA. Inače od tog prijateljstva nema ništa!
