Sarajevo ima dugu tradiciju javnog prijevoza. Čak štaviše jedan od najstarijih tramvajskih linija na svijetu je upravo vozila u Sarajevu. To možemo prvenstveno zahvaliti prisustvu Austrougara koji su od 1885 do 1918. izgradili liniju od Baščaršije do današnjeg hotela Bristol. Jugosloveni su od 1960. pa do 1984. izgradili do Ilidže i napravili ukupnih 11 kilometara. Osijek ima tramvajsku mrežu dugu 12 kilometara. Nakon rata, gradska i kantonalna uprava su u 20 godina sanirali i promjenili dijelove pruge, a najveći poduhvat im je bio primanje tramvaja iz raznih donacija od Češke, Holandije, Austrije i Turske. Sarajevo se može pohvaliti sa najprostijim tramvajskim sistemom u Evropi, sa samo jednom priključnom linijom od Muzeja do Željezničke stanice. Postoje neke ideje o proširenju mreže do naselja Hrasnica.
S druge strane Sarajevo dobija trolejbuse za vrijeme Olimpijade 1984. godine koji su povezivali novoizgrađena naselja u Novom Gradu, Dobrinju, Mojmilo, Alipašino polje, Švrakino selo sa Otokom, Hrasnom, Grbavicom, Kovačićima, Skenderijom te Starim gradom. Takožer su povezana naselja Koševo, Jezero, Ciglane i Vogošća sa nabrojanim naseljima. U ratu je većina ovih linija uništena, a nakon rata su obnovljene, osim linije sa Vogošćom. Većina trolejbusa je donirano, a neki su kupljeni.
Sarajevo također ima stalne autobuske linije kojima upravljaju Centrotrans i GRAS i one pokrivaju gradska i prigradska naselja sa stalnim linijama. GRAS-ova flota je nedavno pojačana sa 30 buseva gromnom donacijom grada Istanbula. Uspinjača - Kosi lift postoji u naselju Ciglane i njom upravlja GRAS. Sarajevska žičara je bila u pogonu prije rata, a trenutno je u procesu obnove.
Svi koji koristimo i vozimo se ovim nabrojanim sredstvima svjesni smo da se je masivni gradski saobraćaj koji se odnosi na tramvaje i trolejbuse, rezervisan za uži, centralni dio grada, dok je dobrom dijelu gradu nedostupan. Autobuske linije iz nekih naselja voze jednom u svaki sat vremena i grad od pola miliona stanovnika ne može se osloniti na buseve kao najrazgranatije vidove saobraćaja.
Podzemne željeznice više uopšte nisu toliki bauk i stalno su u izgradnji diljem svijeta, a većina glavnih gradova Istočne Evrope ih posjeduje. Grad masivno rasterećuju, ubrzaju život u njemu, manje goriva i električne energije se troši, ogromne zarade i široka ekspanzija grada.
S druge strane, ukoliko nije potreban, šta je Sarajevu potrebno? Molim vas konstruktivni prijedlozi, nemojte prostor trošit na pisanje o strankama, politici, siromaštvu, GRAS-u o kojima svi sve znamo. Poenta je što su ovo ideje koje bi se dale razrađivati ili eventualno nečiji interes bi mogao biti da se u Sarajevu razvije moderan gradski prijevoz. Pogledajte gdje smo bili sa autoputem prije 10 godina, a danas laganim koracima, dobijamo jedan izrazito moderan autoput i modernom kompanijom Autoceste FBIH koja ga nadzire, a svi ga uredno plaćaju.
Pa pitanja su sljedeća:
Kako poboljšati javni prijevoz u Sarajevu?
Da li su dovoljne postojeći oblici transporta i linije?
Koji vidovi transporta su potrebni?
Koji vidovi transporta su ekonomski najsplativiji?
Kakav sistem primjenivati kod naplate karti?
Koje dijelove Sarajeva treba povezati?
Gdje su potrebne nove stanice?
U kojem pravcu bi se tramvajska mreža trebala širiti?
U kojem pravcu bi se trolejbuska mreza trebala širiti?
Da li nam je potreban Metro - podzemna željeznica?
Predložite svoje ideje i odlične bi bile neke mape, poređenja, analize itd...
