Da odgovorim kao neko ko nije Bošnjak. Rođen sam u Sarajevu. Čitav rat sam proveo u Sarajevu i ni tada (a ni danas) mi nije falilo ništa što ne fali i bilo kome drugom ko živi ovdje. U Sarajevu je najmanje problema iza kojih stoje neki etnički motivi. Kvaka je u tome što se u današnje vrijeme u medijima problemima takve prirode neopravdano posvećuje velika pažnja i sve djeluje gore nego što jeste. Dakle, nije da nikad nije bilo incidenata, ali je daleko od toga da je grad vehabijski (neko reče da ima više Roma nego ovih bradonja i to je tačno) ili da nije multietnički.pinkzelena wrote:Cijenjeni forumashi, sarajlije i vi koji niste iz Sarajeva, a koji živite ovdje,
studirate i koji možete sa sigurnošću potvrditi da poznajete ovaj grad, voljela bih da u što većem broju odgovorite na ovu anketu:
Da li je Sarajevo multietnički grad???Molim vas, budite krajnje iskreni i objektivni, a pritom računam da će odgovoriti ljudi različitih nacionalnosti, da bi anketa bila što vjerodostojnija i objektivnija.
Možete, a i ne morate nužno biti bošnjak, hrvat, ili srbin (ili obrnutim redoslijedom), možete biti jednostavno bosanci i hercegovci, koji poznaju Sarajevo, a možete biti i posmatrači, ali krajnje objektivni.
Sasvim slučajno sam čula mišljenja određene grupe ljudi, kako je Sarajevo grad vehabija i kako je sve osim multietnički grad, te kako su srbi i hrvati ugroženi..oni, koji žive ovdje već, a oni koji žele da se vrate u svoj rodni grad ne smiju.
To me na neki način šokiralo.. i odlučila sam da podijelim to sa vama i da mi kažete šta mislite o tome? Meni je teško biti objektivna, jer je Sarajevo moj rodni grad, ali na stranu subjektivnost, ja zaista ne smatram da su ti ljudi upravu, jer znam s kim se družim, s kim studiram.. s kim živim ovdje i znam da nisam primjetila tu vrstu diskriminacije. Jesam li upravu ??
Unaprijed hvala.
I da, činjenica je da se nacionalna struktura znatno promijenila. Ali, opet ponavljam, to nema veze sa sigurnošću i svakodnevnim životom. Sarajevo su napustili mnogi ljudi, svih nacionalnosti, ali svima je zajedničko da su otišli svojom voljom. Neki trbuhom za kruhom, neki da se školuju, neki zaluđeni nacionalizmom... A grad se mijenja. Ljudi, zgrade, ulice. Neobično bi se osjećao bilo ko da se vrati nakon dugo vremena odsustva.
