Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Sjedim ja danas na casu (opusteno) i nesto se zamislio, kad mi mis protrca ispred nogu. Inace idem u srednju skolu i uslovi su loši, još sad kad dođem sutra u školu i pomislim da je mozda na onoj klupi, na onoj stolici stajao miš i da mogu da dobijem kakvo oboljenje a skola ne poduzimaju nista.
Prosle godine smo platili upis 20 KM i bilo nam je uracunato osiguranje, kopiranje testova, zadacnice i dr., za razliku od prošle godine, ove godine smo platili isto 20 KM ali nemamo ni osiguranja ni nista drugo, sami sakupljamo pare za kopiranje testova ili ako je profesor saosjecajan, pa da od sebe iskopira. I jos sad ovo, ne mogu da urade dezinfekciju. Nemam riječi.
Da li je ovo samo normalno u Bosni i Hercegovini?
Prije dva dana, dnevnik na hrvatskom RTL-u, o miševima i štakorima svuda po Zagrebu, tako da nije kod nas bas najgore, samo mi to ne znamo fino "upakovati"
Da.i kod nas ima velikih problema,i ne samo miševa i štakora koji danju šeću gradom,među ljudima,ima djece u školi koja čekaju da iza užine uzmu ono što netko ostavi i pojedu jer im je to jedini obrok u danu.
Ima kod nas socijalne pomoći,najčešće usmjerene prema onima koji mogu raditi,mogu naći barem povremene poslove ali ne žele.A ima najviše onih koji su bolesni i stari a prisiljeni su prekopavati kontejnere.
The Great Heisenberg wrote:Sjedim ja danas na casu (opusteno) i nesto se zamislio, kad mi mis protrca ispred nogu. Inace idem u srednju skolu i uslovi su loši, još sad kad dođem sutra u školu i pomislim da je mozda na onoj klupi, na onoj stolici stajao miš i da mogu da dobijem kakvo oboljenje a skola ne poduzimaju nista.
Prosle godine smo platili upis 20 KM i bilo nam je uracunato osiguranje, kopiranje testova, zadacnice i dr., za razliku od prošle godine, ove godine smo platili isto 20 KM ali nemamo ni osiguranja ni nista drugo, sami sakupljamo pare za kopiranje testova ili ako je profesor saosjecajan, pa da od sebe iskopira. I jos sad ovo, ne mogu da urade dezinfekciju. Nemam riječi.
Da li je ovo samo normalno u Bosni i Hercegovini?
Imas miseva svugdje..samo na zapadu ih zovu pacovima..to su oni zli..
misevi su na zapadu dobri, i oni su kucni ljubimci
U ratu su mnogi borci armije BIh oboljeli od takozvane misije groznice,koja je jako opasna bolest.
Mis dodje u zemunicu i rovove,vrti se oko hrane itd i mnogo ljudi se zarazilo.Siptomi su otkazivanje rada bubrega,padanje u komu i pjena na usta
Hocu da kazem da to nije ni malo naivno i da treba povesti malo racunao tome
bosonoga wrote:Da.i kod nas ima velikih problema,i ne samo miševa i štakora koji danju šeću gradom,među ljudima,ima djece u školi koja čekaju da iza užine uzmu ono što netko ostavi i pojedu jer im je to jedini obrok u danu.
Ima kod nas socijalne pomoći,najčešće usmjerene prema onima koji mogu raditi,mogu naći barem povremene poslove ali ne žele.A ima najviše onih koji su bolesni i stari a prisiljeni su prekopavati kontejnere.
Postoji li itko tko se bavi problemom djece koja nemaju šta jesti u školi? Ikakva organizacija, išta, radi li se išta na tome?
Ma nitko se ne bavi djecom kao zasebnom cjelinom. Samo problematične obitelji su pod nadzorom,ali kakav je to nadzor budem kasnije rekla kada kao primjer istaknem jednu obitelj sa petreo djece koja uredno prima socijalnu pomoć a školski obrok im je jedini topli koji pojedu kroz dan.Ali ne zato što im to roditelji nebi mogli priuštiti nego zato što sve potroše za sebe.
Evo,baš ovaj čas slušam našega premijera na tv u vijestima - izjavio je da u Hrvatskoj nema gladnih ljudi i da hrane ima više nego ikada.Samo ona nije kvalitetna.A ako ima ljudi koji nemaju šta jesti,onda je tu Centar za socijalnu skrb koji gladne detektira i oni dobivaju socijalnu pomoć.Ako sada ne padne,onda neće nikada.Taj čovjek pojma nema o čemu priča,to više niti za slušati nije.
Ima ljudi koji rade,ne primju plače.Računi za komunalije im uredno stižu i rade im se ovrhe.
Ima ljudi koji su digli kredit za kupnju stana,rate otišle gore,plače pale - nemaju za ratu - stanovi im se plijene,izbacuju se na ulicu.
Ima ljudi koji su ostali bez posla kao tehnološki višak,imaju kredit - nema plače,ne mogu otplačivati rate - banke im plijene stanove i izbacuju na ulicu.
Ima Hrvatska nekih sedamsto tisuća umirovljenika sa mirovinom 1600 kuna.Za komunalije im ode najmanje tisuću.Sa 600 kn,ili nekih 85 eura moraju kupiti hranu,platiti prijevoz ako nekamo idu,kupiti lijek koji im doktor propiše a ne ide na recept.Kupiti odjeću,obuću,sve što svakome čovjeku treba.
E sada - ima javnih kuhinja.U gradovima - dali u svima,neznam,ali ima u većima.Moja županija ima 115 tisuća stanovnika.Sam grad,bez prigradskih sela koje isto spadaju pod grad - dvadesetak.Kako će onaj koji živi trideset kilometara dalje doći svaki dan u pučku kuhinju po ručak? Autobusna karta u jednom smjeru ga košta tri eura.I za kući tri. Hoće li ići po tu hranu?
S druge strane socijalnu pomoć ,evo,kao primjer kojega gledam svaki dan,i svi u selu znamo - dobivaju ljudi u ranim četerdesetima,petero djece,šesto na putu.Ona nikada nije pokušala naći posao,niti dok još djece nije bilo,on je radio najduže po dva - tri mjeseca pa ili dao,ili dobio otkaz - onda su se dali na štancanje djece - porodiljni za gospođu 1600 kun mjesečno ,iako nema dana radnoga staža - to je pogodnost za sve žene u Hrvatskoj - a nakon trećeg djeteta po tri godine plačenoga porodiljnoga za svako slijedeće dijete.I tako oni skupe oko pet tisuća kuna mjesečno - što porodiljni,šte dječji doplatak za sada već petero živih,a bude skoro i za šesto dijete,i ne pada im na pamet ići se zaposliti.Vele -državu treba iskoristiti.Zašto bi za te pare radili,kada ih ovako dobiju,a još i na razne druge pomoći po zakonu imaju pravo.I tako petnaestak godina.Da ti pamet stane.Moja susjeda ima troje djece i za 2200 kuna mjesečno hoda svaki dan na posao.
Eto,mi smo država nelogičnosti,ima nemara - socijalne službe ne rade svoj posao kako treba - ne vide ono što im je posao imati pod nadzorom,ljudi se odriču svega,neki skupljaju plastične flaše za neku kunu zarade,neki gladuju i šute jer im je neugodno da drugi znaju da nemaju,neki imaju - takvih je malo,ali ima ih,i da - ta priča o gladnom djetetu je istinita.I nije jedina,samo je ova eksponirana,a drugi kriju svoju muku.Mi smo siromašna zemlja.Siromašna zemlja siromašnih ljudi.Prosjek nam podižu političari i menađeri,vojne,policijske i razne druge benificirane mirovine i plače.Pa tako moja mama,koja živi sama prima 1160 kuna mirovine,,a jedan saborski zastupnik 12500, ostale benificirane,oko 6500 -7000 kuna - i prosjek nam je i više nego dobar.Na papiru.
Tako nama u Hrvatskoj fino......
Ok siromaštvo je zaista teška i komplicirana tema, i slažem se da je cijela regija u biti siromašna, osim pojedinaca koji dižu prosjek.
Ali želio sam da se dotaknem druge teme, a to su baš ta djeca koja čekaju da pokupe ostatke od drugih u školi pa da imaju šta jest. To mi je posebno stravično, nedavno sam čitao članak, učiteljica u nekoj hrvatskoj županiji je dala u javnost priču kako ima to jedno dijete koje joj priđe pred svaki veliki odmor i upita jel ima itko da fali u školi da može da uzme njegov obrok. Pretpostavljam da imaju unaprijed plaćene obroke pa ako tko fali taj dan, ostane jedan viška. Ona sama plaća obroke tom djetetu a želila je da upozna javnost s tim šta se dešava.
Jer vidiš, dijete malo toga zna osim da je gladno, a kada tako čeka na tuđe ostatke tu ima i razornih psiholoških dešavanja.
Dijete može odmah izgledati manje vrijedno od ostalih, može i samo pomisliti da je manje vrijedno. Ružno je reći ovo ali mislim da takva dešavanja u školi imaju veće životne posljedice po dijete nego recimo siromaštvo i manjak hrane kući. Nadam se da me razumiješ.
Radi toga mi je nevjerovatno da se to dešava i da se uopće ne radi na tome da djeca imaju barem besplatan obrok u školi, jer ako su siromašni ne znači da su manje vrijedni i nije u redu da ih se tako označi.
Ciljano djelovat na tu grupu djece koja baš nemaju je nemoguće jer bi se automatski pojavilo barem četverostruko više ljudi koji mogu u biti priuštit djetetu obrok, ali neće kad mogu "iskoristit državu" i dobit džaba.
The Great Heisenberg wrote:Sjedim ja danas na casu (opusteno) i nesto se zamislio, kad mi mis protrca ispred nogu. Inace idem u srednju skolu i uslovi su loši, još sad kad dođem sutra u školu i pomislim da je mozda na onoj klupi, na onoj stolici stajao miš i da mogu da dobijem kakvo oboljenje a skola ne poduzimaju nista.
Prosle godine smo platili upis 20 KM i bilo nam je uracunato osiguranje, kopiranje testova, zadacnice i dr., za razliku od prošle godine, ove godine smo platili isto 20 KM ali nemamo ni osiguranja ni nista drugo, sami sakupljamo pare za kopiranje testova ili ako je profesor saosjecajan, pa da od sebe iskopira. I jos sad ovo, ne mogu da urade dezinfekciju. Nemam riječi.
Da li je ovo samo normalno u Bosni i Hercegovini?
Ugrize on tebe, ugrizi i ti njega, pa da vidimo jel frajer da opet napane.
The Great Heisenberg wrote:Sjedim ja danas na casu (opusteno) i nesto se zamislio, kad mi mis protrca ispred nogu. Inace idem u srednju skolu i uslovi su loši, još sad kad dođem sutra u školu i pomislim da je mozda na onoj klupi, na onoj stolici stajao miš i da mogu da dobijem kakvo oboljenje a skola ne poduzimaju nista.
Prosle godine smo platili upis 20 KM i bilo nam je uracunato osiguranje, kopiranje testova, zadacnice i dr., za razliku od prošle godine, ove godine smo platili isto 20 KM ali nemamo ni osiguranja ni nista drugo, sami sakupljamo pare za kopiranje testova ili ako je profesor saosjecajan, pa da od sebe iskopira. I jos sad ovo, ne mogu da urade dezinfekciju. Nemam riječi.
Da li je ovo samo normalno u Bosni i Hercegovini?
Ugrize on tebe, ugrizi i ti njega, pa da vidimo jel frajer da opet napane.
Danas opet ista situacija, sad se je udomacijo, vise ne bjezi, polahko ode
Ovo je drzava iz snova, za sve drzavljanine, za sve zivotinje, generalno za sva bica, ali samo nije za bosance
@jstat, znam za taj slučaj,bilo je u vijestima - evo se danas i premijer,nakon one svoje opaske da gladnih nema,izjasnio da će država reagirati i riješiti problem.
Eh,to je zapravo malo komplicirano.
Činjenica je da u Hrvatskoj socijalno ugrožene obitelji dobivaju socijalnu pomoć.To je kod višečlanih sasvim solidan iznos za prilike u kojima većina ljudi živi od svojega rada. Djeca iz takvih obitelji po zakonu imaju pravo na topli obrok,a plačaju ga općine iz svoga proračuna.Topli obrok u školi više nije obaveza i svako dijete - zapravo roditelj u njegovo ime sam odlučuje hoće li ga uzeti ili neće.U mome mjestu je to sto kuna mjesečno,nekih 13 eura .Neka djeca,uz dozvolu roditelja ne žele jesti u školi,nego si užinu donose od kuće,ili najčešće kupuju usput u dučanu.Tako da zapravo nekog jadnog pokazatelja da si netko taj obrok u školi ne može priuštiti zbog siromaštva nema,tako dugo dok se to slučajno ne sazna.Ali je činjenica da ukoliko obitelj nije zavedena u Centru za socijalnu skrb,besplatnog obroka neće biti.Nikakva istitucija za to ne postoji, za takve slučajeve imamo - govorim u svojoj općini gdje ja živim - općinu kojoj se uz dokaz da obitelj ima financijskih problema može zatražiti od općinskog vijeća pomoć.U svakom opravdanom slučaju se ona odobrava.Ali ju je potrebno zatražiti.Realno gledano,nitko od nas nemože znati što se događa iza nečijih četiri zida ako čovjek sam ne zatraži pomoć.
Ja sada ne mogu reći bi li majka da je otišla u svojoj općini zatražiti da joj se financira topli obrok djeteta u školi to i ostvarila.Znam da u mojoj bi.Bez obzira bila ili ne korisnik socijalne pomoći.
Nekada,kada sam ja išla u školi,pa i moja djeca,topli je obrok bio obavezan,a ako neko dijete nije htjelo u školi jesti,zvali su se roditelji u školu i pitao razlog.Insistiralo se na tom obroku,a ako je bilo neko dijete koje si to nije mogo priuštiti,skupljali su se u razredu novci za njega.
Psihološki momenat je ovdje drugi dio priče.Onaj čak i bitniji od gladi.Rekao si u nekoliko rečenica sve.Zapravo i ništa više netreba dodati.Ali,opet kao što sam već rekla - kako takvu djecu detektirati i pomoći im ako se pomoć ne zatraži.Tko je odgovoran za patnju djeteta - ponos roditelja,osjećaj bespomoćnosti roditelja koji se ne mogu snaći,oni koji nisu izišli u susret ako je pomoć zatražena? Tu se za ono što se treba sa djetetom odraditi mora,mora uključiti školski pedagog kojega svaka škola ima.A i cijela zajednica,počevši od učitelja i sve djece u razredu. Onda bi takve trauma barem bile lakše ako ih već dijete nebi moglo prevazići.To su traume koje zaista ostaju za cijeli život.Ja se sjećam sebe u sedmom razredu. Svi su iz razreda išli na maturalac osim mene.Bilo me strašno sram priznati da nisam išla jer nismo imali novaca za tih pet dana.I danas se sjećam kada me učiteljica pitala zašto neidem laži koju sam u trenutku smislila da se opravdam.
.
