ExNihilo wrote:
...
To Gazalija dovodi do determinizma. Negdje deep down u kodu stvarnosti, ne sagorijeva drvo jer mu vatra mijenja fizičko-hemijska svojstva već zato što Allah određuje tako. Vatra je tu tek izvršilac, a stvarni uzrok, svojevrstan nepokretni pokretač, nalogodavac je Allah. Ne pada list sa drveta usljed gravitacionog pritiska već Allah želi da padne. Ne niče bilje jer je sjeme u vlažnoj zemlji već zato što je Allah dopustio da nikne. Ne čitate vi ovo jer su paketi nula i jedinica mrežnim protokolom našli put od mog računara do servera Klixa već je Allah tolerantan cenzor.
To što muslimani danas imaju tek jednog nobelovca, negdje duboko down the rabbit hole, ima dodirnih tačaka i sa ovakvim viđenjem stvari, iako bi pogreška bila taj historijski proces reducirati na Gazalija i njegov determinizam. U određenoj mjeri, Gazalijevo "oživljavanje vjerskih znanosti" bilo je ubijanje znanosti, tačnije ubijanje jednog metoda razmišljanja o pojavama i svijetu oko sebe, koji je krasio islamsko društvo, i postavljao temelje za ono što ćemo kasnije nazvati naučnim metodom, makar Gazali nije imao, načelno, ništa protiv znanosti, uostalom kao ni muslimani danas.
Gazalijev determinizam, mongolska spaljivanja čitavih dolina klasične grčke, perzijske i arapske filozofije, stupanje ratobornih Osmanlija na historijsku scenu i njihovo koketiranje sa misticizmom - svi zajedno su jebali nanu naninu onome što danas nostalgično nazivamo zlatnim dobom islamske civilizacije. ...
Za cijeli tekst, iako sam ostavio ono najbitnije. Ipak mislim da ce vrlo mali broj citalaca razumjeti o cemu govoris ali bitno je da razumije barem jedan covjek.
Kao sto si i sam rekao, ovo ne bi trebalo da bude prica o Gazaliju kao baba rogi islama, arhetipu licemjera i ljudskog sejtana koji je zelio svako zlo islamu i muslimanima.
Njegov doprionos sufizmu i islamu uopste je ogroman.
Postoji teorijsko misljenje u historiji koje kaze da se stvore drustveni i okolisni uslovi koji dovedu do neceg revolucionarnog (ili kontr-revolucionarnog).
Ta teorija kaze da Watt nije izmislio parnu masinu, da bi je izmislio neko drugi samo par godina kasnije jer su se bili stvorili drustveni i ekonomski uslovi oko ovakvog pronalaska. Da se nisu pojavili Dekart i Spinoza da bi se u ovom periodu pojavili neki drugi njihovi ekvivalenti.
Ovim slijedom, da nije bilo Gazalija, bio bi neki drugi Gazali.
Ono sto je bitno je - uvecano iz @Ex-ovog teksta. Kada odbijas prihvatiti mogucnost da se nesto desilo drugacije ili ima drugaciji uzrok, posljedice su nesagledive - to nije cista odluka, vec filozofija zivota, stanje uma.
Ili da parafraziram rijeci jednog autora "sve te rusevine u Perziji su tako stojale stotinama godina i niko se nije osvrtao. Tek dolaskom zapadnog covjeka, zeljnog da zna, pocinje kopanje zemlje koja prije toga nije uznemiravana, jer ovaj covjek zeli da istrazi, da zna, ispita. Cesto padne, ali i dalje zeli da mu bude jasno."
