Da li je BiH ikada prestala biti tuđa kolonija?

[So What!]

Evo jedna tema gdje ćemo raspravljati koliko smo mi zista suvereni, a koliko smo kolonija drugih zemalja, prvenstveno bivših okupatora, a zatim i ostalih. Pod temu ne računam Srbiju i Hrvatsku.

[So What!]

No u ovom slučaju bih napravio istup i želio iznijeti nekoliko činjenica vezanih za konkretno izgradnju autoputeva kroz BiH.

Ti projekti su iznimno skupi, a i ono što uspijemo izgraditi, izgradimo od raznih EU fondova od kojih dobijemo neka sredstva.

Ipak iako nismo sagradili puno, uspjeli smo profilisati tri dobra partnerstva koja svoj posao odrađuju na visini zadatka iako su vezani kao i sve ostalo za neki od naroda u BiH.

Evo konkretno Euro Asfalt + ŽGP, Viadukt (Zagreb) + Hering i Integral Inžinjering.

Naravno između ove tri kompanije mi izaberemo tursku komapniju Cengiz Insaat da nam izgradi do sada najskuplju dionicu Vlakovo - Tarčin.

Ukupna vrijednost ove dionice je iznosila nevjerovatnih 722 miliona maraka od kojih je većina pripala upravo ovoj turskoj kompaniji.

Eh osladile su Turcima europske pare u BiH, pa žele još uz aminovanje naravno bosanskog valije Izetbegovića.

Portal Faktor.ba povezan sa SDA je u tenderskom periodu kada su u pitanju nove dionice autoputa Vc je počeo reklamirati ovu kompaniju.



Zatim dobijemo vijest da Turska firma Cengiz Insaat KCUS-u donira 1.000.000 eura na čijem je čelu je slučajno Sebija Izetbegović, supruga Bakirova.

Prije par dana stigne informacija da braća Turci ponovo nam udjeljuju , pa tako ovaj puta TIKA finansira završetak izgradnje prostora za Kliniku za hematologiju KCUS-a, a donacija ovaj puta iznosi 1,7 miliona eura.

Mene zanima koliko smo mi ustvari i danas turska kolonija i ko će zaustaviti rasipanje mukom dobivenog novca europskih fondova dok oni nama udjeljuju sadaku.

[So What!]

Adil Osmanović i Sebastian Kurz u Beču potpisali vrijedan međudržavni sporazum

[frngla]

Nije i neće nikada prestati biti kolonija. Sam narod se maćehinski odnosi prema svojoj domovini i rezultat je ovo što imamo danas.
Druga stvar je ta da je Bosna na svjetskoj mapi toliko mala i nebitna da je nadrealno očekivati neku važniju ulogu u evropskoj/svjetskoj politici.

[sinuhe]

Za zemlju na par sati od Austrije slabo integrisanu u evropske tokove bi se moglo reci da je nezavisna. Isto Kuba a sto je po volji muslimana i komunista.

[So What!]

Nije i neće nikada prestati biti kolonija. Sam narod se maćehinski odnosi prema svojoj domovini i rezultat je ovo što imamo danas.
Druga stvar je ta da je Bosna na svjetskoj mapi toliko mala i nebitna da je nadrealno očekivati neku važniju ulogu u evropskoj/svjetskoj politici.

Jeste Bosna mala zemlja, ali da dimenzije nisu važne dokazale su države poput Švicarske, Belgije, Holandije itd... koje su manje od BiH, a svjetske su sile.

No upravo zbog veličine često nas podcijene, pa se desi npr. Sarajevski atentat koji promijeni tok svjetske historije. Upravo zahvaljujući tom događaju Sarajevo i Bosna postaju neizostavan svih svjetskih historijskih udžbenika.

Nakon toga Sarajevo ponovo dolazi na naslovnice sa Olimpijadom i upisuje se u svjetsku sportsku historiju.

Treći puta kada je buknuo rat u Jugoslaviji, svi su očekivali da će najgore biti u sepratističkoj Sloveniji i Hrvatskoj, a koplje se slomi na zemlji u kojoj se Jugoslavija možda najviše i volila.

Rat u BiH je bio itekakva reklama za nas kao novopečenu državu. Postajemo poprište holivudskih filmova, svjetske naslovnice pune Bosne, skoro svaka poznatija ličnost od Michaela Jacksona do Bono Voxa učestvuje u nekim humantiranim akcijama, a čuveni američki bend Great Funk Railroad čitav album naziva Bosnia, irski Cranberriesi snimaju pjesmu Bosnia itd...

Ime naše države se uzdiže, a i svjetski političari shvataju da ovdje živi pravo zaj...n narod s kojim je teško bilo šta dogovoriti. Jedva su sklepali dogovore u Washingtonu i Daytonu i to kontali privremeno dok se ne smiri. Kada da je i Dayton premija, skontali drži i njega, samo da se ne kolju više.

Ono jest da mi ne utičemo puno, ali i utičemo. U Hrvatskoj, glasovi bosanskih Hrvata diktiraju izbore, u Srbiji onaj koji više verbalno brani Srbe u BiH dobiva izbore, u Turskoj ne može proći skup da Erdogan ne spomene BiH.

Angela Merkel se lično sastajala ove godine sa predsjedništvom, realno mogla je poslati nekog izaslanika.

Austrijanski ministri u Bosni ko kod kuće. Kad su obilježavali 100godišnjicu atentata poslali Bečku filaharmoniju, još uz to svirala bez honorara. Da bi se kupila sezonska karta za njihove koncerte u Beču čeka se i do 5 godina.

Nedavno su slavili neki nacionalni praznik, proslavljali ga u Mostaru, Sarajevu i Banja Luci. Dovukli neki top, kao da posebno uveličaju praznik.

U Austriji kao Bošnjaci se iznajašnjava 1% populacije, znači svaki 100 stanovnik.

Daleko je BiH od nekog svjetskog faktora, ali daleko je također i od pojma nebitne zemlje, jer svaka zemlja koja izigrava policajca najradije bi da obiže nadležnost za BiH jer zna da ovdje teško šta može da kontroliše.

[So What!]

U otvorenom pismu bh. intelektualci upozoravaju: BiH se pretvara u Erdoganov pašaluk

Grupa građana Bosne i Hercegovine izražava protest zbog odluke da se oduzme Plaketa Grada Sarajeva profesoru matematike Aliju Laficogluu. Podsjećaju da je krajem oktobra Gradsko vijeće dodijelilo mu je Plaketu, a petnaest dana kasnije to priznanje mu je oduzeto uz nesuvislo obrazloženje da Grad Sarajevo želi zadržati dobre odnose sa prijateljskim turskim gradovima.



"Krivnja" profesora Laficoglua je samo u činjenici da je matematici, i to vrlo uspješno, o čemu svjedoče priznanja i medalje na svjetskim takmičenjima, podučavao studente BiH i drugih zemalja na sarajevskom internacionalnom univerzitetu. Bila je dovoljna samo sumnja vlasti Turske da je taj univerzitet pod kontrolom kontraverznog propovjednika Fethulaha Gulena, kojeg je zvanična Ankara proglasila terorističkim vođom i inicijatorom neuspjelog državnog udara, pa da se mehanizam obračuna sa njim protegne i do BiH, navodi se u reagiranju.

Dodaju da je sumnja tako postala krunski dokaz za nečiju terorističku djelatnost, a građanska difamacija stvar rutine.

"Zabrinutost gradonačelnika Sarajeva, profesora Ive Komšića i njegova spremnost za preispitivanje odluke Gradskog vijeća o dodjeli priznanja profesoru Lafacogluu može se tumačiti njegovom pragmatičnošću, ali u svojoj suštini i posljedicama koje proizvodi, takav pragmatizam može se okarakterisati i kao obično vazalastvo. Uskraćivanjem zasluženog priznanja profesoru Lafacogluu, Komšić je pokazao da je Bosna i Hercegovina pašaluk turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana u kome se njegovi fermani izvršavaju bez pogovora. Posebno je porazna činjenica da je sramnu odluku, o oduzimanja priznanja, donijela na brzinu i jedva skupljena većina Gradskog vijeća, prevođena gradonačelnikom Komšićem. Bez krivice nisu ni političke partije koje su izglasale ovaj sramni čin: SDA, SBB i SzBiH", navodi se u reagiranju.

Potpisnici izražavaju najoštriji protest i duboku razočarenje aktuelnom vlašću u Republici Turskoj, koja neuspjeli vojni puč koristi za neprihvatljivi i nedemokratski obračun sa neistomišljenicima, svojim građanima, novinarima, medijima, umjetnicima, prosvjetnim radnicima, sudijama kao i institucijama kulture i umjetnosti koje ne pristaju na slijepu pokornost vođi.

"Borba protiv ektremizma ili terorizma bilo koje vrste ne može i ne smije biti pokriće za nedemokratsko ponašanje bilo kojeg režima. U Turskoj se to upravo događa. Na hiljade utamničenih i proganjanih od strane turskog režima pokazuje odlučnost turskih vlasti da zlouptrebe državne institucije i organe u brutalnom obračunu sa svima koji smatraju da niko nije ovlašten da im uskraćuje temeljna ljudska prava garantirana Ustavom Republike Turske i međunarodnim pravnim aktima. Do sada je zbog sumnje da su bili povezani sa pučistima otpušteno ili suspendovano više od 100.000 ljudi u javnim službama, policiji, sudovima, prosvjetnim i kulturnim institucijama. Samo je u sudovima uklonjeno 2.745 sudija, a u toku je potraga za oko 140 sudija kasacionih sudova širom Turske. Dužnosti je razriješeno 10 članova Visokog sudskog vijeća, privedan je jedan sudija Ustavnog suda. Besprizorni atak na akademske, umjetničke, novinarske i druge slobode samo je dobio na dinamici neuspjelim državnim udarom. Uhapšena je gotovo kompletna redakcija na čelu sa urednicima opozicijskog lista Džumhurijet; uhapšeno je 9 zastupnika u Parlamentu Turske kao i dva čelnika Narodne demokratske stranke koja u Turskoj štiti interese Kurda. U ovom antidemokratskom cunamiju turske vlasti su zabranile rad više od 370 kulturnih institucija povezanih sa kurdskom nacionalnom manjinom, a među njima i Kurdsko društvo pisaca, Kurdski PEN je početkom godine uništen. Asli Erdogan, jedna od najpoznatijih turskih književnica je u zatvoru iako su njene knjige prevedene na 17 jezika. Zatvoreno je 180 medijskih kanala, a 148 urednika našlo se iza rešetaka", dodaju u saopćenju.

Smatraju da se Erdoganova vlada istovremeno ponaša i kao tužilac i kao kadija. To nije i ne može biti demokratski put. To je korak unazad kojim Turska sigurno korača ozbiljno narušavajući povjerenje u svoj pravosudni sistem i demokratske kapacitete društva).

"Nas, dole potpisane posebno zabrinjava činjenica da bošnjački član Predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović i dio vlasti pod njegovom kontrolom, pružaju javnu, bezrezervnu i nedvosmislenu podršku nedemokratskim mjerama, postupcima i zahtjevima turskog režima. Takav odnos je sraman za Bosnu i Hercegovinu i predstavlja zlouptrebu funkcije koju obnaša Bakir Izetbegović. Takva njegova politika prema aktuelnoj vlasti u Turskoj je kratkovida, vođena ličnim interesima i izaziva podozrenje među prijateljima Bosne i Hercegovine na Zapadu kojem se gospodin Izetbegović često obraća za pomoć. Zbog svega ovoga zahtijevamo da svi funkcioneri u Bosni i Hercegovini prestanu sa dodvoravanjem nedemokratskom ponašanju režimu Recepa Tayyipa Erdogana jer smatramo da takav odnos ne predstavlja stav većine građana Bosne i Hercegovine i istovremeno je štetan po interese i ugled naše zemlje.
Takvo ponašanje je sramno za BiH i opasno za demokratiju", kaže se na kraju reagiranja.

Popisnici reagiranja: Sinan Alić, novinar, Ilko Barbarić, novinar, dr. Edina Bećirović, prof. Univerziteta u Sarajevu, dr. Zlatan Begić, prof. Univerziteta u Tuzli, dr. Nerzuk Ćurak, prof. Univerziteta u Sarajevu, Nenad Dizdarević, režiser, Marko Divković, novinar, Ferida Duraković, književnica, dr. Kadrija Hodžić, prof. Univerziteta u Tuzli, dr. Nedžad Ibrahimović, prof. Univerziteta u Tuzli, Boro Kontić, novinar, Milkica Milojević, novinarka, dr. Zlatiborka Popov-Momčinović, prof. Univerziteta Istočno Sarajevo, Dino Mustafić, redatelj, dr. Žarko Papić, ekonomista, Senad Pećanin, advokat, Borka Rudić, novinarka i Danis Tanović, režiser.

Klix

[KB9]

cija smo sad kolonija habibi?

[jao_situacije]

No u ovom slučaju bih napravio istup i želio iznijeti nekoliko činjenica vezanih za konkretno izgradnju autoputeva kroz BiH.

Ti projekti su iznimno skupi, a i ono što uspijemo izgraditi, izgradimo od raznih EU fondova od kojih dobijemo neka sredstva.

Ipak iako nismo sagradili puno, uspjeli smo profilisati tri dobra partnerstva koja svoj posao odrađuju na visini zadatka iako su vezani kao i sve ostalo za neki od naroda u BiH.

Evo konkretno Euro Asfalt + ŽGP, Viadukt (Zagreb) + Hering i Integral Inžinjering.

Naravno između ove tri kompanije mi izaberemo tursku komapniju Cengiz Insaat da nam izgradi do sada najskuplju dionicu Vlakovo - Tarčin.

Ukupna vrijednost ove dionice je iznosila nevjerovatnih 722 miliona maraka od kojih je većina pripala upravo ovoj turskoj kompaniji.

Eh osladile su Turcima europske pare u BiH, pa žele još uz aminovanje naravno bosanskog valije Izetbegovića.

Portal Faktor.ba povezan sa SDA je u tenderskom periodu kada su u pitanju nove dionice autoputa Vc je počeo reklamirati ovu kompaniju.



Zatim dobijemo vijest da Turska firma Cengiz Insaat KCUS-u donira 1.000.000 eura na čijem je čelu je slučajno Sebija Izetbegović, supruga Bakirova.

Prije par dana stigne informacija da braća Turci ponovo nam udjeljuju , pa tako ovaj puta TIKA finansira završetak izgradnje prostora za Kliniku za hematologiju KCUS-a, a donacija ovaj puta iznosi 1,7 miliona eura.

Mene zanima koliko smo mi ustvari i danas turska kolonija i ko će zaustaviti rasipanje mukom dobivenog novca europskih fondova dok oni nama udjeljuju sadaku.

mala opaska, cengiza je doveo zlaja, a ta veza postoji od ranije
ovo sad sa donacijama je na zahtjev brke

[cyprus]

Male države teško mogu biti u potpunosti suverene... Također, danas je definicija suvereniteta generalno dobro poljuljana...

[jeza u ledja]

Monako je toliko nesuveren da cak ni svoju fudbalsku ligu nemaju.

Zasto bi koji kurac i bili u potpunosti suvereni?

[cyprus]

Monako je toliko nesuveren da cak ni svoju fudbalsku ligu nemaju.

Zasto bi koji kurac i bili u potpunosti suvereni?

Dobro pitanje.

[So What!]

Ja lijepo naveo primjere Švicarske, Belgije, Holandije....

Daleko smo mi od tog njihovog nivoa naravno, ali je li moramo mi biti poligon za zabadanje tuđih zastava i slično.

Možda ne možemo biti 100% suvereni, na kraju krajeva to i ne očekujem. Ali mi generalno ne posjedujemo ni željenu stopu suvereniteta.

Da mi je neku opciju koja će s mudima reći Turcima, Austrijancima, Rusima i ostalim, "Ma mrš.".

Daleko od izuzeća su i Austrijanci, Stabag također kupi građevinske dealove po BiH, samo manje iznose. Banke su nam pretežno austrijanske, visoki predstavnik također, kao i jedan prije njega.

[So What!]

Amer Tikveša: Kud svi Turci, tud i mali Ivo

Ali Lafcioglu tako postaje prva žrtva Erdoganovog režima u Bosni a Ivo Komšić prvi političar koji je na mala vrata uveo Erdoganove sankcije u tu tursku provinciju



More Ali, ne ori umova/ more Ivo, ne gazi oranja – mogla bi glasiti parafraza čuvenih stihova iz narodne epske pjesme: More Marko, ne ori drumova/ more Turci, ne gaz'te oranja.

Radi se o Aliju Lafciogluu, profesoru matematike u Sarajevo koledžu koji pripada Bosna Sema obrazovnim institucijama. O njemu sam pisao i ovdje. Ivo je Komšić, gradonačelnik Sarajeva.

Ali je pomogao u stvaranju na desetine briljantnih matematičkih umova kroz svoj profesorski rad, a u Bosni je otkad je tu i Bosna Sema, od 1997. Odškolovao je 16 generacija. Zbog njegovog angažmana, iz Bosna Seme su ga predložili za Plaketu Grada Sarajeva koju, između ostalih nagrada, Grad Sarajevo dodjeljuje za uspjeh na nekoliko polja djelovanja, uključujući i obrazovanje.

Salem Malikić, Harun Hindija, Neira Kurtović, Zlatko Salko Lagumdžija, Amar Kurić, Adisa Bolić neki su od bivših učenika Bosna Sema institucija čiji su uspjesi iz matematike vidljivi kroz nagrade i pohvale donesene s Mediteranskog matematičkog takmičenja, Balkanske matematičke olimpijade, Balkanske matematičke juniorske olimpijade, Evropskog matematičkog kupa i Međunarodne matematičke olimpijade. A bilo je medalja i iz fizike. Sve ukupno 36. Osim kao predavač, Ali je pomagao nadarenim učenicima tako što je nalazio i sponzore za njihova putovanja na takmičenja ukoliko nisu bili u stanju da sami to plate. Učestvovao je i u organizaciji ljetnih matematičkih kampova koji se svake godine održavaju u sklopu Bosna Sema institucija.

Gradsko vijeće Grada Sarajeva uvažilo je njegov trud i usvojilo prijedlog Odluke o dodjeli Plakete Aliju 26. oktobra. Ivo Komšić, međutim, zatražio je da Vijeće preispita odluku iz straha da se ne naruše odnosi između Sarajeva i bratskih gradova u Turskoj. Razlog je smješniji od svih Ivinih padova, uključujući i onaj u kuglani novootvorenog SCC-a: ničim dokazana sumnja da su Bosna Sema institucije vlasništvo Fethulaha Gulena, glavnog Erdoganovog osumnjičenika za državni udar u Turskoj. Nit Erdogan ima dokaze da je Gulen kriv za državni udar nit Ivo ima dokaz da su Bosna Sema institucije Gulenove, no to mu ne zasmeta da ponizi Alija oduzevši mu Plaketu. Jedino što je Komšić imao jest pismo od gradonačelnika Istanbula, nevezano za konkretan slučaj. Ustvari, pitanje je šta je zaista sadržaj tog pisma jer ga Komšić u cijelosti nije proslijedio ni Gradskom vijeću ni javnosti. Proslijedio je samo svoju parafrazu dijela tog pisma: “Naime, u pismu gradonačelnika Istanbula iz jula 2016. godine navodi se da se zloupotrebljavaju dobre namjere dijaloga i mira u obrazovnim i kulturnim institucijama, a koje bi se mogle na bilo koji način povezati s pokušajem državnog udara u Republici Turskoj 15. jula 2016. godine. Uvažavajući pismo Gradonačelnika Istanbula, kao i tradicionalno prijateljske odnose dvije zemlje, tražim preispitivanje navedene Odluke Gradskog vijeća Grada Sarajeva, u cilju kontinuiteta dobre saradnje i unaprjeđenja prijateljskih odnosa.”

To je Gradskom vijeću bilo dovoljno da povuče Odluku i tako indirektno Lafcioglua osumnjiči za umiješanost u državni udar u Turskoj a samim tim mrlju baci i na cijelu instituciju u kojoj radi, uključujući i mlade napredne matematičare.

Lafcioglu tako postaje prva žrtva Erdoganovog režima u Bosni a Ivo Komšić prvi političar koji je na mala vrata uveo Erdoganove sankcije u tu tursku provinciju. Poturica gori od Turčina, reklo bi se, što hrvatski jezički leksikon objašnjava ovako: „gori je onaj koji pristane uz koga od onoga uz koga je pristao.“

Uz šta je pristao, rekla je jučer nekolicina bh. intelektualaca u protestnom pismu protiv oduzimanja Plakete Lafciogluu: „Do sada je zbog sumnje da su bili povezani sa pučistima otpušteno ili suspendovano više od 100.000 ljudi u javnim službama, policiji, sudovima, prosvjetnim i kulturnim institucijama. Samo je u sudovima uklonjeno 2.745 sudija, a u toku je potraga za oko 140 sudija kasacionih sudova širom Turske. Dužnosti je razrješeno 10 članova Visokog sudskog vijeća, privedan je jedan sudija Ustavnog suda. Besprizorni atak na akademske, umjetničke, novinarske i druge slobode samo je dobio na dinamici neuspjelim državnim udarom. Uhapšena je gotovo kompletna redakcija na čelu sa urednicima opozicijskog lista „Džumhurijet“; uhapšeno je 9 zastupnika u Parlamentu Turske kao i dva čelnika Narodne demokratske stranke koja u Turskoj štiti interese Kurda. U ovom antidemokratskom cunamiju turske vlasti su zabranile rad više od 370 kulturnih institucija povezanih sa kurdskom nacionalnom manjinom, a među njima i Kurdsko društvo pisaca, Kurdski PEN je početkom godine uništen. Asli Erdogan, jedna od najpoznatijih turskih književnica je u zatvoru iako su njene knjige prevedene na 17 jezika. Zatvoreno je 180 medijskih kanala, a 148 urednika našlo se iza rešetaka.“ Više ovdje.

Nešto prije oduzimanja Plakete, Alijevi bivši učenici su svom profesoru uputili pismo podrške. Radilo se o bivšim predstavnicima Bosne i Hercegovine na svjetskim olimpijadama iz matematike i fizike i osvajačima preko trideset međunarodnih medalja, nosiocima priznanja Zlatna značka Univerziteta u Sarajevu, postdoktorskim istraživačima, doktorskim i master studentima na prestižnim svjetskim univerzitetima te asistentima na Univerzitetu u Sarajevu. To nije pokolebalo ulizice iz gradske uprave da oduzmu plaketu, pa neće ni protestno pismo uticati da je vrate.

Razloga zašto Aliju neće vratiti Plaketu najmanje je dva. Jedan ilustrira prijem u turskoj ambasadi samo par dana poslije oduzimanja Plakete Lafciogluu na kojem je prisustvovala federalna ministrica obrazovanja Elvira Dilberović. Na toj svečanosti, kako stoji u vijesti, „bh. školama u kojima se izučava turski jezik kao izborni predmet donirana je školska oprema u vidu 150 pametnih tabli, 300 projektora, 500 bijelih tabli i drugih pomagala čija ukupna vrijednost iznosi oko milion dolara.“ A ministrica je izjavila sljedeće: “Danas je svečana dodjela izuzetno vrijedne školske opreme i učila. Ta oprema će poslužiti svim učenicima da steknu nova znanja uz primjenu savremene tehnologije. Ovo je iskaz dobronamjernosti, ljubavi turskog naroda, ovo je skupio turski narod, 13 šlepera. Mi u BiH moramo biti poučeni događajima koji su vrlo bolno ranili prijateljsku Tursku 15. jula i učiti na onom što se dogodilo njima da ne ne desi nama”, podsjetila je ministrica Dilberović.“ Alijeva Plaketa, svi uspjesi njegovih učenika, satrani su s ovih 13 šlepera. A time je pokazano da „učimo“ iz turskog iskustva, jer afirmišemo li Lafcioglua, desit će nam se što i Turskoj. Prenisko ulizivanje za milion dolara, ali tim bolje za Tursku. Što se niže spustiš, teže ćeš se uzdići i duže ostati provodnik turskih imperijalističkih težnji u BiH.

Drugi razlog zašto se ništa neće desiti je taj što ističe mandat gradonačelniku, ali i vijećnicima. Sluganstvom treba probati osigurati bolje mjesto u političkoj hijerarhiji. Špekulira se imenom novog gradonačelnika. Emir Zlatar iz SDP-a rekao je da bi gradonačelnik trebao biti Srbin, jer od kraja rata takvog nije bilo te da bi to bio dobar odgovor Dodiku na velikosrpske tendencije: „Cijenimo da bi izbor kandidata srpske nacionalnosti za gradonačelnika Grada Sarajeva bio pokazatelj da se može odgovoriti na negativne tendencije koje dolaze iz Republike Srpske“, rekao je Zlatar. Na stranu sad što ni na simboličkom planu više ne igra ništa nebošnjak na čelu Grada Sarajeva. Popis je dokazao da multietničnosti u Sarajevu nema. Srbin na čelu Sarajeva, kao i Bošnjak na čelu Banja Luke je ona lasta što ne čini proljeće. Međutim, ko god bude, pa taman i Srbin, on će prije svega morati biti Turčin, i to po Erdoganovoj mjeri. I to je svakako vjetar u jedra Dodiku.

Osim toga, to je i erdoanizacija Bošnjaka. Ima jedan klip na Youtubeu iz 2010: Na maturskoj večeri profesori iz Bosna Sema institucija recituju pjesmu Nedžada Ibrišimovića. Njih nekolicina, svak po strofu. Alija je zapala ona zadnja u kojoj treba oprati noge u rijekama, jer Bosna je ćilimom zastrta. Ima u tom recitovanju truda da se publici - koja se u klipu ne vidi, a za pretpostaviti je da se radi o đacima jer o maturskoj večeri je riječ - naglase oni momenti bitni nacionalno o(ne)sviještenim Bošnjacima. Da im se dodvore, da kažu kako dijele iste slike i mitove. Tugaljivo je to. Ne zbog recitacije, već zbog toga što Bošnjacima nisu potrebni oni koji su spremni biti kao oni. Bošnjacima su potrebni prije svega Turci, pravi pravcati, a to su oni stvoreni na sliku i priliku Erdogana. Tugaljivo je što to recitatori nisu znali. Šest godina je trebalo proći...

(Amer Tikveša, Prometej.ba)

[Putnik ali stvarno]

Evo jedna tema gdje ćemo raspravljati koliko smo mi zista suvereni, a koliko smo kolonija drugih zemalja, prvenstveno bivših okupatora, a zatim i ostalih. Pod temu ne računam Srbiju i Hrvatsku.

Bosna I Hercegovina nisu kolonija nikada bile ali nisu ni samosvojna drzava.

Deo otomanskog carstva, AU monarhije, K Jugoslavije, NDH, FNRJ/SFRJ.

Kako su sve gornje drzave nestale, a u BiH nema ideje o Drzavi, odnosno ima previse ideja o Drzavi, preuzela je EU.

Vise politicki kompromis, slican recimo Belgiji.

E sad daleko je Atlantik, blizi je Bosfor, kosava dodje sa severa I tako to.

Trenutno Ombudsmana je delegirala EU rekao bih.

[Vitezanin]

Šta je uopće suverenost i zašto se živi u iluziji da je neko ima u punom kapacitetu?

Stvar je sljedeća: zemlje se sve više povezuju, ovise jedna o drugoj što dovodi u manjoj i većoj mjeri do miješanja u unutarnje poslove ili utjecanja na proces donošenja odluka od strane vanjskih faktora. Osobno mislim da to i nije baš uvijek loše.

Suverenost kako se izgleda ovdje doživljava je dio mitske priče. Nije to samo vezano za nas, nebitne države na Balkanu.

Također, države koje su pod svaku cijenu htjele zadržati tu neku old school suverenost su se time odvele u izolaciju.

Svijet se mijenja.

Evo zemlje EU kao primjer. Iako su glasni protivnici i govore o tome da države gube suverenost, a organi EU postaju moćniji (to je istina) u istom trenutku dobar dio zemalja profitira zbog toga. I upravo su zato ovakve tenzije jer je EU na vagi između prelaska na idući nivo ili povratak suverenim državama.

Što se tiče BiH, mi nismo kolonija (kolonija, u pravom smislu smo bili pod Austro-Ugarima, ali kako vidimo nije baš da su nam donijeli crnilo), ali jesmo zemlja koja je u sferi interesa malčice moćnijim susjedima (ali i dalje irelevantnim zemljama za svjetska politička i ekonomska kretanja) i još možda par zemalja. U svakom slučaju, objekt smo. To što mi ne znamo naš nezahvalni položaj iskoristiti na pravi način je druga stvar. Biti malen i nemoćan u geopolitičkim relacijama nije nužno loše u svakom trenutku.

Spominju se druge malene zemlje koje su stabilne i ekonomski jake (Holandija, Švicarska), ali one nisu full suverene nego prije svega funkcionalne i uređene zemlje. Uostalom, regulative koje koriste i nisu njihove nego su ih usvojili, u manjem ili većem obimu na osnovu odluka u EU.

Mislim, suverenost... Šta je to uopće u svijetu koji je povezan u ovolikoj mjeri.