Shoshana wrote:Da pokusam rezimirati moje misljenje.
Kol'ko vidim, ovdje se vecina zagovaraca udaranja djece pita "a sta bi ti uradio kad ti trinaestogodisnjak ...." . Ma nista brate. Ako si ga pustio da raste k'o repa bez korijena do trineste, sta ga imas koji klinac vaspitati od trinaeste?
Problem je da vecina roditelja poznaje samo jedan nacin vaspitanja djece i stvaranje autoriteta - upotrebu sile, pa kad im drzava jednog dana oduzme tu mogucnost - oni djecu jednostavno prepuste samu sebi
Djeca se vaspitavaju od rodjenja i konstantno - ne po potrebi (kad gosti dodju). Djeci se citaju price (a ne dernja se na njih da ucute i zaspu) i s njima se razgovara i objasnjava (i da, sve i ako vam je prijateljica na kafi, treba odvojiti minutu-dvije i objasniti nesto djetetu. Ako ti bas smeta - zabavi ga necim - ko je od vas dvoje pametniji?). Djecu se drzi na oku (da mogu sami o sebi voditi racuna - ne bi im trebali roditelji).
Roditelji, na zalost, cesto projiciraju na djecu svoje zivotne frustracije, pa cesto dolazi do paradoksalnih situacija. Na primjer, kolega s posla vas slucajno polije vrucom kafom... Kakva je vasa reakcija? "Ma, nema veze, oprace se...Nije vazno. Svima se dogodi..." Vase 12-godisnje dijete ucini istu stvar... "Gledas li gdje ides! Otvori oci 'bem ti.... kljakavo!!!! Mars u kuhinju!..."
Ne kazem ja da je jednostavno vaspitavati djecu. Ali smatram da se vecini roditelja djeca 'dogode' i onda problemima pristupaju onako kako problemi dolaze. Premalo paznje posvecujemo nasoj djeci - jedinom sto zaista ostavljamo iza sebe. Danas ljudi cuku kupe pa dvanaestak knjiga procitaju o uzgoju i odgoju pasa. A ni jednu, ama bas ni jednu o odgoju vlastite djece? Sve ono, hajdem kako su nas nasi, pa vidi - "na dobro" smo ispali. Jesmo... Vecina jeste. Ali ... mozda smo mogli i "na bolje"?
Ja sam zahvalna svojim roditeljima na svemu sto su mi dali - bez udaranja. U stvari, dobila sam batine jedanom, i tu cu pricu rado podijeliti s trenutnim i buducim roditeljima. Ja se toga u stvari i ne sjecam - ovo je prica moga tate...
Negdje kad mi je bilo cetiri godine, odem do granapa (sa cetiri godine starijim bratom) i unatoc direktnoj zabrani (taman odlezala upalu pluca) kupim sebi sladoled

Eh, sad, je li buraz otkucao ili sta - ne znam, ali stari me, po ulasku u kucu, direkt ispred sebe pa pita: "Sta si kupila"? ja ono valjda, da probam na iskrenost reko' "Sladoled". Eh, tu stari odluci da isproba pedagogiju (bice da se fur'o na bihevioriste) uzme me lijepo preko koljena i naprasi guzu

Kazu da mi je ponos bio vise povrijedjen nego straznjica

. Eh, da bi lekcija bila kompletna, kad je zavrsio, stari me nacali ispred sebe i pocinje, onako, pedagoski

:
- Jesmo li sta naucili iz ovoga?
- Smrc jeeesmooo, smrc.
- A, (trijumf se vec nazire u glasu) sta smo to naucili danas?
- Da treba da naucim lagati!
Tu ti stari zacas skonta potencijalne rezultate takve pedagogije i nikad, ali zaista nikad vise nas nije udario. Bio mi je najbolji prijatelj kog sam ikad imala, i o svemu smo otvoreno razgovarali.
Najbolje sto mozete dati svome djetetu je da u vas ima povjerenje. A to se batinama malo teze postize
