Nakon što bi ta nekakva nezavisnost bila izglasana, ili proglašena, prvi korak bi bio izlazak iz zajedničkih institucija, a samim tim i gubitak svih nadležnosti u zajedničkoj državi. Ustav bi automatski postao nevažeći, a svo zajedničko finansiranje bi pripalo pravnom nasljedniku, kao i svi dogovori sa Evropskom unijom, MMF-om, NATO-om itd. Nema razloga da ostatak države, kako god bismo ju kasnije nazvali (vjerovatno bi se i dalje zvala Bosna i Hercegovina), ne ide dalje prema Evropskoj uniji kao kandidat. Takođe, nema nijednog razloga da ne zadrži cijeli državni budžet, s obzirom da bi ta država bila pravni nasljednik. Samo u Sarajevu bi hiljade ljudi koji su nastanjeni oko grada izgubili posao. Isto bi se desilo i sa ostalim državnim institucijama, od kojih su neke i u Banjaluci, ali i u drugim gradovima. Svi koji imaju prebivalište u Entitetu bi jednostavno dobili nogu, a na njihova mjesta bi došli drugi. Moguće je čak da bi se to desilo i sa zaposlenicima u privatnim firmama.
Ta nova tvorevina bi morala najprije donijeti nekoliko važnih odluka, poput one koji joj je glavni grad, s obzirom da je to trenutno Sarajevo. Zatim bi morali izgraditi granične prelaze sa ostatkom države, gdje bi im “političko Sarajevo”, kako to vole u zadnje vrijeme zvati očajnici poput Vuka Bačanovića, moglo hladno uvesti vize. Svi znamo da u bh. pasošima tačno piše gdje su izdati, tako da bi oni koji su izdati u RS-u automatski postali nevažeći. Ukoliko bi ostatak države RS-u uveo vize, ovi ne bi mogli proći ni do vlastite zemlje, iz recimo Bijeljine u Banjaluku. Jedina opcija bi bila preko Srbije i Hrvatske, a s obzirom da istočno od Brčko Distrikta ne postoji granični prelaz sa Hrvatskom, morali bi ući u obje susjedne zemlje. Takođe, nema graničnog prelaza ni na jugu zemlje između RS-a i Hrvatske, tako da bi na more u Hrvatsku morali ići ili preko Crne Gore, ili bi u Hrvatsku ulazili negdje u Posavini. Ostatak države bi imao jedini problem sa Posavskim kantonom, koji je teritorijalno odsječen, ali bi se to moglo srediti sa susjednom Hrvatskom. Ispod je oblik Republike Srpske, koji definitivno ne ide u prilog nikome.Koliko bi to bilo praktično, govori činjenica da bi se sa Vraca do Pala moralo ići okolnim putem, a od Trebinja do Banjaluke bi bilo jeftinije letjeti, nakon što bi Mile izgradio dugo obećavani aerodrom na jugu zemlje.
Kako bi izgledalo međunarodno priznanje Republike Srpske? Kada se Sjeverni Kipar odvojio od ostatka ostrva, niko osim Turske nije priznao ovaj dio svijeta kao nezavisnu državu. Južni Kipar je kasnije ušao u Evropsku uniju, te se i obogatio, pokazujući separatistima pravu stranu istine. Naravno, ljudi su bili godinama podijeljeni, Kiprani sa sjevera nisu mogli nigdje putovati, niti su bili uključeni u svjetska dešavanja. U glavnom gradu Nikoziji postojao je bukvalno zid koji se nije smio prelaziti. I kako to obično biva, separatističke želje su se smirile, a Sjeverni Kipar je stremio ka ponovnom ujedinjenju, za šta ovi sa juga više nisu željeli čuti. Slično bi se i u scenariju Bosne i Hercgovine moglo dogoditi, s obzirom da ne bi više bilo nikoga da blokira svaku normalnu odluku koja vodi ka EU. Da li je EU dobra opcija za BiH ili ne, danas nije tema, ali sigurno je da je bolja nego ovo što imamo danas. Dragan Čović i ekipa bi samim prestankom važenja Ustava izgubili sve ingerencije da dalje podržavaju Mileta Dodika, a njihova politička moć bi prestala, te bi konačno postali nacionalna manjina, s obzirom da bi tako u biti i trebalo da bude.
Republiku Srpsku vjerovatno ne bi priznala ni Srbija, sve dok naš istočni susjed ima namjere da uđe u EU. Hrvatska bi sasvim sigurno toj tvorevini uvela vize, s obzirom da se već nalazi u Uniji, a mi koji bismo ostali u državi zvanoj BiH bismo s obrazom mogli da ih potpuno isključimo iz svih dešavanja i normalnih tokova. Tačnije, oni ne bi mogli ni preko Trebevića, s obzirom da jedan dio pripada Opštini Stari Grad.
Pored međunarodnog priznanja, koje se sasvim sigurno ne bi desilo, manji dio države bi bio otkačen sa svih zajedničkih finansija. Sve ambasade koje trenutno u posjedu ima država BiH bi pripale tom ostatku države. Sva ostala imovina, diplomatska predstavništva, infrastruktura itd. bi ostali u BiH. Republika Srpska ne bi imala bukvalno ništa. Turizmom bi se mogli baviti eventualno na Jahorini ili u Trebinju, ali teško ko bi dolazio u vukojebinu čija ideja graniči sa luđačkom idejom Transdnjistrije. Da bi se i u Trebinje ušlo iz Hrvatske, potrebno je proći Federaciju BiH, dok se na Jahorinu ne bi moglo iz Sarajeva, s obzirom da se diplomatska čuda uvijek mogu iskoristiti u negativnom smislu. Ostatku BiH bi takođe bilo teže kretati se, ali opet bi to bilo neuporedivo lakše nego što bi to bilo RS-u, s obzirom da imamo međunarodni aerodrom, normalniji geografski položaj i oblik, itd.